Rijetko tko toliko uživa u svakodnevnom poslu ili obvezi (npr. školovanje) da je spreman raditi…
Marke – Antički gradovi Mediterana
Svakog ljeta dvadesetak mediteranskih zemalja preko svojih nacionalnih poštanskih operatera, udruženih u savez pod nazivom Euromed Postal, izdaje marke o određenoj temi. Neke su od dosadašnjih tema obuhvatile brodove, kuće, drveće, nošnje, ribe i dr. Ovogodišnja tema je Podvodna arheologija i antički gradovi Mediterana. Zemlje su na markama predstavile svoje povijesne gradove, od kojih neki datiraju od prije Krista, te mnoge tajne iz povijesti pronađene ispod morske površine. Prikazuju, među ostalim, kamenu vazu iz antičkog grada Amatunta, osnovanog 1050. pr. Kr. na južnoj obali Cipra; rimsku utvrdu Castra na cesti koja je povezivala Akvileju (gradić 35 km sjeverozapadno od Trsta) i Ljubljanu (Emonu), na području današnjeg slovenskog gradića Ajdovščine; potopljeni fenički trgovački brod iz VII. stoljeća i megalitsku arhitekturu iz IV. tisućljeća pr. Kr. na Gozu, otoku šest kilometara sjeverozapadno od Malte; ostatke sa španjolskog broda Nuestra Señora de las Mercedes, koji je britanska mornarica potopila 1804. kod Cádiza (Španjolska). Njegovo potapanje bilo je ključno za početak pomorske bitke kod Trafalgara, koja je uništila španjolsko carstvo. Hrvatska se predstavila s antičkom Pulom (Pola). Rimska kolonija Pula (Colonia Pietas Iulia Pola) osnovana je sredinom I. st. pr. Kr. na mjestu histarske gradine formirane na brežuljku. Konfiguracija terena odredila je raspored ulica, javnih i privatnih građevina, položaj foruma i bedema te je stoga antička Pula – Pola izniman primjer rimskog urbanizma. Graditelji su se prilagodili padini brežuljka te umjesto komunikacija koje se sijeku pod pravim kutom mjesto ima shemu paukove mreže. Pula – Pola bila je opasana bedemima s 12 ulaza u grad. Pulska Arena građena je monumentalnom tehnikom u kamenu i spada među starije zidane amfiteatre Rimskog Carstva. Svrstava se i među veće amfiteatre, a procjenjuje se da je mogla primiti oko 23 tisuće gledatelja.
TEKST Ivo Aščić