Koplje se ubraja u najstarije oružje za borbu i lov. Služi za bodenje iz mjesta i bacanje, a sastoji se od kopljišta i bodila s dvije oštrice na vrhu. To je hladno oružje bilo poznato još u paleolitiku, najstarijem i najduljem razdoblju ljudske povijesti

Prvotna koplja imala su vrhove od trajnog materijala, najčešće od kamena ili kosti. Koplje je koristilo najstarije poznato pješaštvo, sumersko, u III. tisućljeću prije Krista. Rimska vojska rabila je kratko i teško koplje te dugo koplje za bacanje. Koplje se nosilo obješeno o rame ili je kod jahača bilo pričvršćeno o zalakticu desne ruke. U različitim je varijantama ostalo u opremi pješaka do početka XVII. stoljeća, a konjanici – husari služili su se njim do XIX. stoljeća.

Koplje je služilo i za zabavu. Tako su u starom Rimu (264. pr. Kr. – 404.), gladijatori, robovi i profesionalni borci izvodili za zabavu gledateljima borbe s kopljima, primjenjujući tadašnje vojne i borilačke vještine. U srednjem vijeku održavale su se viteške narodne igre s kopljima.

Sudionici su jašući na konjima ili trčeći gađali kopljem alku sastavljenu od dva koncentrična željezna koluta spojena trima prečkama, a bila je obješena na konop visoko razapet iznad trkaće staze. Od XV. do XIX. st. igre su se izvodile na konjima u Zadru, Makarskoj, Imotskom, a pješice u Splitu, Šibeniku, Skradinu, svuda kao proslava kakva važnijeg događaja iz prošlosti. Najpoznatija je takva igra u Hrvatskoj Sinjska alka, o kojoj je pisano u 481. broju Hrvatskog vojnika.

O važnosti koplja tijekom njegove duge povijesti govore i brojne fraze i sintagme u kojima se ono spominje: baciti koplje u trnje – odustati od borbe; lomiti koplje – prepirati se, boriti se riječima oko čega; vrh koplja – biti u samom vrhu i sl.

Koplje se koristi i u kraljici sportova, atletici. Riječ je o bacačkoj spravi od metala sa šiljatim vrhom i rukohvatom na sredini. Bacanje koplja jedna je od disciplina desetoboja za muškarce i sedmoboja za žene. Na programu je Olimpijskih igara od 1908., a za žene od 1932. godine.

Vojnici naoružani kopljem više su puta prikazani na markama: husar, laki konjanik iz XVII. stoljeća (Mađarska, 1978.): kopljanik iz 1844. (Španjolska, 1977.); Bitka na Maratonskom polju 490. pr. Kr. (Grčka, 2010.); tatarski vojnici (Litva, 2018.); gladijatorske borbe u Rimu (Kuba, 1969.); tradicionalno oružje (Bocvana, 1996.) i dr. (Ivo Aščić)