Meduza u Kaštelanskom zaljevu

Druga grupa specijalnih snaga (2. GSS) ZSS-a uspješno je prošla proces ocjenjivanja borbene spremnosti po NATO-ovim standardima te implementirala Cilj sposobnosti koji se odnosi na pomorske specijalne snage. Najuzbudljiviji dio tog procesa bila je vježba sa završnicom u splitskom akvatoriju

Rano je jutro 28. listopada, jesen je dobro odmaknula, ali nebo iznad luke splitske vojarne “Admiral flote Sveto Letica-Barba” kristalno je čisto, a nema ni daška vjetra. Sunce već počinje grijati dok lagano koračamo prema desantnom brodu-minopolagaču DBM-82 Krka iz sastava HRM-a. Kad smo već gotovo zakoračili na ljestve kojima ćemo se popeti na palubu, zaustavio nas je časnik sa zelenom beretkom Zapovjedništva specijalnih snaga (ZSS). Vidio je da na sebi nemamo narančaste fluorescentne prsluke, a to bi značilo da smo i sami dio scenarija vojne vježbe ZSS-a Meduza-21, da bi nas sudionici lako mogli smatrati igračima uloga. Poslušno uzimamo prsluke iz vreće koju nam pruža časnik, navlačimo ih preko jakni i nakon dopusnice posade DBM-82 Krke ukrcavamo se na brod. Za novinarski dio ekipe Hrvatskog vojnika predviđena je gornja paluba s koje se  vizualno može pratiti najveći dio ”akcije“ koja će tek uslijediti. Narančaste prsluke nose i drugi promatrači te organizatori vježbe, poput zamjenika načelnika Glavnog stožera OSRH general-pukovnika Siniše Jurkovića i zapovjednika ZSS-a brigadira Ivana Miloša. S nama je i nekoliko časnika u žutim prslucima. To su ljudi koji će najpažljivije promatrati vježbu – ocjenjivači, a njihov je čelnik pukovnik Andrija Mihanović. Danas radi na Katedri operativnog umijeća Hrvatskog vojnog učilišta, a sjećamo ga se kao pripadnika nekadašnje Bojne za specijalna djelovanja, i kao stožernog časnika OSRH pri NATO-ovu zapovjedništvu za specijalne operacije (NATO Special Operations Headquarters).

Uvjerenje u spremnost

Svi pripadnici ocjenjivačkog tima certificirani su za taj posao, bilo da posjeduju SOFEVAL (Special Operations Force Evaluation (SOFEVAL) za ocjenjivanje specijalnih snaga i/ili pak CREVAL (Combat Readiness Evaluation) certifikat za ocjenjivanje kopnenih snaga. U toj prilici, pridružili su im se i NATO-ovi nadzorni časnici (NATO Monitors) te nadzorni tim GS OSRH. Cilj je bio iznimno značajan – ocjenjivanje borbene spremnosti 2. grupe specijalnih snaga (2. GSS) sukladno zahtjevima implementacije jednog od Ciljeva sposobnosti koji se odnosi na sposobnosti pomorskih specijalnih snaga (SOMTG – Special Operations Maritime Task Group). U razgovorima s časnicima i dočasnicima iz ZSS-a saznajemo da bi uspješnim prolazom ocjenjivanja, OSRH postao jedna od rijetkih vojski Saveza koje u svojem sastavu imaju postrojbu specijalnih snaga s tim vrijednim NATO-ovim certifikatom. Odgovornost na 2. GSS-u bila je velika, ali svi naši sugovornici uvjereni su da su svi pripadnici spremni. Dijelimo njihovo mišljenje, jer smo ih u više navrata vidjeli u akciji – brze, spretne, precizne i učinkovite. 

Vojna vježba Meduza-21 u sedam je dana (od 23. do 29. listopada) sažela pravi vrhunac jednog dugog procesa. Vježbi su prethodile višegodišnje pripreme svih sastavnica ZSS-a, a posebno 2. GSS-a, naglašava pukovnik Mihanović: ”Razina osposobljenosti postupno je podizana kroz pojedinačne i zajedničke obuke i tečajeve, nacionalne i međunarodne vojne vježbe, te sudjelovanje u međunarodnim vojnim operacijama i misijama.” No, ZSS u svemu tome nije bio sam, imao je potporu i drugih grana, zapovjedništava OSRH i pristožernih postrojbi GS OSRH, što se najbolje vidjelo na VV Meduza-21 u kojoj su već uz prethodno navedene snage HRM-a sudjelovale i snage iz sastava HKoV-a, HRZ-a, ZzP-a, ZzKP-a te Obavještajne pukovnije. Osim Splita i splitskog akvatorija, vježba je provedena i na području šibenskog akvatorija kao i šireg područja Benkovca te Udbine.

Preduvjeti za nastavak

Prema riječima pukovnika Mihanovića, prva faza cijelog procesa ocjenjivanja bila je posvećena administrativnom ocjenjivanju. Na području mirnodopske lokacije razmještaja ocjenjivane postrojbe, stečen je uvid u spremnost svakog njezina pripadnika, kao i sveukupna spremnost same postrojbe po svim elementima ocjenjivanja vezanim za pripremu i planove, logističku spremnost, spremnost komunikacijsko-informacijskih sustava i procedura, kao i zadovoljavanje svih ostalih administrativnih zahtjeva borbene spremnosti. Uspješnom provedbom te faze stekli su se svi preduvjeti za početak druge, najatraktivnije faze, tj. ocjenjivanja sposobnosti, provedenog upravo vojnom vježbom Meduza-21.

”Tijekom vježbe prikazuju se i demonstriraju sve sposobnosti ocjenjivane postrojbe po elementima planiranja – pripreme – provedbe specijalnih operacija kroz sve tri temeljne zadaće specijalnih snaga: vojnu pomoć, specijalno izviđanje i izravnu akciju, a koje su ocjenjivane sukladno deklariranoj razini sposobnosti kao i deklariranoj kategoriji spremnosti. Tijekom vojne vježbe (praktičnog prikaza sposobnosti), specijalne operacije provodile su se na kopnu i moru, u realnim situacijama predviđenim scenarijem vježbe, realnim uvjetima (bilo da je riječ o realnom vremenskom obrascu planiranja, pripreme i provedbe specijalnih operacija, bilo da je riječ o meteorološkim uvjetima), uglavnom noću i u uvjetima smanjene vidljivosti. Pri tome su uvaženi svi elementi, koji se tiču svih ključnih čimbenika koji osiguravaju uspješnost svake specijalne operacije, njezinu prikrivenost, iznenađenje i brzinu provedbe,” naglašava pukovnik Mihanović.

Pritisak na otmičare

OPFOR je pružio žestok otpor, ali nije imao šanse. Jednom kad se približe cilju, ZSS-ovci ga dostižu i ne ispuštaju

Veliko finale vježbe, kojem smo nazočili, započelo je nakon što je brod DBM-82 Krka u 8:30 lagano zaplovio prema Kaštelanskom zaljevu. Brod je – otet! Srećom za nas putnike, ”otmičari“ su bili pripadnici suprotne strane (OPFOR) ili ”crveni“  u različitim kombinacijama civilne odjeće. Svi su, međutim, u rukama imali kalašnjikove s kojima nisu izgledali nimalo bezazleno. Kako smo mogli vidjeti s gornje palube, rasporedili su se po svim dijelovima broda, ali nas su ”štitili“ prsluci koji su pokazivali da smo ”izvan igre“. Dok mirno plovimo, nadlijeće nas HRZ-ov Pilatus PC-9. Kako saznajemo, pilot je javio našu lokaciju potrebnim kanalima i na potrebna zapovjedna mjesta, pa ne prolazi puno vremena i za petama nam plovi raketna topovnjača RTOP-42 Dubrovnik. Ratni brod brži je od nas, i mogao bi nas lako stići, no situacija se želi riješiti na drugi način. Pravi problem za ”crvene“ moglo bi biti nekoliko brzih gumenih čamaca koji plove iza RTOP-a. Puni su pripadnika 2. GSS-a, kao i Satnije mornaričko-desantnog pješaštva Flote HRM-a. Kako saznajemo, između OPFOR-a i ”plavih“, tj. ”dobrih momaka“, intenzivna je radiokomunikacija. ”Plavi“ žele da se njihovi pripadnici neometano ukrcaju na Krku i da se cijela situacija riješi bez nasilja. Međutim, momci iz OPFOR-a još odlučnije zauzimaju borbene položaje iza zaklona koje im daje brodska ograda i ostali dijelovi broda i upiru svoje oružje  prema upornim pratiocima. Uskoro pritisak na otmičare postaje još veći, stiže helikopter Mi-8MTV i u malim krugovima sa sigurne udaljenosti nadlijeće Krku. Odmah pomišljamo da njegova posada pažljivo promatra i drži na ciljniku brod i ljudstvo na brodu te u realnom vremenu izvještava o situaciji na samom brodu.

I nakon što je u pat-poziciji prošlo više od sat vremena, ”rat je konačno objavljen“. U cijelom munjevitom početku raspleta, nije nam jasno jesu li prvi počeli pucati ”plavi“ ili ”crveni“, no gumeni čamci dojurili su ka krmi i bokovima našeg broda uz snažnu i intenzivnu pucnjavu iz puškostrojnica postavljenih na brze gumene čamce koji sudjeluju u progonu otetog broda. OPFOR-ovci su uzvratili paljbu, no specijalci su tad radili ono što rade najbolje: iskoristili su svaki centimetar nebranjenog boka broda da bi postavili minijaturne ljestve za penjanje i začas su ”preplavili“ palubu, a potom i unutrašnjost broda.

OPFOR je pružio žestok otpor, ali nije imao šanse. Jednom kad se približe cilju, ZSS-ovci ga dostižu i ne ispuštaju: na palubi ostaju nepomična tijela ”terorista“. S vremenom se i buka iz unutrašnjosti broda smiruje, što je značilo da je 2. GSS zagospodario brodom, uz veliku pomoć HRM-ovih desantnih pješaka. Međutim, na palubi je i jedan ”ranjeni“ specijalac. Kako smo bili na palubi točno iza njega, vidjeli smo kako je uspio sam sebi pružiti prvu pomoć, još prije dolaska medicinara. No, rana je zahtijevala hitnu evakuaciju i začas je nisko iznad krme palube lebdio helikopter iz kojeg su na ”sajli“ spuštena nosila i jedan pripadnik Tima za traganje i spašavanje ZSS-a. Ranjenik je smješten u njih i povučen u letjelicu koja je žurno krenula prema lokaciji na kojoj mu se može pružiti adekvatna liječnička pomoć i zbrinjavanje.

Prikrivenost, iznenađenje, brzina

Pripadnici ZSS-a impresionirali su nas po tko zna koji put. Tako je bilo i s ostalim promatračima, kao i ocjenjivačima. Iako je zadržao primjerenu dozu objektivnosti, pukovnik Mihanović naglasio je da su u vježbi bili uvaženi svi elementi koji se tiču svih ključnih čimbenika koji osiguravaju uspješnost svake specijalne operacije, njezinu prikrivenost, iznenađenje i brzinu provedbe. ”Među ostalim, a na to treba staviti poseban naglasak, ocjenjivana postrojba uspješno je provela integriranje privremeno dodijeljenih snaga (modula) i stručnjaka za pojedina područja iz sastava konvencionalnih snaga čime je demonstrirana međusobna interoperabilnost i dodatno povećane operativne sposobnosti provedbe specijalnih operacija, te su samim time povećane i operativne sposobnosti specijalnih i konvencionalnih snaga,” zaključio je čelnik ocjenjivačkog tima.

Zadovoljstvo nije krio ni zapovjednik ZSS-a, brigadir Ivan Miloš: ”Ponosan sam na pripadnike 2. GSS-a koji su profesionalnošću i visokom razinom kvalitete izvedbe zadaća na ovoj vježbi uspjeli ostvariti cilj za koji su se pripremali, obučavali i opremali prethodnih godina. OSRH tako uz kopnenu dobivaju i pomorsku sposobnost specijalnih snaga u skladu s NATO-ovim standardima, a ZSS uz potporu HRZ-a nastavlja dalje u cilju razvoja specijalnih zračnih snaga.”  Miloš nije propustio naglasiti i činjenicu da je vježba uspješno provedena ”zahvaljujući odličnoj suradnji i trudu svih pripadnika OSRH, te će poslužiti kao podloga za daljnju suradnju između ZSS-a i ostalih sastavnica OSRH.”

Zamjenik načelnika GS OSRH general-pukovnik Siniša Jurković zaokružio je događaje iz uzbudljive, ali i uspješne akcije u Kaštelanskom zaljevu, zaključivši da su sudionici vježbe pokazali da OSRH imaju snage koje su spremne odgovoriti na sve predstojeće izazove. ”Ovo što sam danas vidio čini me zadovoljnim i ponosnim, vidim da smo na dobrom putu, da je sve što smo kroz niz godina radili na opremanju, uvježbavanju i dostizanju sposobnosti te spremnosti dalo rezultate. I to vrijedi ne samo za 2. GSS, nego za cijeli ZSS. Pohvale vrijede i za sve grane te rodove koji su dali doprinos,” zaključio je general.


Zadnji dan vježbe 29. listopada bio je posvećen trećoj fazi procesa ocjenjivanja zvanoj Povratni brifing i završna ocjena tijekom kojeg je ocjenjivački tim ključnom osoblju ocjenjivane postrojbe prezentirao prve dojmove o ocjenjivanju, te im je uručena završna ocjena. Prema informacijama koje smo dobili od samih ocjenjivača, ocjenjivana postrojba ( 2. GSS ) pokazala je visok stupanj profesionalnosti i motiviranosti te je ocijenjena borbeno spremnom, što znači da je zadovoljila sve zahtjeve i standarde implementacije Cilja sposobnosti, te se tim smatra da je taj Cilj sposobnosti uspješno implementiran.

Tekst Domagoj Vlahović,

Foto Mladen Čobanović