Među datumima koje treba pamtiti zato što su vezani uz prijelomne događaje novije hrvatske povijesti, 15. siječnja zauzima posebno mjesto. Tog je dana 1998. godine završen proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja čime je, nakon godina okupacije i ratne agresije, cijeli hrvatski teritorij konačno i ponovno vraćen u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske i njezinih institucija.

Oružana agresija na Hrvatsku rezultirala je do proljeća 1995. zastrašujućim podacima – okupirana je oko četvrtina državnog područja, na kojem je prije rata živjelo oko pola milijuna ljudi. Broj poginulih, nasilno odvedenih i nestalih osoba brojio se u tisućama, stotine tisuća ljudi prognane su, a materijalna šteta procjenjivana je u milijardama dolara. Potaknuta prije svega neučinkovitosti međunarodnih mirovnih snaga, Republika Hrvatska odlučuje se za postupno vojno oslobađanje svojeg teritorija.

Nakon uspješnog završetka i realizacije ciljeva vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja, pod srpskom okupacijom ostao je još jedan, krajnji istočni dio Hrvatske – hrvatsko Podunavlje. On je zbog svoje velike geopolitičke i geostrateške važnosti, kao i zbog prometnog položaja, gospodarskih i ljudskih potencijala bio stalna meta srpske agresije, poprište žestokih sukoba i jedan od važnih osvajačkih ciljeva. Zbog svega toga hrvatsko Podunavlje pretrpjelo je goleme štete i stradanja.

Zagrebačko-erdutski sporazum

Razvoj situacije na bojišnicama u Hrvatskoj i BiH, stajališta velikih sila, ali i savršeno jasna i razgovijetna poruka o odlučnosti hrvatskog političkog vrha i spremnosti Hrvatske vojske da oslobode svaki dio hrvatskog teritorija učinili su svoje – još donedavno sporazumima nesklona srpska strana pristala je na dogovore o hrvatskom Podunavlju, a ubrzo zatim je njegova reintegracija u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske definirana Temeljnim sporazumom o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, poznatijim kao Zagrebačko-erdutski sporazum. Bio je to prvi korak prema mirnoj reintegraciji okupiranih područja Republike Hrvatske. Hrvatska i srpska strana potpisale su ga 12. studenog 1995. godine – i to hrvatska strana u Zagrebu, a srpska u Erdutu. 

Sporazum je pripremio i u posredovanju oko njegove realizacije sudjelovao američki veleposlanik u Republici Hrvatskoj Peter Galbraith i dopredsjednik Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Thorvald Stoltenberg. Sporazum je u ime hrvatske Vlade potpisao Hrvoje Šarinić, dok je srpsku stranu predstavljao ministar vanjskih poslova Savezne Republike Jugoslavije Milan Milanović. Zagrebačko-erdutski sporazum u svojih je 14 točaka definirao područja na kojima će, uz potporu UN-a, dvije strane surađivati tijekom prijelaznog razdoblja kako bi proces mirne reintegracije bio u potpunosti proveden.

Sporazum je tako obuhvatio proces demilitarizacije područja, povratak izbjeglica i prognanika, uspostavu i obuku privremenih policijskih snaga i osiguranje normalnog funkcioniranja svih javnih službi, izgradnju povjerenja među etničkim zajednicama, poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrat imovine oduzete nezakonitim postupcima ili nadoknadu štete i sl. Određeno je prijelazno razdoblje od 12 mjeseci, uz mogućnost produljenja za još najviše 12 mjeseci. Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja počeo je 15. siječnja 1996., kad je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037 kojom je uspostavljena Prijelazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium – UNTAES). Na čelo UNTAES-a kao prijelazni upravitelj imenovan je umirovljeni američki general Jacques Paul Klein, a od 1. kolovoza 1997. tu je dužnost obnašao William G. Walker.

Rat završen mirnim putem

Već krajem 1996., na blagdan Svih svetih više je tisuća hrvatskih prognanika prvi put nakon odlaska u progonstvo obišlo groblja u mjestima pod Prijelaznom upravom UN-a.

Jedan od ključnih trenutaka u vraćanju legalne hrvatske vlasti u hrvatsko Podunavlje bilo je održavanje lokalnih izbora za općinska i gradska vijeća, Skupštinu Osječko-baranjske i Skupštinu Vukovarsko-srijemske županije. U Vukovaru su dvije strane postigle dogovor o podjeli vlasti, a za gradonačelnika je izabran Vladimir Štengl.

Vukovar je 8. lipnja 1997. Vlakom mira posjetio i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Već u srpnju počinje službeni povratak prognanika i izbjeglica, a prema Saveznoj Republici Jugoslaviji uspostavljaju se granični prijelazi.
Proces mirne reintegracije završio je 15. siječnja 1998., kad je hrvatsko Podunavlje postalo dio teritorijalnog, monetarnog, carinskog, pravnog i svakog drugog kontinuiteta otad potpuno suverene i u pravom smislu cjelovite Republike Hrvatske.

Na temelju različitih iskustava u odvijanju procesa mirne reintegracije, misija UNTAES-a smatra se jednom od najuspješnijih mirovnih misija UN-a u svijetu, a Republika Hrvatska jednom od malobrojnih zemalja koja je nakon uspješnih vojnih operacija završila rat mirnim putem.

Pripremila Doris Ravlić

Fotoarhiva HVGI