Američka kopnena vojska nabavlja laka vozila koja su dosad bila rezervirana isključivo za specijalce. Namjera je da desantirani pješaci budu sposobni iznimno brzo svladati veće udaljenosti i približiti se cilju iz neočekivanog smjera

Niz godina u voznim parkovima američkih specijalnih postrojbi zastupljena su vozila koja na prvi pogled ne bismo mogli nazvati vojnim. Najjednostavnije, riječ je o terenskim vozilima koja su kombinacija jednostavnosti i otvorene karoserije buggyja te pogonskog sklopa ozbiljnijih terenaca. Međutim, proces opremanja sličnim vozilima nedavno je pokrenula i Američka kopnena vojska, i to za potrebe pješačkih postrojbi. Kad se nešto pojavi u Americi, gotovo je sigurno da će utjecati i na razmišljanja drugih vojski, pa je lako moguće da se nalazimo pred novim globalnim trendom. Takva vozila trebala bi biti dio američke prilagodbe na strategije blokiranja pristupa A2/AD (anti-access/areas-denial), koje bi u potencijalnom konvencionalnom sukobu mogli poduzeti američki protivnici.

Prije protivničke reakcije

Osnovna zamisao o uporabi takvih vozila u zračnopokretnim, ali i redovitim pješačkim postrojbama, temelji se na konceptu u kojem postrojba desantira (zračno ili pomorski) raštrkano po rubu protivničkog A2/AD “balona” kako bi bila manje uočljiva te, u skladu s tim, i manji cilj. A2/AD zapravo podrazumijeva blokiranje pristupa određenom terenu. To se ponajviše postiže višeslojnom i dalekometnom protuzračnom obranom, primjerice, sustavima koji bi po značajkama odgovarali S-400. Protuzračna obrana kombinira se s masovnim udarom krstarećih, protubrodskih i balističkih raketa (poput 9K720 Iskandera) po operativnoj dubini i snagama koje bi se našle u branjenom području.

Nakon desantiranja postrojba bi takvim vozilima mogla iznimno brzo svladati veće udaljenosti i približiti se cilju iz neočekivanog smjera. To bi postigla uz koordinaciju omogućenu uporabom modernih komunikacijskih i zapovjednih elektroničkih sustava i tako bi djelovala brže nego što protivnik može reagirati. Zapravo, može se reći da se koncept djelovanja specijalnih snaga širi na velike postrojbe.

Američka kopnena vojska provodi program nabave odgovarajućih vozila za pješačke desetine (Infantry Squad Vehicle – ISV). U tom smjeru radi se još od 2014., a prvi korak bilo je opremanje ultralakim borbenim vozilima u sklopu projekta ULCV (Ultra Light Combat Vehicle). Tom se kupnjom željelo osigurati prijelazno rješenje temeljeno na postojećoj platformi, a od 2015. program je poznat kao vozilo kopnene vojske za mobilnost po terenu (Army Ground Mobility Vehicle – AGMV).

Devet umjesto sedam vojnika

Osnovni zahtjevi postavljeni pred novo vozilo bili su sljedeći: mogućnost prevoženja zrakom u transportnom prostoru tiltrotorskog zrakoplova V-22, helikoptera CH-53 te aviona C-130 i C-5 te podvjesno ispod glavnih transportnih helikoptera kopnene vojske UH-60 Black Hawk i CH-47 Chinook. Tražilo se i sljedeće: da masa praznog vozila ne prelazi dvije tone, mogućnost prevoženja devet vojnika (tj. desetine) s opremom, operativni domet od 400 km. Predviđeno je da svaki pješački vod ima pet vozila, odnosno po jedno za zapovjednu skupinu i desetinu za vatrenu potporu te tri za streljačke desetine.

Konkuriralo je šest kandidata: inačica vozila Flyer 72 (razvio je General Dynamics i Flyer Defense LLC), Phantom Badger (Boeing i MSI Defense), DAGOR (Polaris Defense), Commando Jeep (Hendrick Dynamics), Python V3x (Vyper Adamas) i High Versatility Tactical Vehicle (Lockheed Martin). Pobijedio je tim General Dynamicsa i Flyera, dobivši u svibnju 2018. ugovor vrijedan 33,8 milijuna dolara. Vozilo je dobilo oznaku M1297 A-GMV 1.1 i slično je inačici koju koristi Zapovjedništvo za specijalne operacije (United States Special Operations Command – USSOCOM) pod nazivom M1288 GMV 1.1., s kojom dijeli 90 posto dijelova. Dizajner vozila je Flyer Defense LLC, a proizvođač General Dynamics.

Broj vozila predviđen ugovorom nije objavljen, no prvotni plan uključivao je početnu narudžbu njih 300. Isporuka prve serije završena je u listopadu 2018., čime je ispunjen preduvjet za dodatni ugovor u vrijednosti od 14,4 milijuna dolara dodijeljen istog mjeseca s rokom isporuke od godinu dana.

Dvije tisuće vozila

U dostupnim izvorima nema previše podataka o inačici Flyera za kopnenu vojsku, ali vjerojatno su joj glavne značajke slične starijoj inačici za specijalce. Potonju pogoni turbodizelski motor Euro V snage 195 KS (145 kW), operativni domet je 657 km, najveća brzina 118 km/h, duljina 5,33 m i širina 2,02 m uz klirens od 43 cm. No, ona prevozi sedam vojnika i ima nosivost od 1978 kg, za razliku od vozila kopnene vojske koje nosi čak 2268 kg tereta i prevozi do devet vojnika pa je moguće da su performanse mlađeg vozila malo slabije.

Idući je korak u osiguranju lakih vozila pješaštva za Američku kopnenu vojsku spomenuti projekt ISV. Cilj je osigurati vozila koja će biti dodatno prilagođena potrebama KoV-a. Konkretno, namjera je dobiti nešto kompaktnija vozila koja će stati u unutarnji transportni prostor helikoptera CH-47 Chinook, čime se postiže veći dolet i brzina prijevoza nego kod podvjesnog nošenja. Plan je nabaviti 649 vozila ISV, međutim konačan će broj vjerojatno biti veći jer postoji potreba za čak 2055.

U užu su konkurenciju ušle tri ponude, a tvrtke koje su ih poslale dobile su u kolovozu ove godine po milijun dolara za razvoj i isporuku po dvaju prototipova za ispitivanja. Isporuka prototipova planirana je za kraj godine u ispitnom centru “Aberdeen” u Marylandu. Ondje će se obaviti ispitivanja performansi i operativnih značajki, a u siječnju 2020. sva će biti upućena u bazu “Fort Bragg”, Sjeverna Karolina, gdje će biti predana postrojbama na ispitivanje. Odluka o pobjedniku očekuje se u drugom tromjesečju fiskalne 2020. godine.

I marinci razmišljaju

Konkurenti su: tim koji čini Oshkosh Defense i Flyer Defense LLC, tim SAIC-a i Polarisa te GM Defense. Oshkosh i Flyer vjerojatno se natječu s nekom inačicom vozila M1297 A-GMV 1.1, i to im je prednost zbog naručiteljeva jednostavnijeg prelaska na novo vozilo što se tiče logistike i obuke. GM Defense, poznat kao proizvođač Humveeja, javio se na natječaj s vozilom temeljenim na civilnom, u Americi popularnom kamionetu Chevrolet Colorado u inačicama ZR2 i ZR3 Bison. Prema priopćenju proizvođača, ISV inačica ima, osim nove otvorene karoserije, 2,8 litarski dizelski motor snage 186 KS i automatski mjenjač sa šest brzina. Treći tim, koji čine SAIC i Polaris, nominira vozilo DAGOR posebno razvijeno za vojnu primjenu, nosivosti 1814 kg i operativnog dometa 800 km pri najvećoj dopuštenoj masi od 3856 kg.

Slično kao i KoV, Marinski korpus SAD-a od 2017. koristi vozila za sve terene Polaris MRZR D4 radi osiguranja bolje mobilnosti svojim pješačkim i izvidničkim postrojbama. MRZR D4 militarizirana je inačica Polarisove obitelji off-road vozila. Manji je od vozila A-GMV, mase 950 kg, ima mjesta za četiri do pet vojnika, a nosivost mu je 680,4 kg. Za razliku od civilnog prethodnika s benzinskim motorom, pogoni ga turbodizelski motor, čime je dobio veću pričuvu snage i operativni domet uvećan za čak 80 posto. Može se prevoziti u tiltrotoru V-22 i helikopteru CH-53. Zanimljivo je da ga marinci koriste i kao platformu za protudronski sustav LMADIS (Light Marine Air Defense Integrated System).

Međutim, kako je radni vijek tih vozila samo pet godina, marinci su pokrenuli analizu tržišta i mogućih tehnoloških rješenja kako bi našli zamjenu za MRZR D4. S obzirom na slične potrebe marinaca i KoV-a, možda će eventualna zamjena biti pobjednik odnosno neki od sudionika aktualnog ISV natječaja.

Vedran SLAVER