Multinacionalna logistika je alat koji, ovisno o operativnim zahtjevima i posebnosti situacije, može poboljšati učinkovitost i uspješnost. Konkretnije, beneficije dobivene uporabom multinacionalne logistike mogu se odnositi na smanjenje cjelokupnih troškova, sposobnost država u pravednoj podjeli doprinosa potpori, poboljšanju fleksibilnosti snaga, zaštiti rijetkih lokalnih izvora i bolje korištenje nacionalne stručnosti

Prema staroj vojnoj izreci, amateri govore o strategiji, a generali govore o logistici. (George J. Churc, 1990., NATO Logistics Handbook, April 2007).

Multinacionalna logistika nije svrha sama sebi. Tijekom procesa planiranja i generiranja snaga moraju se razmotriti primjenjivost, potrebe i beneficije multinacionalne logistike. Jednostrane nacionalne logističke odluke mogle bi imati negativan utjecaj na učinkovitost misije NATO zapovjednika. NATO-ovo operativno iskustvo pokazuje da kad je jednom nacionalna logistička struktura za potporu uspostavljena, onda se teže kreće prema multinacionalnim logističkim rješenjima. Stoga se mora težiti multinacionalnim logističkim rješenjima na početku procesa logističkog planiranja.

Načini višenacionalne logističke potpore podrazumijevaju aktivnosti koje poduzimaju:
• vodeća nacija (Lead Nation – LN)
• zemlja specijalist (Role Specialist Nation – RSN)
• višenacionalna integrirana logistička postrojba (Multinational Integrated Logistic Unit – MILU)
• potpora preko civilnih kapaciteta (Third Party Logistic Support Services – TPLSS)
Multinacionalna logistika može biti prije planirana ili uvedena tijekom operacije ovisno o njezinom razvoju. Na temelju navedenih oblika, NATO i nacije mogu odlučiti o primjeni multinacionalne logistike, gdje ona zamjenjuje manje učinkovita nacionalna rješenja.
Zadržavajući ukupnu operativnu odgovornost za određenu misiju, NATO zapovjednik je izuzetno pogodna osoba, koji nastupa kao posrednik između nacija u omogućavanju multinacionalnih dogovora.
Ti dogovori se obično realiziraju putem odgovarajućih sporazuma o razumijevanju (MOU) ili Tehničkih sporazuma (TA) u kojim se detaljnije definiraju funkcionalna, administrativna i druga pitanja vezana za materijalne i druge resurse.

Vodeća nacija (Lead Nation – LN)
Nacije mogu prihvatiti odgovornost ili biti imenovane odgovornim za nabavu i osiguranje širokog spektra logističke potpore za sve ili dio postrojbi i zapovjedništva.

Nacija koja preuzima odgovornost ili joj se ona dodjeljuje naziva se vodeća nacija.
Ovo može također sačinjavati dio planova za vođenje i nadzor multinacionalne postrojbe. Vodeća nacija preuzima ukupnu odgovornost za usklađivanje i provedbu dogovorenog spektra logističke potpore za sve ili dio multinacionalnih snaga uključujući i zapovjedništva, a unutar određenog zemljopisnog područja. Ta odgovornost može uključiti i nabavu roba i usluga. Naplata ili naknada će biti predmet ugovora između uključenih strana.

Koncept vodeće nacije se temelji na skupu bilateralnih ili multilateralnih sporazuma u kojima najveći teret leži na samoj vodećoj naciji, poput aktivnosti vezanih za financije, ugovore, imovinu i pravnu odgovornost.

Financiranje je prvenstveno odgovornost vodeće nacije. Vodeća nacija će biti odgovorna za osiguranje predujma (akontacije) za potporu onih aktivnosti za koje je ona odgovorna. Također će pregovarati i plaćati ugovorne obveze i obavljati sve aktivnosti vezane za upravljanje proračunom uključujući naknadu ili kompenzaciju. Zajedničko financiranje može biti moguće u potpori aktivnosti vodeće nacije te treba biti dogovoreno između vodeće nacije i odgovarajućeg strategijskog zapovjedništva. Tamo gdje zajedničko financiranje nije dostupno ili primjereno vodeća nacija će biti odgovorna za pregovaranje s podupiranim državama. Detaljni financijski sporazumi moraju se usuglasiti između vodeće nacije i podupirane države. Međutim, opće pravilo je da će se podupiranim državama naplaćivati troškovi na istoj osnovi kao i postrojbama vodeće nacije.

Pravni temelj za bilo koji sporazum između vodeće nacije i podupiranih država ili strategijskih zapovjedništava će se uspostaviti u isto vrijeme kada se dogovaraju financijski i logistički sporazumi s imenovanom vodećom nacijom. Ako neka država svoje snage rotira unutar područja združenih operacija, a da bi ostvarila status podupirane države, mora razviti zasebni tehnički sporazum s vodećom nacijom ili nastaviti s primjenom postojećeg multinacionalnog tehničkog sporazuma.

Kada jedna država preuzme ulogu vodeće nacije dogovoreno trajanje te zadaće se uređuje ili putem sporazuma o razumijevanju i sličnog dokumenta između vodeće nacije i odgovarajućeg strategijskog zapovjedništva (ili određenog zapovjednika združenih snaga) ili kao dio procesa generiranja snaga. Sporazum koji uspostavlja vodeću naciju mora sadržavati jasne odredbe na način da država na koju se on odnosi može zaključiti (dovršiti) svoju ulogu. Za osiguranje dugoročne održivosti operacije strategijsko zapovjedništvo ili određeni zapovjednik združenih snaga mora pripremiti planove kojima bi se osiguralo da odgovornost vodeće nacije za dogovorenu logističku potporu može biti preneseno tijekom operacije na drugu naciju ili organizaciju. Ako se za preuzimanje uloge vodeće nacije ne može pronaći druga država trebaju se pripremiti planovi koji omogućuju vraćanje logističke potpore samim državama.

Općenito gledajući, razina usluga koja se provodi ne bi trebala biti manja od one koju vodeća nacija osigurava za svoje vlastite snage. Pored toga, mora biti u skladu s postojećim standardiziranim sporazumima.

Zahtijevana razina usluge mora biti utemeljena na dodatku po logistici operativnog ili plana potpore te tehničkog sporazuma. Standardi kvalitete kojima se mora udovoljiti trebaju biti utemeljeni na uvjetima iz postojećih standardiziranih sporazumima, kao što je “STANAG – 2034 – NATO standardne procedure za uzajamnu logističku potporu” ili specifičnim sporazumima koji se odnose na određene robe ili usluge.

Zemlja specijalist
Jedna nacija može imati određene logističke snage i sposobnosti koje joj omogućavaju na dragovoljnoj osnovi pružanje usluga ili opskrbu određenim artiklom, za cijele snage ili dio njih. Prema odredbama dokumenta MC 319/1 “NATO načela i politike logistike – 319/1”, jedna država može nabaviti sredstva i osigurati specifičnu potporu za cjelokupne snage ili dio njih, a gdje podupirana država daje kompenzaciju zemlji specijalistu za osiguranu potporu. Pomoću uloge ugovaranja na primjer, funkcije zemlje specijalista mogu biti usmjerene u opsegu od nagrađivanja putem Općeg sporazuma o naručivanju za osiguranje funkcije logistike tijekom cjelokupnog trajanja operacije odnosno jednokratnog sporazuma.

Jedna nacija preuzima odgovornost za osiguranje ili nabavu određene klase sredstava za cjelokupne ili dio multinacionalnih snaga. Odgovornosti se odnose i na osiguranje sredstava potrebitih za dostavljanje opskrbe ili usluga. Kompenzacija ili naknada će tada biti predmet sporazuma između uključenih strana.

Potpora osigurana od strane zemlje specijalista se usklađuje s NATO-a zapovjednikom, a financijski sporazumi o naknadi ili kompenzaciji će biti razvijeni putem odgovarajućeg Ugovora o uzajamnoj potpori ili Sporazuma o standardizaciji. Državni zakoni koji se odnose na prijenos vojnog tereta i usluga moraju biti razmotreni prije nego što je država određena kao specijalist ili se dobrovoljno javila za tu ulogu. Odnosi između podupiranih država i zemlje specijalista se kreću od korisnika do pružatelja i mogu biti temeljeni ili na formalnim sporazumima ili na “STANAG – 2034 – NATO standardne procedure za uzajamnu logističku potporu”.

Država koja sudjeluje u operaciji prima ili nastoji dobiti potporu od zemlje specijalista treba predvidjeti svoje zahtjeve koji pokrivaju 6-mjesečno razdoblje. Zahtjevi trebaju biti ponovo razmotreni te obnovljeni svakih šest mjeseci.

Financiranje je odgovornost zemlje specijalista. Zemlja specijalist će osigurati početno financiranje u svrhu uspostavljanja zahtijevane usluge. Pored toga će pregovarati i obavljati naknadu kako je zaključeno u ugovoru te voditi računa o svim relevantnim upravljačkim proračunskim aktivnostima uključujući naknadu ili kompenzaciju.

Ako se neki elementi financiranja dijele između država, odgovornost zemlje specijalista očituje se u vođenju pregovora s podupiranim državama, a naknada se temelji na “STANAG – 2034 – NATO standardne procedure za uzajamnu logističku potporu”. Detaljni financijski dogovori o naknadi ili kompenzaciji biti će riješeni između zemlje specijalista i podupirane države. Opće pravilo je da će naknada ili kompenzacija za podupirane države za pružene usluge ili artikle biti na istoj osnovi kao i za postrojbe zemlje specijalista.
Zajedničko financiranje može biti dostupno u potpori aktivnosti zemlje specijalista. Ono treba biti dogovoreno između zemlje specijalista i odgovarajućeg strateškog zapovjedništva, koje će uključiti dogovoreni financijski iznos unutar svog godišnjeg proračuna. Tamo gdje zajedničko financiranje nije dostupno ili odgovarajuće zemlja specijalist će biti odgovorna za pregovaranje sa podupiranim nacijama.

Pravni temelj za bilo koji sporazum između zemlje specijalista i podupirane države ili strateškog zapovjedništva će biti uspostavljen istodobno dok se pregovara o financijskim i logističkim rješenjima sa imenovanom zemljom specijalistom. Ako država rotira svoje snage u području združenih operacija, mora imati priliku postati podupirana država, ako ona tako odabere, kroz razvoj zasebnog sporazuma s zemljom specijalistom ili putem produljenja postojećeg multilateralnog ugovora.

Kada država preuzima zadatak zemlje specijalista, dogovoreno trajanje zadaće je postavljeno ili kroz formalan Sporazum o razumijevanju ili slični sporazum između zemlje specijalista i mjerodavnog strategijskog zapovjedništva (ili imenovanog NATO zapovjednika) ili kao dio procesa generiranja snaga.

Formalni sporazum o uspostavljanju funkcije zemlje specijalista mora uključivati razvidnu provedbu na način u kojem država na koju se to odnosi može zaključiti svoju ulogu. Kada neka nova nacija ili organizacija preuzima odgovornost zemlje specijalista od postojećeg davatelja usluga ona može pristati na sporazume koji već postoje. Ako to nije slučaj morat će se pregovarati o novim sporazumima.

Općenito govoreći razina osigurane usluge ne bi trebala biti manja od one koju zemlja specijalist osigurava za svoje postrojbe. Pored toga, ona može biti u skladu s postojećim STANAG-om. Ovo treba biti ustanovljeno u logističkim dodacima Operativnog plana i Plana potpore ili predmet posebnog Tehničkog sporazuma. Standardi kakvoće koji trebaju biti ispunjeni postavljeni su u odgovarajućim STANAG kao što je “STANAG – 2034 – NATO standardne procedure za uzajamnu logističku potporu” ili specijaliziranim standardiziranim sporazumima koji se odnose na posebne usluge i artikle.

Višenacionalne integrirane logističke postrojbe
Razvoj NATO operativnog rasporeda i potreba za najboljom uporabom ograničenih nacionalnih logističkih resursa zajedno s povećanim sudjelovanjem zemalja partnera u NATO operacijama imala je za posljedicu razvoj koncepta višenacionalnih integriranih logističkih postrojbi.

Združena saveznička logistička doktrina – AJP-4(A) navodi:
“Kako bi se iskoristile prednosti uštede troškova potpora može biti osigurana od višenacionalne integrirane logističke postrojbe (MILU). Dakle, radi se o privlačnoj opciji potpore, kada jedna država ima sposobnost osiguranja jezgre ili zapovjedništva postrojbe, a koje će se povećati s pripadnicima drugih država u provedbi zajedničke potpore.”

Višenacionalna integrirana logistička postrojba se formira kada se dvije ili više država usuglase, pod operativnim nadzorom (OPCON) zapovjednika snaga na združenoj ili granskoj razini, a u cilju osiguranja logističke potpore multinacionalnim snagama.
Posebna doktrina za osiguranje i djelovanje višenacionalnih integriranih zdravstvenih postrojbi je određena združenom savezničkom publikacijom AJP-4(10) – Saveznička združena doktrina zdravstvene potpore.

Višenacionalne integrirane logističke postrojbe mogu udovoljiti potrebi za fleksibilnim načinom logističke potpore. Ova bi opcija potpore mogla biti osobito privlačna u situaciji kada je jedna država sposobna osigurati jezgru ili zapovjednu strukturu postrojbe oko koje bi se mogla formirati cijela postrojba narastanjem od postrojbi drugih država. Višenacionalne integrirane logističke postrojbe trebaju biti korištene u cilju smanjivanja logističkih nedostataka i tamo gdje je moguće kapitalizirati vrijednosti.

Višenacionalne integrirane logističke postrojbe su namijenjene za osiguranje specifične logističke potpore posebice tamo gdje to nacionalne postrojbe nisu u mogućnosti ili mogu biti korištene u potpori zapovjednikovog ukupnog plana logističke potpore. Predstavljaju bitan mehanizam pomoću kojeg neke države mogu učinkovitije doprinijeti ukupnom operativnom naporu. Koncept višenacionalne integrirane logističke postrojbe je osobito značajan kao alat za obnavljanje snaga u operacijama niskog intenziteta s dužim vremenom trajanja gdje je teško stvoriti logistički doprinos snaga bez suradnje. Najčešće, a i zbog praktičnih razloga minimalna veličina višenacionalne integrirane logističke postrojbe bi trebala biti jačine satnije. Međutim, specijalističke postrojbe poput vatrogasnih i timova za uklanjanje neeksplodiranih sredstava mogu biti manje.

Uloge i odgovornosti višenacionalne integrirane logističke postrojbe su iste kao i logističkih postrojbi nacionalnih snaga. Aktivnosti planiranja, osiguranje usluga i potpore neće znatno odstupati od onih za koje su komponente višenacionalne integrirane logističke postrojbe obučene u pružanju potpore svojim nacionalnim snagama. Funkcija zapovijedanja i nadzora zahtijevana unutar višenacionalne integrirane logističke postrojbe biti će složenija nego zahtjevi primjenjivi na nacionalne snage. Slijedom navedenog, organizacija i struktura višenacionalne integrirane logističke postrojbe mora razmotriti zahtjeve za dodatnim časnicima za vezu i različitom komunikacijskom opremom, a ovisno o usluzi koja se osigurava kao i različitosti kupca.

Financiranje nacionalnih doprinosa za Višenacionalne integrirane logističke postrojbe je odgovornost država koje sudjeluju u provedbi operacije, a u skladu s uspostavljenim NATO procedurama. Ovo pripada pod kategoriju podjele troškova.
Podjela troškova za operacije, održavanje te ulaganja između nacija koje formiraju Višenacionalne integrirane logističke postrojbe je rezultat pregovaranja između predmetnih nacija (naknada za isporučene robe i usluge se temelji na STANAG-u 2034 – NATO procedure za uzajamnu logističku potporu).

Sporazumi o potpori su ujedno i međusobno dogovorene izjave o načelima i procedurama koje se primjenjuju za specifičnu logističku potporu operacije ili vježbe. Dokumenti moraju biti usuglašeni s prihvaćenim NATO procedurama i postupcima i općenito ne bi trebali biti proturječni domaćem pravu država koje participiraju u operaciji. Ako kod nekih država postoje neka međunarodna razmatranja tada su pravni savjeti presudni tijekom svih faza pregovaranja o logističkoj potpori.

Kao što je običaj u modernim međunarodnim odnosima, SOFA – Status od Forces Agreement (Sporazum o statusu snaga) regulira odnos u svezi prisutnosti i aktivnosti snaga na stranom teritoriju. NATO i PfP Sporazumi o statusu snaga i dopunski sporazumi rješavaju mnoga pitanja koja vezana za logističku potporu na stranom teritoriju. Države koje nemaju postojeći Sporazum o statusu snaga mogu zatražiti naknadni sporazum koji prepoznaje postojeći ili napraviti specifični koji je usko vezan za misiju kao njen temeljni dokument. Hijerarhija sporazuma i dogovora koji se omogućavaju u ovom dokumentu namijenjena je kao primjer. Ostali oblici se mogu koristiti po potrebi i namjeni.

Vrijeme trajanja Višenacionalne integrirane logističke postrojbe treba se dogovoriti u procesu generiranja snaga. Dogovor se treba formalizirati u obliku MOU – Memorandum of Understanding (Sporazum o razumijevanju) između država na koje se odnosi i strategijskog zapovjedništva. Pored toga, mora se prepoznati da će neke Višenacionalne integrirane logističke postrojbe biti zahtijevane za posebne zadaće s predviđenim vremenom trajanja, npr. snage za lučke operacije, dok će druge kao što je infrastrukturna inženjerija biti potrebite na neodređeno vrijeme.

Općenito govoreći, razina usluge koja se osigurava ne bi trebala biti manja od onog što bi nacije koje doprinose sredstvima u Višenacionalnu integriranu logističku postrojbu očekivale za svoje snage. Ovo treba biti uspostavljeno u logističkom dodatku operativnog plana, plana potpore ili je to predmet zasebnog tehničkog sporazuma. Željeni standardi kakvoće trebaju biti određeni kako je to navedeno u mjerodavnim STANAG-ima kao što je STANAG 2034 – NATO procedure za uzajamnu logističku potporu ili specifičnim STANAG-ima koji se odnose na posebne artikle i usluge.

Potpora preko civilnih kapaciteta
Provedba logističke potpore na konvencionalan način se pokazala izuzetno teškom. U nekim slučajevima to je imalo za posljedicu da su određene logističke sposobnosti preuzele pričuvne postrojbe na koje se odnose ograničenja u smislu spremnosti. U drugim slučajevima raspoloživi resursi nisu adekvatni za potporu specifičnih potreba postrojbi. Kao posljedica toga, javlja se potreba za potporom preko civilnih kapaciteta.

Primjereno pripremljena i financirana potpora preko civilnih kapaciteta nudi koristan alat za poboljšanje borbene potpore, oslobađanje deficitarnih vojnih resursa za prioritetnije zadaće, prevladavanje logističkih nedostataka i osiguranje dugoročne izdržljivosti.

Ugovaratelji se dobro prilagođavaju obvezama usmjerenim prema dugoročnoj potpori izbjegavajući troškove povezane s redovitom vojnom potporom i uporabom logističkih postrojbi. Međutim, zbog potrebe minimiziranja rizika za osoblje ugovaratelja, korištenje civilnih kapaciteta najbolje odgovara za operacije manjeg intenziteta opasnosti (npr. operacije koje nisu po članku V – operacije odgovora na krize).

NATO koncept potpore preko civilnih kapaciteta je definiran kao:
“Uporaba prije planiranog civilnog ugovaranja za izvršenje odabranih logističkih usluga potpore.”

Cilj je omogućiti kompetentnim poslovnim partnerima pružanje dijela logističke potpore, na način da je ona osigurana zapovjedniku snaga i usmjerena na optimizaciju najefikasnije i najučinkovitije uporabe resursa.

Potpora preko civilnih kapaciteta je prije planirani element organizacije koji unaprjeđuje aktivnost pripreme te razlikuje takav način planiranja od ad hoc ugovaranja koje je rašireno kod nekih država kako u miru tako i u ratu. Ona ima za posljedicu dugoročan pristup prema širini logističke potpore i nabave, što zahtijeva aktivnosti detaljnog pregovaranja i trenutnog vođenja s onim ugovarateljima čije su sposobnosti za pružanje logističke potpore identificirane u smislu opsega i standarda. Potpora preko civilnih kapaciteta je primjenjiva za široki opseg uslužnih funkcija, kao što su priprema gotovih obroka hrane, opskrba gotovih obroka hrane, isporuka gotovih obroka hrane, voda u bocama, gorivo, ulje, mazivo, inženjerijske usluge, održavanje i popravak, transport, operacije u morskoj luci iskrcaja, operacije u zračnoj luci iskrcaja, izvlačenje vozila, pranje rublja, kupanje vojnika, zaštita okoliša, odvoz otpada, skladištenje i dr.

Slobodan ČURČIJA