Prijeteći nedostatak pitke vode za brojno stanovništvo već je danas stvarnost u pojedinim prostorima Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka. Kuvajt, Jordan, Izrael, Ruanda, Somalija, Sudan, Alžir i Kenija susreli su se već i dosad u nekoliko navrata s ozbiljnim “vodenim” krizama

Nedostatak čiste i zdrave vode postat će, prema predviđanjima CNA, jedan od najvažnijih problema čovječanstva u drugoj polovini 21. stoljeća. Analize klimatoloških trendova pokazuju da bi već oko 2050. godine, u područjima čija vodoopskrba ovisi o otapanju glacijalnoga himalajskog leda na Tibetskoj visoravni, moglo doći do eskalacije tog problema u Aziji. Nije nimalo teško povući poveznice i paralele između sadašnjih događanja u Tibetu, kineske beskompromisne dominacije nad tim prostorom od 1951. (jer onaj tko vlada Tibetom drži u svojim rukama i kontrolira zapravo najveći dio Azije) i klimatoloških promjena te njihova utjecaja na nacionalnu sigurnost. Sve velike azijske rijeke i njihovi slivovi orijentirani su prema istoku i jugoistoku. Svi osim jednoga. Samo veliki Ganges i njegov sliv teku prema jugu i napajaju ipak sve žedniji i vodom potrebitiji indijski potkontinent.

Poučeni iskustvom Rusije s početka XXI. stoljeća, koja je svoje energetske resurse (naftu i prirodni plin) iskoristila (a to čini i dalje) kao svoje najjače oružje u otplati vanjskog duga, konsolidaciji države, obnovi i jačanju nacionalne ekonomije, te standarda građana, ali prvenstveno za modernizaciju, jačanje i opremanje svojih oružanih snaga – za očekivati je da će isti ili sličan recept primijeniti i NR Kina, ali s vodom. Osim namjere iskorištavanja golemoga hidroenergetskog potencijala vodom bogatog Tibeta, namjera je vlade u Pekingu da skretanjem čitavih vodenih tokova i izgradnjom mreže vodnih kanala dovede potrebnu vodu za navodnjavanje svojih obradivih površina u sušnijim područjima. Takav scenarij već sada diže uzbunu u kineskom susjedstvu jer će to sigurno dovesti do “vodenog udara” širom Azije. Da Kina misli ozbiljno, dokazuju i planirana sredstva za taj projekt koja se već sada mjere desetinama milijardi dolara. O tome kakve će biti posljedice na ekološku ravnotežu još se ne promišlja. Važna je samo stopa privrednog rasta.

Prijeteći nedostatak pitke vode za brojo stanovništvo već je danas stvarnost u pojedinim prostorima Afrike, Bliskog i Srednjeg Istoka. Kuvajt, Jordan, Izrael, Ruanda, Somalija, Sudan, Alžir i Kenija susreli su se već i do sada u nekoliko navrata s ozbiljnim “vodenim” krizama. Potpuni nadzor i slobodni pristup izvorima i vodenim tokovima tamo je uistinu već jedno od ključnih sigurnosnih pitanja ali i pitanje samog opstanka nacije na određenom prostoru. Na Bliskom i Srednjem istoku samo Egipat, Turska i Iran mogu računati na izdašnije izvore i rezerve pitke vode. Američke studije o klimatološkim trendovima i njihovim posljedicama posebno detaljno analiziraju afrički kontinent. Svaka kriza i narušavanje sustava sigurnosti u Africi, direktno ugrožava američke interese. Koliko je Afrika postala važna, pokazuje NR Kina svojim kapitalnim ulaganjima i političko-ekonomskim odnosima s Crnim kontinentom. Ne začuđuje stoga što su osnivanjem US African Command, SAD posebno naglasile stratešku važnost Afrike. Slabe i nedjelotvorne vlade, rastuća nazočnost terorističkih grupa i subverzivnih elemenata mogu u jednom trenutku vrlo lako potaknuti nemire i zbivanja u sredinama koja su ionako dovoljno labilna a uvjetovana su dugotrajnom sušom, nedostatkom vode i hrane, općom bijedom, plemenskim ratovima i koncentracijom kriminala u velikim pa čak i višemilijunskim gradovima. Budući da SAD očekuju da će iz afričkih izvora do 2015. godine zadovoljavati između 25 i 40% domaćih potreba za naftom, ne treba čuditi što se posebna pažnja posvećuje analizi klimatskih promjena u Africi u svim njenim aspektima a prije svega u onome sigurnosnom.

Klimatski udar na vojne operacije
Promjena vremenskih okolnosti čak i u razmjerno malim vrijednostima može pred oružane snage bilo koje države ili vojnog saveza postaviti iznimno velike zadaće i izazove. Povećanje globalne temperature neminovno povećava u apsolutnom broju i broj ekstremnih klimatoloških događanja koji uključuju: temperaturne ekstreme, rušilačke oluje te intenzivne tropske ciklonske aktivnosti. Imajući sve to na umu, neminovno se nameće pitanje: kako će (ili kako mogu) klimatološke promjene djelovati na odvijanje vojnih operacija?

Odgovor na to pitanje nije ni lak ni jednostavan. Sigurno je da je utjecaj vremena u klimatološkom smislu jako značajan. Vojna povijest prepuna je primjera u kojima je klimatski čimbenik odigrao bitnu ulogu u odvijanju vojnih operacija, čak je odlučivao o ishodu ratova a samim tim i na tijek povijesti kakvu danas poznajemo. Ovdje su pobrojani tek neki od najpoznatijih takvih slučajeva:
• Slučaj je htio da su tajfuni (Božanski vjetar) dva puta spasili Japan od invazije Mongola, predvođenih Kublaj-kanom.
• Dugotrajno olujno nevrijeme, s naletima velikih valova znatno je oštetilo brodovlje a još više izmučilo ljudstvo španjolske Nepobjedive armade. Tako iscrpljenu flotu relativno je lako potukao Francis Drake 1588. i spasio Englesku od invazije.
• Nekoliko iznimno oštrih zima porazilo je i zapravo dotuklo tri osvajačke vojske koje su sasvim sigurno bile najbolje, najjače i najopremljenije po svim standardima svog vremena. U snijegu i ledu ruske zime poražene su 1708. švedska vojska kralja Karla XII, zatim 104 godine poslije (1812.) i vojska Napoleona Bonaparte. Konačno, ni nacistička Hitlerova vojska 1941. nije bila dorasla ćudima ruske zime.
• Tijekom američke revolucije, George Washington je s većinom svojih snaga bio opkoljen na Long Islandu. Uništenje američke revolucionarne vojske spriječio je olujni vjetar koji je neuobičajeno dugo puhao s kopna na more, sprečavajući britanske snage da se iskrcaju i unište samu jezgru američke revolucije.
• Nekoliko uzastopnih sušnih godina s teškim posljedicama za gospodarstvo znatno su pridonijele da se 1788. veliki broj lokalnih pobuna pretvori u francusku buržoasku revoluciju 1789. godine.
• Napoleon je bio poražen u bitki kod Waterlooa velikom dijelom i zbog činjenice da se neposredno pred planirani francuski napad nebo nad bojnim poljem zacrnilo od olujnih oblaka. Teški pljusak, ekstremno smanjena vidljivost i bujice na bojnom polju uništile su pomno pripremanu strategiju Napoleonovih generala.
Svaki od nabrojenih događaja nesumnjivo je duboko utjecao na tijek povijesti poslije njega. Unatoč činjenici da suvremena vojna tehnologija razvijena tijekom XX i početkom XXI stoljeća može savladati različite terenske probleme i teškoće, vrijeme (klimatološko) ostaje i nadalje velika prijetnja i prepreka uspješnom odvijanju vojnih operacija na zemlji, vodi i u zraku. I sasvim bliska povijest bilježi velik broj slučajeva u kojima je priroda onemogućila ili znatno utjecala na odvijanje vojnih operacija.
• Tijekom II. svjetskog rata, u tajfunu Cobra potopljena su tri američka razarača, a više desetaka drugih brodova bilo je teško oštećeno. More je progutalo 793 mornara. Ta prirodna nesreća prozvana je najvećom dotadašnjom nesrećom US Navy na otvorenom moru jer je u njoj izgubljena gotovo 1/3 žrtava što ih je svojedobno prouzročio japanski napad na Pearl Harbour.
• Mnogi znaju da su se za D-dan (savezničko iskrcavanje u Normandiji) čekale povoljne vremenske prilike. Ono što je mnogima puno manje poznato je činjenica da je kratko ali iznimno snažno nevrijeme, neposredno pred početak ukrcaja savezničkih desantnih snaga, gotovo u potpunosti uništilo plutajuće ukrcajne dokove i time ozbiljno ugrozilo samu invaziju – koja je zbog toga zamalo bila otkazana.
• Tijekom Prvog zaljevskog rata 1991. godine, iznimno dugotrajna i snažna pješčana oluja (nezabilježene snage i trajanja u prethodnih desetak godina) spriječila je iračke snage da u znatnijoj mjeri izvrše zapovijed Sadama Huseina o lansiranju velikog broja balističkih projektila Scud na Izrael i Koalicijske snage.
• Tijekom oba zaljevska rata pješčane oluje i ekstremno visoke temperature u znatnoj su mjeri usporavale odvijanje vojnih operacija, ali i prouzrokovale veliki broj oštećenja i kvarova na vojnoj tehnici. U ožujku 2003. godine, tijekom invazije na Irak, sve koalicijske aktivnosti morale su biti prekinute u trajanju od tri dana dok se nije smirila snažna pješčana oluja.

Ovih nekoliko primjera, prema analizi i zaključku američkih visokih časnika okupljenih u CNA, nemaju namjeru sugerirati da će se američke OS naći u podređenom položaju zbog utjecaja nastupajućih klimatskih promjena. Naprotiv, zaključci mogu samo pomoći da se ilustriraju načini na koje klimatske promjene mogu utjecati na kompleksnost vojnih operacija. Što te klimatske promjene budu brže i intenzivnije, to će traženje odgovora i rješenja na njih biti podložnije većim izazovima.

Svaki put kad se sve snažniji uragani sa srednjeg i južnog Atlantika približavaju preko Kariba američkom kopnu, veliki dio brodova i zrakoplova najmoćnije vojne sile svijeta prisiljen je skloniti im se s puta i potražiti utočište u sigurnijim lukama i zračnim bazama. Kolika je snaga prirode najbolje se može ilustrirati primjerom uragana Andrew, koji je 1992. godine u tolikoj mjeri opustošio zračnu bazu Homestead na Floridi da se odustalo od njezinog popravka. Zbog rušilačkih posljedica uragana Ivan koji se 2002. godine svom snagom obrušio na pomorsku zračnu bazu Pensacola, ista je bila obnavljana godinu dana prije nego što ju je US Navy ponovo mogla koristiti. Snagu prirode iskusile su svojedobno zrakoplovna baza Clark i pomorska baza Subic Bay na Filipinima. Analize pokazuju da su gotovo sve pomorske baze i vojne instalacije u njima izuzetno ranjive i osjetljive na povećanje razine mora. Naročito ranjive su pomorske baze strateškog značenja poput onih na otocima Diego Garcia, Guamu, Kwajelinu, na kojima su smješteni značajni pomorski, zrakoplovni, remontno-servisni te svemirsko-komunikacijski efektivi.

Zaključci i predložene mjere
Iscrpno izvješće koje je prezentirala CNA Corporation može se koncentrirano iznijeti u njihova četiri glavna zaključka:
1. Klimatske promjene koje se očekuju vrlo realno mogu postati ozbiljna prijetnja američkoj nacionalnoj sigurnosti
2. Klimatske promjene imat će ulogu multiplikatora nestabilnosti u nekim od već sada krizama ugroženih dijelova svijeta
3. Klimatske promjene uzrokovat će povećanje tenzija čak i u onim dijelovima svijeta koji danas žive relativno stabilnim načinom života
4. Klimatske promjene, nacionalna sigurnost i energetska ovisnost predstavljaju međusobno su vrlo povezan “paket” strateških pitanja i globalnih izazova.
Usporedo s ovim zaključcima, CNA Corporation je obznanila i određene preporuke namijenjene Vladi SAD i američkom ministarstvu obrane. One se također mogu sažeti u pet glavnih cjelina:
1. Doktrina borbe za ublažavanje posljedica klimatskih promjena mora biti u potpunosti integrirana u nacionalnu sigurnosnu i obrambenu strategiju
2. SAD moraju ojačavati svoju nacionalnu i međunarodnu ulogu u pokušaju stabilizacije ili barem usporavanja trenda nastupajućih klimatskih promjena na razinama koje će omogućavati održavanje globalne sigurnosti i stabilnosti
3. SAD moraju ući u globalna partnerstva koja će pomoći manje razvijenim društvima i državama da izgrade kapacitete, mehanizme i sposobnosti da se što bolje prilagode nastupajućim klimatskim promjenama
4. Ministarstvo obrane mora osnažiti svoje operativne sposobnosti ubrzanim uvođenjem naprednih poslovnih procesa i inovativnih tehnologija koje će rezultirati povećanjem borbenih sposobnosti OS kroz njihovu energetsku učinkovitost – usprkos nastupajućim klimatskim promjenama
5. Ministarstvo obrane mora iznaći adekvatni odgovor na sve oblike klimatološkog udara i negativnih utjecaja na američke vojne instalacije i interese kako na domicilnom teritoriju tako i širom svijeta. Pod tim se prvenstveno misli na povišenje razine mora, ekstremne klimatske događaje i ostale klimatske promjene koje su više nego izvjesne u narednih 30 – 50 godina.

Nema sigurnih odgovora
Nacionalna sigurnost uključuje mnogo više od broja topova, zrakoplova, brodova, raketa i satelita odnosno sirove vojne snage. Nacionalni sigurnosni okvir sadržava vrlo široki mozaik, sastavljen od političkih, kulturnih, zdravstvenih, ekonomskih te tek na koncu vojnih elemenata. Glavni problemi svijeta sadržani su upravo u tim elementima. Svaka država na svijetu, pa tako i SAD, riskira i dovodi u pitanje svoju nacionalnu sigurnost ako bi na bilo koji način zanemarila puni dijapazon utjecaja klimatskih promjena na svaku od sastavnica nacionalne sigurnosti. To je posebno važno za najugroženija područja globusa, gdje se teško životno okružje i reducirani prirodni resursi svom težinom nadograđuju na postojeće političke, ekonomske i kulturološke tenzije. Stanje političke nestabilnosti plodno je tlo i rasadnik za ekstremizam svih vrsta i boja, koji će sigurno biti pojačan i ubrzan posljedicama globalnih klimatskih promjena.

Znanstvenici i svjetski meteorološki autoriteti slažu se u pitanju verifikacije podataka i posljedica globalnog zagrijavanja. Ono oko čega se lome koplja je pitanje brzine širenja daljnjih efekata zagrijavanja našeg planeta. Nitko ne može sa 100 % sigurnosti odgovoriti na pitanje je li ovo što se danas dešava s klimom dio prirodnog ciklusa ili je u pitanju nekakva klimatološka anomalija nesagledivih posljedica. Zastrašujuće zvuči podatak da se ledenjak Pine Island na Antarktici u posljednjih 14 500 godina prosječno stanjivao (otapao) tek 2 cm na godinu. Međutim, sustavna satelitska laserska mjerenja nepobitno potvrđuju da se dotični ledenjak od 1990. stanjuje (otapa) brzinom od 160 cm na godinu. U ožujku 2002. godine od Antarktika se odvojila i slobodno zaplutala oceanima ledena santa nazvana Larsen-B površine gotovo 3600 km2 (usporedbe radi: kao Karlovačka županija). Otapaju se ledenjaci koji ledom napajaju ledenu ploču Amundsenova mora. Prema onome što potvrđuju sva znanstvena mjerenja, samo led iz ovog smrznutog dijela Antarktike dovoljan je za globalno podizanje razine mora od čak 1,5 metra.

Naša civilizacija očito mora platiti cijenu svoga tehnološkog napretka. Intezivna uporaba fosilnih goriva, ugljena i nafte, polako uzima svoj danak. Situacija u kojoj se ubrzano omekšava i topi najdugotrajniji i najtvrđi višetisućljetni led, u kojoj se bijela površina leda koja odbija sunčevu svjetlost sve više smanjuje pa tamna površina oceana upija sve više sunčeve topline kombinirana je sa smanjenjem saliniteta oceana i odumiranjem algi koje apsorbiraju ugljični dioksid. Obradive površine siju se žitaricama i kulturama koje će industrija pretvoriti u pogonsko gorivo a ne u hranu. Istodobno se u svijetu frapantno povećava dio onih kojima je primarna briga kako napuniti želudac a ne automobilski rezervar. To su činjenice. Pitanje je samo koliko brzo i dramatično će se dešavati klimatološke promjene. Za sada se posljedicama manjih klimatoloških promjena tek vrlo ograničeno mogu oduprijeti samo nekoliko najrazvijenijih zemalja svijeta. Tu činjenicu potvrđuje podatak da je 35 000 smrtnih slučajeva u zapadnoj Europi na direktan način bilo povezano s ekstremnim toplinskim valom u ljeto 2003. godine. Podsjetnik je to na činjenicu ranjivosti svih nacija na klimatološke ekstreme. Klimatološke promjene neminovno će se odvijati po započetom scenariju, koji će se u konačnici odraziti na nacionalnu sigurnost svih država svijeta.

Igor SPICIJARIĆ