Visoke temperature i nadmorske visine, sveprisutna gusta prašina i neprestane opasnosti neprijateljskog djelovanja čine letenje iznad Afganistana najopasnijim na svijetu

Borbeni i transportni helikopteri imaju veliku ulogu u izvođenju borbenih operacija u Iraku i Afganistanu. No, upravo ta nezamjenjiva uloga gura njihove posade u sve opasnije situacije. Iako je riječ o dvije potpuno različite države, ponajviše sa zemljopisnog aspekta, uloga borbenih i transportnih helikoptera u djelovanjima u Afganistanu i Iraku vrlo je slična. U obje države borbeni se helikopteri rabe za neutralizaciju neprijatelja, ali i za eskortiranje transportnih helikoptera. Transportni su helikopteri nezamjenjivi u zadaćama brzog i relativno sigurnog transporta snaga, opskrbe i izvlačenja ranjenika. Osim eskortiranja transportnih helikoptera, borbeni se helikopteri rabe i za eskortiranje konvoja, te zaštitu snaga na zemlji i pružanje bliske zračne potpore.

Još od vremena Vijetnamskog rata borbeni i transportni helikopteri nisu morali djelovati u tako neprijateljskim i zahtjevnim okruženjima. I u Afganistanu i Iraku nema sigurnog područja letenja, što znači da su posade u opasnosti od samog trenutka polijetanja pa sve do ponovnog slijetanja u bazu. Zapravo nisu potpuno sigurne ni u samim bazama, ali to je tema koju smo pobliže obradili u Hrvatskom vojniku br. 221. Osim što se neprestano sučeljavaju s opasnostima tijekom leta, posade se moraju nositi i s otežanim uvjetima letenja, u slučaju Afganistana visokou nadmorskou visinu i rijetkim zrakom koji smanjuje nosivost helikoptera, a u slučaju Iraka vrlo visokim temperaturama koje smanjuju snagu motora. Specifičnost obiju država jesu i česte oluje, koje dižu tone prašine i dodatno otežavaju letenje, ali i oštećuju helikoptere. Intenzivno letenje, teški uvjeti uporabe i česta oštećenja do krajnjih granica naprežu i zemaljsko osoblje čija je zadaća održavanje ispravnosti helikoptera.

Nesigurni i često neprohodni putovi natjerali su američku vojsku da u Afganistan pošalje do sada neviđenu koncentraciju zrakoplova, prije svega transportnih aviona te borbenih i transportnih helikoptera. Središnja zrakoplovna baza američkih snaga u Afganistanu jest bivša sovjetska baza Bagram. Specifičnost Bagrama je nadmorska visina (above sea level – ASL) od čak 2000 metara. Osim Bagrama, važne su i zrakoplovne baze Kandahar i Khost (Forward Operating Base – [FOB] Salerno). Aerodrom u Kandaharu sagradili su Amerikanci još 1956. godine, a danas je glavni oslonac za djelovanje International Security Assistance Forces (ISAF) u južnom Afganistanu.

Kako su američki i europski borbeni i transportni helikopteri u pravilu razvijani za vremenske uvjete koji vladaju u Europi, nema mnogo helikoptera koji cijele godine mogu djelovati u specifičnim afganistanskim klimatskim uvjetima. U takvim uvjetima ključni je transportni helikopter Boeingov CH-47 Chinook, čija dva motora i (još važnije) dvije elise daju dovoljno snage za djelovanje i u najtežim okruženjima. Chinook je dokazao mogućnosti djelovanja i pri 50 stupnjeva C te na visinama od čak 3400 metara. Zbog toga ne čudi da se Chinooki najintezivnije rabe za najrazličitije zadaće, a to je neminovno dovelo do najvećih gubitaka.
Još 2002. godine dva su CH-47 pogođena iz ručnih protutenkovskih raketnih bacača (RPG) i lakog streljačkog oružja tijekom operacije Anaconda. Rezultat je bio gubitak šest članova posade. Ali nisu samo neprijateljska djelovanja dovodila do gubitaka. Kao posebno velika opasnost pokazale su se pješčane oluje i gubitak optičke orijentacije. Zbog toga su razvijeni novi oblici obuke posada, posebno pilota, kako bi se omogućila što sigurnija instrumentalna navigacija. Kao odgovor na opasnosti sa zemlje razvijeni su i ugrađeni novi obrambeni sustavi (defensive aid suite – DAS) te novi postupci reakcije kad se posade nađu pod neprijateljskom paljbom.

Prva helikopterska postrojba koja je raspoređena u Afganistan bila je 106. Special Operations Army Regiment (SOAR) američke kopnene vojske. Postrojba je iz svoje matične baze u Fort Campbellu (Kentucky) prebačena u Bagram, gdje je i danas. Osim višenamjenskih helikoptera MH-6M Little Bird i MH-60 Black Hawk, ova je postrojba prva u Afganistanu uporabila i najnoviju inačicu Chinook Improved Cargo Helicopter (ICH) MH-57G. Svi su MH-47G dobiveni modernizacijom CH-47D i MH-47E rabljenih helikoptera.
Američko zapovjedništvo specijalnih operacija dobilo je prvi Boeing MH-47G u svibnju 2004., prije isporuke prvih CH-47F američkoj vojsci. Tako je 106. SOAR prvi nove MH-47G operativno uporabio u Afganistanu početkom ožujka 2007.

Od ljeta 2008. u Kandaharu su razmješteni i HH-60G Pave Hawkovi iz 305. Expeditionary Rescue Sqadrona američkog ratnog zrakoplovstva (USAF). Odande, zajedno s UH-60A američke kopnene vojske, zajedno djeluju u zadaćama sanitetskog izvlačenja i prijevoza. U listopadu su u Kandahar pristigli i prvi dijelovi Task Force Eagle Assault postrojbe iz 101. Airborne Division. Sa sobom su dovezli i AH-64D, CH-47D i OH-58D(I), te tako dodatno opteretili ionako preopterećenu infrastrukturu aerodroma.

Veliku ulogu u vojnim operacijama u Afganistanu ima i američki marinski korpus (USMC). U travnju prošle godine tamo je raspoređen njihov Air Combat Element iz 24. Marine Expeditionary Unit. Njihov je dolazak značio i pojavu novih helikoptera na afganistanskom nebu – CH-46E Sea Knight, CH-53E Stallion, AH-1W Cobra i UH-1N Huey.

Najpotentniji među njima su Stallioni, koji su prije dolaska u Afganistan prošli kroz brojna poboljšanja kako bi se mogli rabiti kao helikopteri za taktičku potporu. Kao i svi ostali višenamjenski američki helikopteri koji se rabe u Afganistanu, i oni su dobili ručno pokretane strojnice te sustav za balističku zaštitu (ballistic protection system – BPS) kako bi im se povećala otpornost na paljbu pješačkog oružja malog kalibra i krhotine granata. BPS se sastoji od 37 uglavnom čeličnih ploča ukupne mase 680 kg. Iako poprilično utječe na smanjenje nosivosti, doleta i maksimalne brzine, njegova je uporaba očigledno neophodna. Kao dodatni sustav aktivne zaštite ugrađen je i Northrop Grummanov Directional Infrared Countermeasures (DIRCM) sustav za zaštitu od protuzračnih projektila s infracrvenim sustavom samonavođenja. DIRCM je ugrađen na 153 marinskih CH-53E. Nekoliko je modifikacija i poboljšanja napravljeno i na motorima T64-GE-416, uključujući oblaganje napadnog ruba lopatica titanijskim nitratom, čime su dramatično poboljšane odlike motora. Time je donekle neutraliziran utjecaj povećane mase BPS sustava.

Američke specijalne snage u Afganistanu su intenzivno uključene i u zadaće borbe protiv proizvođača i krijumčara opijuma. Između ostalog, ondje djeluju i neoznačeni UH-1H Hueyi iz US Department of State Air Winga, kao potpora tamošnjim snagama za iskorjenjivanje uzgoja droge.

U Afganistanu ne djeluju samo američke snage. Uz njih djeluju pripadnici više od 40 država, između ostalih iz Australije, Bugarske, Češke, Danske, Estonije, Francuske, Gruzije, Hrvatske, Kanade, Litve, Njemačke, Nizozemske, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Singapura i Velike Britanije.

Britanski ministar obrane John Reid objavio je 26. siječnja 2006. da će u južnoafganistansku provinciju Helmand poslati 3300 vojnika, uglavnom pripadnika 16 Air Assault Brigade, kako bi unutar operacije Herrick povećali sigurnost tog područja. Od listopada 2006. unutar ISAF-a je u Afganistan došlo dodatnih 10 000 vojnika, čime je njihov broj premašio 31 000 pripadnika. Potrebno je napomenuti da to nije ukupan broj vojnika angažiranih u Afganistanu jer dio (pretežno američkih) snaga djeluje mimo ISAF-a.

Glavna britanska baza u Afganistanu smještena je u Kandaharu. Međutim, Britanci rabe i velik broj isturenih baza i položaja, kao što je Camp Bastion, koji je udaljen 25 km od najbližeg naselja. Camp Bastion uz Britance koriste i snage drugih NATO vojski. Sličnu namjenu ima i FOB u Helmandu.

Osam Chinooka britanskog ratnog zrakoplovstva (RAF) čine 1310 Flight smješten u Kandaharu. Prezauzeti su cjelodnevnim zadaćama prijevoza, opskrbe i sanitetskog izvlačenja snaga u tom području. Kao i drugi elementi RAF-a, i Chinooki trpe od previsokog tempa uporabe, jer su tijekom 2003. odigrali veliku ulogu u Iraku, prije njihova upućivanja u Afganistan 2006. godine. Za eskortiranje Chinooka zaduženi su britanski AH-64D Apachei, koji nerijetko prevoze i haubice od 105 mm na nedostupne terene. Tu je i redoviti prijevoz streljiva, ali i izvlačenje ranjenika s prve crte sukoba.

Chinookova pojačanja
Kako bi odgovorili na opasnosti od paljbe streljačkog naoružanja i ručnih protuoklopnih lansera, posade Chinooka prakticiraju što niži (taktički) let kako bi se njihovi helikopteri nalazili što kraće u zoni izloženosti paljbe. Specifičnosti djelovanja u Afganistanu dovode do konstantnih izmjena i poboljšanja unutar hitnih operativnih postupaka (urgent operational requirement – OUR). Između ostalog, helikopteri su tijekom ožujka 2003. opremljeni NEP (night enhacement package) OUR opremom za poboljšanje mogućnosti noćnog letenja. NEP je donio integraciju navigacijskih i optičkih senzora kako bi se njihovi podaci mogli očitavati na NVG-ima (night-vision goggles).

U planu su i nova poboljšanja unutar programa modernizacije Chinook HC.4, kojim će se standardizirati 40 HC.2 i osam HC.3. Modernizacija će donijeti novi “glass cockpit” i uporabu HUD (head-up display) sustava, te novu opremu za noćno motrenje. Ugradit će se novi sustavi za obranu od protuzračnih vođenih projektila i novi sustavi veze.

Zračni korpus britanske kopnene (AAC) vojske u Afganistanu redovito rabi svoje Lynxove AH.7. Međutim, njegove mogućnosti djelovanja u afganistanskim zimama često su vrlo ograničene. S druge strane, AAC-evi Apachei AH.1 neprestance djeluju nad Afganistanu od travnja 2006., kad su u Helmand stigli prvi pripadnici 9 Regt kako bi se pridružili Joint Helicopter Force (Afghanistan) – JHF(A).

Trenutačno su četiri britanska Apachea u Kandaharu, dok ih je još četiri u Camp Bastionu, gdje JHF(A) u visokom stupnju pripravnosti stalno ima dva Chinooka i dva Apachea. Usprkos relativno malim snagama, intenzivna uporaba u neprijateljskom okruženju uvjetuje brojno osoblje – po 16 članova posade i čak 120 članova zemaljskog osoblja, a sve kako bi se u zraku držalo osam Apachea.
Velika prednost britanskih Apachea je njihova otpornost na sve prijetnje koje bi mogle doći sa zemlje, ponajviše zahvaljujući integriranom DAS-u. Jedino znatnije poboljšanje do sada bilo je dodavanje još jednog spremnika za gorivo kako bi se povećao borbeni polumjer djelovanja i vrijeme zadržavanja nad zonom djelovanja. Spremnik zapremine 352 litre ugrađen je u dio prostora namijenjenog spremniku za streljivo topa M230 kalibra 30 mm. Tako taj spremnik, umjesto standardnih 770 granata sada prima “samo” 330. Usprkos tome omogućava dodatni sat leta.

Preostalo streljivo posade Apachea redovito rabe zajedno s vođenim projektilima zrak-zemlja AGM-114L Hellfire II i nevođenim raketama CRV-7 Hydra kalibra 70 mm. Uporaba Hydra bit će onemogućena kad se (ako se) Velika Britanija pridruži novoj Konvenciji o kasetnom streljivu. S druge strane Hellfirei pružaju veliku preciznost paljbe i veliku razornu moć, ali uz znatne troškove. Britanska 664 Sqn, 4 Regt, zaslužna je za uklanjanje talibanskog vođe Sadiqullaha 26. lipnja 2008. Uklanjanje je obavljeno sa samo dva projektila Hellfire u “kirurški preciznom napadu”.

Međutim, gubici nisu jednostrani. Početkom rujna prošle godine AAC je izgubio prvi Apache. Pao je blizu FOB Edinburgha nedaleko mjesta Musa Qala. Vjeruje se da uzrok pada nisu oštećenja nastala uslijed neprijateljske paljbe.

Britanska ratna mornarica (RN) također ima značajnu ulogu u borbenim djelovanjima u Afganistanu. Tamo je rasporedila osam transportnih helikoptera Sea King HC.4 iz 845 i 846 Naval Air Squadrona (NAS). Njihova je primarna zadaća pružanje potpore kraljevskim marincima. Zbog svoje starosti prije raspoređivanja u pokrajinu Helmand, svi Sea Kingovi moraju proći opsežnu modernizaciju, koja je započela 2004. godine. Modernizacija obuhvaća ugradnju nove komunikacijske opreme Bowman i poboljšane avionike, uključujući novi IFF (identification frieng-or-foe) Mode C sustav i sustav za otkrivanje radarskog zračenja Sky Guardian 2000. Kako bi im se povećala otpornost na protuzračne projektile i infracrvenim sustavima samonavoženja, stari sustav za ometanje AN/ALQ-157 IR zamijenjen je novim DIRCM, te je dodan i Lockheed Martinov AN/AAR-47 Missile Approach Warning Systems – sustav za upozoravanje na dolazak projektila. Ugrađeni su i lanseri mamaca, između ostalog i oni okrrenut u smjeru leta helikoptera.
Vjerojatno najznačajnije poboljšanje, s obzirom na potrebe djelovanja na velikim nadmorskim visinama i pri visokim temperaturama, jest ugradnja novih kompozitnih lopatica glavnog rotora na helikoptere HC.4+. Rotor proizvodi američka tvrtka Carson. Ugrađuje se i novi repni rotor s pet lopatica kako bi mu se povećala učinkovitost pri visokim temperaturama i nadmorskim visinama.

Britanske helikopterske posade također redovito obavljaju tajne letove iznad Afganistana. Pritom lete na za njih nestandardnim tipovima helikoptera, najčešće sovjetskim/ruskim Mil Mi-8 i Mi-17 Hip. Iako se ti letovi obavljaju već duže vrijeme, djelomični podaci o njima tek su nedavno dospjeli u javnost. Tako je otkriveno da su već duže vrijeme u Bascombe Downu nalaze dva Mi-17V-1 s britanskim registracijama ZB697/ZB698, koji su pripadali bugarskom ratnom zrakoplovstvu. To su prvi konkretni dokazi da britanski Joint Helicopter Command rabi “istočne” helikoptere za potrebe testiranja i obuke posada prije odlaska u Afganistan. Isto tako postoje izvještaji i da američke specijalne snage već duže vrijeme rabe veći broj Hipova, koji su smješteni u njihovoj bazi u Kabulu.

Unatoč prašini
Od 2003. godine helikopteri nizozemskog ratnog zrakoplovstva (RNLAF) imaju značajnu ulogu u vojnim operacijama u Iraku i Afganistanu. Helikopteri su raspoređeni u posebne namjenske snage, koje prije odlaska u Irak i Afganistan obvezno prolaze dodatni trening u Zaragozi u Španjolskoj. Osnovna je namjena treninga obuka posada u uvjetima noćnog djelovanja u okruženju guste prašine. RNLAF je, zbog tehničkih kvarova, 2005. godine u Afganistanu izgubio dva transportna helikoptera Chinook.

Problem je s gustom prašinom u tome da i nakon što helikopteri sretno slete ona se nastavlja uvlačiti u sve dijelove helikoptera, pa tako i u motore. Zbog toga je nužna uporaba posebnih separatora kako bi se smanjio štetni utjecaj prašine na motore, koji u početku uzrokuje smanjenje snage, a potom i zastoj/kvar. Dodatna mjera opreza je redovito čišćenje prašine iz svih dijelova helikoptera. Nije rijetkost da se iz Chinooka koji se vrate ih Afganistana tijekom održavanja ukloni i do 150 kg prašine.

Nizozemski Chinooki iz 298. i AH-64D Apachei iz 301. eskadrile smješteni su u Camp Holland pokraj Tarin Kowta u pokrajini Uruzgan. U početku su (od ožujka 2004.) nizozemski Apachei djelovali iz Kandahara. Međutim, trenutačno su nizozemska djelovanja centralizirana u nizozemsko-australskoj bazi u Tarin Kowtu, sa zonom djelovanja u južnim provincijama. Tako nizozemski Apachei čine važan dio snaga za brze intervencije ISAF-a u južnom Afganistanu.

Otežani uvjeti djelovanja ubrzano troše helikoptere, te ih je potrebno češće mijenjati. Tako je pet AS532U2 Cougara iz 300. eskadrile u kolovozu 2008. zamijenilo tri CH-47D iz 298. eskadrile. Chinooki su bili u Afganistanu od svibnja 2007. jer su najpogodniji za djelovanja tijekom afganistanskog ljeta. Svi su nizozemski Cougari, prije raspoređivanja u Afganistan, naoružani (ručno usmjeravanim) strojnicama FN MAG kalibra 7,62 mm. Uz to su dobili i DAS.

Nizozemski jurišni helikopteri Apachei bili su među prvima koji su operativno rabili DAS sustav. Još 2004. godine, prije raspoređivanja u Afganistan, dobili su Apache Modular Aircraft Survivability Equipment (AMASE) tvrtke Terma. Terma je u početku dobila ugovor za urgentno opremanje osam Apachea, ali je u međuvremenu AMASE sustavom opremila sva 24 nizozemska AH-64D.

AMASE se sastoji od Terminog integriranog sustava za upravljanje elektroničkim ratovanjem AN/ALQ-213(V), novog prikaznika opasnosti u boji, sustava za upozorenje na dolazak projektila AN/AAR-54, dispenzera mamaca za zaštitu od vođenih projektila s infracrvenim samonavođenjem. Terma je u međuvremenu poboljšala AMESE sustav dodavanjem Northrop Grummanovog AN/AAQ-24(V) Nemesis DIRCM-a. Američka kopnena vojska razmatra mogućnosti ugradnje AMESE sustava kao dijela planiranog poboljšanja obrambenih mogućnosti njihovih AH-64.

Kako se ISAF-ovo djelovanje u Afganistanu odužilo, tako i sve veći broj ratnih zrakoplovstava u svoja djelovanja, ali i pripreme helikoptera za njih, primjenjuje već stečena iskustva. Tako je u veljači 2008. australsko ratno zrakoplovstvo u Afganistan drugi put poslalo dva CH-47D. Prvo raspoređivanje u Afganistanu dovršili su, u operaciji Sliper, u travnju 2007. Prije ponovnog odlaska u Afganistan helikopteri su prošli kroz mnoge preinake i poboljšanja. Tako im je dodan novi oklop, ugrađen DAS sustav, a motori su prilagođeni radu u specifičnim afganistanskim uvjetima visokih temperatura i nadmorskih visina.

Afganistan se rabi i kao svojevrsni poligon za testiranje novih helikoptera. Tako je francuska kopnena vojska tijekom 2007. godine na devet mjeseci u Kabul razmjestila čak četiri EC725 Caracala. Helikopteri su svoju misiju završili u rujnu 2007. Bilo je to prvo borbeno raspoređivanje tih specijalnih helikoptera, specijaliziranih za borbeno traganje i spašavanje (CSAR), ali i za djelovanje specijalnih snaga. Prvi su Caracali u operativnu službu uvedeni tijekom 2006. godine.

U Afganistanu su djelovali zajedno s tri AB212ICO talijanskog ratnog zrakoplovstva i turskim S-70A Black Hawkovima. Tijekom izvođenja zadaća redovito su letjeli na visini od samo 17 metara, danju i noću. Čak su rabljeni i za zadaće isturenog navođenja paljbe. Ponajviše radi samoobrane, naoružali su ih ručno usmjeravanim strojnicama MAG58. Iako su noćni letovi na vrlo malim visinama uglavnom bili dovoljni za izbjegavanje napada, njihov sustav za otkrivanje opasnosti, Damien, često je morao izbacivati mamce. Caracali su dokazali svoju učinkovitost kad su u kolovozu 2007. spasili svih sedam članova posade i putnika iz talijanskog AB212, koji se srušio na visini većoj od 2670 metara.

Kao dio nastojanja obnove afganistanskih oružanih snaga, NATO je od svojih članica zatražio i donacije za obnovu tamošnjeg ratnog zrakoplovstva. Češko ratno zrakoplovstvo odgovorilo je na poziv donacijom šest Mi-17 i Mi-24, koji su prije isporuke prošli remont u LOM Praha. “Novi” afganistanski Mi-17 imaju motore TV-3117VM povećane snage za bolje letne mogućnosti, nosače za nevođene rakete zrak-zemlja i podvjesnike s topovima, te novi oklop. Prva tri isporučena su u Afganistan u prosincu 2007. Prvi Mi-24 isporučeni su krajem 2008. godine.

Pripremio Domagoj MIČIĆ