Najveća opasnost za helikoptere u Iraku nije neprijateljska paljba već nepregledni oblaci prašine koji onemogućavaju sigurno polijetanje i slijetanje

U prvom tekstu posvećenom iskustvima iz Afganistana (vidi Hrvatski vojnik br. 226) već smo spomenuli da su uvjeti letenja u Afganistanu i Iraku u mnogočemu slični, gotovo jednaki. U oba slučaja posade se suočavaju s gustom prašinom, visokim temperaturama i neprestanim prijetnjama sa zemlje. Jedina veća razlika jest to što je Irak pretežno nizinska država, s iznimkom područja na sjeverozapadu, na granici s Iranom i Turskom. No, ni tamo planine nisu tako visoke kao u Afganistanu.

U takvim uvjetima, glavna “radna marva” američke vojske u Iraku opet je sveprisutni Boeingov CH-47D Chinook. Odnedavno se u Irak šalju najnoviji CH-47D ICH. Američka vojska planira da u Iraku u najskorije vrijeme poveća broj Chinooka s 463 na 513 primjeraka, uključujući i veći broj MH-47G. MH-47G dobivaju se modernizacijom rabljenih MH-47D i MH-47E, i to ugradnjom Collins Common Aviation Architecture System “staklenog” kokpita, novih motora i naprednije avionike. Helikopteri će biti modificirani da bi se olakšao njihov prijevoz avionima. Prva serija od šest MH-47G (modernizirani CH-47D) isporučena je u svibnju 2004. Ugovor za drugu seriju, koja obuhvaća 16 helikoptera, potpisan je u prosincu 2003. Planirano je da se na standard MH-47G dovede 61 helikopter. Američki marinski korpus u Irak namjerava poslati veći broj UH-1Y i AH-1Z, čim u većem broju uđu u operativnu uporabu. Osim toga u Irak će otići i novoizgrađeni CH-47F, kao zamjena za CH-47D, koji će pak otići na modernizaciju. Prvi serijski teški transportni helikopter CH-47F Chinook poletio je u listopadu 2006. s novim trupom, avionikom Common Avionics Architecture System (CAAS) tvrtke Rockwell Collins i automatiziranom digitalnom kontrolom leta tvrtke BAE Systems. Američka kopnena vojska planira nabavu 513 moderniziranih Chinooka – 452 CH-47F (uključujući i najmanje 55 novoizgrađenih helikoptera). Prvi CH-47F uveden je u operativnu uporabu u kolovozu 2007. Prva postrojba američke vojske koja jest primila helikopter CH-47F je poznata 101. zračno-jurišna divizija.

Specifikacije nove inačice Chinooka uključuju znatno poboljšanu, čvršću i izdržljiviju strukturu letjelice, proizvedenu suvremenom tehnologijom, zahvaljujući kojoj se ona, za razliku od prijašnjih inačica, mogla izraditi u jednom sloju. Uz poboljšani zmaj letjelice, velika je vrijednost novog Chinooka nova suvremena CAAS (Common Avionics Architecture System) digitalna konfiguracija instrumentacije i avionike u pilotskoj kabini, koju je isporučila tvrtka Rockwell Collins. U kabinu je ugrađen i DMD (Digital Map Display) prikaznik, novi podatkovni sustav za pohranjivanje prijeletnih parametara i svih relevantnih podataka tijekom obavljanja same misije. Tvrtka BAE Systems razvila je novi DAFCS (Digital Advanced Flight Control System) sustav upravljanja letjelicom za razliku od starog analognog sustava. I sigurnost letjelice u borbenom okružju podignuta je na višu razinu. Naime, integrirani su novi senzorski sustav za upozoravanje na protivničke projektile i novi sustav za izbacivanje IC mamaca, odnosno sustav za ometanje radarski navođenih projektila. Pogonsku skupinu čine dva Honeywellova motora T55-GA-714A, svaki jakosti od 4868 KS, pomoću kojih novi Chinook može postići brzinu od 290 km/h i ponijeti 9530 kg korisnog tereta. Uz sustav za opskrbu gorivom u zraku (Robertson Aviation Extended Range Fuel System), helikopter CH-47F ima borbeni radijus veći od 600 kilometara. Prvi CH-47F u Irak su stigli sredinom 2008., u zrakoplovnu bazu Al Taji, kao potpora višenacionalnoj diviziji Bagdad.

Prvi strani kupac CH-47F postala je Nizozemska, koja će prvi od šest naručenih helikoptera dobiti do kraja 2010. godine. Dva će helikoptera biti zamjena za dva CH-47D izgubljena u Afganistanu, a ostali će poslužiti za povećanje brojnosti nizozemskih Chinooka na 17 primjeraka. Službeno potvrđene namjere kupnje objavile su Italija i Kanada, dok se kao idući vjerojatni kupac spominje i Velika Britanija.

Britanska vojska svoje potrebe za transportnim helikopterima zadovoljava rotiranjem Chinooka kopnene vojske i Merlina HC.3 ratnog zrakoplovstva kroz Joint Helicopter Force (Iraq). Zahvaljujući hitnoj kupnji šest danskih Merlina HC.3A, RAF je uspio formirati drugu aktivnu postrojbu – 78. Sqn, smještenu u zrakoplovnoj bazi Benson, čime je omogućio bitno povećanje svojih transportnih mogućnosti.

CSAR i/ili Joint Personel Recovery (JPR) zadaće za britanske trupe u Iraku obavlja Joint Special Forces Aviation Wing, koji je nastao spajanjem 7. i 657. Sqn. JPR je u svakom trenutku imao četiri Merlina spremna da polete u roku od najviše 30 minuta. Pritom je svaki Merlin imao, uz redovitu posadu, još i jedan medicinski tim i jedan tim za spašavanje. Iskustva su pokazala da su se, zahvaljujući relativno velikoj brzini (256 km/h) i maloj buci tijekom leta, Merlini pokazali vrlo dobri za te zadaće.

Prva isporuka francusko-britanskog transportnog helikoptera Westland Puma izvršena je još 1971. godine. Usprkos “starosti” razne inačice Pume i dalje su u uporabi, pa čak i kao višenamjenski helikopteri za specijalne zadaće. Tako je veći broj Puma iz 1563. Flt. rabljen u operaciji Telic. Kako bi u kratkom vremenu zamijenili dotrajale i izgubljene primjerke, britansko ministarstvo obrane kupilo je u siječnju 2002. od južnoafričkog ratnog zrakoplovstva šest SA-330L Puma. Nakon modifikacije na standard RAF-a, prva “nova” Puma (ZJ954) preuzeta je u svibnju 2006. Drugi primjerak – ZJ995 uništen je u Bagdadu već 20. studenog 2007. Preostale operativne Pume proći će novi Puma HC.2 Service Life Extension Programme, koji uključuje ugradnju novih motora Turbomceca Makila kako bi se povećala nosivost i poboljšale letne odlike. Ugradit će se i suvremeni “glass” kokpit, nova komunikacijska oprema, a poboljšati sustavi za navigaciju i obrambeni sustavi.

Usprkos relativno sličnim uvjetima uporabe, britanska ratna mornarica i kopnena vojska u Iraku znatno više rabe višenamjenske helikoptere Lynx nego u Afganistanu. Početak operacije Telic 2003. godine pokazao je da su mornarički Lynxovi dobili naočale za noćno gledanje i poboljšanu zaštitu posade kako bi se mogli suočiti s mogućim terorističkim napadima. Dobili su i teške strojnice M3M kalibra 12,7 mm, ugrađene na vratima. Od 2005. započela je i ugradnja DAS sustava kako bi se povećale mogućnosti obrane od lakih protuzračnih vođenih projektila koji se lansiraju s ramena (MANPADS). DAS sustav na Lynxu obuhvaća AAR-47 sustav za upozorenje na dolazak projektila, ALQ-144A sustav za ometanje infracrvenih sustava za samonavođenje projektila i bacače mamaca. Kopnena vojska je svoje Lynxove AH.7/9, koji su u sastavu 16 Air Assault Brigade sudjelovali u operaciji Telic, modernizirala ugradnjom filtera za pijesak, novim radiouređajima, DIRCM sustavom, naočalama za noćno gledanje i Helo Asset Tracking System (HeATS) sustavom za nadzor situacije. Usprkos tome Lynxovi kopnene vojske imali su ograničene mogućnosti djelovanja tijekom ljetnih mjeseci zbog slabljenja letnih odlika.

Britanska mornarička postrojba 847. NAS završila je četveromjesečno djelovanje u Basri u veljači prošle godine, kao dio Multi-National Division South East. Na tom području zamijenili su ih danski Eurocopter Fenneci i britanski mornarički Sea Kingovi HC.4. Lynxovi AH.9 djelovali su unutar Immediate Response Team Lynx te su rabljeni za eskortiranje Melina, izviđanje i pratnju konvoja. Opis zadaća pokazuje da su rabljeni kao jurišni helikopteri. Svi su helikopteri prije raspoređivanja u zonu djelovanja prošli opsežne modifikacije kako bi se mogli suočiti s opasnošću od protuzračnih vođenih projektila s infracrvenim samonavođenjem.

I dok je odgovor na opasnost od paljbe streljačkog oružja bio relativno jednostavan (ugradnja dodatnog balističkog oklopa), neke druge prijetnje bile su znatno izazovnije. Jedna od najvećih je opasnost od protuoklopnih lansera (najčešće ruski RPG-i i njihove kopije) koji rabe nevođene rakete. Osim što nemaju sustav navođenja, pa ih se tako ne može ni ometati, zbog specifičnog načina ispaljivanja teško ih otkrivaju i sustavi za upozorenje na dolazak projektila. Pobunjenici u Iraku rabe ih s velikim uspjehom, pa čak organiziraju i zasjede na pravcima čestih letova. Kako se RPG-i intenzivno rabe i u Afganistanu, već su se pojavili razni sustavi namijenjeni obrani helikoptera. Dio ih je pasivan, a svrha je njihove ugradnje na helikopter sprečavanje detoniranja kumulativne bojne glave. Pojavilo se već i nekoliko “aktivnih” sustava kojima je cilj detoniranje bojne glave još za vrijeme leta, neposredno nakon otkrivanja, te na sigurnoj udaljenosti od helikoptera.

Izazov brownouta
Pojam brownout rabi se da se označi gubitak mogućnosti optičke navigacije zbog guste prašine i/ili pijeska. Zbog narušene vidljivosti piloti gube obzor, ali ne mogu niti vidjeti nadolazeće objekte, zbog čega se letenje umnogome usložnjava i postaje još opasnije. Slijetanje tijekom brownouta praktički je nemoguće, dok je polijetanje znatno otežano. Do brownouta može doći uslijed snažnog vjetra, ali i zbog djelovanja zraka pokrenutog lopaticama glavnog rotora. Zbog toga se i često javlja tijekom polijetanja i slijetanja u pustinjskim predjelima.

U Iraku je upravo brownout najčešći uzročnik helikopterskih nezgoda. Iako izaziva relativno malo žrtava, često dovodi do tako velikih oštećenja da se helikopter više ne može osposobiti za letenje. Zbog toga su razvijeni posebni postupci posade i tehnolgije sa ciljem, ako ne potpunog otklanjanja, onda barem znatnog smanjenja opasnosti. Jedan od postupaka je da pilot slijeće što agresivnije i pritom održava što veću brzinu u pravcu leta kako bi spriječio nastanak oblaka prašine i pijeska i potpuni gubitak vidljivosti. Pri polijetanju treba se rabiti najveća snaga motora i gotovo okomito polijetanje, a sve kako bi se u oblaku prašine bilo što kraće vrijeme. Međutim, oblak prašine kod velikih helikoptera (pri uporabi velike sile potiska glavnog rotora) javlja se već na visini od oko 30 metara. Ulazak u oblak prašine pri slijetanju često dovodi do bočnog okretanja i udara u zemlju. Osim toga opasnost od brownouta nekoliko je puta veća noću nego danju. Posade koje rabe naočale za noćno gledanje ionako imaju ograničenu mogućnost motrenja, te su još sklonije gubitku orijentacije u prostoru.

Tijekom prve godine djelovanja u operaciji Iraqi Freedom, brownout je uzrokovao tri nesreće s fatalnim i još 29 s nefatalnim posljedicama. Zbog toga je američka kopnena vojska upravo brownout proglasila najvećom opasnošću, posebice za Chinooke i Black Hawkove. Zanimljivo je da su posade Apachea relativno brzo naučile kako tijekom brownouta rabiti navigacijske instrumente da bi sigurno sletjeli. Zbog toga je zrakoplovstvena tehnička uprava američke kopnene vojske u Fort Eustisu, u suradnji s Rockwell Collinsom, pokrenula projekt Brownout Situational Awareness Upgrade (BASAU) radi prilagođavanja postojećih prikaznika umjetnog obzora na MH-47 i MH-60. BASAU je doveo do razvoja malog LC prikaznika koji daje podatke o brzini u odnosu na zemlju, ubrzanjima, te podatak s radarskog visinomjera okomitoj brzini.

Ovi sigurnosni postupci pomogli su pilotima naučiti kako učinkovito slijetati a da ostanu izvan oblaka prašine. Međutim, BSAU je donio mogućnosti prilagodbe avionike samo za helikoptere UH-60M i CH-47F, dok još uvijek ne postoji mogućnost prilagodbe avionike na starijim helikopterima. Glavna poboljšanja na UH-60M, koja će se primijeniti pri modernizaciji već postojećih Blach Hawkova bit će:
– nove, veće kompozitne lopatice glavnog rotora (nastao kao derivat rotora razvijenog za helikopter S-92), koje će osigurati dodatno povećanje nosivosti od 225 kilograma;
– digitalna avionika kompatibilna s MIL-STD-1553 sabirnicom koja će uključivati “glass cockpit” sličan onome što se već rabi na inačici za sanitetsku evakuaciju UH-60Q;
– možda najveća promjena i najveće poboljšanje bit će uvođenje sustava Advanced Flight Control Computer (AFCC), koji će djelovati zajedno s fly-by-wire (FBW) komandama leta, čija će kombinacija bitno olakšati posao pilotima;
– ojačani trup prilagođen većim brzinama leta i većim opterećenjima, koji će smanjiti složenost izrade kabine i njezinu cijenu;
– mogućnost nošenja dodatnih spremnika za gorivo;
– novi sustav za smanjenje infracrvenog potpisa motora;
– ugradnja novih motora T700-GE-701C (za helikoptere inačice UH-60A).

Do znatne promjene planova došlo je početkom 2005., kad je američka vojska objavila odluku da odustaje od modernizacije postojećih UH-60A/L u standard M, te da će umjesto toga radije kupiti 1227 novih UH-60M. Isporuka posljednjeg planirana je za 2020. godinu. U međuvremenu je Sikorsky napravio četiri pretprodukcijska UH-60M. Dopuštenje za pokretanje maloserijske proizvodnje (LRIP – lov rate initial production) dano je već u ožujku 2005., a ugovor o njezinom financiranju (vrijedan 245,4 milijuna američkih dolara) potpisan je u lipnju 2005. Ugovor je obuhvatio gradnju pet LRIP 1 UH-60M. Iz sredstava FY06 odobreno je financiranje još pet LRIP 2 helikoptera, ali i konverzija 12 UH-60L na standard inačice UH-60M. Do 30. travnja 2007. osam UH-60M prototipova i osam LRIP letjelica zajedno je akumuliralo 2703 sata leta. Američka je vojska u listopadu 2006. pokrenula Initial Operational Test and Evaluation (IOT&E) program, koji je okončan već 20. studenoga iste godine.

Osim toga BSAU je tek privremeno rješenje ograničenih mogućnosti. Zbog toga su u razvoju mnoga tehnološka rješenja. Tako američko ratno zrakoplovstvo razvija Photographic Landing Augmentation System for Helicopters. Sustav radi tako da nekoliko sekundi prije slijetanja i stvaranja brownouta fotografira zonu slijetanja. Iako ne daje sliku u realnom vremenu, pokazalo se da ipak može znatno povećati sigurnost slijetanja i u gustim oblacima prašine.

Tvrtke Rockwell Colins i Optical Air Data Systems zajedno razvijaju LandSafe sustav za pomoć helikopterskim posadama koje lete pri bitno smanjenoj vidljivosti. Osnovni sustav LandSafea je laser od optičkih vlakana, čija je jedina zadaća “vidjeti” kroz oblak prašine i dati podatak o točnoj visini, brzini leta i brzini u odnosu na zemlju. Američki marinski korpus razmatra uključivanje LandSafe sustava kao nadopunu Rockwell Collinsovog Common Avionics Architecture Systema, namijenjeno za CH-53E. LandSafe može dobiti i mogućnost mjerenja vjetra radi preciznog mjerenja vjetra i ranog otkrivanja turbulencija, pa se tako rabiti i kao sustav za prikupljanje podataka za navođenje topničke paljbe.

Zrakoplovstvo američke kopnene vojske i sveprisutna Defense Advanced Research Projects Agency (DARPA) zajedno razvijaju sustav Sandblaster, koji ujedinjuje digitalizirane podatke o terenu ispod helikoptera i napredne kontrole leta. Cilj je omogućiti pilotu potpunu kontrolu leta tako da na sintetički način vidi kroz prašinu. Jedan je od važnijih komponenti Sandblastera i novi senzor koji “vidi” kroz prašinu, a razvijen je unutar Helicopter Autonomous Landing System (HALS) programa, čiji je krajnji cilj bio poboljšati povezanost između pilota i letjelice, primijeniti napredne digitalne zemljovide i poboljšati mogućnosti upravljanja letjelicom. Najveći je tehnološki izazov Sandblastera integracija podataka s digitalnih zemljovida i najrazličitijih senzora namijenjenih gledanju kroz prašinu, te zajedničko pokazivanje podataka na jednom prikazniku. Uz to treba riješiti i problem kako ujediniti sliku s odgovarajućim (jasnim) simbolima za označavanje predviđene putanje leta. Osnovna namjena Sandblastera je ugradnja na novi UH-60M Black Hawk s digitalnim kokpitom i “fly-by-wire” sustavom kontrole leta.

Početni senzor za gledanje kroz prašinu sustava Sandblaster jest milimetarski radar Sierra Nevada Corporation. Radar radi na 94 GHz, a preko malene antene odašilje tanku zraku kako bi ocrtao nadolazeći teren i osigurao sliku zone slijetanja u realnom vremenu. Slika se prikazuje na dva prikaznika u kokpitu. HALS se trenutačno testira na poligonu Yuma Proving Ground. Prvo brownout testiranje uspješno je obavljeno u rujnu 2008. Pritom je jedan UH-60 uspješno obavio polijetanje, slijetanje i letenje po zadanoj ruti rabeći Sandblaster. Testiranje je uključivalo i UH-1 Huey helikopter koji je bio predvodnik te je rabljen za stvaranje oblaka prašine kako bi se simuliralo slijetanje u oblak prašine. HALS je pilotima na UH-60 omogućio neprekidnu 3D radarsku sliku u realnom vremenu tijekom prilaska zoni slijetanja i pri slijetanju. Nositelj programa razvoja HALS sustava jest korporacija Sikorsky, dok je tvrtka Sierra Nevada odgovorna za razvoj i testiranje.

I britanska korporacija BAE Systems također razvija vlastitu soluciju namijenjenu pomoći u opasnim situacijama. Kao osnova uzeta je Q-Sight obitelj prikaznika koji se rabe na kacigama pilota, čija je odlika da se razvijaju na temelju komercijalne i jeftine tehnologije. Zadaća Q-Sighta je da pomogne pilotima i članovima posade u zahtjevnim situacijama. Monokularni sustav Q-Sighta projicira na posebne naočale simbole slične onima koji se rabe na HUD sustavima. Inačica Generation I Q-Sight obuhvaća laserski monokromni prikaznik i sustav za praćenje pomicanja glave pilota. U planu je poboljšanje sustava ugradnjom diodnog prikaznika, čime će se dobiti inačica Generation II. Letna testiranja inačice Generation II započela su u kolovozu 2008., a početak maloserijske proizvodnje planiran je za ovu godinu.

Kako se naočale nalaze blizu oka, Q-Sight se može rabiti zajedno s ostalim sustavima za noćno motrenje (NVG). Pritom piloti mogu istodobno vidjeti i simbole projicirane s Q-Sight sustava i s NVG sustava. Radi što lakše uporabe, bez potrebe veće preinake pilotske kabine, razvijen je hibridni sustav za nadzor pomicanja glave pilota. On se sastoji od optičkog nadzornika povezanog sa žiroskopom. Ova kombinacija omogućava uporabu Q-Sighta bez složenog i skupog “mapiranja” kabine.

Iako već sada Q-Sight pilotima pruža velike količine podataka, BAE Systems traži mogućnosti kako bi povećao količinu informacija što se prikazuju preko njega. Jedan od izvora informacija koje bi se prikazivale preko Q-Sighta bio bi i Doppler milimetarski radar koji bi se
pijeska. Razvijen je također novi pasivni sustav ponajprije namijenjen pomoći pilotima tijekom pojave brownouta. Njegova je namjena stvaranje simbola kojima će se prikazivati teren na koji helikopter slijeće, slično kao TERPROM slika. Preko njih će piloti dobiti i podatke kao što su brzina spuštanja i visina leta.

Još je jedan sličan projekt Active Inceptor System ili “Active Sticks”, a namijenjen je opremanju UH-60M, ali i Sikorsky CH-53K američkih marinaca. Radi se o potpuno novom sustavu, koji će osnovne podatke o letu helikoptera pilotima prenositi preko njihovih osjetila dodira, i tako otklanjati potrebu da skreću pogled prema prikaznicima. Neki od tih podataka jesu brzina i visina leta.

Domagoj MIČIĆ