poručnik Ivan Dejanović, 15. naraštaj Temeljne časničke izobrazbe
Biti polaznik Temeljne časničke izobrazbe golemo je iskustvo koje je obuhvatilo sve: od svakidašnjih nastavnih programa do terenskog rada i zadaća. Bilo je to zanimljivih deset mjeseci, a svaki je dan bio novi izazov. Zadovoljan sam onim što nam je izobrazba pružila. Biti izabran za najboljeg polaznika velika je čast, no ja nisam ništa pametniji niti sposobniji od bilo koga drugog tko je sa mnom prolazio ovu obuku. Titulu je mogao ponijeti svaki od nas.

stožerni narednik Dalibor Dumbović, 14. naraštaj Visoke dočasničke izobrazbe
Izobrazba je trajala deset mjeseci i bio je to drukčiji način života od onog koji inače živim u postrojbi i na poligonima. Osjećam da sad, nakon ovih deset mjeseci, odlazim bogatiji za puno novih znanja. Izobrazba otvara mogućnost sagledavanja stvari s više razine i njezinim smo završetkom osposobljeni za rad na najvišim dočasničkim dužnostima. Nije nas obogatilo samo znanje koje smo stekli, nego cjelokupan rad i život s polaznicima naraštaja. Sve su to ljudi s bogatim radnim i životnim iskustvom i mi smo se ovdje nadopunjavali, pomagali jedni drugima – i to je ono što bih istaknuo kao najvrednije. Cjeloživotno učenje ono je što nama, vojnicima, dočasnicima i časnicima, treba i jedino se njim može odgovoriti na izazove.

narednik Miodrag Truhlaž, najbolji instruktor
Radim u Dočasničkoj školi u Požegi, na Izobrazbi za razvoj vođa, a odabran sam za najinstruktora u ovoj školskoj godini. U radu pokušavam polaznicima prenijeti svoja iskustva, stvoriti im što bolje temelje i time im pomoći u stvaranju uvjeta za daljnji rast, učenje i napredovanje u karijeri. Biti najinstruktor časno je, ali i zahtjevno, jer se moram dobro pripremiti za vrstu izobrazbe koju provodim. U njoj ima malo teorijskog, a puno praktičnog dijela. Polaznici to vole, ali takav način rada, zbog potrebe precizne demonstracije, od instruktora zahtijeva visoku pripremljenost i koncentraciju. Ono što je meni posebno bitno i što je sigurno puno pridonijelo tomu što sam najbolji instruktor moja je obitelj. Ona je temelj svega i bez njezine podrške ni ja vjerojatno ne bih bio ovo što jesam.

poručnik Robert Matok, 19. naraštaj vojnih pilota – kadet pilot
Dolazim iz Slavonskog Broda, 1992. sam godište. Završio sam za pilota, a ujedno sam izabran i za najboljeg polaznika ovog naraštaja vojnih pilota. Osjećam se iznimno ponosno i da sam uspio ostvariti cilj koji sam si postavio na početku školovanja. Trudio sam se, dao sve od sebe i mislim da je moje školovanje dosad, do ove faze, dobro odrađen posao. Naravno, uvijek ima nekih stvari koje bi čovjek mogao napraviti drukčije ili bolje, ali nemam za čim žaliti i ponosan sam na svoj rad i na ovo gdje se nalazim. Nakon ovog vidim se u Eskadrili helikoptera u Zemuniku, a odradit ću obuku kao nastavnik letenja s jednom generacijom kadeta. Svim mladima koji su pomislili da bi mogli postati piloti, ali se kolebaju ili nisu sigurni, preporučujem da se ohrabre, da se prijave, i sigurno neće požaliti.

bojnik Davor Vladović, 24. naraštaj Zapovjedno-stožerne škole “Blago Zadro”
Dolazim iz Flotile HRM-a i polaznik sam 24. naraštaja Intergranske zapovjedno-stožerne izobrazbe zajedno s još 35 kolega, što iz zemlje, što iz inozemstva. Izobrazba je počela početkom rujna prošle godine i bila je zahtjevna jer podrazumijeva mnogo sati nastave, seminare, brojne zadaće i intenzivne aktivnosti. Puno se toga može obnoviti, naučiti i, sigurno, steći veliko i novo iskustvo. Vrijednost škole je i u kvalitetnim predavačima koji imaju veliko iskustvo u onom što rade. Imao sam priliku dosta biti u misijama, na obukama, u inozemnim školama, ali mislim da je ovo jedna od boljih škola. Htio bih, prije svega, zahvaliti kolegama jer to što sam odabran za najboljeg polaznika samo je stvar nijansi i sitnica – barem deset njih moglo je ovdje stajati umjesto mene. I, naravno, posebna zahvala našim predavačima.

Tekst: Lada Puljizević, Foto:Tomislav Brandt