USNI News objavio je u listopadu 2016. da je u Adenskom zaljevu američki razarač USS “Mason” u uspješnoj obrani ispalio projektil RIM-162 (Evolved Seasparrow Missile – ESSM). Tako je to vrlo rašireno brodsko PZO oružje, istodobno s razvojem druge inačice, doživjelo svoju prvu operativnu uporabu u borbenoj situaciji…

Iako tek nasljednik godinama etabliranog projektila RIM-7 Seasparrow, RIM-162 (Evolved Seasparrow Missile – ESSM), projektil za samoobranu ratnih brodova od raketnih i zrakoplovnih prijetnji, postao je najprodavaniji te vrste u modernoj povijesti. NATO Seasparrow Consortium, osnovan daleke 1968., razvio je RIM-7, a potom i RIM-162. Tijekom godina broj zemalja uključenih u konzorcij rastao je pa ih danas ima dvanaest. Uz Australiju, tu je jedanaest članica NATO-a: Belgija, Grčka, Danska, Kanada, Nizozemska, Portugal, Norveška, SR Njemačka, Španjolska, Turska i Sjedinjene Američke Države.
ESSM ima korijene u NATO-ovu projektu razvoja sustava protuzračnog ratovanja (NATO Anti-Air Warfare Systems – NAAWS) započetom krajem osamdesetih godina. Grupa NATO članica predvođena SAD-om koja je radila na projektu uključivala je i Kanadu, Nizozemsku, SR Njemačku, Španjolsku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Temeljila je budući sustav na već distribuiranoj arhitekturi lokalnih PZO raketnih sustava utemeljenih na višenamjenskim radarima sa samoobrambenim raketnim projektilima boljih značajki od RIM-7. Program je nakon nekoliko godina bio otkazan, no ostala je ideja o stvaranju naprednog brodskog PZO raketnog sustava. Naime, NATO-ova je struka zaključila da se protubrodska raketna prijetnja aktivno nastavlja kroz sve češću proliferaciju i normalni tehnološki razvoj. Prijeteće rakete postižu veće brzine, imaju veće manevarske sposobnosti i sposobnosti u završnoj fazi leta, manji radarski odraz…

Potraga za konceptom
NATO-ov Projektni ured za Seasparrow (NSPO) bio je zadužen za prijedlog koncepta kojim bi Seasparrow bio podignut na razinu koju je trebao imati projekt NAAWS. U travnju 1991. NSPO je predstavio plan razvoja ESSM projektila koji bi se mogao suprotstaviti novim prijetnjama i integrirati se na različitim sustavima na brodovima zemalja članica. Nakon odobrenja započela je faza izrade koncepcije te definiranja, što su predvodili Laboratorij za primijenjenu fiziku Sveučilišta Johns Hopkins (JHU APL) i Središte za zračno ratovanje Američke ratne mornarice (NAWC).  Raketni projektil RIM-7P, kao najnaprednija inačica NATO-ova izvornog Seasparrow projekta, poslužila je kao polazište. U operativnoj uporabi od 1991. godine, RIM-7P bio je dizajniran za napredno obrambeno PZO djelovanje na malim visinama. Imao je reprogramibilno raketno računalo, up-link sposobnosti te sposobnost “zaključavanja nakon lansiranja” (lock-on after launch). Ipak, spomenuta je faza pokazala da je za postizanje tražene brzine, ubrzanja i manevarskih sposobnosti nužno povećati dijametar raketnog motora te prilagoditi repne krilne kontrole. Zaključeno je i da u ESSM treba ugraditi vektorski potisnik kako bi se mogao vertikalno lansirati, zatim da treba ugraditi određene komponente u sustav vođenja te modificirati bojnu glavu.

Kupovanje konkurenta
Na početku razvoja projekta ocjenjivan je odnos cijene i efikasnosti te je uspoređivan s mogućim alternativama. Kao dio tih ocjenjivanja JHU APL poduzeo je niz studija kojima je ispitivao osjetljivost alternativa u odnosu na stalno rastuću tehnološku prijetnju smanjenja radarskog presjeka (RCS) ciljeva. No, zaključeno je da poluaktivni sustav vođenja, kakav je ESSM već koristio, ima prednost u odnosu na istovrsni aktivni sustav vođenja – pogotovo kad je u pitanju bilo osiguranje robusnog osnovnog dizajna projektila u koji će moći biti ugrađena buduća planirana tehnološka poboljšanja. Na kraju je zaključeno da je ESSM najbolji koncept. Program razvoja potom je ušao u inženjersko-proizvodno-razvojnu fazu (EMD). Na raspisani natječaj za tu fazu javili su se Hughes Missile Systems Company (tvrtka koju je osnovao poznati inovator i milijarder Howard Hughes (1905. – 1976.), junak filma Avijatičar s Leonardom di Capriom) te Raytheon. U lipnju 1995. godine je tvrtka Hughes, koja je tad već deset godina bila u vlasništvu General Motorsa, proglašena pobjednikom. Raytheon se žalio, što je prihvaćeno, pa je dobio ulogu kooperanta. Uskoro, već 1997. godine, Raytheon kupuje Hughesov PZO odjel i tako postaje jedini nositelj programa ESSM.
Međunarodni konzorcij odabran za projektiranje, proizvodnju i razvoj ESSM-a prema značajkama EMD projektne faze bio je sastavljen od tvrtki iz deset zemalja, članica Seasparrow konzorcija osim Belgije i Portugala. Da bi se što ravnomjernije rasporedile zadaće, EMD je bio podijeljen u osam glavnih sektora zaduženih za proizvodnju oružnog sustava, AUR integraciju, sustav vođenja, bojnu glavu, tranziciju, propulziju, repni stabilizator/potisni vektorski kontroler (TVC) i lansirni kontejner. Spomenuti međunarodni konzorcij ostao je gotovo nepromijenjen tijekom proizvodne faze.

Višestruka poboljšanja 
Najkraće rečeno, aktualni ESSM Block 1 je PZO projektil srednjeg dometa, namijenjen za uporabu kao univerzalni obrambeni sustav u svim brodskim okruženjima. Bolja kinematička svojstva u odnosu na RIM-7P ima zahvaljujući novom 10-inčnom raketnom motoru koji koristi dvostruko koncentrirano hidroksil-polieterno gorivo, zatim naprednoj aerodinamici, povećanju odnosa potiska naprema masi projektila te, na koncu, povećanju akceleracije i najveće brzine projektila (2,0 maha u odnosu na 0,8 maha projektila RIM-7). Novi propulzijski sustav, kombiniran sa stabilizacijskim kontrolnim površinama te integriran s modernim vektorskim potiskom pridonijeli su i do deseterostrukom povećanju agilnosti projektila. Povećan je i učinkoviti domet projektila, a procjene stručnjaka govore da domet ESSM-a sigurno nije manji od 40 km. Srednji dio trupa, tzv. tranzicijski sektor, sadrži novo računalo za navođenje, digitalni autopilot te mjernu jedinicu za inerciju. Prednja sekcija projektila RIM-162, promjera 20,32 cm, sadrži pretraživačko/navodeću sekciju. Promjene u odnosu na projektil RIM-7P uključuju još i ugradnju novog pretraživača veće osjetljivosti.  Masom veća i snažnija od prethodnikove, bojna glava Mk 140 smještena je u posebno oblikovanom konusnom prostoru između prednje i stražnje sekcije tijela projektila.

Predviđena budućnost
Projektil ESSM bio je konstruiran tako da bude kompatibilan s borbenim konfiguracijskim sustavima NATO-ovih članica, no u obzir je uziman i budući razvoj. Raketa je kompatibilna s raketnim lanserom Mk 29 (inklinirani lanser), koji je bio razvijen za originalni RIM-7, a slijede Mk 41, Mk 48, Mk 56 i Mk 57. Svestran je i što se tiče sustava vođenja: mogu se izdvojiti HAW (Homing All the Way) sustav sa stalnim radarskim osvjetljivanjem ciljeva, launch-on-search lansiranje s letom projektila po inerciji i zahtjevom za dobivanje informacija o meti od pretraživačkog radara, zatim tzv. vođenje srednjim dijelom trajektorije koje zahtijeva hardversku i softversku podršku podatkovne veze integrirane u samom projektilu. U najširem smislu, postoje tri različita modaliteta vođenja koja mogu biti korištena na ESSM-u. To su spomenuti HAW, zatim vođenje u frekvencijskom pojasu S (SB MCG) koje se povezuje s borbenim sustavom Aegis te vođenje u frekvencijskom pojasu X (XB MCG) koje se koristi kod borbenih sustava s integriranim višenamjenskim radarima.

Svestrani modaliteti
Tijekom provedbe HAW operacija, ESSM zahtijeva stalnu radarsku osvijetljenost cilja tijekom leta projektila, od lansiranja do trenutka presretanja cilja. Postoje dvije inačice HAW vođenja. Prvo je IMCG, kad je vođen po inerciji srednjim dijelom trajektorije. Kod njega projektil u srednjem dijelu kursa prolazi prijelaznu fazu s inercijskog sustava na sustav praćenja radarski osvijetljenog cilja. Drugo je T-HAW, u kojem ESSM odmah nakon lansiranja prelazi na praćenje i presretanje osvijetljenog cilja. U SB MCG načinu navođenje srednjim tijekom srednjeg dijela putanje inicirano je uporabom frekvencijskog pojasa S uplinka/downlinka. Kontinuirana osvijetljenost ciljeva potrebna je isključivo u završnoj fazi leta ESS-a i vrši je jedna od komponenti sustava Aegis.
XB MCG način rada koristi uplink u frekvencijskom pojasu X, pri čemu se ICWI (Interrupted Continiuous Wave Illumination Guidance) vođenje zahtijeva samo kao podrška navođenju. ICWI omogućuje radaru za nadzor paljbe transmisiju serije iluminacijskih pulseva koji mogu biti brzo prebacivani na višestruke ciljeve i tako daje podatke za istodobno navođenje nekoliko ESSM-a na različite ciljeve.
Osim navedenih modaliteta, ESSM može koristiti i samoobrambenu (SD) i tzv. sposobnost ukrižavanja ciljeva (crossing target capability – XTC). Kod prve sposobnosti let projektila optimiziran je za eliminaciju zračnih ciljeva koji se približavaju brodu. XTC se može aktivirati kad je brod koji koristi ESSM zadužen za osiguranje brodova koji su u pratnji ili blizini.      

Izvoz izvan konzorcija
Raytheon, tvrtka koja je u središtu razvoja projektila, objavila je početkom kolovoza 2012. da je korisnicima isporučila dvijetisućitu raketu. Prema aktualnim podacima, dodatnih 1500 predviđeno je za proizvodnju na temelju zahtjeva na tržištu. Potpora za ESSM postojat će i nakon 2030. godine. Uza sve značajke vezane uz domet i razorni učinak, glavni izvozni adut projektila RIM-162 je što može biti integriran na mnoštvo različitih borbenih te sustava za nadzor paljbe. Nadalje, u Raytheonu vjeruju da njihov poluaktivno vođeni projektil zadržava neke ključne prednosti nad aktivno vođenim: bolji omjer između signala i smetnji, prepoznavanje i uspješno praćenje raketnih prijetnji s manjim i niskim radarskim odrazom (RCS), bolji zahvat ciljeva te ukupno bolje performanse u uvjetima značajnog radarskog ometanja i smetnji. Ipak, izvan ESSM konzorcija, dostupni podaci govore o samo trima zemljama kojima su projektili prodani. To su Ujedinjeni Arapski Emirati (za korvete klase Baynunah), Japan (za razarače klase 25DD i Akizuki) i Tajland (fregate klase Type 25 Naresuan). Te zemlje koriste rakete u HAW modalitetu stalnog radarskog osvjetljivanja ciljeva. Zanimljivo je da su tajlandske fregate kineskog dizajna i proizvodnje, pa je riječ o istočno-zapadnoj kombinaciji broda i oružja. Zadnji poznati naručitelj je Čile, koji projektile želi za svoje višenamjenske fregate Type 23. U lipnju 2016. spominjalo se 33 projektila s pratećim sustavima i potporom za iznos od 140 milijuna dolara. Međutim, prema vijesti koju je u listopadu te godine objavio Jane’s, posao je došao u pitanje zbog previsokih troškova ugradnje. Proizvodnja ipak ide dalje pa je Raytheon samo mjesec dana poslije objavio da će isporučiti ukupno 186 ESSM-a američkoj, španjolskoj, tajlandskoj i mornarici UAE-a. Uostalom, projektil se dokazao, pa i operativno. USNI News objavio je u listopadu 2016. da ga je 9. dana tog mjeseca u Adenskom zaljevu ispalio američki razarač USS “Mason” u uspješnoj obrani od projektila koji su ispaljeni s jemenske obale.

Prostor za poboljšanja
Odluka o razvoju projektila ESSM Block 2 donesena je u studenom 2011. godine. Krajem prosinca 2012. tvrtka Raytheon Missile Systems ponovno je dobila ugovor o razvoju potrebnih tehnologija. ESSM je formalno koncem 2014. ušao u inženjersko-proizvodnu fazu. Stara sekcija za navođenje bit će zamijenjena dvomodalnim aktivnim/poluaktivnim radarskim pretraživačem u frekvencijskom pojasu X. Aktivni pretraživački kanal podržavat će završni dio leta RIM-162 bez potrebe za radarskim osvjetljivanjem cilja s broda. Bit će poboljšana i bojna glava te uveden dvofrekvencijski primopredajnik (u frekvencijskom pojasu S i X) za bolji nadzor i upravljanje raketom tijekom leta. Prema tehničkim priopćenjima, ESSM Block 2 zadržat će postojeći propulzijski sustav, no neki partneri već su pokazali interes za buduće kinematičke nadogradnje i poboljšanja. Inicijalne studije nagovještavaju uvođenje tzv. dual-pulsnog raketnog motora. Prema odrednicama ugovora potpisanog 2. travnja 2015., Raytheon je dobio 517,3 milijuna dolara za EMD dizajniranje, proizvodnju i testiranje ESSM-a Block 2. Preuzete obveze trebaju biti ispunjene najkasnije do svibnja 2019., a projektili bi se mogli početi isporučivati mornaricama godinu nakon toga.

Igor SPICIJARIĆ