Zapovjedništvo specijalnih snaga uz potporu HRZ-a i Obavještajne pukovnije privelo je kraju još jedan ciklus napredne padobranske obuke za svoje pripadnike

Vrhunac je toplinskog vala. Naš dolazak u hangar u kojem je trajala priprema za skok nije ni najmanje potaknuo polaznike da maknu pogled s opreme koju su tako pedantno i precizno pripremali. Sve je trebalo biti na svojem mjestu, upravo onako kako im je netom prije instruktor objasnio: za skok za koji su se pripremali sve mora biti savršeno, mjesta za pogreške jednostavno nema. Ekipa Hrvatskog vojnika priključila se obuci u njezinim zadnjim tjednima. Uvjet za pristupanje ovoj vrsti obuke jest uspješno završena temeljna padobranska obuka. Tijekom te obuke obavi se određen broj dnevno / noćnih skokova s desantnim padobranom i, prema riječima naših sugovornika, ona je tu samo da te nauči nekim osnovama. Dolaskom na naprednu padobransku obuku svi polaznici moraju svladati slobodan pad, upravljanje padobranom tipa krilo te razviti sposobnost skoka i jedrenja padobranom do cilja, u formaciji, u uvjetima slabe ili nikakve vidljivosti, s opremom. Važno je pritom da se padobran otvara na što većoj visini kako bi se moglo nečujno doći do mjesta s kojeg se određena zadaća treba provesti. Ta tehnika skoka naziva se HAHO (High Altitude High Opening – velika visina i otvaranje padobrana na velikoj visini). Osim spomenute, na ovoj se obuci svladava i tzv. HALO (High Altitude Low Opening – velika visina i otvaranje padobrana na maloj visini) tehnika skoka. To je izrazito zahtjevna padobranska tehnika, kod koje brzina slobodnog pada može dostići gotovo 300 km/h. To, naravno, ovisi o masi padobranca i opreme s kojom skače.

Prvo na zemlji, a onda u zraku

Prvi dio obuke, u okviru koje polaznici uče osnovne tehnike skakanja s padobranom tipa krilo, prisilne postupke, pakiranje te korištenje različite opreme, provodi se na zemlji. U drugom dijelu obuke izvode se skokovi. Počinje se sa skokovima na gurtnu, a nastavlja sa slobodnim skokovima, gdje polaznici skaču jedan na jedan s instruktorima pri čemu samostalno otvaraju padobrane. Tijekom obuke povećava se visina s koje se izvode skokovi te se uvode određene vježbe. Počinje se sa stabilnim slobodnim padom, a potom slijede lijevi i desni zaokreti te različiti drugi elementi.

Prednost su padobrana tipa krilo skokovi s velikih visina, pri čemu padobranac može preletjeti neopaženo duboko u protivnički teritorij bez obzira na to je li dan ili noć. Zadaća vojnog padobranca napredne razine jest skok u uvjetima smanjene vidljivosti sa svom opremom koju vojnik koristi. Padobran je u tom slučaju oblik transporta do točke za provedbu zadaće. Skok sa slobodnim padom s velike visine i preletom velik je ispit psihofizičke spremnosti, ali i hrabrosti. To nam je potvrdio i jedan od polaznika, koji je zadovoljno istaknuo kako je ovo definitivno jedna od najboljih obuka koja se može proći u Oružanim snagama. Rekao je kako je obuka mentalno iznimno zahtjevna, jer svi moraju cijelo vrijeme biti usredotočeni i niti jedan detalj ne smije se previdjeti. U svakom trenutku postoji mogućnost eliminacije iz obuke i zbog toga se od svih polaznika očekuje i zahtijeva maksimalna koncentracija i profesionalnost. Instruktori ocjenjuju nekoliko elemenata: od upravljanja tijelom u slobodnom padu i otvaranja padobrana na zadanoj visini do samog doskoka. Instruktori su odreda prekaljeni padobranci, s više od 1000 skokova u karijeri.

Jastrebom  pod oblake

Nakon našeg ulaska u hangar i kratkog razgovora s instruktorima i polaznicima crni jastreb pali svoje moćne motore. Elisa podiže oblak prašine i to je dijelu polaznika bio znak za polazak. Svaki uzima svoju opremu te staju u red jedan iza drugog i polaze zajedno s instruktorima prema helikopteru. Nakon brzog ukrcaja, jastreb se ekspresno podiže i nevjerojatnom pokretljivošću dolazi u položaj iz kojeg započinje svoj dug, ali brz uspon na zadanu visinu. Polaznici će tijekom napredne padobranske obuke skočiti onoliko puta koliko je potrebno dok ne usavrše sve tehnike i procedure. Nedugo nakon polijetanja čuju se prvi zvukovi otvaranja padobrana točno iznad naših glava. Podižemo pogled i gledamo kako padobranci kao da se ni iz čega materijaliziraju pred našim očima. Naime, na tim visinama nemoguće je vidjeti čovjeka sve dok ne otvori padobran, pri čemu se može steći fascinantan dojam kako se ljudi pojavljuju niotkuda. “Ova obuka nešto je najbolje što sam ikad probao. Osjećaj slobodnog pada i adrenalin koji on stvara neusporediv je s bilo čim što sam dosad imao priliku iskusiti”, s velikim osmijehom na licu opisuje svoje iskustvo jedan od polaznika obuke. “Strah postoji, pogotovo kod prvog skoka. Međutim, jednom kad se ta inicijalna barijera probije, onda je čisto zadovoljstvo koje te gura da stalno isprobavaš nove stvari u zraku. Toliko mi se svidjelo da ozbiljno razmišljam o bavljenju padobranstvom i u civilstvu”, objašnjava nam taj polaznik do koje je mjere oduševljen naprednom padobranskom obukom. Nakon skoka svi skupljaju svoje otvorene padobrane i nose ih prema ugodnoj hladovini hangara. Valja imati na umu da su, iako je tijekom samog skoka temperatura i više nego ugodna, sam let do visine skoka i pripreme koje slijede nakon samog doskoka itekakav izazov na temperaturama iznad 35 stupnjeva. Okolni asfalt same piste s koje helikopteri uzlijeću diže temperaturu na suncu na više od 40 stupnjeva. Za to vrijeme polaznici u crnim kombinezonima hodaju i ne skidaju osmijeh s lica. Nakon iskustva skoka i uzbuđenja koje su upravo doživjeli zemaljski problemi poput vrućine i umora nekako se ne odnose na njih. Oni su u svom filmu te jedva čekaju zeleno svjetlo za novi skok.

TEKST: Tomislav Vidaković; FOTO: Tomislav Brandt