Razgovor – zapovjednica NATO Defense Collegea general-pukovnica Christine Whitecross

Izaslanstvo NATO Defense Collegea (NDC) iz Rima posjetilo je u prosincu Hrvatsko vojno učilište “Dr. Franjo Tuđman”. Tim smo povodom razgovarali sa zapovjednicom NDC-a general-pukovnicom Christine Whitecross o misiji Koledža, metodama poučavanja, kao i o suradnji s Hrvatskim vojnim učilištem.

Za početak, možete li reći koja je misija i vizija NDC-a?

NATO Defense College ustrojen je 1951., nedugo nakon što je 1949. godine 12 članica osnovalo Savez. Ideja o NATO Defense Collegeu potekla je od generala Dwighta D. Eisenhowera, prvog zapovjednika američkih snaga u Europi, koji je vrlo rano prepoznao potrebu za novom međunarodnom institucijom s jedinstvenom misijom obrazovanja za vojne i civilne vođe… Misija je NDC-a pridonijeti učinkovitosti i koheziji Saveza razvijanjem svoje uloge kao glavnog središta obrazovanja, dostignuća i istraživanja sigurnosnih pitanja. Naša metoda poučavanja pomaže diplomcima razviti vještinu interoperabilnosti potrebnu za uspješno funkcioniranje u međunarodnom okruženju…

Kako se plan i program Koledža prilagođava novim izazovima?

Naš program neprestano se razvija i prilagođava budućim izazovima. Važno je reći kako je Savez doživio brojne promjene. Dogodio se hladni rat, počeli smo brojne međunarodne misije, 2010. godine izradili smo Strateški koncept… I najvažnije: od početnih 12 članica, došli smo na današnjih 29. Usto, tu je gotovo 40 zemalja partnera, koje također uključujemo u dijalog. Tijekom godina razvijao se i Koledž. Njegova je misija ostala jednaka – educiramo ljude kako bi imali više znanja i razumijevanja za one s kojima rade. To je bila temeljna ideja 1951., a živa je i danas. Ono što je drukčije način je na koji to činimo.

Seniorski tečaj jedini je ostao jednak od samog početka te je postao kamen temeljac za ostale tečajeve koji smo počeli. Napredovali smo u pogledu broja ljudi i zemalja koje uključujemo u rad Koledža tako da danas na tečajeve pozivamo i zemlje partnere kako bismo zajedno raspravljali o temama od zajedničke važnosti. Ustrojili smo Istraživački odjel, u čijem je fokusu istraživanje tema važnih za NATO i njegove članice. Trenutačno se puno govori o klimatskim promjenama, novim tehnologijama, svemiru, umjetnoj inteligenciji, migracijama. Sve to nastojimo uključiti u postojeći kurikul…

Kako ocjenjujete suradnju s Hrvatskim vojnim učilištem?

Preko Seniorskog tečaja dolazimo posjetiti članice NATO-a i već smo nekoliko puta bili u Hrvatskoj. Nastojimo dolaziti što češće, kako bismo učili o obrani i sigurnosnim izazovima zemalja, na koji se način to odražava na NATO i na koji način NATO utječe na odluke tih zemalja. NDC izvrsno surađuje s Hrvatskim vojnim učilištem. Nekoliko smo puta nazočili vašim konferencijama. Prilikom svakog posjeta naučimo nešto novo, ne samo o izazovima s kojima se susrećete nego i o inovativnim idejama koje Oružane snage Republike Hrvatske promiču.

 Kako biste okarakterizirali današnji položaj žena u vojsci?

Još je uvijek u svijetu puno vojski koje nemaju značajan broj pripadnica. Koji god razlog bio, za mene je to neispravan način razmišljanja. Imati ženu u vojsci znači imati perspektivu koju ne možete dobiti od muškaraca. Ne želim to nazvati boljom perspektivom, nego drukčijom. Ono što želim istaknuti jest da su žene zaista dobre u onom što rade. Isključujući žene, isključili ste pedeset posto svoje populacije, čime se gube inovativna rješenja, mišljenja, različitost. Ako želite novo rješenje za stare probleme, ako želite novu sliku određene situacije, potrebno je uključiti žene. U vojsci sam gotovo 38 godina i vidim da se položaj žena ipak mijenja, ali to može i mora biti još bolje.

U Hrvatskoj ste boravili i za vrijeme Domovinskog rata. Kakav je osjećaj vratiti se nakon toliko godina?

Kad sam 2017. prvi put posjetila HVU “Dr. Franjo Tuđman”, bio je to prvi posjet Hrvatskoj nakon više od dvadeset godina. Za mene je to bio izniman trenutak. Znate, moja su sjećanja na Hrvatsku u ratno vrijeme bila tužna i negativna…. Bilo je to vrijeme kad je sve bilo preplavljeno osjećajima mržnje i animoziteta. Vratiti se nakon 25 godina i vidjeti Zagreb – živi grad s odlučnim ljudima koji vjeruju u demokraciju i vladavinu prava, koji su dio Europske unije i NATO-a… Bilo je to za mene gotovo oslobađajuće iskustvo – vidjeti iz svoje perspektive evoluciju jednog grada. Čast mi je biti ovdje jer mi se pri svakom dolasku ponovno javlja osjećaj vjere u ljude…

 Sjećate li se Zida boli, spomenika poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima?

Naravno da se sjećam, čak imam i malu tajnu vezanu uz njega. Radila sam u zgradi  UNPROFOR-a, ispred koje se Zid nalazio. Svakog sam dana vraćajući se s posla gledala u crvene cigle s ispisanim imenima. Željela sam dio sebe ugraditi u Zid, koji mi je davao izniman osjećaj utjehe i nade. Stoga sam jednom prilikom u zemlju ispod njega skrila novčić… Moja su sjećanja ostala zauvijek utkana u njega….

Doris Ravlić

Foto: Tomislav Brandt