Razgovor – bojnik Siniša Šlibar, zapovjednik 2. HRVCON-a u operaciji potpore miru UNIFIL

Od sredine listopada prošle godine u UN-ovoj operaciji potpore miru u Libanonu nalazi se drugi hrvatski kontingent. Posjetili smo ga i boravili s njim na terenu te tom prigodom razgovarali sa zapovjednikom bojnikom Sinišom Šlibarom o zadaćama koje kontingent izvršava u sklopu operacije u svojoj zoni odgovornosti.

Koja je glavna zadaća pripadnika 2. HRVCON-a u UN-ovoj operaciji potpore miru u Libanonu u području Sektora Zapad u kojem ste raspoređeni?

Glavna je zadaća pripadnika hrvatskog kontingenta potpora snagama UN-a u području operacije u smislu podizanja razine sigurnosti i zaštite snaga UN-a. To obuhvaća razne inženjerijske radove u bazama u kojima borave pripadnici UN-a, poput uređenja i poboljšanja infrastrukture, bunkera i zaštitnih ograda oko baza, prilaznih cesta i uklanjanja cestovnih zapreka kako bi se osiguralo njihovo nesmetano kretanje. Inženjerijske radove izvodimo u potpori prije svega Sektora Zapad, što obuhvaća dvadesetak UN-ovih baza, a po potrebi i kompletne operacije UNIFIL sukladno zapovijedi zapovjednika snaga operacije. Usto, ono što bih posebno istaknuo njihov je angažman u CIMIC projektima pomoći lokalnoj zajednici.

Kakav je sastav kontingenta, tko čini njegovu glavninu i u čijem sastavu djeluje?

Hrvatski kontingent u operaciji UNIFIL broji ukupno 52 pripadnika Oružanih snaga. Glavninu čini Inženjerijska satnija iz sastava Inženjerijske pukovnije HKoV-a, dio pripadnika je iz Gardijske oklopno-mehanizirane brigade i Gardijske motorizirane brigade, te po pripadnik Zapovjedništva za potporu i Središnjice za obavještajno djelovanje. Razmješteni su u području operacije i glavnina (Inženjerijska satnija s 43 pripadnika, među kojima je i sedam pripadnika EOD tima) u sastavu je Bojne za borbenu potporu (Combat support), u kojoj je vodeća nacija Italija. Također, pet pripadnika kontingenta u sastavu je Bojne za logističku potporu Sektora Zapad (Combat service support). Uz spomenute, jedan je hrvatski časnik na dužnosti u Zapovjedništvu Sektora Zapad kao operativni časnik, kao i zapovjednik kontingenta.

Jedna je od vaših zadaća i pružanje pomoći lokalnoj zajednici. Na kojim ste projektima bili angažirani i kako vas je prihvatilo lokalno stanovništvo?

Od studenog prošle godine, kad je glavnina kontingenta stigla u područje operacije, pripadnici 2. HRVCON-a angažirani su na trima CIMIC projektima. Prvi CIMIC projekt bio je u mjestu Yarounu u zoni odgovornosti Irske bojne, a riječ je o rekonstrukciji, proširenju i stavljanju u funkciju nekoliko kilometara makadamske ceste. Sljedeći projekt na kojem trenutačno rade, a trebali bi ga dovršiti do kraja našeg boravka u operaciji, izrada je i postavljanje metalne zaštite na prozore srednje škole u mjestu Chahabiyi. Sve potrebne radove na zaštitnim okvirima izvode u radionici baze te ih potom postavljaju na školi. Treći projekt na kojem su angažirani kompletno je unutarnje renoviranje izviđačkog kluba u mjestu Rumayshu i radovi su pri završetku. Na svim projektima koje radimo za lokalnu zajednicu naši su pripadnici, kao uostalom i naši prethodnici, iznimno dobro prihvaćeni i mislim kako smo, kao i nebrojeno puta dosad u svim misijama i operacijama u kojima sudjeluju hrvatski vojnici, pokazali s koliko se profesionalnosti, razumijevanja i iskrenosti pristupa svakoj zadaći. Lokalno stanovništvo to je prepoznalo, iznimno im je naklonjeno i prijateljski raspoloženo, a hrvatska zastava postala je prepoznatljiva na rukavu naše odore. Sve to pridonosi ukupnoj slici o Hrvatskoj vojsci. No, i općenito govoreći, snage UN-a u Libanonu iznimno su dobro prihvaćene jer svi smo ovdje u službi mira.

Vrlo je odgovorna zadaća i na pripadnicima našeg EOD tima…

EOD vod izvršava zadaće vezane uz sve EOD i IEDD operacije, dakle, sve vrste eksplozivnih sredstava, uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava i u tom smislu preveniranje mogućih incidenata, prije svega u cilju osiguranja sigurnog i nesmetanog kretanja snaga UN-a i ostalih njegovih sastavnica te OS-a Libanona. Svakodnevno su angažirani na pregledu područja oko UN-ovih baza, eventualnom otkrivanju i označavanju minski zagađenih područja te istragama ako do takvih incidenata dođe.

EOD tim u svakodnevnoj je 30-minutnoj pripravnosti, 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, što znači da je u svakom trenutku spreman za zadaću. Tijekom boravka u operaciji tim je bio angažiran u nekoliko navrata na opservaciji mjesta eksplozije, a nekoliko puta tjedno je u kontroli perimetra oko baze i pregledu terena, sve u cilju sigurnosti i zaštite baze u kojoj se nalazimo. Ovdje je s kompletnom opremom i to robotiziranim daljinskim sustavom za izviđanje, neutralizaciju i uništavanje improviziranih eksplozivnih naprava kojim se služi u svakodnevnom radu. Djeluje zajedno s pripadnicima OS-a Italije, koji su tu sa psima za detekciju eksploziva i mina.

Tijekom travnja planiramo, u sklopu Međunarodnog dana zaštite od mina, u nekoliko lokalnih škola održati edukativna predavanja i demonstracije o opasnostima od mina. Time nastavljamo tradiciju koju je počeo prvi kontingent, kako bismo i na taj način dali doprinos operaciji i općoj sigurnosti te zaštiti lokalnog stanovništva.

Koje su još nacije uz vas u Bojni za borbenu potporu i kako surađujete?

U sastavu Bojne za borbenu potporu, u kojoj je i glavnina hrvatskog kontingenta, jesu pripadnici OS-a Italije, koji ujedno čine i zapovjedni kadar i većinu te postrojbe. Uz njih, u Bojni je i armenski vod zadužen za osiguranje baze. Bojna u sastavu ima i Satniju veze, vod NBKO zaštite te transportnu komponentu razine voda za potrebe zapovjednika Sektora Zapad i postrojbi unutar Zapovjedništva.

Smješteni ste u UN-ovoj bazi “Shama”. Kako biste ocijenili dosadašnji boravak i koliko ste zadovoljni uvjetima i opremljenošću baze i sadržajima u njoj?

Kompletan hrvatski kontingent smješten je u ovoj bazi, koja se nalazi oko sedam kilometara zračne linije od Blue Linea, crte razgraničenja Libanona i Izraela. Sigurnosna situacija u ovom području, otkad smo stigli u područje operacije, mirna je i stabilna i tijekom boravka nije bilo značajne ugroze pripadnika našeg kontingenta. Naravno da boravak u području operacije podrazumijeva i poštivanje niza sigurnosnih propisa, pravila i procedura jer ipak je riječ o kriznom području, no za pripadnike snaga UN-a i naše vojnike većih opasnosti nije bilo.

Inače, u ovoj je bazi smješteno Zapovjedništvo Sektora Zapad i glavnina talijanskih snaga. Što se tiče smještaja, prehrane i ostalih sadržaja, sportskih, vjerskih, edukativnih, ugostiteljskih… koje baza nudi, sve je na visokoj razini i iznimno smo zadovoljni uvjetima koje pruža.

U operaciji ste od sredine listopada prošle godine. Misija ovog kontingenta gotovo je pri kraju. Kako ocjenjujete njegov angažman i doprinos?

Da, naša misija bliži se kraju i osobno kao zapovjednik iznimno sam počašćen prilikom za zapovijedanje hrvatskim kontingentom u operaciji UN-a i u jednom ovakvom međunarodnom okruženju, gdje su hrvatski vojnici ponovno pokazali kako vojnički i profesionalno izvršavaju zadaće. Inženjerci u odnosu na pripadnike drugih rodova imaju to zadovoljstvo da iza njih ostane vidljivo i trajno sve što su radili i na korist svima za koje su radili. Mogu sve dosad vezano uz sudjelovanje ovog kontingenta, kao i naših prethodnika u operaciji, ocijeniti vrlo uspješnim te vjerujem da ćemo sve započete projekte uspješno završiti do kraja misije.

Možda najbolje oslikavaju naš doprinos operaciji UNIFIL riječi zapovjednika Sektora Zapad u situacijama kad negdje zapne ili se pojavi neki problem koji treba žurno riješiti – “Imamo naše hrvatske inženjerce, oni će to riješiti.” Vjerujem kako je to najbolja slika onog što smo ovdje napravili i kakav smo ugled stekli. 

Vesna Pintarić

snimio Tomislav Brandt