Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u suradnji s casopisom Hrvatski vojnik u prigodi 20. obljetnice…
Naših prvih deset godina
Deset je godina prošlo otkako se među kolekcionarima, ljubiteljima vojne i ratne povijesti, među onima koji žele saznati više o Domovinskom ratu, Pakrac počeo zacrtavati kao mjesto u koje se redovito i rado navraća. Muzej vojne i ratne povijesti te njegov pokretač i voditelj Mario Tušek obilježili su 24. rujna 2022. godine Danom otvorenih vrata desetu obljetnicu svojeg rada
Mario Tušek profesor je tjelesnog odgoja u pakračkoj srednjoj školi, osnivač Kluba ratničkih vještina Bujinkan Seishin Dojoa Pakrac i učitelj japanske borilačke vještine, a Muzej vojne i ratne povijesti dio je Kluba ratničkih vještina. Kako Muzej nema sigurne mehanizme financiranja niti zaposlenike, on postoji i radi isključivo zahvaljujući entuzijazmu i dobroj volji volontera, opet članova Kluba ratničkih vještina Pakrac. Mario Tušek naglašava kako bez njih ništa ne bi mogao napraviti.
Nakon što je proveo niz godina u skučenom i neadekvatnom prostoru te je, zahvaljujući razumijevanju gradskih vlasti krajem 2021. godine preseljen u nekadašnju zgradu suda na Trgu pape Ivana Pavla II., Muzej vojne i ratne povijesti danas se prostire na oko 250 četvornih metara i u stalnom postavu obuhvaća nekoliko tisuća eksponata. Za posjetitelje putovanje kroz povijest počinje u prvoj prostoriji, u kojoj su izložene odore povijesnih postrojbi – povijesna odora Varaždinske građanske garde, Turopoljskih banderija, Karlovačke građanske garde, Kumpanjije iz Blata s otoka Korčule te odora Počasno-zaštitne bojne. Slijedi kronološki organiziran niz na kojem posjetitelj otkriva ranu povijest Pakraca počevši od rimskih legija koje su imale odmorište na tom području, preko srednjeg vijeka, vitezova templara, Osmanlija, Zrinskih i Frankopana pa sve do hajduka i pandura baruna Trenka. Brojni su eksponati vezani uz Prvi i Drugi svjetski rat, da bi se tako stiglo do najbogatijeg dijela zbirke vezane uz Domovinski rat, ali i modernog, danas prepoznatljivog hrvatskog vojnika. Uz povijesne odore stoji zastava iz Ureda predsjednika Tuđmana s Brijuna, te zastava koja se vijorila na Kninskoj tvrđavi, ali i čitavo bogatstvo sadržaja koje daju prikupljeni osobni premeti, odore, kape, kacige, oznake, naoružanje, fotografije. U planu je i proširenje na vanjski postav, gdje će biti izložena vojna vozila i oprema. Muzej vojne i ratne povijesti raspolaže bogatom zbirkom naoružanja iz različitih razdoblja i ratova – od pištolja, pušaka, strojnica do protuoklopnih sredstava, raketnih bacača i raketa. Tu su i makete vojnih vozila, aviona, ali i album sa sličicama koji je pratio odrastanje generacija djece početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, zatim figurice plastičnih vojnika, makete izrađene od Lego kockica i sl. Važan je dio muzejskog bogatstva i velika knjižnica, u kojoj je nekoliko tisuća primjeraka knjiga i časopisa, dokumenata i fotografija.
Više od 80 posto izloženih predmeta donirano je, poklonjeno ili posuđeno Muzeju, a njihov broj neprestano raste, kao i broj posjetitelja. U pretpandemijskom vremenu broj posjetitelja dostizao je godišnje gotovo deset tisuća, među kojima je uz izletnike, turiste te predstavnike braniteljskih udruga bio velik broj učenika iz cijele Hrvatske na organiziranim ekskurzijama.
Program otvorenih vrata u povodu obilježavanja desete obljetnice rada Muzeja okupio je u Pakracu brojne zaljubljenike u vojnu i ratnu povijest, kolekcionare, branitelje iz Domovinskog rata. Inicijativa za očuvanje hrvatske zrakoplovne baštine, Hrvatska udruga kolekcionara bajuneta Trolist, kolekcionar Ljubomir Kokošar sa svojom velikom zbirkom vojnog i policijskog znakovlja međunarodnih vojno-policijskih postrojbi, Rene Gulin iz Rijeke sa svojim izvanrednim maketama, Tomislav Aralica kao jedan od najvećih poznavatelja hladnog oružja u Hrvatskoj predstavio je zbirku svojih jatagana, predstavnici Hrvatske gorske službe spašavanja i ATJ Lučko tek su dio onoga što su posjetitelji zadnje ovogodišnje rujanske subote mogli vidjeti u Muzeju vojne i ratne povijesti u Pakracu.
Mario Tušek, pokretač i voditelj Muzeja vojne i ratne povijesti u Pakracu
Danas obilježavamo naših prvih deset godina. Prvih. Sve je počelo iz Kluba ratničkih vještina, koji ove godine obilježava 23 godine postojanja. Klub ratničkih vještina Pakrac glavni je nositelj i organizator ovog događanja budući da je i Muzej dio tog Kluba, a svi volonteri koji pomažu u organizaciji današnjeg događanja članovi su Kluba. Jako sam zadovoljan današnjim danom, odazivom posjetitelja i njihovim interesom, a i vrijeme nas je poslužilo. Danas, kao i uvijek dosad, dajemo sve od sebe da budemo što bolji i drago mi je što naša publika to prepoznaje i cijeni.
Alojzije Majstorović, volonter u Muzeju ratne i vojne povijesti u Pakracu, 17 godina
Odmalena sam zaljubljen u vojnu opremu i vojnu tehnologiju. Kad je ovdje otvoren Muzej, odmah sam došao, a kad sam shvatio da mogu volontiranjem pripomoći, bio sam oduševljen. Prvi sam put volontirao u Noći muzeja, a ovo mi je drugi put. Proučavam i volim vojnu povijest tako da mi je posebna radost biti ovdje. Upoznajem se s drugim ljudima koje isto to zanima i tako se sklapaju neka nova prijateljstva, razmjenjujemo informacije, preporučamo jedni drugima knjige koje smo pročitali, proširujemo svoja znanja i to stvarno bude jako zanimljivo. Ja sam, recimo, na današnje događanje pozvao prijatelja iz Zagreba i njegova djeda, pokazat ću im najzanimljivije stvari u Muzeju, družit ćemo se.
Među predmetima koji dokumentiraju ratna događanja, a čuva ih Muzej ratne i vojne povijesti u Pakracu, brojne su vrijedne fotografije. Autor je niza takvih fotografija Željko Gašparović Gašo, hrvatski branitelj, fotograf, fotoreporter koji je na ratištima devedesetih godina napravio neke od najboljih ratnih fotografija. Svaka njegova fotografija ima i svoju priču. Ovu fotografiju, koja se nalazi u pakračkom Muzeju, Željko Gašparović snimio je 1. svibnja 1995., u operaciji Bljesak, i ona, kad se bolje zagleda u detalje, hvata trenutak snage, radosti i slavlja pripadnika 125. domobranske pukovnije tijekom ulaska u Jasenovac. Središnji lik koji drži motorolu je zapovjednik bojne Ivica Čaja. Desetak minuta nakon što je ta fotografija snimljena Ivica Čaja je pogođen, pada i umire. Željko Gašparović danas kaže: “Nisam htio fotografirati to što je s njim kasnije bilo. Htio sam da zauvijek ostane ovakav kakav je na ovoj fotografiji.“
Tekst I Foto Lada Puljizević