Razvoj i jačanje operativnih sposobnosti NATO je pokrenuo u svrhu stvaranja preduvjeta kako bi Savez mogao uspješno ispunjavati svoje sadašnje i buduće operativne obveze, te bio sposoban nositi se s novim prijetnjama kao što su terorizam i širenje oružja za masovno uništenje

Sve je počelo tijekom NATO-ova samita u Washingtonu, u travnju 1999., kada su pokrenute dvije važne inicijative: Inicijativa razvoja obrambenih sposobnosti (Defence Capabilities Initiative) i Inicijativa za sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje (Weapons of Mass Destruction Initiative). Inicijativa za razvoj obrambenih sposobnosti identificirala je, na temelju izvršene raščlambe zračne kampanje NATO-a na Kosovu 1999. godine, 58 glavnih područja u kojima je potrebno dodatno razviti zajedničke i pojedinačne sposobnosti NATO-a i njegovih članica. Navedena inicijativa dodatno je razmatrana tijekom NATO samita u Pragu 2002., kada je NATO prihvatio tri modela za jačanje obrambenih sposobnosti: pokrenuta je inicijativa Praških sposobnosti (Prague Capability Commitment, PCC), stvaranje NATO snaga za odgovor (NATO Response Force, NRF) i modernizacija i poboljšanje vojne zapovjedne strukture NATO-a.

Između ostalog, PCC inicijativa omogućava i NATO-ovim partnerskim državama aktivno uključivanje i sudjelovanje u multinacionalnim PCC aktivnostima, a u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima. Sudjelovanje u navedenim PCC multinacionalnim aktivnostima pomaže NATO-ovim partnerskim zemljama u stjecanju osnovnih preduvjeta za poboljšanje i daljnji razvoj sposobnosti svojih oružanih snaga, kako bi mogli kvalitetno sudjelovati u zajedničkim NATO aktivnostima i operacijama, uključujući i borbu protiv terorizma. Jedna od važnih sposobnosti koje obuhvaća PCC inicijativa je strateški zračni transport. Ta sposobnost, zajedno sa strateškim pomorskim transportom, važna je za NATO jer osigurava brzo razmještanje snaga i opreme gdje god je to potrebno. Posebno je to važno danas, kada NATO provodi operacije i misije u udaljenim područjima, kao što je to Afganistan, Irak ili Afrika. Važnost i potreba za strateškim zračnim transportom posebno je uočljiva preko ideje brzih ekspedicijskih operacija, potpore u slučaju prirodnih katastrofa (tsunami, potres u Pakistanu), dostava humanitarne pomoći u Afriku (Darfur) kao i za potrebe transporta opreme NRF-a.

Strategic Airlift Interim Solution (SALIS)

Kao privremeno, prijelazno rješenje strateškog zračnog transporta odabran je projekt SALIS, na temelju kojeg je između NATO-a i civilne tvrtke RUSLAN SALIS GmbH, u siječnju 2006, godine, potpisan trogodišnji ugovor o najmu do 6 transportnih zrakoplova Antonov AN-124-100, uz mogućnost produženja do 2012. godine. Od samog početka u taj projekt uključeno je petnaest NATO-vih država (Belgija, Kanada, Češka, Francuska, Danska, Njemačka, Mađarska, Luxembourg, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija i Velika Britanija) i dvije partnerske države (Finska i Švedska). Ugovor o najmu odnosi se na: 1. stalni najam dva transportna zrakoplova AN-124-100 u 72-satnoj spremnosti za nacionalne i multinacionalne zadaće (stacionirani u Leipzigu); 2. dodatni najam do četiri transportna zrakoplova AN-124-100 u 6 i 9-dnevnoj spremnosti od dana aktivacije za potrebe multinacionalnih zadaća u trajanju do 20 dana (zrakoplovi stacionirani u Rusiji ili Ukrajini); i 3. dostupnost dodatnih zrakoplova AN-124-100 pod čvrstim uvjetima bez dodatnih natječaja.

Airbus A-400M program
Airbusov program razvoja nove generacije vojnog transportnog zrakoplova (Airbus A-400M) direktna je posljedica zajedničke potrebe osam europskih NATO članica (Belgija, Francuska, Italija, Njemačka, Luxembourg, Španjolska, Turska i Velika Britanija). U lipnju 2001. godine potpisan je sporazum o suradnji između sedam država (Italija je napustila program) s tvrtkom Airbus Military, čime je pokrenut proces razvoja novog modela transportnog zrakoplova A-400M. U svibnju 2003. godine potpisan je ugovor za isporuku ukupno 180 transportnih zrakoplova tipa A-400M (Belgija-7, Francuska-50, Njemačka-60, Luxembourg-1, Španjolska-27, Turska-10 i Velika Britanija-25). U travnju 2005. u program se uključila Južnoafrička Republika sa narudžbom za dodatnih osam zrakoplova, u srpnju 2005. Čile s narudžbom za tri zrakoplova, a u prosincu iste godine i Malezija sa narudžbom za 4 zrakoplova. Isporuka prvog A-400M zrakoplova planirana je za 2009. godinu, dok bi cjelokupni program od 195 zrakoplova trebao biti isporučen do 2021. godine.

Airbus A-400M zamišljen je kao zrakoplov koji će uz operativnu sposobnost strateškog zračnog transporta zadržati sposobnost taktičkog zračnog transporta. Airbus A-400M bit će opremljen sa 4 turbo-prop motora nove generacije (EPI (EuroProp International) TP400-D6 turboprop, 8250 kW (11 000 KS svaki), koji bi trebali omogućiti maksimalnu brzinu od 780 km/h, brzinu krstarenja 0,68 do 0,72 Mach, plafon leta od 12 000 m u normalnim uvjetima i nosivost do 37 tona. Maksimalni dolet uz maksimalno opterećenje iznosi 3300 km. Moći će prevoziti i masivnije terete do gabarita 4×3,85 m (helikopter NH-90 sa sklopljenim elisama). Ukupna površina teretnog prostora iznosi 92 m2, a volumen 340 m3. Planira se opremanje zrakoplova Airbus A-400M najsuvremenijom navigacijskom i komunikacijskom opremom, a osim standardnih zadaća transporta tereta i ljudstva, može se rabiti za MEDEVAC, kao tanker za popunu gorivom drugih zrakoplova tijekom leta ili za potrebe elektroničkog izviđanja. Očekivana cijena zrakoplova iznosi 100 milijuna EUR-a.

Boeing C-17
U svrhu pronalaženja dugoročnog rješenja za dostizanje zahtijevane razine NATO sposobnosti za strateški zračni transport (NATO Strategic Airlift Capability, NSAC), u lipnju 2005. pokrenuta je poslovna studija leasinga/kupovine četiri C-17 transportna zrakoplova, kojima bi se ispunili traženi nacionalni zahtjevi država koje nemaju ni potrebu, a ni dovoljno financijskih sredstava da bi samostalno razvijale navedene sposobnosti nabavkom jednog ili više takvih zrakoplova. Slijedom toga, zainteresirane države definirale su model zajedničkog partnerstva, kako bi dijeljenjem troškova nabave novih transportnih zrakoplova riješili postojeći problem.

Međunarodni konzorcij, koji čini 16 država (Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Mađarska, Italija, Latvija, Litva, Nizozemska, Norveška, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, SAD, te Švedska), namjerava najkasnije do kraja ožujka 2007. godine zaključiti ugovor s američkim proizvođačem zrakoplova Boeingom o kupovini tri ili četiri transportna zrakoplova Boeing C-17. Navedena flota transportnih zrakoplova C-17 bila bi ustrojena prema multinacionalnom modelu NATO NAEW&C flote (AWACS). U tijeku su međusobni pregovori zainteresiranih država o modalitetima suradnje (financijski aspekti, popuna ljudstvom, zapovjedne nadležnosti, razmještaj postrojbe i dr.). Za pregovore s proizvođačem zrakoplova, u ime zainteresiranih država, ovlaštena je NATO-va agencija za održavanje i potporu (NATO Maintenance and Supply Agency ? NAMSA) iz Luxembourga, kako bi se ustvrdili i definirali uvjeti partnerstva (Weapons System Partnership) svih 16 država kao jednog entiteta. Te države koristit će se NSAC C-17 zrakoplovima prvenstveno za potrebe nacionalnog sudjelovanja u NATO-vim operacijama. Osim toga, moguća je uporaba navedenih kapaciteta i za nacionalne potrebe, za potrebe UN-ovih i EU operacija, pa i druge međunarodne potrebe (humanitarni letovi, pomoć u slučaju katastrofa i dr).

Isporuka prvog C-17 zrakoplova planira se za treće tromjesečje 2007. godine, a preostala dva/tri zrakoplova bili bi isporučeni svakih šest mjeseci. NSAC zrakoplovi bit će opremljeni identično američkim i britanskim C-17 zrakoplovima. U tijeku je identifikacija i selekcija pilota za obuku, a sve posade bit će uvježbavanje prema istim standardima, uključujući popunu gorivom u zraku i operacije u noćnim uvjetima i uvjetima otežane vidljivosti. Inicijalna operativna sposobnost predviđena je za četvrto tromjesečje 2007. godine, dok se puna operativna sposobnost očekuje 2009. godine.

Boeing C-17 je vojni strateški transportni zrakoplov, sposoban za transport do 77 tona tereta na udaljenost od 5180 km bez popune gorivom, kao i za djelovanje u složenim uvjetima. Pokreću ga četiri motora od 185 kN Pratt & Whitney PW2040, maksimalna brzina iznosi 830 km/h, brzina krstarenja od 0,74 do 0,78 Mach, plafon leta 13 700 m. Može prevoziti teret većih dimenzija do gabarita 5,49×3,76 m (vojna vozila u dva reda jedno pored drugog, do tri Bradley borbena vozila pješaštva ili jedan tenk M-1). Ukupna površina teretnog prostora iznosi 147m2, a volumen 592m3. Prva eskadrila C-17 transportnih zrakoplova operativna je u ratnom zrakoplovstvu SAD-a od siječnja 1995. godine i dosad je ukupno napravljeno više od milijun sati leta. Do kraja 2008. godine, ratno zrakoplovstvo SAD-a imat će 180 transportnih zrakoplova tipa C-17. Boeing ima ugovorenu isporuku C-17 transportnih zrakoplova za Kanadu (4), Australiju (4) i Veliku Britaniju (4 isporučena i dodatno još jedan zrakoplov). Cijena zrakoplova C-17 varira u odnosu na ugovorenu opremu, rok održavanja, obuku i pričuvne dijelove. Cijena jednog C-17 iz sastava ratnog zrakoplovstva SAD-a kreće se oko 330,8 milijuna USD i uključuje obuku posade, zrakoplovno-tehničkog osoblja, 20-godišnje troškove održavanja i pričuvne dijelove. Osnovna cijena jednog C-17 zrakoplova iznosi 180 milijuna USD.

Emilio TURINA