MG4 oružje je za izravnu vatrenu potporu, a MG5 za opću potporu pješačkim postrojbama. Radi se o kvalitetnim sustavima velike paljbene moći.

Između dva svjetska rata njemačka industrija i vojska uložile su puno vremena u razvoj kvalitetne strojnice koju su smatrale osnovnim oružjem za manevarsko (pokretno) ratovanje. Rezultat je bila MG34 (njem. MaschinenGewehr) kalibra 7,92 x 51 mm, opremljena nožicama, ali i s mogućnošću montiranja na tronožac (lafet). Oružje je postalo operativno 1936. godine i bilo revolucionarno samim tim što ga je mogao opsluživati samo jedan vojnik. Za vrijeme Drugog svjetskog rata daljnji razvoj dovodi do strojnice MG42 sa zamjenjivom cijevi, koja je imala brzinu paljbe od tad nevjerojatnih 1200 metaka u minuti. Ostala je poznata i nakon rata jer se pojavljivala u nizu ratnih filmova, često u ulozi teško osvojive otporne točke. Jedan joj je od brojnih nadimaka “brzi šarac”.

Ipak, nakon Drugog svjetskog rata razvoj njemačkih, pa i drugih strojnica počinje stagnirati. U međuvremenu je NATO usvojio kalibar 7,62 x 51 mm, a SR Njemačka postala je njegova članica 1955. godine. Novoustrojeni Bundeswehr nije se želio odreći najbolje puškostrojnice pa je pokrenuo prilagodbu MG42 na novi kalibar. To je obavila domaća tvrtka Rheinmetall, a modificirana strojnica dobila je naziv MG42-58. Razvoj je nastavljen i 1960-ih, sve do usavršenog modela MG3 (1968.), koji se proizvodio do 1979. i to ne samo za Bundeswehr već i za druge članice NATO-a. MG3 je sa 800 metaka u minuti imao smanjenu kadencu gađanja u odnosu na MG42, što je posljedica postavljanja težeg zatvarača. U Bundeswehru se koristila za sve moguće namjene, počevši od oružja desetine i voda, potom strojnice na postolju u ulozi sredstva potpore, a brojni primjerci bili su montirani na oklopna vozila, plovila i letjelice. U nekoliko navrata bila je planirana zamjena novijim modelima (HK21 i HK11). Iako su imali bolje taktičko-tehničke značajke to se nije dogodilo, možda i zbog nedostižne reputacije koju je MG3 naslijedio od prethodnica i održao je.

Traženje alternative

Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih pojavljuju se prve puške kalibra 5,56 x 45 mm. Iz njih su razvijene puškostrojnice (strojnice u kalibru puške), s težom i duljom cijevi te nožicama. Od oružja razvijenih u novom NATO-ovu kalibru treba izdvojiti belgijski FN Herstal Minimi, koji je kasnije postao glavno oružje za paljbenu potporu NATO-ovih snaga. Uveden je u naoružanje američke vojske pod oznakom M249 SAW (Squad Automatic Weapon), u prijevodu: desetinsko automatsko oružje. Trendu se pokušala priključiti i njemačka tvrtka Heckler & Koch. Na osnovi spomenute strojnice HK21, koja je u kalibru 7,62 x 51 mm NATO izrađena kao prva zamjena za MG3, tvrtka je proizvela nekoliko modela lakih strojnica HK13/E i HK 23E u kalibru 5,56 x 45 mm. No, nisu postigle znatniji uspjeh, baš kao ni daljnje inačice HK21A1, HK11A1, HK21E i HK11E te HK13/E i HK 23E. Zapadnonjemačka vojska i dalje je ostala vjerna svojem MG3 iako se praktički radilo o starom MG42, koncepcijski prevladanom oružju sa stanovitim nedostacima. Premda je bilo logično da već 1960-ih potraži alternativu kako bi naoružala najmanje pješačke desetine, njemačka je vojska još dugo koristila MG3 kao jedinu strojnicu u svojim postrojbama. Ipak, njezina proizvodnja prekinuta je 1977., a problem opskrbe pričuvnim dijelovima s vremenom je postao nerješiv. Osim toga, korištenje novih probojnih zrna AP DM151 tvrtke Metallwerk Elisenhütte (MEN) dovelo je do preranog trošenja cijevi, pogotovo na strojnicama instaliranim na daljinski upravljanim oružnim stanicama FLW 100. Ako u arsenalu Bundeswehra neko oružje zaslužuje status veterana, onda je to sigurno MG3 jer je zastupljen i danas. Sličan status u američkoj vojsci ima teška strojnica M2HB.

Moderni koncept

Novi je ciklus razvoja lake (puško)strojnice za Bundeswehr počeo krajem 1990-ih, istodobno kad i rad na projektu nove jurišne puške G36, a krajem 2001. prototip je i službeno predstavljen javnosti. Tijekom razvoja laka strojnica imala je naziv HK123, no ulaskom u operativnu uporabu 2005. godine Bundeswehr joj dodjeljuje oznaku MG4. Razvoj i opsežna testiranja trajali su više od deset godina s ciljem dobivanja kvalitetne lake strojnice u kalibru 5,56 x 45 mm koja će se moći koristiti i za druge namjene, primjerice kao koaksijalna strojnica na borbenom vozilu pješaštva Puma. Vrlo brzo postala je popularna među vojnicima, prije svega zato što je znatno lakša od MG3, a na osnovi povratnih informacija s terena i znatno pouzdanija. U pozadini svega, cilj tvrtke Heckler & Koch bio je napraviti snažnog konkurenta tad uvelike prihvaćenoj i popularnoj belgijskoj puškostrojnici FN Minimi/M249 SAW, koja je postala dominantno zastupljena u svijetu.

HK MG4 u startu se pokazao dobrim. Najprije je zamijenio MG3 na razini desetina i vodova te se počeo koristiti kao pomoćno oružje na Pumama i drugim vojnim vozilima. Riječ je o moderno koncipiranom oružju sa zračnim hlađenjem cijevi, izrađenom od prešanih čeličnih limova. Radi na principu posudbe plinova, isključivo režimom rafalne, tj. automatske paljbe, bez mogućnosti pojedinačne paljbe. Plinska komora smještena je ispod cijevi, zajedno s kratkim klipom koji pokreće nosač zatvarača i rotacijski zatvarač, slično kao kod FN Minimija. Na principu posudbe plinova dio barutnih plinova iz otvora na cijevi pokreće klip koji povlači nosač zatvarača, u kojem je smješten rotacijski dio i na taj se način vrši bravljenje cijevi s dva masivna brijega.

Kad zatvarač nije povučen unatrag do kraja, automatski unutarnji mehanizam sprečava slučajno opaljenje, ne dopuštajući mu kretanje prema naprijed. Na kraju, ako metak nije pravilno i do kraja zabravljen u cijevi, udarna igla ne može doći u prednji položaj i izvršiti opaljenje. Tako je jedini pokretni dio na kućištu ručica za zapinjanje zatvarača. Ona se nakon povlačenja unatrag sama vraća u prednji položaj u kojem ostaje tijekom paljbe. Time se sprečava ozljeđivanje strijelca, ali i dodatno štiti unutrašnjost mehanizma od prljavštine kad oružje nije u uporabi.

Gustoća paljbe

Danas postoje dvije inačice strojnice: “klasična” MG4 te izvozna s kraćom cijevi MG4KE (njem. Kurz – kratka, Export – izvoz). U osnovnoj konfiguraciji MG4 dug je 1030 mm s rasklopljenim i 830 mm sa sklopljenim kundakom. Masa puškostrojnice s montiranim nožicama i mehaničkim ciljnikom iznosi 8,2 kg. Hrani se preko člankastih redenika čiji se članci sami raspetljavaju i otpadaju zdesna, dok čahure ispadaju iz kućišta ravno prema dolje. Redenici za te strojnice pakiraju se u plastične kutije (spremnike) kapaciteta 200 metaka ili krpene vrećice (bubanj) kapaciteta 100 – 200 metaka.

Cijev je izrađena hladnim kovanjem i duga je 450, a kraća za model MG4KE 370 mm. Metak SS109 iz dulje cijevi postiže početnu brzinu od 920, a iz kraće 880 m/s. Cijev je iznutra tvrdo kromirana s četiri polja i žlijeba. Korak uvijanja standardni je za NATO-ov metak 5,56 x 45 mm i iznosi 1 : 7 inča, odnosno 1 : 178 mm. Na ustima cijevi smješten je razbijač plamena, dizajnom gotovo jednak onom na puški G36.

Na cijevi je smješten kombinirani prstenasti nosač prednjeg ciljnika i plinska komora. Nijemci se nisu odlučili za plinski blok s regulatorom protoka plinova. Kao i kod većine puškostrojnica, cijev je moguće brzo zamijeniti. Dovoljno je spustiti polugu utvrđivača s lijeve strane kućišta i s pomoću ručice na cijevi izvući cijev, s tim da ručica mora biti u gornjem položaju. Osim za izvlačenje cijevi, ručica služi i za nošenje puškostrojnice prilikom zauzimanja novog položaja. Moguće ju je preklopiti u desnu stranu, ali to nije nužno s obzirom na to da ne zaklanja ciljnike prilikom djelovanja.

Ciklus rada MG4 počinje zatvaračem u stražnjem položaju (otvorenim zatvaračem). To je sustav koji se koristi na oružjima s velikom kadencom paljbe kako bi se izbjeglo samoopaljenje metka ostane li zabravljen u pregrijanom ležištu. Osim toga, režim rada s otvorenim zatvaračem uvelike pridonosi boljem hlađenju cijevi kod oružja sa zračnim hlađenjem. Nakon povlačenja okidača, zatvarač se kreće naprijed i kupi metak iz redenika, uvodi ga u cijev i bravi rotacijskom glavom, a onda udarna igla, pokrenuta inercijom, vrši opaljenje. Brzina paljbe MG4 iznosi 830 + 120, dok je kod MG4KE manja i iznosi 725 + 100 metaka u minuti. Obje puškostrojnice imaju veliku gustoću paljbe i vatrenu moć.

Redenici se uvode s lijeve strane kućišta, pri čemu uvodnik osigurava pravilno uvođenje metka. Odmah ispod nalazi se i profilirani čelični utvrđivač preko kojeg se montiraju kutije za streljivo. Time se osigurava velika pouzdanost prilikom hranjenja oružja. Zdesna je otvor za izbacivanje članaka redenika, a ispod njega i malo unatrag je ručica zatvarača. Moguće ju je preklopiti prema gore da ne smeta vojniku prilikom kretanja. Prazne čahure ispadaju kroz otvor s donje strane kućišta. Kako bi se spriječio prodor prljavštine u unutrašnjost, postavljen je poklopac koji se automatski otvara prilikom kretanja nosača zatvarača, bilo prema naprijed ili nazad.

Praktično preklapanje

U produžetku kućišta, ispod cijevi, postavljen je prednji rukohvat (obloga) koji služi i za pridržavanje nožica kad su sklopljene. Dizajniran je tako da strijelcu omogući djelovanje iz pokreta. Za one koji preferiraju drukčiji način otvaranja paljbe u pokretu (gađanje s kuka) moguće je postaviti prednju (jurišnu) ručicu na prednjem rukohvatu na 3 ili 6 sati. Oružje se može montirati i na lafet sustava MG3, kao i na američki M122.

S gornje je strane kućišta “tradicionalni” poklopac koji ima višestruku ulogu. Osim što pokriva kućište i blokira prodor stranih tijela, služi za montiranje stražnjeg mehaničkog ciljnika i optičkih ciljnika, kao i za uvođenje metaka preko unutarnjeg mehanizma. Za punjenje i pražnjenje oružja, kao i rasklapanje zbog čišćenja, potrebno je podignuti poklopac.

Kundak je preklopni, što je praktično kad se vojnik vozi u skučenom prostoru. Za dodatnu stabilnost pri gađanju opremljen je dodatnim skeletnim žičanim osloncem za rame. U unutrašnjosti kundaka jednostavan je pribor za čišćenje.

Pištoljski rukohvat izrađen je od brizgane plastike i potpuno je odvojiv od kućišta. S obje strane postavljen je regulator paljbe koji je ujedno i kočnica. Izgled mu je tipičan za HK: regulator/kočnica ima samo dva položaja označena ikonicama, “zakočeno” i “rafal”, što je dovoljno za takvu vrstu oružja.

Puškostrojnica dolazi s mehaničkim ciljnicima: potpuno podesivi prednji u obliku je mušice, a stražnji diopterski ima podjeljke do udaljenosti od 1000 m. S obzirom na značajke i potencijal metka 5,56 x 45 mm, učinkoviti domet je 600 m, što je dovoljno za oružje u potpori na razini desetine i voda. S vremenom se pojavila dobra kombinacija za montažu na Picatinny šinu: jednostavan optički ciljnik s trostrukim povećanjem i red dot, spakiran u “ručicu” kao kod G36. Najnoviji je ciljnik optički Hensoldt ZO 4x30i.

Osigurana sredstva

Nedugo nakon što je MG4 uspio ući u operativnu uporabu Bundeswehra, tijekom 2008. i 2009. raspisan je novi natječaj. Rezultat je to Bundeswehrova sveobuhvatnog programa usvajanja novih strojnica. Radilo se o lakoj, srednjoj i teškoj strojnici, kao i srednjoj strojnici s velikom brzinom paljbe. Cilj je bio imati seriju strojnica što sličnijih po ergonomiji i načinu održavanja. HK MG4 u kalibru 5,56 x 45 mm već je služio kao laka strojnica, a nova srednja strojnica kalibra 7,62 x 51 mm nazvana je MG5. Kao tešku strojnicu, Bundeswehr koristi FN Browning M2 u kalibru 12,7 x 99 mm za naoružanje na vozilima i FN Browning M3M u jednakom kalibru za uporabu u helikopterima. Pod oznakom MG6, Bundeswehr je nabavio svojim zahtjevima prilagođenu inačicu višecijevne strojnice s rotirajućim blokom cijevi (shema Gatling) Dillon-Aero M134-D u kalibru 7,62 x 51 mm za specijalne snage, tj. za njihove lake helikoptere H145M (LUH SOF), kao i za laka pješačka vozila LIV (SO) Serval.

Opsežna testiranja strojnice HK121 (razvojni naziv) počela su 2010. u Tehničkom odjelu obrane 91 (Wehrtechnische Dienststelle 91) u Meppenu na sjeverozapadu Njemačke. Na zahtjev korisnika napravljeno je nekoliko izmjena, a Bundeswehr je u travnju 2012. potvrdio funkcionalnu i operativnu sigurnost oružja. Izvješće o ispitivanju od 20. listopada 2014. pozitivno je ocijenilo strojnicu. U njemu je napomenuto da je kompaktnija i bolje ergonomski riješena od MG3. Ima manju brzinu paljbe i manje trzanje, što manje umara strijelca te pridonosi točnijoj paljbi. Mogućnost ugradnje optičkih ciljnika i uređaja za noćno gledanje znatno povećava točnost djelovanja i smanjuje kolateralnu štetu. Tijekom testiranja nije bilo zapaženijih zastoja u ispaljivanju bojnog streljiva. Ipak, nije sve bilo idealno: HK nije uspio smanjiti masu u odnosu na MG3. Drugi je problem nedostatak posebnog zatvarača za ispaljivanje streljiva smanjene snage koje se koristi za obuku na malim strelištima i poligonima za vježbanje, kao i pri vježbanju protuzrakoplovnog gađanja s posebnih lafeta. Nakon manjih izmjena, strojnica je usvojena 29. siječnja 2016. godine.

Ulaskom u uporabu Bundeswehra standardna inačica HK121 U – U kao “univerzalna” – dobiva oznaku MG5. Inačica EBW (Einbauwaffe – ugrađeno oružje) dobiva oznaku MG5A1, a pješačka inačica (Infanterie) s kraćom cijevi MG5A2.

Iako je izvana nalik na MG4, inačica MG5 tehnički se razlikuje od “manje sestre”. Patentirano kućište ne sastoji se od prešanih limova, već od dvaju prijamnika od lijevanog čelika, kao i spojnog bloka: svi su spojeni u procesu koji je također patentiran.

Njemački parlament u ožujku 2021. osigurao je sredstva za nabavu više od 11 000 strojnica MG5, što će biti obavljeno u sljedećih nekoliko godina. Prema sadašnjim planovima, na kraju će Bundeswehr raspolagati s više od 18 000 primjeraka MG5 u različitim inačicama.

 Četiri razloga za zamjenu

I MG5 radi na principu posudbe plinova, a plinska komora smještena je ispod cijevi te zajedno s klipom s dugim hodom pokreće nosač zatvarača i rotacijski zatvarač. No, za razliku od MG4, on ima plinski blok s regulatorom protoka plinova. Brzina paljbe može se postaviti na 680/740/800 metaka u minuti. Bravljenje se obavlja rotacijom zatvarača. Za razliku od MG4, bradavice zatvarača nalaze se u dva reda – tri u prednjem i četiri u stražnjem redu. Paljba se vrši iz otvorenog zatvarača. Hranjenje strojnice obavlja se preko redenika koji se raspada na članke ili fiksnog, koji se uvodi s lijeve strane oružja. U pješačkoj inačici, redenik se nalazi u torbici pričvršćenoj za dno oružja, u njezinu središtu. To osigurava dobru ravnotežu pri nošenju. Izbacivanje čahura usmjereno je desno prema dolje kako bi se izbjeglo zaglavljivanje oružja. U svrhu sprečavanja prodora prljavštine u unutrašnjost također je instaliran poklopac koji se automatski otvara prilikom kretanja nosača zatvarača.

Cijev je izrađena hladnim kovanjem. Iznutra je tvrdo kromirana s četiri polja i žlijeba, specijalno obložena za brzu zamjenu. Standardna je duljina cijevi 550 mm. Pješačka inačica ima kraću cijev od 460 mm, dok je cijev za vozila također standardne duljine. MG5 ima masu od oko 11,6 kg i operativni domet gađanja 1000 metara. Brzina metka je 820 metara u sekundi. U osnovnom kompletu pribora, kao i na MG4, nalazi se plastična zaštitna kapica koja sprečava prodor blata u razbijač ili cijev. Ako se i ne skine prije gađanja, neće izazvati probleme jer će je plinovi otpuhati prije nego što zrno dođe do nje.

Bundeswehr u kratkom filmu objavljenom krajem ljeta 2019. navodi četiri razloga za zamjenu MG3. Prije svega, to je točnost: MG5 ima veći borbeni domet zahvaljujući Hensoldt 4x30i optici za ciljanje na srednjem dometu, 1000 umjesto 600 metara. Drugi je ekonomičnost zato što brzina paljbe novog oružja više nije 1200, već podesivih 800, 720 ili 640 metaka u minuti (op. a. na novijim modelima malo je povećana). Treći je fleksibilnost jer se oružje može prilagoditi strijelčevoj misiji, opremi i stasu s pomoću podesivog kundaka i dvonošca, kao i jurišne ručice. I na kraju, sigurnost, s obzirom na to da se cijev može zamijeniti bez rukavica, s pomoću ručice za nošenje, a interval zamjene cijevi također je povećan sa 150 na 300 metaka.

MG5 ima i druge bolje taktičko-tehničke značajke. Puno je modularnija od MG3 zbog dvije različite duljine cijevi, a može prihvatiti optiku i dodatke s pomoću šina Mil-Std 1913. To je velika prednost, posebno zato jer povećava sposobnost noćne borbe. Osim poboljšane ergonomije, MG5 nudi i nekoliko sigurnosnih značajki. Prvo je oružje te vrste u svijetu kod kojeg se proces osiguranja može pokrenuti i isključiti u svim uvjetima punjenja, dakle, i kad je napunjeno (kasnije primijenjeno i na MG4). To se postiže s pomoću izbornika paljbe iznad pištoljskog rukohvata kojim se može upravljati s obje strane. Osim toga, čak i pri ispaljivanju zrna s tvrdom jezgrom DM151, oružje MG5 podnosi začepljenje cijevi u skladu s NATO-ovim standardom AC225/D14 (ako se jedan metak zaglavi u cijevi, sljedeći se ispaljuje bez pucanja cijevi). Na poklopcu prijamnika je indikator koji pokazuje prisutnost ili odsutnost metka u uvodniku streljiva (kasnije primijenjeno i na MG4). Kako bi se izbjeglo nenamjerno odvajanje cijevi, poluga za zaključavanje ne može se okrenuti kad se ručica za nošenje preklopi unatrag, jednako kao kod MG4.

Djelovanje u pokretu

Oružje dolazi sa širokim setom pribora: alati, dodatni dio obrazine, dvije obloge cijevi za zaštitu od topline, protuzrakoplovni ciljnik, pričuvna cijev, osam zaštitnih čepova za cijev, tri torbice za streljivo (svaka za 80 metaka), kao i adapter za nošenje tih vrećica na praznom oružju, prednja ručica s adapterom, teleskopski ciljnik, alat za čišćenje, torbice za pričuvnu cijev i pribor te dodatak za ispaljivanje manevarskih metaka.

Na plinskom bloku, na 3, 6 i 9 sati, nalaze se montažne šine Mil-Std 1913. Za djelovanje iz ruke, uključujući i u pokretu, prednja (napadačka) ručica može se postaviti na Picantinny šinu odozdo i sa svake strane. Na bočnim šinama dodatno se može montirati laserski pokazivač.

Plastični teleskopski kundak podesiv je po duljini, može se fiksirati u šest položaja te je opremljen obrazinom podesivom po visini. Može se preklopiti ulijevo i zaključati u tom položaju. Različitog je oblika za MG5 i MG5A2. Boja je ono po čemu se izgledom najviše razlikuju MG4 i MG5: dok je MG4 potpuno crn, MG5 pustinjske je boje (samo je poklopac maslinast, a cijev crna).

Strojnice MG5 i MG5A2 opremljene su optičkim ciljnikom ZO 4x30i te RD-MG5-BW tvrtke Hensoldt, kao i pričuvnim mehaničkim i protuzrakoplovnim ciljnicima. Mehanički ciljnik sastoji se od sklopivog prednjeg ciljnika na cijevi i sklopivog stražnjeg ciljnika s urezom u obliku slova “V” postavljenog na poklopcu prijamnika. I prednji i stražnji ciljnik imaju bijele kontrastne oznake za brzo ciljanje. Protuzrakoplovni ciljnik ugrađuje se prema potrebi na Picatinny šinu na poklopcu prijamnika, no mora se ukloniti optički ciljnik. Koristi se zajedno sa standardnim ciljnikom. Na strojnicu je, kao i na MG4, moguće instalirati prigušivač. Strojnice MG5 i MG5A2 mogu biti opremljene termalnim WBZG, noćnim NSV 600 ili infracrvenim IRV 600 ciljnikom. MG5A1 ugrađuje se na KMW-ovu daljinski upravljanu oružnu stanicu FLW 100 i mehaničku oružnu stanicu WS 1530.

MG5 ima manji trzaj u usporedbi s MG3, što je dobro za učinkovitost paljbe s nožica i iz ruku – oružje se nakon opaljenja brzo vraća na liniju ciljanja. Zaštitne obloge omogućuju sigurno rukovanje. MG5 i općenito je bolje uravnotežen od MG3, što ga čini prikladnijim za nošenje i djelovanje u pokretu.

Minimi je ipak prvi

Svakako treba spomenuti i stanovite nedostatke. Neki korisnici smatraju da je maksimalna brzina paljbe MG5 od 800 metaka u minuti nedovoljna, što je manje od MG3 (1000 – 1200 metaka u minuti). Jedan od zahtjeva projekta bila je sposobnost korištenja postojećih lafeta za MG3, no u stvarnosti je lafet trebalo doraditi. Koristi jednake lafete kao MG4.

Lafeti pretvaraju strojnice u pravo posadno oružje. Na taj se način njihov učinkoviti domet može otprilike udvostručiti, od oko 600 do 800 do čak 1500 metara. Brojna poboljšanja na strojnicama nastala su na temelju povratnih informacija iz operacija, najviše iz Afganistana. Osim toga, rezultat su daljnjeg razvoja taktike, tehnologije i osobne opreme. Optika je tako postala integralni dio opreme. Ipak, nije riječ o pretvaranju strojnica u precizne puške, nego se želi smanjiti kolateralna šteta, kao i postići veća točnost, posebno noću i pri ograničenoj vidljivosti. To je također dovelo do brojnih nadogradnji, pogotovo starijih modela strojnica. U svakom slučaju, MG5 pravi je nasljednik MG3, ikone njemačke industrije oružja.

Strojnice MG4 i MG5 suvremeno su i kompaktno oružje, gotovo kao jurišne puške, te svestrano, zahvaljujući modularnom dizajnu. Njihova je ergonomija identična, što olakšava obuku i rukovanje. Sposobnost instaliranja optičkog ciljnika i druge opreme, u usporedbi s MG3, omogućuje učinkovitije traženje ciljeva, njihovu identifikaciju i točno uništavanje, odnosno manju kolateralnu štetu. MG4 oružje je za izravnu vatrenu potporu pješačkih postrojbi, a MG5 za opću potporu pješaštva. Radi se o iznimno kvalitetnim oružjima velike paljbene moći i neobično je da se ta ubojita i pouzdana sredstva zasad koriste samo u njemačkoj, a MG4 još i u španjolskoj vojsci. Vjerojatno im je najveća mana to što su se pojavila nakon puno popularnijih oružja FN Minimi.

Strojnice: kalibar 5,56 vs 7,62

Manji kalibar omogućava lakši hvat oružja i gađanje. Strojnice 5,56 imaju i manji trzaj, čime je kontrola oružja prilikom dugih rafala povećana, ali smanjena je vatrena moć zbog manjeg kalibra. Usto, manji kalibar omogućava konstrukciju strojnica manje mase pa je njihovo nošenje puno lakše, a među ostalim, smanjena je masa pričuvnog streljiva koje treba ponijeti, odnosno može ga se ponijeti puno više. S druge strane, kalibar 7,62 mm puno je snažniji pa mu djelovanje na ciljeve skrivene iza manje zapreke nije problem. Uspješan koncept u pješačkoj borbi glasi: “Nema kretanja bez vatrene potpore”, stoga su i jedna i druga potrebne za vatrenu potporu pješačke desetine. Pješačka desetina u svojem sastavu obično ima dvije puškostrojnice u kalibru standardne puške.

Tekst: Ivan Galović