Zahvaljujući suradnji u okviru Europskog udruženja vojnih novinara (EMPA), objavljujemo tekst čiji je autor umirovljeni bojnik Norveških oružanih snaga. Njegova je zemlja prva u NATO-u uvela sustav novačenja i vojne obveze u kojem su žene potpuno izjednačene s muškarcima…

Vojna obveza okosnica je obrane Norveške, rijetko naseljene zemlje s velikim prostranstvima i iznimno dugom obalom. U takvim okolnostima sigurnost zemlje ovisi o potpori cijelih generacija oružanim snagama. Prema Ustavnom zakonu (čl. 119.) svaki građanin, bez obzira na podrijetlo ili status, jednako je obvezan određeno vrijeme štititi norvešku domovinu. Novačenje osigurava Oružanim snagama operativnu sposobnost kroz opću vojnu obvezu i služenje vojnog roka. Ono osigurava potrebno ljudstvo, olakšava angažiranje dovoljnog broja vojnika za zadaće u zemlji i inozemstvu, stvara kadrove za pričuvne i profesionalne postrojbe.

Pričuva i teritorijalna obrana
Građani su na raspolaganju za vojsku od navršene 18. do 44. godine života (časnici od 18. do 55.), dragovoljci od 17. godine, a od 16. u ratno vrijeme. Vojni rok po novačenju traje 19 mjeseci, u što je uključeno 12 mjeseci obuke. Nakon završetka temeljne obuke ročnici postaju pričuvnici unutar posebne komponente KoV-a. Na tom su popisu tri godine pa ih se prebacuje pod Teritorijalnu obranu (Heimevernet). Pričuvnici formiraju izvor obučenih vojnika iz kojeg ih vojska može povući dođe li do krize ili rata, s tim da se pozivanje usklađuje s razinom obučenosti onih koji su trenutačno ročnici.
Prve godine kao pripadnici pričuve ljudi se raspoređuju prema zadnjoj dužnosti koju su imali kao ročnici. Primjerice, vojnik br. 111 završio je ročno služenje kao vozač borbenog vozila pješaštva. Bude li tijekom prve godine pozvan kao pričuvnik, doći će na isto mjesto, upravo u jednak tip vozila. Sljedeće dvije godine u pričuvi taj vojnik/vojnikinja ostat će sistematiziran pod tom dužnosti. Broj svih pričuvnika u KoV-u odgovara brigadi, no to ne uključuje mobilizacijsku pričuvu. Bude li potrebno, Oružane snage mogle bi podnijeti veću organizaciju nego što stoji na papiru. Oko 50 % pripadnika Teritorijalne obrane kroz više godina odsluži ukupno sedam mjeseci u odori i tako održava kontakt s vojskom.

Ukidanje ograničenja
Parlament Kraljevine Norveške izglasao je 1951. godine zakon prema kojem žene mogu pohađati obuku u specijalnim službama, ali bez korištenja naoružanja. Dvije godine poslije osnovan je ženski “Odbor za oružane snage” s ciljem prilagodbe služenja vojne obveze ženama. Organizacijski prijedlog za prilagodbu ženama odobren je 1957. godine. Tijekom 1978. dragovoljna organizacija “Žene u Oružanim snagama” uključena je u sustav redovnog služenja vojnog roka. Amandman na zakon godine 1979. doveo je do toga da su žene koje su dragovoljno služile u Oružanim snagama (p)ostale vojni obveznici. Akti o ravnopravnosti spolova u svim zanimanjima uključeni su u Oružane snage 1985. godine. Time su ukinuta sva ograničenja na služenje žena i njima su otvorene sve razine izobrazbe u Oružanim snagama. Žene koje su željele služiti redovni vojni rok morale su potpisati posebnu izjavu kojom su prihvatile status vojnog obveznika jednakog kao i kod muškaraca. Kao i mnoge druge zemlje, i Norveška danas ima dosta iskustva sa ženama u borbenim postrojbama, nakon što im je prije 35 godina omogućeno da budu u Oružanim snagama. U njih je među prvima 1980. stupila kasnija general-bojnica Kristin Lund – prva žena zapovjednica mirovnih snaga Ujedinjenih naroda.
Norveški je Parlament 14. lipnja 2013., točno stoljeće nakon uvođenja punog prava glasa ženama, izglasao usvajanje jednake vojne obveze i za muškarce i za žene.

Trebamo najbolje!
“Ovo je povijesni dan za jednakost i za naše Oružane snage,” rekla je tad norveška ministrica obrane Ine Eriksen Søreide. “Tom odlukom Norveška je postala jedina europska zemlja s aktivnom praksom rodne ravnopravnosti u novačenju. To je važno iz dvaju razloga – isključiva obveza novačenja za muškarce društveni je relikt, svi bez obzira na spol imaju jednaka prava i obveze. Nadalje, za osiguranje operativne sposobnosti u budućnosti mora se pridobiti najbolje, a trebamo i raznolikost. Stoga se novačenje ne treba ograničiti samo na mušku polovinu stanovništva,” rekla je Søreide. To ne znači, međutim, da su sve žene bile obvezne služiti vojsku. Norveške oružane snage godišnje trebaju osam do deset tisuća vojnih obveznika od ukupno 60 000 muškaraca i žena u ciljanoj dobnoj skupini. Novačenje je već intenzivno i dalje raste, a broj prijavljenih svake godine prelazi potrebe Oružanih snaga. “Nismo uveli vojni rok za žene zato što nam je potrebno više vojnika, nego zato što trebamo najbolje, bez obzira na spol,” rekla je ministrica te dodala: “Sofisticirana oprema sama ne čini modernu vojnu organizaciju, potrebna nam je moderna i raznolika organizacija s različitim ljudima, vještinama i stajalištima.” Dakle, vojni rok u Norveškim oružanim snagama za žene je do 2014. u mirnodopskom razdoblju bio dragovoljan.

Veći izbor
U 2014. godini osnovane su specijalne snage popunjene isključivo ženama, tzv. Jegertroppen (Lovački vod). Taj pilot-projekt, s vrlo dobrim iskustvima, privukao je veliku pozornost partnera i saveznika. Parlament je u listopadu 2014. donio novi zakon kojim je uvedena opća vojna obveza za oba spola, a zakon iz siječnja 2015. godine uveo je jednaka prava i obveze u obrani zemlje i muškarcima i ženama. Norveška je prva zemlja u NATO-u u kojoj je takav zakon na snazi. “Novi zakon znači jednaka prava i obveze za muškarce i žene. Na taj način Oružane snage bolje će odražavati norveško društvo,” rekao je načelnik Glavnog stožera Norveških oružanih snaga admiral Haakon Bruun-Hanssen, dodavši da će novačenjem žena Oružane snage jačati. “Sad imamo dvostruko veći izbor ljudi, što će olakšati odabir motiviranog osoblja i stavljanje stručnog kadra na različite zadaće i pozicije. Žene u OS-u nisu ništa novo, to je za nas logičan razvoj situacije. Nekoliko smo godina radili na tome da povećamo broj žena u Oružanim snagama, u čemu smo bili vrlo uspješni. Novi će zakon ubrzati taj proces,” rekao je načelnik.

Postoci rastu
Središte za osoblje i novačenje Norveških oružanih snaga imalo je od početka 2015. pune ruke posla, šaljući pozive za proces novačenja ne samo na adrese uobičajenih 32 000 sedamnaestogodišnjih mladića, nego i njihovim vršnjakinjama. Kao što je spomenuto, na taj način dobiven je dvostruko veći broj kandidata: 60 000 norveških 17-godišnjaka dobilo je poziv da ispune upitnik na internetu, što je omogućilo selekciju kvalitetnijeg osoblja. Na temelju dobivenih rezultata Oružane snage pozvale su 20 000 mladića i djevojaka na razgovor, fizičke provjere i psihološke testove čiji su rezultati odabrali 10 000 njih za vojnu obuku. Dok je među onima koji su odslužili vojni rok 2015. godine bilo tek 17 % žena, uvođenjem opće vojne obveze taj će se broj povećati. U ovogodišnjem ljetnom roku, s dosad najvećim odazivom, žene su činile 33 % svih vojnih obveznika, što je logično i ističe da kod služenja u OS-u nije riječ samo o fizičkim izazovima i testosteronu, nego i o razboritosti i dobrim rješenjima.
U ovogodišnjem srpanjskom i kolovoškom roku pozvan je 4131 ročnik i ročnica na temeljno služenje: 2834 za KoV, 590 za mornaricu i 707 za zrakoplovstvo. Među devetnaestogodišnjim ročnicima, 32,7 % činile su djevojke, a gledajući sve dobne skupine bilo je 26 % žena. Ti su brojevi veći od očekivanih. Djevojke koje su se odazvale raspoređene su u Vojnu policiju, Kraljevsku gardu (pješačka bojna sa 160 stalnih pripadnika i 1200 ročnika), u mornaricu, zrakoplovstvo i ostale dužnosti. No, postojeća infrastruktura ne udovoljava takvom odazivu, te u nekim postrojbama djevojke i mladići dijele prostor. To, međutim, nije izazvalo poteškoće, a razlike se ne vide ni na terenu.

Riječ generala
Sadašnji i umirovljeni najviši časnici oduševljeno pozdravljaju veću prisutnost žena u OS-u. Među njima je i bivši zapovjednik Združenog stožera umirovljeni viceadmiral Jan Reksten te umirovljeni general-bojnik Gullow Gjeseth koji je izjavio: “Bilo je krajnje vrijeme da se uvede vojna obveza i za žene. To je pozitivna promjena u OS-u kojoj se jako radujem.”
“Oružane snage bit će bolje, to je izvjesno. Kad primate najbolje, bez obzira na to jesu li muškarci ili žene, naravno da će i Oružane snage postati bolje. Žene posjeduju neke specifične kvalitete, što će sve u svemu dati dobru kombinaciju,” rekao je umirovljeni general Sigurd Frisvold, načelnik Glavnog stožera od 1999. do 2005. godine. Ipak, izrazio je i primjedbu: “Pitanje je što znači bolje. Smatram da se moraju poštivati visoki fizički standardi. Biti pripadnik pješačke postrojbe odnosno mornar ili zrakoplovac nije lak posao, fizička izdržljivost od velike je važnosti.”
General-bojnik Per Sverre Opedal, bivši glavni inspektor KoV-a Norveške, još se 2012. zalagao za jednake mogućnosti služenja vojnog roka: “Smatrao sam da Oružane snage ne trebaju raditi razliku prema spolu. To nije presudno.” General Opedal misli da veći udjel žena u Oružanim snagama podiže standarde OS-a: “Prisutnost vojnikinja, posebno u operacijama u inozemstvu, od ključne je važnosti. Muškarci ne znaju doprijeti do znatnog dijela stanovništva u mnogim mjestima, zbog kulturoloških razlika i ostalih faktora. Tad veći broj vojnikinja jasno podiže operativnu sposobnost, a mišljenja sam da će to podignuti standarde i u zadaćama u Norveškoj.”

Novinarski pogled
Novinar Sveinung Berg Bentzrød napisao je komentar u jednom norveškom listu. Bio je vojni obveznik koji se prijavio za službu u Oružanim snagama 1980. godine. Piše o razlici između kampa ročnika 1980. (kad su bili prisutni samo muškarci kao obveznici) te novačenja u ljeto 2016. “Jedno od troje iz generacije rođene 1997. koja je došla na odsluživanje vojnog roka bila je žena. Njihovi osjećaji mogli bi se opisati riječima: ‘Jesmo li dovoljno dobri? Koliko je vojni rok zaista težak? Kakva trebam biti da me ne vrate doma? Koliko ćemo biti na terenu? Ovo činimo kako bismo pomaknule granice i upoznale same sebe!’ Djevojke se nisu prijavile radi dokazivanja niti da udovolje roditeljima, nego su došle isprobati vlastite sposobnosti. Mnoge među njima fascinirala je marketinška kampanja za vojnu službu: ‘Na beskrajnom moru, skriveni u šumi i divljini, ili visoko u oblacima – ročnici u važnoj misiji očuvanja suvereniteta Norveške.’ Među argumentima za privlačenje našli su se i ovi: ‘Kao vojniku otvaraju vam se mnoge uzbudljive mogućnosti … Stječete iskustvo koje zajednica cijeni.’ Pozdravi od Oružanih snaga i sveprisutni slogan ‘Za sve što imamo i sve što jesmo.'”

Velika očekivanja
“Međutim, hoće li djevojke i mladići koji se u početku suočavaju sa svojim velikim očekivanjima biti jednako motivirani i tijekom cijelog služenja? To ne možemo sa sigurnošću tvrditi,” kaže Bentzrød. Naime, danas kad je interes sposobnih mladih ljudi veći nego ikad prije, Oružane snage moraju štedjeti. To znači i manje vježbi i gađanja, odnosno manje aktivnosti. Manje je mogućnosti i da ročnici budu uključeni u neke od privlačnijih vojničkih aktivnosti koje uključuju napredne oružne sustave kojima mogu rukovati samo profesionalni vojnici. Bude li vojni rok, primjerice u Kraljevskoj gardi, značio duge dosadne mjesece, samo uz stražu i dežurstva, i ako se vojnik neće susretati s ljepotama prirode te neće svladavati vlastite granice, to će dovesti do pada motivacije za služenje u Oružanim snagama. One će u tom slučaju biti na gubitku. Pridobiti mlade ljude za djelatnu vojnu službu ključna je svrha uvođenja opće vojne obveze.

Dva cilja
Tijekom služenja vojnog roka ročnici dobivaju mjesečnu plaću od 5000 norveških kruna (oko 4200 kuna) i bonus od 32 000 kruna (oko 27 000 kuna) nakon odsluženog roka. Dobivaju i financijsku naknadu za eventualne troškove najma smještaja i nemogućnost vraćanja kredita, dva dodatna boda na rang u sustavu civilnog školovanja te mogućnost završetka srednjoškolskog obrazovanja. Npr. bojna Telemark (TMBN) mehanizirana je pješačka postrojba KoV-a, utemeljena 1993. godine kao dio brigade Nord, smještena u Reni, Norveška. Sastoji se od pet satnija, s oko 470 stalno zaposlenih profesionalnih vojnika. Samo je jedna njezina topnička bitnica sastavljena od profesionalnih vojnika. Potpuno profesionalna vojska stajala bi 1,8 milijardi kruna (1,5 milijardu kuna) više. Nadalje, sustav novačenja obučava osoblje za Teritorijalnu obranu i snage pričuve. Kopnena vojska ima stajalište da vojna obveza ispunjava dva cilja. Prvi je potreba novačenja i obuke vojnika koji će poslije postati pripadnici OS-a, a drugi obuka i izobrazba te popunjavanje osoblja Teritorijalne obrane i pričuvne komponente KoV-a, koje u slučaju potrebe mogu u kratko vrijeme postati operativne.

Piše: Walter Christian Håland; Foto: Forsvaret; Prijevod: Dubravka Marić