U prvom dijelu teksta obradili smo streljačko oružje i nevođene rakete zrak-zemlja koje bi uskoro trebale postati vođeni projektili. U nastavku ćemo se pozabaviti učinkovitijim oružjem, kao što su “pravi” vođeni projektili zrak-zemlja. Naime, topovi i nevođene rakete zrak-zemlja u pravilu su učinkoviti tek za samoobranu helikoptera, posebno protiv lakog protuzračnog oružja, uključujući lake PZO projektile koji se lansiraju s ramena. Međutim, od borbenih helikoptera se očekuje, bez obzira što su nastali na osnovi višenamjenskih helikoptera, da imaju mogućnost uništavanja i većih ciljeva. Za to im je neophodno i učinkovitije oružje, u ovom slučaju vođeni projektili zrak-zemlja. Kao posljedica Hladnoga rata velika većina ovih projektila optimizirana je za protuoklopnu borbu (eng. anti-tank guided weapon – ATGW), te su tijekom vremena prilagođavani i za druge borbene mogućnosti. S obzirom na to da su svi zrakoplovi s mogućnošću okomitog polijetanja i slijetanja osjetljivi na težinu, teži se uporabi što lakših oružja, pa tako i vođenih projektila zrak-zemlja. S druge strane mogućnost uporabe širokog spektra naoružanja (uz pripadajuće senzore) od posada helikoptera zahtijeva sve dužu i složeniju obuku kako bi ovladali svim mogućnostima letjelice.

Za razliku od lakih vođenih projektila zrak-zemlja, čiji je razvoj na početku, zapadna zrakoplovstva na raspolaganju imaju širok izbor najrazličitijih protuoklopnih projektila namijenjenih za uporabu na helikopterima. Najpoznatiji je američki Lockheed Martin Hellfire II. Ovaj lasersko vođeni projektil proizvodi se u više različitih inačica, te mu je raspon mase od 45,4 do 48,2 kilograma. Hellfire je u zadnjih deset godina doživio “drugu mladost”. Osim stalnog razvoja novih inačica, njegova mala masa od samo 45,4 kg omogućila je da se rabi i s bespilotnih letjelica, ali i višenamjenskih borbenih helikoptera. Maksimalni je domet Hellfirea II devet kilometara.

Nakon isporučenih 60 000 Hellfirea originalne inačice za američku vojsku i još 16 stranih kupaca, naknadno je isporučeno 21 000 inačice Hellfire II. Više od 5000 već je uporabljeno u borbama. Neke od inačica s laserskim navođenjem koje su u proizvodnji jesu AGM-114M (s razornom bojnom glavom), AGM-114N (s termobaričnom bojnom glavom) i AGM-114P koja je specijalno razvijena za uporabu s bespilotne letjelice Predator. AGM-114P je dobio novo lasersko tražilo koje može zahvatiti cilj i pri kutu od 90 stupnjeva, zahvat cilja izvan optičke vidljivosti te lansiranje s visine veće od 8300 metara. Posebna inačica je AGM-114L Longbow Hellfire (mase 49 kg) opremljen milimetarskim aktivnim radarskim navođenjem. AGM-114L razvijen je za uporabu s jurišnog helikoptera Boeing AH-64D, a kako je za njegovu uporabu neophodan radar Longbow, nije pogodan za višenamjenske borbene helikoptere.

Nadzvučni Hellfire razvijen je kao zamjena za podzvučni, žicom vođeni protuoklopni projektil Raytheon BGM-71 TOW. Iako je povučen iz naoružanja jurišnih helikoptera američke kopnene vojske TOW je ostao u naoružanju marinskih jurišnih helikoptera AH-1 Cobra i kao projektil za lansiranje s kopnenih lansera. Po sadašnjim planovima TOW će ostati u naoružanju sve do 2025. godine. U listopadu 2006. tvrtka Raytheon je objavila dobivanje ugovora kojim će za američku kopnenu vojsku razviti model TOW-a s radiovođenjem. Novi će se projektil temeljiti na inačici TOW-2B Aero (mase 22,9 kg), koja ima smanjeni otpor zraka i u inačici sa žičnim vođenjem domet od 4,5 km. Najavljen je i razvoj inačice TOW Bunker Buster mase 28,9 kg i maksimalnog dometa 3,75 km. Zasad nije poznato hoće li se RF TOW ili Wireless Precision Assault Missile rabiti na jurišnim helikopterima, pa tako i višenamjenskim borbenim helikopterima.

Osnovni europski protuoklopni projektil namijenjen uporabi s jurišnih helikoptera jest MBDA-ov Hot. Najnovija inačica Hot 3 ima masu od 24,5 kg. Opremljen tandem bojnom glavom mase 6,5 kilograma, Hot 3 je sposoban na udaljenosti od 4000 metara probiti homogeni čelični oklop debljine 1,3 metra dodatno zaštićen reaktivnim oklopom. Krajnji domet dostiže za 17,3 sekunde. Iako se radi o projektilu vođenom žicom, Hot 3 je odabran za naoružavanje najsuvremenijih francuskih i njemačkih jurišnih helikoptera Eurocopter Tiger.
Najnoviji europski protuoklopni vođeni projektil namijenjen uporabi s jurišnih helikoptera je MBDA Pars-3 LR (PanzerAbwehrRaketenSystem 3 Long Range ili Trigat-LR). Pars-3 LR opremljen je slikovnim infracrvenim tražilom te mu je maksimalni domet 6000 metara, iako proizvođač tvrdi da se bez problema može povećati za još 2000 metara. U trenutku lansiranja masa mu je 49 kilograma.

Izraelska tvrtka Rafael na međunarodnom tržištu uspješno nudi svoju obitelj protuoklopnih projektila Spike. Za uporabu na helikopterima posebno je pogodan Spike-ER mase 26 kilograma. I ovaj projektil rabi slikovno infracrveno samonavođenje na cilj, ali podatke o njemu prenosi prema helikopteru (laseru) preko optičkog kabla. Zahvaljujući tome operater može pratiti let Spikea sve do udara u cilj (potvrditi uništenje) ili promijeniti cilj tijekom leta. Zajedno s kontejnerom/lanserom masa projektila je samo 33 kilograma, što znači da je ukupna masa četiri kontejnera s projektilima samo 187 kilograma. Maksimalni domet Spikea ER jest 8000 metara.

Najnoviji ruski protuoklopni projektil je KBP 9M121 Vikhr (AT-16). Riječ je o nadzvučnom projektilu koji se lansira iz cijevastog kontejnera. Iako za navođenje na cilj rabi lasersku zraku, sam princip navođenja nije identičan kao kod Hellfirea. Umjesto osvjetljavanja cilja laserska zraka služi za prijenos podataka s lansera na projektil, pa se kaže da projektil “jaši” na laserskoj zraci. Masa samog projektila je 45 kg, a zajedno s kontejnerom samo 59 kilograma. Maksimalni domet projektila je deset kilometara. Procjenjuje se da mu je probojnost između 900 i 1000 mm homogenog čeličnog oklopa. Vikhr je razvijen kao zamjena za starije protuoklopne vođene sustave KBM 9M114 Kokon (AT-6) i 9M120 Ataka-V (AT-9). Kokon je razvijen za naoružavanje jurišnog helikoptera Mi-24. Najveća masa mu je 35 kilograma, od čega na bojnu glavu otpada 5,4 kg. Kako bi se olakšala borbena uporaba umjesto vođenja preko žice uporabljeno je radionavođenje. Maksimalni domet mu je pet kilometra. Kako se Kokon nije mogao nositi s novim zapadnim tenkovima, prije svega američkim Abramsom i njemačkim Leopardom 2, ubrzo je razvijen napredniji 9M120 Ataka-V. Masa projektila je 42,5 kilograma. Novi je projektil dobio i znatno veću tandem bojnu glavu mase osam kilograma. Iako je brzina leta znatno povećana (visoko podzvučna) zadržan je stari radijski sustav za navođenje Shturm-V, kako bi se novi projektil mogao rabiti s Mi-24 bez većih preinaka helikoptera. Iako neki zapadni izvori navode da je maksimalni domet Ataka-V samo 6000 metara, većina navodi podatak od 8000 metara.

U međuvremenu je za jurišni helikopter Mi-28M razvijen još napredniji protuoklopni vođeni projektil KBM 9M123 Khrizantema (AT-15). Kako su ruski analitičari zaključili da se 9M121 Vikhr neće moći nositi s tenkovima Abrams M1A2 i Leopardom 2 A5/A6, započeo je razvoj još naprednijeg projektila. Maksimalna brzina projektila je 400 metara u sekundi, uz maksimalni domet od 6000 metara. Masa Khrizanteme je 46 kilograma, a zajedno s kontejnerom 54 kg. Bojna glava, mase osam kilograma, dovoljna je da probije homogeni čelični oklop, dodatno zaštićen eksplozivnim oklopom, debljine 1250 mm. Projektil se proizvodi s dvije inačice vođenja. Jedna je lasersko navođenje, a druga samonavođenje pomoću aktivnog milimetarskog radara.

Projektili zrak-zrak
Iako se projektili zrak-zrak ne mogu svrstati u primarno naoružanje jurišnih i borbenih helikoptera ponekad se rabe kao oružje za samoobranu, prije svega od drugih helikoptera. Druga mogućnost uporabe jest u zadaćama nadzora i sprečavanja krijumčarenja, kad se helikopteri mogu rabiti protiv malih klipnih aviona kojima krijumčari pokušavaju izbjeći radare leteći malim brzinama na vrlo malim visinama. Kao i kod drugog helikopterskog oružja i ovdje je glavni čimbenik masa. Zbog toga se uglavnom rabe projektili s infracrvenim sustavom samonavođenja, malog dometa i male bojne glave.

Jedini izuzetak je američki marinski korpus koji na svojim jurišnim helikopterima AH-1W rabi Raytehonove projektile zrak-zrak AIM-9 Sidewinder, koji je u operativnoj uporabi još od 1956. godine. Trenutačno najnovija inačica ovog projektila je AIM-9X, čija je serijska proizvodnja pokrenuta u svibnju 2004. Iako ima odlične mogućnosti uništavanja svih vrsta ciljeva u zraku, te maksimalni domet veći od dvadeset kilometara, masa od čak 85 kilograma ne čini ga baš idealnim oružjem za helikoptere.

Zbog mase od 43,5 kilograma nešto bolje uvjete za uporabu s borbenih helikoptera ima ruski Vymple R-60M (AA-8) dometa osam kilometara. Iako je proizvođač predložio razvoj posebnih inačica 62V i 64V prilagođenih uporabi s helikoptera ovaj prijedlog nije otišao dalje od početne faze razrade projekta.

Kao najbolja opcija pokazalo se opremanje jurišnih helikoptera lakim PZO vođenim projektilima koji se inače lansiraju s ramena vojnika. Američke oružane snage rabe Raytheonom RIM-92 Stinger. U operativnu je uporabu ušao 1981. godine. Projektil mase 10,4 kilograma ima maksimalni domet od 4500 metara. Navođenje se obavlja pomoću infracrvenog sustava za samonavođenje. Najveći nedostatak Stingera je bojna glava mase samo jedan kilogram. Ruski ekvivalent Stingeru je KBM 9M39 Igla. Projektil mase 10,6 kilograma (bojna glava mase 1,15 kg) ima maksimalni domet od 5200 metara. Još bolje odlike ima Igla-S. Uz povećanje mase na 12,6 kilograma domet je povećan na 6000 metara. Uz to je masa bojne glave povećana na solidnih 2,5 kilograma. Sve Igle imaju infracrveni sustav samonavođenja. Od svih lakih PZO raketnih sustava upravo je francuski Mistral (prodaje ga konzorcij MBDA) najbliži slici idealnog vođenog projektila zrak-zrak. Mase 18,7 kilograma Mistral ima maksimalni učinkovit domet od 6500 metara. Uz to ima i najveću bojnu glavu mase tri kilograma.

Senzori
Uporaba vođenih projektila nemoguća je bez odgovarajućih senzora. Jedna od vodećih tvrtki u razvoju elektrooptičkih motrilačkih sustava jest L-3 Wescam koja proizvodi obitelj tureta MX. Tako je prošle godine tureta MX-15D odabrana za ugradnju na britanski višenamjenski borbeni helikopter Future Lynx koji je još uvijek u razvoju. Inačica namijenjena britanskoj kopnenoj vojsci trebala bi ući u operativnu uporabu tijekom 2013. godine, a inačica za britansku ratnu mornaricu do kraja 2014. godine. Osim toga tureta MX-15i odabrana je za opremanje helikoptera Eurocopter EC135 francuske žandarmerije, te za modernizaciju Mil Mi-8MTV1 latvijskih oružanih snaga. Nizozemsko ratno zrakoplovstvo odabralo je turetu MX-15 za modernizaciju helikoptera Boeoing CH-47F.

Još jedna vodeća tvrtka na području proizvodnje elektrooptičkih motrilačkih sustava jest Flir Systems, čiji je Brite Star II sustav za dnevno i noćno motrenje (ukomponiran je i laserski daljinomjer/obilježivač ciljeva) odabran za izvidničko/borbene helikoptere Bell ARH-70A Arapho američke kopnene vojske. Osim toga odabran je i za opremanje izvidničke bespilotne helikopterske letjelice MQ-8B tvrtke Northrop Grumman, a koja se proizvodi za američku ratnu mornaricu. Prva borbena uporaba Brite Stara bila je još 2003. godine kad su dva marinska UH-1N, opremljena ovim sustavom, poslana u operaciju Iraqi Freedom. Iskustva su potom iskorištena za daljnji razvoj sustava.

Osim Brite Stara tvrtka Flir Systems u proizvodnji ima i seriju višesenzornih motrilačkih tureta Star Safire. Tijekom 2007. godine tvrtka je dobila narudžbu za turete AAQ-22 Star Safire HD kojima će se modernizirati helikopteri kolumbijskih zrakoplovnih snaga. Te su snage nedavno dobile 15 višenamjenskih helikoptera UH-60L Black Hawks, čija će glavna zadaća biti borba protiv proizvođača i krijumčara droge. Uz to u naoružanju imaju i helikoptere UH-1 Huey II i Mil Mi-17. Star Safire HD sustav rabi dnevne i noćne senzore. Može se konfigurirati za istodobnu uporabu čak sedam senzora, jedan više od starijeg AAQ-21 Star Safire III sustava.

Helikopteri
Da bi neki helikopter mogao biti višenamjenski, osnovno je da ima dostatni prostor u kabini, te odgovarajuću nosivost. Naravno, veličina helikoptera i nosivost ovisni su o zahtjevima svakog ratnog zrakoplovstva pojedinačno, ali i o raspoloživim novčanim sredstvima. S druge strane proizvođači su se pobrinuli da niti jedan zahtjev ne ostane neispunjen.

Na samom početku ponude je Eurocopterov AS550 Fennec, tj. njegova naoružana inačica AS550C3. Ovaj helikopter mase 2250 kilograma pokreće jedan motor Turbomeca Arriel 2B koji mu daje najveću brzinu od 287 km/h. Uz dva pilota može prevesti četiri putnika. Dolet mu je 630 kilometara, a operativni polumjer djelovanja 420 km. Eurocopter je razvio i dvomotornu inačicu označenu kao AS555 mase 2600 kilograma. Pokreću ga dva Turbomeca Arrius 1A motora pojedinačne snage 388 kW. Uz jednog pilota može prevesti još pet putnika. Kao borbeni helikopter može ga se opremiti automatskim topom do 20 mm, nevođenim raketama zrak-zemlja promjera 68 mm i protuoklopnim vođenim projektilima.

Nešto veći je Eurocopter EC 635. Uz jednog ili dva pilota može prevesti još sedam putnika. Ukupna masa mu je 2835 kilograma, a dva motora Pratt & Whitney PW206B2 ili Turbomeca Arrius 2B2, pojedinačne snage 609 kW, daju mu nosivost od 1400 kilograma. To je dovoljno da ga se opremi ne samo strojnicama i topovima, već i protuoklopnim vođenim projektilima s pripadajućim senzorima. Najveća brzina mu je 278 km/h, brzina krstarenja 261 km/h, a dolet 635 kilometara.

Na osnovama uspješnog BK117 Eurocopter je razvio helikopter EC 145, a koji je pak postao osnova za razvoj lakog transportnog helikoptera američke vojske UH-72A Lakota, kojeg proizvodi tvrtka Eads North America. Iako je EC 145 nenaoružan, te je namijenjen za uporabu u neborbenim zadaćama, njegova velika nosivost od 1793 kilograma omogućava njegovu prenamjenu u borbeni helikopter. Maksimalna masa EC 145 je 3585 kg, te ga pokreću dva motora Turbomeca Arriel 1E2, pojedinačne snage 550 kW. Maksimalna brzina mu je 278 km/h, a operativni polumjer djelovanja 705 kilometara. Uz dva pilota može prevesti još devet putnika, što ga (barem teoretski) čini uporabljivim za zahtjevnije borbene zadaće.

U ponudi Eurocoptera nalazi se i AS 565UB Panther mase 4300 kilograma koji uz dva pilota može prevesti još deset putnika. Proizvođač nudi mogućnost naoružavanja topom M621 kalibra 20 mm, nevođenim raketama zrak-zemlja promjera 68 i 70 mm, te protuoklopnim vođenim projektilom HOT.

U klasu većih višenamjenskih helikoptera ulazi Eurocopter AS 532AL Cougar. Njegova najveća masa je 9000 kilograma, a korisna nosivost čak 4500 kg. Tako velika nosivost dovoljna je da se helikopter naoruža širokim spektrom oružja, koji obuhvaća i protubrodske vođene projektile. Uz dva pilota Cougar može prevesti 25 putnika. Najnovija inačica EC 725 ima povećanu masu na 11 000 kilograma i može prevesti 29 putnika, te je bolje prilagođena uporabi na velikim visinama i visokim temperaturama.

Nakon Eurocoptera drugi najveći proizvođač helikoptera u Europi je britansko-talijanska tvrtka AgustaWestland. Na početku njezine ponude višenamjenskih helikoptera nalazi se A109 Luh (Light Utility Helicopter). Helikopteri A109 LUH iskoristivi su u raznim zadaćama prijevoza ljudi i opreme, traganja i spašavanja, te nadzora iz zraka, a u svojoj naoružanoj inačici mogu se rabiti za podršku postrojbama na zemlji, te za protuoklopnu borbu. Uz dvočlanu posadu, u transportnom dijelu A109 LUH može ponijeti do šest putnika. Na bočnim nosačima, te u nosnoj sekciji trupa, može se nositi razna elektrooptička oprema, te razna kombinacija naoružanja (lansere nevođenih raketa kalibra 70 mm, strojnice kalibra 7,62 mm i 12,7 mm, protuoklopne projektile TOW, HOT i Helfire, te projektile zrak-zrak Stinger i Mistral). Prazan helikopter teži 1670 kg, dok mu maksimalna težina na polijetanju iznosi 3200 kg. Kupci mogu birati između dva motora – Pratt & Whitney Canada 206C (423 kW) i Turbomeca Arrius 2K1 (426 kW). Krstareća brzina je 290 km/h. Maksimalni dolet je 890 km.

Znatno potentniji je Super Lynx 300 najveće mase 5330 kilograma. Pokreću ga dva motora Rolls-Royce Gem pojedinačne snage 1015 kW. Ako helikopterom upravlja jedan pilot, može prevesti do deset putnika. Maksimalna brzina mu je 328 km/h, a dolet 528 kilometara. Super Lynx se može pretvoriti u borbeni helikopter dodavanjem dva topa kalibra 20 mm, dva saćasta lansera raketa promjera 70 mm, ili osam lansera protuoklopnih vođenih projektila TOW ili Hellfire.

Prinova u ponudi AgustaWestlanda je srednji višenamjenski helikopter AW 149. Na određeni način smatraju ga i “uvećanom” inačicom helikoptera AW 139 u koju će moći stati maksimalno 16 ljudi, odnosno 12 s opremom. Poput AW 139 imat će bočna pokretna vrata koja omogućavaju brz ulazak, odnosno izlazak iz helikoptera. Krstareća brzina AW 149 bit će oko 295 km/h, a petokraki glavni rotor pokretat će dva Pratt & Whitneyeva motora svaki jačine 1470 kW. Maksimalna težina na polijetanju iznosi sedam tona, a maksimalni dolet koji može postići jest 740 km, odnosno u zraku može ostati najviše 3,5 sata. Uz strojnice 7,62 mm na bočnim vratima, helikopter AW149 će moći na vanjskim nosačima nositi široki spektar naoružanja, a ti vanjski nosači moći se prilagoditi i za nošenje različite vrste korisnog tereta. Od naoružanja na vanjskim nosačima u raznim kombinacijama može nositi lansere 7/12/19 za nevođene rakete od 70 i 81 mm, te podvjesnike za teške strojnice od 12,7 mm, odnosno 20 mm. Uz to, na vanjskim nosačima, odnosno lanserima moći će nositi i navođene projektile zrak-zemlja i zrak-zrak, iako zasad u javnosti ne iznose više detalja o toj vrsti naoružanja.

Nakon što je proizvedeno više od 16 000 višenamjenskih helikoptera Bell UH-1 Huey još ih je više tisuća u operativnoj uporabi. Ovi helikopteri mogu prevesti do deset vojnika, a Bell nudi mogućnosti njihove modernizacije. Jedna je Huey II koja masu helikoptera poveća na 4762 kilograma. Američki marinski korpus rabi inačicu UH-1Y čija je masa povećana na čak 8390 kilograma. UH-1Y je pravi višenamjenski borbeni helikopter u čijoj se opremi nalazi i tureta Flir System Brite Star. Opcije naoružavanja obuhvaćaju strojnice M240D (Mag 58M), M134D i Gau-17/A (sve kalibra 7,62 mm), ili Gau-16/A (M2 Browing) kalibra 12,7 mm.

Američka kopnena vojska svoje je UH-1 zamijenila znatno potentnijim helikopterom Sikorsky UH-60A Black Hawk (izvozne oznake S-70A). Dosad je proizvedeno više od 3000 H-60/S-70 (za američku vojsku 1688). Najnovija inačica je UH-60M mase 10 000 kilograma.

Domagoj MIČIĆ