Činjenica da je američka ratna mornarica odlučila da će kao osnovu za svoju najnoviju fregatu FFG(X) razmotriti i strane projekte privukla je vrlo veliku pažnju. Tako su i neamerička brodogradilišta i korporacije u čijem su vlasništvu dobile rijetku priliku ubaciti se na američko tržište. Nije trebalo proći puno vremena pa da stručnnjaci krenu s analizama čije su šanse najveće

Svjetskim tržištem ratnih brodova već duže vrijeme dominiraju europska brodogradilišta. S obzirom na to da se ne mogu odveć osloniti na potrebe domaćih ratnih mornarica, poslove su zadnjih godina uglavnom tražila na tržištima Bliskog istoka i Azije, te povremeno Južne Amerike. I Australija je dobar kupac europskih podmornica i fregata.
U takvim uvjetima, za razliku od američkih, a kako bi mogli zadovoljiti što širi spektar potražnje, europska brodogradilišta imaju široku ponudu fregata. Zbog toga tvrdnje da niti jedan projekt ne zadovoljava FFG(X) zahtjeve, zvuče, najblaže rečeno, pretjerano. Teško je povjerovati da od velike ponude fregata iz Njemačke, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Španjolske, Nizozemske baš niti jedna ne odgovara FFG(X) zahtjevima.

Njemačka ponuda
Njemački ThyssenKrupp Marine Systems jedna je od vodećih svjetskih kompanija na području gradnje ratnih brodova. Najpoznatiji su po gradnji odličnih podmornica, no u ponudi imaju i fregate. To su F124, F125 i MEKO A-200. Prve dvije klase namijenjene su njemačkoj ratnoj mornarici, a MEKO A-200 isključivo izvozu, pa ima vrlo visoku mogućnost prilagodbe zahtjevima kupcima. A-200 su namijenjene protupodmorničkom, protubrodskom i protuzračnom djelovanju. Na pramcu je predviđen prostor za ugradnju topa do 127 mm, tako da može primiti i topove manjeg kalibra. Iza njega je prostor za okomite lansere 32 PZO projektila. Na krmi je letna paluba i hangar u koji se može smjestiti dva helikoptera. Posada broji do 120 članova. Pri brzini krstarenja od 16 čvorova doplov im je 7200 nautičkih milja. Jedino im je vršna brzina mala – samo 29 čvorova. Dužina preko svega im je 121 m i istisnina 3700 tona. Dakle, nisu puno veće od LCS-ova, ali im je prostor znatno bolje iskorišten. Blohm+Voss navodi da imaju smanjeni radarski, infracrveni, akustički i magnetski potpis.
Najvažnije jest što su na osnovu projekta MEKO A-200 napravljene već dvije klase. Za Južnoafričku Republiku napravljene su četiri fregate klase Valour, a za Alžir dvije klase El Radii. Zbog specifičnosti zahtjeva na Valour klasu ugrađeni su okomiti lanseri za PZO projektile Umkhonto južnoafričke proizvodnje. No u pramcu je dovoljno mjesta za ugradnju 32 okomita lasera u koje se mogu smjestiti i PZO projektili SM-2.

Sigma otpada
Nizozemski Damen stranim kupcima nudi fregate SIGMA koje su modularne gradnje tako da se vrlo lako mogu prilagoditi svim zahtjevima. Uz njih u ponudi imaju i fregate klase De Zeven Provinciën koje su građene za potrebe nizozemske ratne mornarice.
Na Damenovu žalost najveća SIGMA fregata oznake 10514 ima istisninu od tek 2365 tona i dužinu od tek 105 metara. To znači da je manja i od LCS-a klase Freedom. Zbog toga se ne očekuje da će Damen uopće sudjelovati u natječaju za odabir FFG(X)-a, barem ne sa SIGMA-ma (više o projektu SIGMA pročitajte u HV 530 i 531, 1. i 2. dijelu teksta Modularni dizajn brodova i projekt SIGMA, op. aut.).
Sasvim druga priča su fregate klase De Zeven Provinciën. S dužinom od 144 m i istisninom od 6050 t dobro odgovaraju FFG(X) zahtjevima. Vršna brzina im je 30 čvorova, a pri brzini krstarenja od 18 čvorova doplov im je 4000 nautičkih milja. U 40 okomitih lansera na pramcu se nalaze projektili SM-2. Ispred njih je top kalibra 127 mm. Na krmi je letna paluba i hangar za helikopter. Po tom projektu za nizozemsku ratnu mornaricu izgrađene su četiri fregate. I tu je najveći problem: izgrađene su na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće, znači s tehnologijama i tehničkim rješenjima s prošlog stoljeća.

Velik, ali spor?
BAE Systems poznati je proizvođač oružnih sustava, od vatrenog do nosača zrakoplova. Za FFG(X) program mogu ponuditi svoju najnoviju fregatu Global Combat Ship. Za britansku ratnu mornaricu razvijena je izvedenica Type 26 koja je optimizirana za protupodmorničku borbu. Kako je i kod FFG(X) naglasak dan na protupodmorničko djelovanje, Type 26 je ozbiljan konkurent.
Inače, BAE Systems nudi Global Combat Ship i za Canadian Surface Combatant program i za australski SEA 5000 program.
Type 26 bit će dugačka 149,9 m i imati istisninu od 6900 tona. Na pramcu je predviđena ugradnja topa kalibra 127 mm, tako da nema problema za ugradnju topa manjeg kalibra. Iza se nalazi prostor za čak 48 okomitih lansera koji mogu biti dovoljno veliki i za smještaj SM-2. Na krmi je neobično velika letna paluba za tako mali brod koja omogućuje prihvat vrlo velikog transportnog helikoptera kao što je CH-47 Chinook. U brodski se hangar mogu smjestiti dva srednje velika helikoptera (AW159 Wildcat) ili jedan veliki (Merlin AW101). S obzirom na to da je Type 26 već optimizirana za protupodmorničko djelovanje u trupu je osiguran prostor za smještaj dva sonara (u pramcu i tegljeni). Zbog visokog stupnja automatizacije posada broji samo 118 članova. Na brodu je osiguran smještaj za do 208 osoba.
No Type 26 ima i neke nedostatke. Najveći je što mu je vršna brzina tek 26 čvorova, jer je fregata optimizirana za djelovanje uz nove britanske nosače zrakoplova klase Queen Elizabeth koji imaju klasični pogon. Zahtjev da FFG(X) mora imati vršnu brzinu veću od 28 čvorova kategoričan je i o njemu američka ratna mornarica neće raspravljati. Jedino je rješenje ugradnja jačeg pogonskog sustava. Potencijalni problem jest i što BAE Systems nije objavio podatak o doplovu pri brzini krstarenja od 16 čvorova. Rezanje limova za prvu fregatu Type 26 (HMS “Glasgow”) počelo je u srpnju 2017. tako da Global Combat Ship još uvijek ne zadovoljava ni kriterij da postoji barem jedan izgrađen brod po tom projektu.

Iz Francuske na ocean
Moćna francuska vojna brodogradnja za FFG(X) može ponuditi dva projekta. Prvi je FREMM, a drugi Belharra (FTI-class). Pokrata FREMM na francuskom znači Frégate européenne multi-mission a na talijanskom Fregata europea multi-missione. Razvijena je za potrebe francuske i talijanske ratne mornarice. Baš zbog prilagodbe dvjema mornaricama od početka su projektirane kao visoko prilagodljivi brodovi za razne namjene. Postoji izvedenica za protupodmorničko djelovanje, izvedenica za PZO djelovanje i višenamjenska izvedenica. Osim francuske i talijanske u uporabi su u egipatskoj i alžirskoj ratnoj mornarici. Do sada je izgrađeno 12 FREMM fregata.
Francuski Naval Group (donedavni DCNS) na osnovi je klase Aquitaine, koja je optimizirana za protupodmorničko djelovanje, projektirao inačicu namijenjenu FFG(X) programu. S dužinom od 142 m i istisninom od 6000 tona ti su brodovi više nego sposobni djelovati na oceanima. Na pramcu imaju top od 76 mm (može se ugraditi i top od 127 mm), a iza njega se nalazi veliki prostor za smještaj okomitih lansera. Konfiguracija na klasi Aquitaine ima 16 lansera za PZO raketni sustav Aster 15 i 16 lansera za krstareće projektile SCALP Naval. Dakle, sigurno je da bi se u taj prostor moglo smjestiti najmanje 32 okomita lansera za PZO raketni sustav SM-2.
Na krmi je velika letna paluba koja može prihvatiti helikopter veličine Merlina. Iako klasa Aquitaine ima hangar predviđen za prihvat jednog helikoptera dovoljno je velik za dva veličine NHIndustries NH90. U velikom trupu dovoljno je prostora za ugradnju triju sonara koja zahtijeva FFG(X) program. Posada broji 108 članova. Na brodu je dovoljno ležajeva za prihvat do 180 ljudi.

Jači pogonski sustav
Kao i kod Type 26 i Aquitaine ima problem nedovoljne vršne brzine. Ona je 28 čvorova, a FFG(X) zahtijeva tu brzinu kao najvišu brzinu krstarenja pri 80 % pune istisnine. No talijanske FREMM klase Bergamini imaju vršnu brzinu veću od 30 čvorova, a najveću brzinu krstarenja točno 28 čvorova. Znači da bi se i taj zahtjev lako mogao zadovoljiti s talijanskim (ili sličnim) pogonskim sustavom. Doplov pri brzini krstarenja od 15 čvorova je 6000 nautičkih milja.
Jedini prigovor koji su američki admirali mogli pronaći FREMM fregati jest da je sa svojih 142 m dužine i 6000 tona istisnine prevelika. No taj prigovor otpada s drugim francuskim prijedlogom – FTI. To je pokrata od Frégate de Taille Intermédiaire – fregata srednje veličine. Ona je razvijena na osnovi projekta Belharra tvrtke Naval Group kako bi zamijenila fregate klase La Fayette. Francusko ministarstvo obrane u travnju je 2017. odobrilo početak projektiranja i potom gradnje pet FTI fregata. Isporuka prve planirana je za 2023. godinu, to znači da će do 2020. prva ili već biti porinuta ili u završnoj fazi gradnje.
FTI fregate bit će dugačke 122,25 metara i imati istisninu od 4250 tona. Naoružanje i elektronički sustavi omogućit će im borbeno djelovanje kao dio borbene skupine ili samostalno, na oceanima i u plitkim priobalnim vodama. Naval Group tvrdi da je uspio izbalansirati mogućnosti PZO i protupodmorničkog djelovanja na novoj razini za tako mali brod.
Na pramcu je prostor za ugradnju topa kalibra 127 mm. Iza njega je prostor za okomite lansere. FTI će imati dva osmerostruka vertikalna lansera A50 Sylver za PZO projektile Aster 15. No na pramcu je dovoljno mjesta za postavljanje četiriju osmerostrukih lansera Sylver, ili lansera Mk 41 VLS za projektile SM-2. Predviđena je ugradnja jednog sonara u trup i najmanje jednog tegljenog na krmu. Na krmi je letna paluba i hangar koji mogu prihvatiti helikopter NH90. Zbog zahtjeva francuske ratne mornarice vršna je brzina 27 čvorova, a doplov pri brzini krstarenja od 15 čvorova 5000 nautičkih milja. No to se može promijeniti odabirom nešto jačeg pogonskog sustava. Posadu čini 110 mornara i 15 članova letne skupine.

Za Australiju, ali …
Talijanska tvrtka Fincantieri za FFG(X) program ima dva prijedloga. Prvi je izvedenica FREMM fregate, a drugi potpuno novi projekt PPA. Tvrtka za talijansku ratnu mornaricu gradi FREMM fregate u dvjema izvedenicama. Prva je višenamjenska te je poznata kao Bergamini klasa, druga je optimizirana za protupodmorničku borbu, također je stavljaju pod klasu Bergamini, ali je ponekad označena i kao posebna klasa Virginio Fasan. Na osnovi klase Virginio Fasan Fincantieri razvio je izvedenicu za SEA 5000 program australske ratne mornarice, koja se također želi opremiti novim fregatama. Kako je jedan od osnovnih zahtjeva ugradnja AESA radara CEAFAR (proizvodi ga australska tvrtka CEA Technologies) talijanski je prijedlog morao biti dorađen. CEAFAR rabi četiri fiksne antene koje zbog što bolje učinkovitosti moraju biti smještene na što viši jarbol. Zbog toga je Fincantieri na FREMM za Australiju, odmah iza zapovjednog mosta, dodao masivni jarbol koji može prihvatiti ne samo četiri antene CEAFAR radara nego i četiri antene radarskog iluminatora CEAMOUNT. Oni su potrebni za osvjetljavanje ciljeva za PZO projektile SM-2 koji imaju poluaktivni način navođenja.
Australski FREMM imao bi na pramcu top od 127 mm i 16 okomitih lansera za SM-2 projektile. Osim dva spomenuta radara svi elektronički sustavi i naoružanje bili bi američkog podrijetla, a kako bi se postigla kompatibilnost s razaračima klase Hobart.
Kao i francuski i talijanski FREMM prijedlog ima iste prednosti i mane. Prednost je što uglavnom zadovoljava sve zahtjeve FFG(X) programa. Najveća mu je mana što se radi o brodu dužine 144,7 metara i istisnine 6900 tona, što ih svrstava u razred velikih fregata i razarača. Iako je FREMM manji od razarača klase Arleigh Burke, američka bi ih ratna mornarica vrlo teško mogla klasificirati kao male brodove.

Ophodni brod u tijelu fregate
Zanimljivo je da ni drugi prijedlog Fincantierija nije bitno manji. Iako označen kao PPA (Pattugliatore Polivalente d’Altura – odobalni višenamjenski ophodni brod) zapravo se radi o poprilično velikoj fregati. Klasificirane su kao ophodni brod jer je PPA namijenjen za zamjenu korvetama klase Minerva i ophodnim brodovima klase Comandanti, Sirio i Cassiopea. Za sada je planirana gradnja sedam PPA-a, s tim da je prvi naručen 2015. godine. U opciji je gradnja još triju. Do fiskalne 2020. godine prvi će PPA biti u moru pa će zadovoljiti američki zahtjev da je barem jedan brod napravljen prema ponuđenom projektu.
Sa 143 metra dužine i istisninom većom od 5800 tona PPA će teško biti svrstati u mali ratni brod, čak i po kriterijima američke ratne mornarice. U odnosu na fregate Oliver Hazard Perry imaju 1700 tona veću istisninu. Protupodmorničku komponentu čine jedan sonar promjenjive dubine i tegljeni sonar na krmi (moguće postavljanje dvaju). Na krmi je i velika letna paluba i hangar koji može prihvatiti helikopter veličine Merlina ili dva veličine NH90. Na pramcu je ostavljeno dovoljno prostora za ugradnju topa kalibra 127 mm. Iza njega su dva osmerostruka okomita lansera A50 Sylver za PZO projektile Aster 15/30. Na maketi koja je izložena tijekom izložbe Euronaval 2016. vidi se da postoji dovoljno mjesta za smještaj još dvaju osmerostrukih lansera.
PPA je jedan od rijetkih projekata koji od početka zadovoljava i FFG(X) zahtjeve glede vršne brzine i doplova. Kombinacija plinske turbine i dva dizelska motora dostatna je za vršnu brzinu od 34 čvora. Doplov je pri brzini krstarenja od 15 čvorova 5000 nautičkih milja. Treba spomenuti da samo s dizelskim motorima PPA može ostvariti brzinu od 25 čvorova. Znači, s nešto jačim dizelskim motorima mogao bi ostvariti zahtijevanu najveću brzinu krstarenja od 28 čvorova bez uključivanja plinske turbine.
U masivnom nadgrađu je i zapovjedni most i odmah iznad njega prostor za smještaj fiksnih antena AESA radara. PPA po svim svojim odlikama zadovoljava FFG(X) zahtjeve osim po onom najvažnijem – veličini.

Potpuno odgovara?
Španjolska Navantia nudi dvije fregate. Prva je F-100 (klasa Álvaro de Bazán) a druga F-110.
Fregata F-100 razvijena je za potrebe španjolske ratne mornarice, a na istoj je osnovi za Norvešku razvijena fregata klase Fridtjof Nansen te za australsku razarač klase Hobart. Činjenica da su Australci Hobarta klasificirali kao razarač upućuje na najveći nedostatak F-100: to je da je dugačka 146,7 m i ima istisninu 5802 t. Australskoj ratnoj mornarici ponuđena je izvedenica za njihov program SEA 5000. Iako je dužina ostala ista, istisnina je narasla na 7400 t, tako da se nikako ne može reći da se radi o malom brodu. Ako bi se zanemarila veličina, F-100 potpuno odgovara svim FFG(X) zahtjevima. Na pramcu se može postaviti top od 127 mm. Iza je veliki prostor za smještaj 48 okomitih lansera Mk 41 za projektile SM-2. U tako velik trup bez problema se mogu ugraditi svi elektronički sustavi, od radara, sonara, sustava za elektroničko izviđanje i ometanje… Na krmi je velika letna paluba na koju mogu sletjeti i najveći helikopteri. Hangar je dovoljno velik za prihvat helikoptera MH-60. Vršna brzina je oko 30 čvorova, a doplov pri brzini krstarenja od 18 čvorova je 5000 nautičkih milja. Još jedan manji nedostatak mogla bi biti posada od 237 članova. No povećanjem stupnja automatizacije broj se može smanjiti.
Prema projektu F-100 napravljen je velik broj brodova, no to se ne može reći za drugu španjolsku ponudu – fregatu F-110. Taj je projekt razvijen za španjolsku ratnu mornaricu kao zamjena za fregate klase Santa Maria. Prve bi fregate trebale ući u operativnu uporabu oko 2025. godine.

Ozbiljna kandidatura
S obzirom na to da je projekt tek u fazi razvoja te da se postavljanje kobilice za prvi brod očekuje tek 2020. godine, projekt ima vrlo malo šanse da bude izabran za FFG(X). Tim prije jer se radi o fregati koja bi, po sadašnjim najavama, trebala biti dugačka oko 145 m i imati istisninu od oko 6100 tona. Na tako velikom brodu našlo bi se mjesta za sve sustave koje traži FFG(X). S obzirom na to da je projekt tek u fazi razvoja, španjolski bi ga projektanti mogli prilagoditi specifičnim američkim zahtjevima. Tako se kaže da bi vršna brzina mogla biti čak 35 čvorova, a broj posade smanjen na 150.
Masivni jarbol, smješten odmah iza zapovjednog mosta, dovoljno je velik da prihvati ne samo antene AESA i PESA radara već i drugih elektroničkih sustava. No s istisninom od 6100 tona bile bi 2000 t veće od fregata klase Oliver Hazard Perry te samo 2250 tona manje od prve serije razarača klase Arleigh Burke. No cilj FFG(X) programa nije da se dobiju fregate koje su veličine razarača, već relativno male fregate koje su zamjena za LCS-ove. Znači, traži se 500 do 1000 tona veća istisnina od klase Freedom i Independence, a to znači oko 4000 tona istisnine. U tu kategoriju ulaze MEKO A-200, SIGMA 10514 i FTI. Vijest s kraja studenog na kraju je definitivno potvrdila da je ozbiljan Navantijin kandidat za američku novu fregatu izvedenica projekta F100. Navantia je odlučila ponuditi je zajedničkim nastupom s brodogradilištem američkog General Dynamicsa Bath Iron Works (BIW), čime će se udovoljiti zahtjevu da se brodovi grade u Americi. Navantia je s BIW-om surađivala i prije, kad su izgradili klasu Santa Maria na temelju dizajna BIW-ove klase Oliver Hazard Perry. Ta ponuda, zajedno s ponudom Lockheed Martina da se za FFG(X) odabere povećani LCS klase Freedom (vidi I. dio teksta, HV 540, op. ur.), zasad djeluje najozbiljnije.

Ponuda s istoka
Uz nabrojene europske na svjetskom tržištu suvremenih fregata postoji još jedan projekt koji bi zadovoljio FFG(X) zahtjeve: južnokorejska klasa Daegu. Projekt je poznatiji kao FFX-II (Future Frigate eXperimental). Nastala na osnovama FFX-I (klasa Incheon), FFX-II je nešto veća i znatno bolja fregata. Svih šest brodova iz klase Incheon izgrađeno je i predano južnokorejskoj ratnoj mornarici. Prvi od dvaju brodova klase Daegu trenutačno se dovršava u brodogradilištu Daewoo Shipbuilding & Marine Engineering, te bi trebao biti predan mornarici u nadolazećim mjesecima. Znači, uvjet da je najmanje jedan brod napravljen po projektu je zadovoljen. Fregate klase Daegu dugačke su samo 122 metra, a puna im je istisnina 3592 tone.
Na pramcu je top od 127 mm. Iza je 16 okomitih lansera K-VLS za PZO projektile Cheolmae-2. Taj projektil južnokorejske proizvodnje po dimenzijama je tek nešto manji od američkog projektila SM-2. Iako za to nema službene potvrde, mnogi izvori navode da je K-VLS vjerna kopija američkog Mk 41.
U trup je ugrađen sonar SQS-240K, a u krmeni dio tegljeni sonar SQR-220KA1. Stoga je sasvim sigurno da bi se pronašlo mjesta i za FFG(X) sonare. Na krmi je letna paluba i hangar dovoljno velik za prihvat helikoptera MH-60. Jedini veći zahvat u projekt trebao bi biti postavljanje velikog jarbola koji bi mogao prihvatiti četiri fiksne antene AESA ili PESA radara. Zanimljivo je da je pogonska skupina dovoljno snažna da potjera fregate klase Daegu do vršne brzine od 30 čvorova. Pri brzini krstarenja od 18 čvorova doplov je 4500 nautičkih milja. Da se radi o vrlo dobrim fregatama, najbolje govori podatak da su za njih zainteresirane izraelska i filipinska ratna mornarica.

Mario GALIĆ