Deset godina nakon početka gradnje prve od pet stealth korveta klase Visby švedska agencija za opremanje i nabavu (FMV) ponosni je vlasnik flote od četiri (uskoro će doći i peti) najnaprednija ratna broda na svijetu

Proći će još nekoliko godina dok ti “fantomski” brodovi, gotovo u potpunosti izgrađeni od plastike ojačane karbonskim vlaknima (CFRP), ne dosegnu punu operativnost i uđu u sastav dviju flotila površinskih brodova švedske ratne mornarice. Prije toga svih pet brodova vratit će se u brodogradilište na rekonfiguraciju unutrašnjosti i optimiziranje stealth značajki, koje će početi potkraj ove godine.

Od sredine listopada 2006. FMV je obavila primopredaju četiri od pet naručenih korveta klase Visby. Istodobeno, od porinuća prve pa sve do danas, provode se intenzivna testiranja sonarnog sustava Hydra tvrtke General Dynamics Canada. Zasad je samo jedna Hydra ugrađena na korvetu HMS Härnösand (K 33). Na korveti HMS Visby (K 31) testira se zapovjedno-borbeni sustav CETRIS tvrtke Saab Systems. Kako bi se što realnije ispitala sva maritimna svojstva HMS Helsingborg (K 32) je potkraj prošle godine bio na četverotjednom putu do Malte. Iz Švedske je isplovio 12. kolovoza, a vratio se 9. rujna. Primarna zadaća bila je testiranje svih ugrađenih sustava pri visokim temperaturama mora (prosječna površinska temperatura mora varirala je između 27 i 28 stupnjeva Celzija). Kako se Baltičko more nikad ne zagrije na tu temperaturu, jedina opcija bila je slanje korvete u Sredozemlje. Uz to, visoke temperature zraka dobro su poslužile za testiranje sustava za klimatizaciju unutrašnjosti broda (posebno važno zbog specifičnosti stealth gradnje) i hlađenja elektroničkih sustava. Tako se dio posade, koja broji samo 42 člana, žalio da sustav za klimatizaciju u nekim kabinama “predobro” funkcionira. Testirani su i senzori za motrenje mora i zraka. Osim toga, to je bilo prvi put da je jedna korveta klase Visby bila na moru neprekidno četiri tjedna, što je posadi omogućilo da provjeri učinkovitost i izdržljivost i svih “pomoćnih” sustava, kao što je oprema u kuhinji, ledenica i hladnjaka, sanitarnog sustava itd. U svakom pogledu pokazalo se kako su korvete klase Visby sposobne i za duža putovanja, a francuska ratna mornarica (preciznije zapovjedništvo u Brestu) neugodno se iznenadila otkrivši da ne može svojim obalnim radarima locirati HMS Helsingborg tijekom njezinog prolaska kroz La Manche, iako je posada korvete na najvišoj točki plovila, radi sigurnosti plovidbe u tim napučenim vodama, postavila posebne radarske reflektore.

Idući je korak ugradnja sve te opreme na jedan brod (ili Visby ili Härnösand) i provođenje završnih ispitivanja s naglaskom na moguće interferencije i usklađenost različitih sustava. Četvrti i peti brod (HMS Nyköping i HMS Karlstad) prolaze kroz fazu osnovnih maritimnih testiranja, a nakon toga slijedi opremanje naoružanjem, radarima i sonarima. Tako u ovom trenutku svih pet brodova sudjeluje u testiranjima na moru, iako u različitim fazama. FMV ističe kako dosad nije bilo nikakvih teškoća, sva se ispitivanja odvijaju i brže nego su planirali, a ostvareni su i svi zadani parametri. Kako bi dodatno ubrzali testiranja prije povratka u brodogradilište, svih pet brodova su na moru gotovo svakog dana.

U studenome prošle godine obavljeno je i prvo slijetanje helikoptera na letnu palubu HMS Visby, što je ujedno bilo prvo slijetanje helikoptera na bilo koju korvetu te klase. Zadaća je bila potvrditi mogućnost prihvata, ali ne i smještaja, mornaričkih helikoptera srednje veličine. Zbog toga je “posuđen” danski mornarički helikopter AgustaWestland Super Lynx. Super Lynx je izabran stoga što je to tipični mornarički palubni helikopter koji se nalazi u naoružanju velikog broja ratnih mornarica, ne samo u Europi već i šire. Za dobivanje certifikata mogućnosti prijama srednje velikog helikoptera FMV se oristio uslugom australske tvrtke Prism Defence. Nakon dobivanja certifikata za Super Lynx, na red je došlo dobivanje certifikata za “domaći” mornarički helikopter AugustaWestland Hkp 15 (A109). Prvi Hkp 15 isporučen je švedskoj ratnoj mornarici početkom 2006. godine. I prije toga FMV je proveo opsežna testiranja mogućnosti prihvata helikoptera tijekom plovidbe, rabeći pritom računalne modele koji su simulirali tok zraka i pojave mogućih turbulencija oko brodskog nadgrađa, što bi moglo utjecati na stabilnost helikoptera tijekom slijetanja i polijetanja. Sva su slijetanja Super Lynxa potvrdila rezultate dobivene računalnim simulacijama.

Pred stručnjacima FMV agencije, švedske ratne mornarice i tvrtki Kockums i Saab Bofors Dynamics, Saab underwater Systems i Atlas Elektronik još je jedna složena zadaća Đ integracija protubrodskih vođenih projektila i sustava za protuminsko djelovanje (mine-countermeasures Đ MCM) koji se moraju smjestiti u središnji dio broda. Još tijekom gradnje na pramac je postavljen top Bofors 70 SAK Mark III kalibra 57 mm. Iako to prvobitno nije bilo predviđeno naknadne modifikacije koje će se obaviti u brodogradilištu omogućit će istodobno lansiranje protubrodskih projektila Saab Bofors

Dynamics RBS Mk 3 i obavljanje protuminske zadaće. Za protuminsku zadaću korvete klase Visby dobit će sustave Saab Underwater Systems Double Eagle Mk III i Atlas Elektronik SeaFox daljinski upravljivu ronilicu (remotely operated vehicles Đ ROV). Prvobitnim planovima predviđali su da će se u brodogradilištu svaka od pet korveta klase Visby morati prilagoditi ili protubrodskoj ili protuminskoj namjeni. Promjena je itekako važna jer na taj način korvete klase Visby postaju pravi višenamjenski brodovi, a ne samo priobalna stealth plovila ograničenih borbenih mogućnosti. Trenutačno stručnjaci FMV-a, u suradnji sa specijalistima švedske ratne mornarice i timovima proizvođača protubrodskih projektila i protuminskih sustava, intenzivno rade na dovršetku konfiguracije oružanog prostora kako bi se s njihovom ugradnjom u korvete te klase moglo započeti do kraja ove godine.

SP projekt
Iako je integracija protubrodskih i protuminskih sustava u brodski sustav važan korak, stručnjaci FMV-a i Kockumsa još veću pozornost posvećuju optimizaciji stealth značajki, što u praksi ponajprije znači maksimalno smanjenje radarskog odraza. Stručnjaci FMV-a zaduženi za to područje interno ga zovu SP projekt. Stealth poboljšanja obuhvatit će poboljšanje oblika kupola većine senzora, svjetala i drugih fiksnih predmeta na zapovjednom mostu ili bilo gdje drugdje na nadgrađu broda, ali i njihovo moguće premještanje na nove pozicije na kojima će manje utjecati na povećanje radarskog odraza.

Za primjer uzmimo radar za nadzor morske površine Terma Scanter 2001, koji je trenutačno postavljen izvan glavnog jarbola na njegov vrh. Novi plan predviđa njegovo premještanje na novu poziciju unutar konstrukcije nadgrađa. Zapravo se razmatra mogućnost ugradnje dva radara, po jedan na prednjem i stražnjem dijelu nadgrađa kako bi se dobilo pokrivanje od 360 stupnjeva oko broda. Antena radara smjestila bi se na izvlačivi jarbol da bi se omogućila što veća zona motrenja, ali i uvlačenje antena u trup u slučaju da brodovi moraju ploviti s maksimalno smanjenim radarskim odrazom.

Krajnji je cilj sve sustave i opremu prilagoditi postizanju minimalnog radarskog odraza, a da se istodobno ne izgube borbene mogućnosti. Ideja je omogućiti posadi laku i brzu prilagodbu broda uvjetima djelovanja pritiskom na nekoliko dugmeta i s nekoliko jednostavnih manualnih radnji uklanjanje manje opreme s nadgrađa što će moći u kratkom vremenu obaviti nekolicina mornara. Inzistiranje na prilagodljivosti vezano je uz mogućnost uporabe korveta klase Visby u mirovnim operacijama, gdje je tanka crta razdvajanja između očuvanja mira i borbenog djelovanja. Lako se može dogoditi da tijekom samo jedne zadaće brod više puta mora prijeći iz “obične” u stelth konfiguraciju i natrag u “običnu”.

Zbog bolje prilagodljivosti mirovnim operacijama, a kako bi se istodobno očuvale i stelth značajke broda, razmatra se mogućnost postavljanja posebne radarski nevidljive ograde na bokovima u visini helikopterskog dizala smještenog odmah iza nadgrađa. Ta bi ograda omogućila postavljanje dodatnih oružanih sustava pogodnih za mirovne operacije, kao što su daljinski upravljane oružne stanice naoružane teškim strojnicama ili topovima malog kalibra te klasične ručno upravljive teške strojnice. Ovo bi se oružje rabilo za obranu od asimetričnih prijetnji i u zadaćama nadzora plovila, za koje je pramčani top kalibra 57 mm “pretežak”.

Svi ti napori ne čude jer je upravo FMV-ov direktor mornaričkih sustava, kontraadmiral Lars-Erik Salomonsson jedan od najvećih zagovornika uporabe stealth tehnologija na švedskim ratnim brodovima. Kontraadmiral Salomonsson ističe da se sa svakim daljnjim smanjenjem radarskog odraza broda znatno povećava vjerojatnost preživljavanja u borbi. Mogućnosti neprijatelja da ga otkriju smanjene su, a sustavi za elektroničko ometanje još su učinkovitiji. Kako bi se radarski odraz uspješno smanjio na najmanju moguću, mjeru potrebno je posvetiti pažnju i najmanjim pojedinostima, i to od samog početka projektiranja pa sve do operativne uporabe brodova. Kontraadmiral Salomonsson tvrdi kako to nije samo pitanje naprednih tehnologija, već i discipline posade. Zbog toga je FMV pokrenuo svoj SP projekt.

Zanimljivo je da, iako je tvrtka Kockums projektirala i izgradila svih pet korveta klase Visby, izvođač poslova za SP program još uvijek nije odabran. Uz to još uvijek nisu razrađene sve mjere i postupci koji će ući u SP program, stoga nije donesen ni proračun za njegovo financiranje. Zasad su uglavnom razrađene mjere za maksimalno smanjenje radarskog odraza, a pitanje je koliko će ih se doista ostvariti kad se napravi kalkulacija koštanja njihove primjene. Tako se trenutno razmatraju čak i mogućnosti ugradnje novih senzora, iako je pitanje hoće li za to biti dovoljno novca.

Jedan od novih senzora bio bi elektrooptički/infracrveni motrilački sustav koji bi pokrivao svih 360 stupnjeva oko broda, a koji bi posadi omogućio znatno poboljšanje mogućnosti otkrivanja ciljeva i bez uporabe radara čije zračenje neminovno otkriva prisutnost broda. Korisnost takvog sustava na brodu dokazana je još devedesetih godina prošlog stoljeća kad je švedska ratna mornarica testirala sustav IRSCAN tvrtke Signaal (sada Thales-NL).
Još jedna predložena ugradnja ne odnosi se izravno na stelth začajke broda. Riječ je o hidrodinamičkom uređaju Seastate Interceptor australske tvrtke Austal Ships koji znatno povećava stabilnost broda pri velikim brzinama na nemirnom moru. Taj je uređaj već ugrađen na HMS Visby, a FMV se nada da će dobiti novac za njegovu ugradnju i na ostala četiri broda iste klase.

Mnogo posla
Ovisno o odobrenom obujmu nadogradnji i modernizacija, provedba SP projekta po brodu trajat će između devet i dvanaest mjeseci. Za pet brodova to je mnogo posla koji bi mogao potrajati i pet godina. Zbog toga FMV agencija namjerava SP projekt izvoditi na dva broda istodobno, kako bi prve dvije korvete klase Visby dobile svoju konačnu operativnu konfiguraciju (“full stealht”) potkraj 2008. ili početkom 2009. godine. Nakon toga predviđena su kratka testiranja ugrađene opreme i maritimnih odlika, pa bi prvi brod trebao ući u operativnu uporabu do kraja 2009. godine.

To će ipak biti znatno kašnjenje jer su prvi planovi predviđali operativnost svih pet brodova Visby klase već 2005. ili najkasnije 2006. godine. Iako je rok već sada premašen, ni FMV ni švedska ratna mornarica ne smatraju to problemom. Naime, tijekom ispitivanja otkriveno je kako korvete klase

Visby imaju znatno veće mogućnosti nego je to prvobitno planirano, pa bi bilo šteta ne iskoristiti ih. Uz to ne treba zanemariti ni činjenicu da su te korvete po mnogočemu prve na svijetu. To su prvi ratni brodovi napravljeni od CFRP-a. Od tog materijala napravljen je i trup i nadgrađe, napredni oružani i elektronički sustavi koji su se morali prilagoditi stelth značajkama broda te specifični pogonski sustav.

Dodatno vrijeme priprema za ulazak u operativnu uporabu iskorišteno je za bolju pripremu posada i razradu potpuno novih pravila postupanja prilagođenih novoj vrsti broda. Upravo zahvaljujući postupnom i pomnom testiranju svih pojedinačnih sustava i brodova kao cjeline razvijen je SP program koji sigurno ne bi bio tako sveobuhvatan da je po svaku cijenu zadržan rok ulaska u operativnu službu tijekom 2006. godine. Zapravo je i sadašnji rok ulaska u operativnu službu do 2009. fleksibilan i lako je moguće da će ponovno biti produžen (ali ovaj put za nekoliko mjeseci, a ne godina). Uz to, još trebaju biti ugrađeni sonari namijenjeni otkrivanju podmornica, dok će postavljanje torpednih uređaja za protupodmornička torpeda još malo pričekati. Istina je da švedskoj ratnoj mornarici korvete klase Visby trenutačno nisu nužne, pa si može dopustiti luksuz njihovog produženog ispitivanja i dodatnog razvoja. Opremljenost prva dva broda već je sada na toj razini da se u kratkom vremenu mogu dovesti do operativne uporabljivosti za protuminsku borbu, a nakon malo veće dorade i za protubrodsku.

Iza crnih rupa
U obzir se mora uzeti i činjenica da je tvrtka Kockums po ugovoru sklopljenom s FMV agencijom morala samo izgraditi brodove i opremiti ih osnovnom opremom kao što je pogonski sustav, sustav za proizvodnju i prijenos električne energije te opremu potrebnu za smještaj posade. Ugradnja i integracija sve ostale opreme i naoružanja odgovornost je FMV-a. Nakon intenzivnih testiranja na prva tri izgrađena broda stručnjaci FMV-a su sigurni da su sve veće teškoće i nepoznanice prevladane te da su sve “crne rupe” koje su mogle dovesti do većih problema iza njih.

Čak i kad se ne bi dogodilo dodatno optimiziranje radarskog odraza kroz SP program, već sada korvete klase Visby imaju dovoljno dobre stealth odlike koje ih čine doista nevidljivima i za najsuvremenije radare. Osim već spomenutih problema francuske ratne mornarice tijekom prolaska HMS Helsingborga kroz La Manche, nedavno je otkriveno da je slične probleme imao i radarski centar za kontrolu Kanala britanske ratne mornarice u Doveru. Iako su njihovi radiouređaji hvatali Helsingborgov AIS signal, radari za kontrolu morske površine nikako nisu mogli otkriti sam brod, unatoč tome što je posada istaknula nekoliko radarskih reflektora kako bi na taj način povećala radarski odraz broda. Kako ne bi ugrozili sigurnost prometa u tim zakrčenim vodama, zapovjednik je odlučio postaviti dodatne radarske reflektore, dok je postaja u Doveru objavila radijsko upozorenje svim plovilima da se u njihovom okruženju nalazi brod koji se ne može vidjeti na radaru, pa je potrebno pojačati vizualno motrenje.

Nove mogućnosti
Slučaj francuske i britanske ratne mornarice dokazuje da je konstrukcija korveta klase Visby već sada uspješnija od svih drugih suvremenih ratnih brodova, a ta će se prednost nakon provođenja SP plana još dodatno povećati. Uz to, pokazalo se da je već od brodova serije 1 moguće nekim preinakama napraviti višenamjenske korvete, iako su prvobitni planovi predviđali drukčije. Naime, prvi su planovi predviđali gradnju dviju serija. Prva serija korveta klase Visby (takozvana serija 1), koja je trenutačno u opremanju i na testiranju, trebala je biti optimizirana za protupodmorničku i protuminsku borbu, a serija 2 za protubrodsku borbu uz zadržavanje sustava namijenjenih protupodmorničkoj borbi. Kao što smo vidjeli, već sad je jasno da će prvih pet brodova serije 1 dobiti i mogućnost protubrodske borbe postavljanjem protubrodskih vođenih projektila Saab Bofors Dynamics RBS 15 Mk III. Uz to, prvi su planovi određivali da će samo korvete druge serije dobiti PZO raketni sustav. Spominjala se mogućnost ugradnje ili raketnog sustava Saab Bofors Dynamics Rb23 BAMSEA ili Raytheon Evolved Seasparrow Missile. Međutim, potkraj travnja ove godine Forecast International objavio je da je švedska vlada odlučila svoje korvete klase Visby opremiti južnoafričkim PZO sustavom Denel Umkhonto-IR, te da se samo čeka i formalno odobrenje tamošnjeg parlamenta. Objavljena je i cijena ugovora od 150 milijuna američkih dolara. PZO sustav Umkhonto-IR temelji se na vrlo brzom projektilu s vertikalnim lansiranjem koji rabi inercijsko vođenje u prvoj fazi leta. Ima mogućnost korekcije putanje u letu, a u završnoj fazi obavlja zahvat cilja modernim infracrvenim tražilom.

To omogućava uporabu LOAL modela djelovanja (LOAL – Lock On After Launch odnosno zahvat cilja nakon lansiranja), pa ne traži optičku vidljivost cilja koji napada. Projektil se lansira prema području cilja i prvi dio leta se vodi inercijalno uz dostavu podataka o trenutačnom položaju cilja. U završnoj fazi, kad projektil priđe cilju dovoljno za optičku vidljivost, aktivira se IC glava za vođenje opremljena naprednim termalnim tražilom, uočava cilj, obavlja zahvat i projektil ga presreće. Takav sustav navođenja omogućava da se IC projektilom napada cilj izvan vizualnog dosega, čime se postiže znatna taktička prednost. Praćenje cilja obavlja poseban 3-D radar sposoban pratiti osam ciljeva istodobno i dostavljati podatke lansirnim jedinicama PZO projektila Umkhonto. Projektil ima raketni motor s vektorizacijom potiska, ostvaruje maksimalni domet od 12 000 metara. Prosječno vrijeme leta projektila je oko 16 sekundi, što je dovoljno za presretanje cilja na udaljenosti od oko 9000 metara. Namijenjen je djelovanju protiv aviona, bespilotnih letjelica i precizno vođenog streljiva. Omogućen je i zahvat površinskih ciljeva.

Lanser je izveden u kontejniziranom obliku, projektili su smješteni vodoravno, a za borbenu uporabu se prevode u vertikalni položaj. Kontejner prima osam projektila, a opremljen je uobičajenom opremom za paljbeno djelovanje i datalinkom za prihvat podataka od 3-D radara te prosljeđivanje podataka o korekciji smjera projektila u letu. Umkhonto-IR odabrani su za opremanje brodova južnoafričke (nove fregate tipa MEKO A-200) i finske ratne mornarice (brzi napadajni brodovi klase Haima). Zanimljivo je da PZO raketni sustav Rb23 BAMSEA ima maksimalni domet od 15 kilometara i mogućnost uništavanja ciljeva na visini do 15 000 metara, te da je švedski proizvod. Po tvrdnjama Forecast Internationala, ono što je presudilo u korist Umkhontora jest činjenica da je finska ratna mornarica vrlo zadovoljna njime, što se može lansirati iz okomitih lansera koji se mogu postaviti unutar trupa broda tpa ne povećavaju radarski odraz, te što ima pasivni sustav samonavođenja. Ipak, ono što je navodno presudilo, bar po tvrdnjama Forecast Internationala, je offset za južnoafričku kupnju 28 Gripena (19 jednosjeda i devet dvosjeda).

Tomislav JANJIĆ