Kina, Japan, Južna Koreja i Rusija istodobno rade na projektima razvoja,  gradnje i konverzije brodova ravnih paluba. Tijekom idućih deset godina u operativnu će uporabu ulaziti plovila kakva njihove ratne mornarice nisu imale dugo ili nikad

U samo nekoliko mjeseci, u stručnim i laičkim medijima pojavio se niz vijesti koje bi se zajedno mogle svesti na nekoliko riječi: dalekoistočne sile brojčano i/ili kvalitativno pojačavaju svoje flote ratnih brodova ravnih paluba. Najjednostavnije rečeno, uzrok je potreba za strategijskom prevlašću ili barem ravnotežom: ako jedna ili više sila koje ne pripadaju zajedničkom bloku ili savezu razvijaju neku vojnu, pa i vojnoindustrijsku sposobnost, logično je da ćete pokušati pratiti taj korak, barem u skladu s vašim mogućnostima. Što se tiče spomenutih brodova, njihova je glavna odlika da zajedno sa svojim letjelicama, udarnim skupinama, ljudstvom i naoružanjem mogu projicirati silu na područja udaljena od matične zemlje. Kako su dalekoistočna morska i kopnena prostranstva golema, ta odlika posebno dolazi do izražaja. Međutim, ovaj tekst nema namjeru ulaziti u geopolitičke ili geostrateške analize o uzrocima ”utrke ravnih paluba“, nego dati informacije o projektima koje provode njezini sudionici, a to su NR Kina, Japan, Južna Koreja i Rusija. Zanimljivo, po statističkom portalu UN-ove konferencije o trgovini i razvoju (UNCADstat) prve tri zemlje zauzimaju i prva tri mjesta u ukupnoj tonaži isporučenog  brodovlja svih namjena za 2018. godinu, a zajedno su isporučile 90 % te tonaže!

Kao druga vojna sila na svijetu, Kina ne razvija nosače samo zato da bude najjača u regiji nego i da se po kvantiteti i kvaliteti tih brodova približi još uvijek nedodirljivim Sjedinjenim Američkim Državama. Ratna mornarica u operativnoj uporabi već ima dva nosača zrakoplova (opširnije v. Kineski nosači, HV 529). ”Liaoning“ je nedovršeni sovjetski brod koji je Ukrajina prodala Kini da bi bio dovršen i prilagođen u brodogradilištu tvrtke DSIC (Dalian Shipbuilding Industry Company) i od 2012. je u operativnoj uporabi. ”Shandong“ je prvi nosač projektiran i izgrađen u Kini (DSIC), u operativnoj je uporabi od konca prošle godine. Međutim, riječ je o više ili manje modificiranom Liaoningu, nosaču u STOBAR (Short Take-Off But Arrested Recovery) konfiguraciji čiji avioni polijeću s pomoću skakaonice (ski-jump). Općenito, dva nosača po osnovnim taktičko-tehničkim karakteristikama nisu daleko od sovjetskih ”predaka“, no ipak su operativni brodovi koji kontinuirano vježbaju na moru.

Prvi put katapult

Kinezi su odlučili ići postupno i sljedeći je korak Type 003. Brod je bio poznat i pod oznakom Type 002, no kineski službeni izvori objavili su da nju treba vezati uz ”Shandong“, dosad uglavnom  označavan kao Type 001A. U svakom slučaju, izgradnja novog nosača u brodogradilištu Jiangnan u Šangaju prilično je odmaknula, pa analitičari izvlače sve više podataka iz zrakoplovnih te satelitskih snimaka. The Diplomat je 29. rujna pisao da se porinuće očekuje najranije početkom ili sredinom 2022. godine. Prema sadašnjim saznanjima, brod će imati konvencionalni pogon kao i dva prethodnika, no 85 000 tona pune istisnine bit će mnogo više od njihovih maksimalnih 70 000 tona. Štoviše, najsvježije procjene s početka rujna koje je iznio Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz Washingtona govore da kumulativna duljina vidljivih modula po vodnoj liniji iznosi 297 metara. Kad se doda paluba, Type 003 bi s 315 m nadmašio Shandongovih 305 m, a ako je najširi dio na vodnoj liniji točno procijenjen na 40 m, tad bi brod mogao imati i više od 85 000 tona, što znači i više ukrcanih letjelica nego procijenjenih 44 (32 aviona i 12 helikoptera) kod Shandonga.

Članak u The Diplomatu navodi da bi uzrok povećanja mogla biti i činjenica da će brod ipak biti opremljen elektromagnetskim, a ne parnim katapultima, što je jedna od najčešćih dvojbi analitičara. Kakvi god da bili, katapulti će biti ključna kvaliteta nosača Type 003 CATOBAR konfiguracije (Catapult Assisted Take-Off But Arrested Recovery), jer će se na njega moći krcati avioni s više goriva i/ili naoružanja nego na STOBAR. Međutim, to dovodi do nedoumica vezanih uz palubni avion J-15. Taj derivat ruskog Su-33 poznat je s paluba Liaoninga i Shandonga, a već nekoliko godina razvija se i testira inačica za katapult. Kineska ratna mornarica ne raspolaže s puno J-15, maksimalne procjene navode pedesetak letjelica. U veljači ove godine objavljeno je da je u proizvodnji nova serija s AESA radarom, smanjenim radarskim odrazom, novom i moćnijom inačicom motora WS-10, koja bi trebala omogućavati veću nosivost i performanse te naoružana najmodernijim projektilom zrak-zrak PL-15 čiji domet navodno prelazi 200 km. Ipak, prema prvim fotografijama tih aviona objavljenim početkom listopada nema naznaka o nekim novitetima, što znači i da nisu prilagođeni katapultima, tj. budućem nosaču Type 003.

Traže se avioni

 I inače, oko J-15 već godinama stoje razni upitnici, neki od njih dolaze i od kineskih generala, a najveći je problem u velikoj masi i slabom potisku. Upravo zato bi se u CATOBAR inačici mogli pokazati u boljem svjetlu, barem dok kineska zrakoplovna industrija ne razvije palubnu inačicu jednog od svojih dvaju višenamjenskih borbenih aviona pete generacije. To su već operativni J-20 i FC-31 (J-35), koji zasad postoji u obliku dvaju tehnoloških demonstratora. Kako je J-20 puno veće mase i bile bi potrebne velike modifikacije da dođe na palubu, FC-31 zasad je favorit. Čini se da kineski razvoj palubnih borbenih aviona zasad ne prati gradnju nosača Type 003, čiji se ulazak u operativnu uporabu očekuje 2024., barem po procjeni stručnog izvješća o modernizaciji kineske mornarice upućenog američkom Kongresu 1. rujna 2020. No, zato dobro napreduje razvoj letećeg radara KJ-600, aviona čija je sudbina tijesno vezana uz Type 003 i njegov katapult: prvi je prototip prvi put poletio krajem kolovoza ove godine.

Dva kineska STOBAR nosača kao leteće radare mogu krcati samo helikoptere Z-18J, pa će tek KJ-600 uvesti Kinu u klub brzog radarskog motrenja velikog dometa i to na otvorenom moru. U njemu su zasad samo Amerikanci i Francuzi s avionima E-2C Hawkeye/E-2D Advanced Hawkeye na klasama nosača Nimitz i Ford te nosaču ”Charles de Gaulle“. Većina analitičara slaže se da je novi kineski avion vjerna kopija Hawkeyeja, no zbunjuje (neslužben) podatak da mu je maksimalna poletna masa 30 500 kg, što znači da je za gotovo sedam tona veća od one aviona E-2D. Njegovi turboelisni motori  WJ-6C snage su 3805 kW svaki (približno kao kod Hawkeyejevih T56-A-427A), a to je za tu masu premalo za polijetanje s nosača, pa nije čudno da će najvjerojatnije biti zamijenjeni modernijim WS-10 snage 5000 kW. Što se tiče udarnih skupina za kineske nosače, to neće biti problem, jer pratećih ratnih i potpornih površinskih brodova te podmornica ima više nego dovoljno. Od početka ove godine u floti je i ”Nanchang“, prva krstarica Type 055, a ukupno će ih u klasi biti barem osam.

Promašena usporedba

Nekako u sjeni velikih nosača prolazi drugi značajni kineski projekt: gradnja amfibijskih jurišnih brodova/nosača helikoptera Type 075. Iako je riječ o potpuno novom tipu plovila za kinesku industriju, projekt u još jednom šangajskom brodogradilištu Hudong-Zhonghua napreduje velikom brzinom. Početkom 2017. pojavile su se vijesti o rezanju prvih čeličnih ploča, da bi prvi brod u kolovozu ove godine obavio prve probne plovidbe, drugi je porinut 22. travnja i u fazi je opremanja, a gradnju trećeg potvrdile su satelitske snimke ovog ljeta. Iako je tijekom gradnje na prvom brodu izbio požar, to nije usporilo iznimno brz tempo gradnje. Naravno, službeni podaci o gabaritima i opremi nisu objavljeni, no analitičari vole uspoređivati Type 075 s američkom klasom Wasp čijih je osam plovila ulazilo u operativnu uporabu od 1989. do 2009. godine. Izvješće Kongresu govori o punoj istisnini broda od 30 000 do 40 000 tona, a većina drugih izvora sklonija je ići prema potonjem broju. Namjena novih kineskih brodova jesu prije svega desantne operacije i sigurno je da će itekako povećati te sposobnosti ratne mornarice: s njih će moći djelovati do 30 helikoptera i 900 pripadnika mornaričkog pješaštva opremljenih desantnim čamcima, tenkovima, borbenim oklopnim vozilima…

Što se tiče zrakoplovne skupine, trenutačni fokus, prema portalu South China Morning Post, jest na razvoju mornaričke inačice srednjeg višenamjenskog helikoptera Z-20 koja bi se mogla opremiti za protupodmorničko ratovanje te borbeno traganje i spašavanje. Ipak, usporedba Type 075 s klasom Wasp zapravo je promašena zbog vrlo jednostavne činjenice: američki brod može nositi AV-8B Harrier II i F-35B, tj. najsuvremenije višenamjenske borbene avione pete generacije sa sposobnošću kratkog ili vertikalnog polijetanja te vertikalnog slijetanja (V/STOL). Ako je zadaća broda klase Wasp kontroliranje morskog područja (sea control), tad može ukrcati čak 20 takvih aviona i pretvoriti se u mali ”klasični“ nosač velike borbene moći. Čak i da se Type 075 može prilagoditi takvim avionima, Kina ih jednostavno nema i nema ih od koga kupiti. Uvijek je moguće, zapravo je sigurno da su neki kineski projektanti zaduženi raditi na takvom avionu, no taj je put dug, skup i neizvjestan. Zato se logičnom čini informacija koja se pojavila u srpnju ove godine, pa se našla i u izvješću Kongresu: u razvoju je Type 076, amfibijski jurišni brod s elektromagnetskim katapultom! Takvo plovilo dosad još nije viđeno i odmah se postavlja pitanje kako bi se na njemu našlo mjesta i za borbene avione. Međutim, tu bi funkciju mogle obavljati borbene bespilotne letjelice, sposobne za kinetičke udare, ali još uvijek dovoljno male i lake da bi se mogle lansirati s kraćeg katapulta, transportirati brodskim dizalima te smještati u hangare. Ipak, teško da letjelica koja bi odgovarala svim zahtjevima već postoji, što znači i da je projekt Type 076 još u preranoj fazi da bi se vrijedilo upuštati u dublje analize.

”Višenamjenski razarač“

U neslavnom dijelu svoje vojne povijesti, Japan je uz SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo bio zemlja s najviše nosača zrakoplova. Nakon kapitulacije u rujnu 1945., od njih tridesetak preostala su samo tri, da bi do 1947. i oni završili u rezalištu. Tijekom hladnog rata i poslije njega ustavna i druga ograničenja branila su Japancima da se vrate takvim brodovima, no s vremenom su došle političke i sigurnosne promjene koje su omogućile gradnju i operativnu uporabu brodova s ravnom palubom klase Ōsumi i Hyūga. Zbog navedenih ograničenja u flotnom sastavu Japanskih samoobrambenih mornaričkih snaga (ratne mornarice) označeni su kao ”helikopterski razarači“ s fokusom na protupodmorničku, dakle uglavnom obrambenu ulogu. Idući korak bila je veća i moćnija klasa Izumo s brodovima ”Izumo“ i ”Kaga“. Već nakon porinuća u kolovozu 2013., ”Izumo“ je svojim izgledom i dimenzijama izazivao komentare da je riječ o ”prikrivenom nosaču zrakoplova“, što su potvrđivali podaci o veličini palube, smještaju dizala te hangara koji su se i veličinom nekako poklapali s gabaritima potrebnim za F-35B. Japanska vlada u prosincu 2018. potvrdila je kupnju tih aviona i navela da će barem jedan brod iz klase biti modificiran za njihovo nošenje i uporabu (više u tekstu Povratak japanskih nosača, HV 568). To je potvrđeno u lipnju ove godine: ”Izumo“ je stigao u brodogradilište Isogo u Yokohami i nakon konverzije trebao bi postati ”višenamjenski razarač“, a ustvari laki nosač.

U vijesti koju je objavio Jane’s, navedeno je da će se konačna prilagodba broda borbenim avionima izvesti u dvjema fazama od kojih je prva inicijalna, a druga, konačna, nastupa 2025. godine. ”Kaga“ bi trebao proći kroz isti proces 2022. odnosno 2027. godine. Radovi bi, međutim, trebali obuhvaćati ojačanje strukture palube kako bi mogla primiti teške avione, nove signalne svjetiljke za slijetanje kao i točke na palubi koje će odolijevati visokoj temperaturi koju izaziva vertikalno slijetanje V/STOL aviona. Jane’s je 8. listopada objavio da ”Izumo“ definitivno neće dobiti ski-jump, no zato će mu pramac biti modificiran iz trapezoidnog u kvadratni oblik pa će biti sličan rješenju na klasi Wasp. To će omogućiti avionima da polijeću i slijeću dalje od zapovjednog otoka pa ga neće izlagati ispušnim plinovima svojih motora. Prema Jane’sovim najavama, serija testova koja će uskladiti ”Izumo“ i avion trebala bi slijediti tek nakon druge faze radova, dakle, nakon 2025. godine, no nekako je teško povjerovati da će Japanci toliko čekati. Washington je u srpnju ove godine odobrio prodaju 42 aviona F-35B Japanu i isporuka prvih očekuje se 2024. Kako ratno zrakoplovstvo već raspolaže avionima F-35A i dobit će ih još, a suradnja je s Amerikancima intenzivna, očekuje se da obuka može početi i prije.

Zanimljivo, svi će F-35B djelovati u sastavu ratnog zrakoplovstva (tj. Japanskih samoobrambenih zračnih snaga), što znači da nosači zrakoplova neće imati svoje stajaće eskadrile. Japancima je ionako taj avion idealan za djelovanje s malih otoka na kojima nema mjesta za veliku pistu i ”klasične“ borbene avione. To je i razumljivo za zemlju koja ima gotovo 7000 otoka. Hoće li se klasi Izumo pridružiti još nosača zrakoplova? U bliskoj budućnosti sigurno ne, ne postoji niti jedan izvor koji bi govorio drukčije. No, Japan je ”probio led“, donedavno je i brod poput Izuma bio nezamisliv u JMSDF-u, a jednoj tako brodograđevno i uopće tehnološki razvijenoj zemlji problem ne bi bila ni veća plovila s katapultima.

Umjesto konverzije – novogradnja

Južnokorejsko Ministarstvo nacionalne obrane 10. je kolovoza objavilo dokument koji bismo mogli opisati kao srednjoročni plan razvoja oružanih snaga od 2021. do 2025. godine. Najveću je pažnju privukla najava gradnje broda projektnog naziva LPX-II (Landing Platform eXperimental). Kako je u dokumentu objavljena i ilustracija broda koji nema skakaonicu, katapult ili mokru palubu, na prvu je jasno da će brod biti laki nosač zrakoplova i da će mu glavna snaga biti V/STOL avioni, tj. F-35B za koje je Južna Koreja još prije izrazila interes. Dakle, i ta će zemlja uz vlastite brodograđevne kapacitete i američku potporu ući u ”ekskluzivni klub“ što je već dugo najavljivala. Proces se zahuktao u srpnju 2007. kad je u operativnu uporabu ušao amfibijski jurišni brod / nosač helikoptera ROKS ”Dokdo“, prvo plovilo južnokorejske ratne mornarice s ravnom palubom. Baš kao i u drugim slučajevima, završetak razvoja i operativna uporaba aviona F-35B za sobom su povukli nagađanja o mogućoj nabavi tih aviona i konverziji nosača kojem će se u mornarici uskoro pridružiti sestrinski ROKS ”Marado“. Međutim, ”Dokdo“ je manje-više vršnjak japanske klase Hyūga i sličan joj je i po osnovnim gabaritima (duljina oko 200 m, puna istisnina oko 19 000 t), što uz ostale detalje poput rasporeda liftova znači da nije unaprijed pripremljen za avione kao klasa Izumo, ali ne znači da se ipak ne bi mogao konvertirati. Ipak, najava gradnje broda LPX-II stavlja veto na tu mogućnost. Robert Farley iz The Diplomata dobro zaključuje da bi konverzija smanjila amfibijsko-jurišne sposobnosti klase Dokdo, a donijela bi krnji nosač zrakoplova s malobrojnom skupinom palubnih aviona. Sredinom prošle godine pojavile su se informacije o projektu LPH-II i brodu sa skakaonicom koji bi uz F-35B zadržao i amfibijske značajke, tj. mokru palubu i sposobnost prijevoza većeg broja oklopnih vozila, no s objavom projekta LPX-II čini se da takvo plovilo neće izići iz južnokorejskih brodogradilišta. 

Posao dizajniranja broda LPX-II povjeren je brodograditelju Hyundai Heavy Industries (HHI), ali na ilustraciji su vidljive neke sličnosti s klasom Dokdo koju je izgradio Hanjin Heavy Industries & Construction (HHIC), primjerice nadgrađe s dvama dimnjacima. Najvidljivija je razlika u prednjem dijelu palube, koji je na crtežu pravokutan, dok se Dokdova paluba sužava prema pramcu. LPX-II će imati istisninu 30-35 000 tona i, naravno, prostraniju palubu od Dokda. Ipak, sami Korejci govore da je ilustracija daleko od toga da prikazuje konačan izgled broda: HHI bi trebao završiti dizajn do kraja ove godine. Prvi bi brod mogao zaploviti početkom 2030-ih, a nema nikakvih naznaka da će ga slijediti drugi. Potvrđeno je i da Korejci idu u nabavu 20 aviona F-35B. Tu je situacija slična kao kod Japanaca, avioni će biti isporučeni prije no što brod za njih bude spreman, a F-35A već su u inicijalnoj operativnoj uporabi u ratnom zrakoplovstvu. Za razliku od Japanaca, Korejci će odmah moći formirati pravu palubnu eskadrilu i svoj nosač nazvati nosačem.

Usporedba s Mistralom

”Kad će ruska ratna mornarica dobiti novi ratni brod ravne palube?“, pitanje je koje se postavlja desetljećima, a posebno od 2015. godine. Tad je, naime, postalo jasno da zbog ukrajinske krize nikad neće primiti dva amfibijska jurišna broda / nosača helikoptera klase Mistral koji su naručeni od Francuske. Ruski projektni uredi stalno su izbacivali nove i nove crteže i makete, od malih nosača helikoptera sve do nuklearnih supernosača većih i od američke klase Ford, a ruski mediji objavljivali su vijesti s datumima potpisa ugovora i početka gradnje. No niti jedan projekt nije došao do javne objave da ga je službeno prihvatilo i potvrdilo rusko Ministarstvo obrane (opširnije u tekstu Ruske ravne palube, HV 547). Takva je situacija trajala sve do 20. srpnja ove godine, kad su u brodogradilištu Zaliv u Kerču na ukrajinskom poluotoku Krimu, koji se danas protupravno nalazi pod ruskom kontrolom, položene kobilice dvaju brodova Projekt 23900.  S ceremonije su došle informacije da je riječ o desantno-jurišnim brodovima / nosačima helikoptera istisnine oko 25 000 tona i duljine 220 m, koji će nositi više od 20 teških helikoptera i oko 900 pripadnika mornaričkog pješaštva. Brodovi se grade po nacrtima projektnog biroa Zelenodolsk iz istoimenog grada u ruskoj republici Tatarstanu. Prvi će se zvati ”Ivan Rogov“ i do 2026. bi trebao biti isporučen Baltičkoj floti, a drugi ”Mitrofan Moskalenko“ i 2027. preuzet će ga Tihooceanska flota sa sjedištem u Vladivostoku, dakle, bit će baziran na Dalekom istoku. Odmah po porinuću, na zapadu su objavljene analize koje su požurile usporediti Projekt 23900 s klasom Mistral. Međutim, zasad je službeno objavljeno jako malo podataka i samo jedna ilustracija koja prikazuje budući ruski nosač i ona baš ne govori tome u prilog. Prvo što upada u oči jest da Projekt 23900 ima puno veće nadgrađe, tj. zapovjedni otok. Kako se čini da Rusi namjeravaju rabiti nosače kao zapovjedne flotne brodove i za to ih opskrbiti odgovarajućim sustavima, to ima smisla, no ostaje pitanje smještaja i djelovanja zrakoplovnih platformi s palube koja na prvi pogled i iz jednog kuta ne izgleda baš prostrana.

Želja drugih zemalja

Sigurno je da se brodovi neće moći modificirati u nosače zrakoplova, čak i kad bi Rusija razvila V/STOL avione što se ne vidi ni u dalekoj budućnosti. Na palubi će se moći vidjeti neki od Kamovljevih helikoptera Ka-27, Ka-29, Ka-31 i Ka-52K. Renat Mistahov, predsjednik holdinga Ak Bars u čijem sastavu djeluje biro Zelenodolsk, za TASS je krajem kolovoza rekao da će se brodovi jasno razlikovati od Mistrala u širini, visini, gazu, funkcijama, smještajnim i transportnim kapacitetima te da će se bazirati na drugim doktrinama amfibijskog juriša. Bit će prilagođeni i plovidbi u zaleđenim morima, no tek po pravcima koje će probijati ledolomci. Sigurno je da će nosač zrakoplova ”Admiral Kuznjecov“ kao trenutačno jedini ruski brod ravne palube za koju godinu dobiti društvo.  No, upitan je termin njegova povratka u flotu jer još od 2017. prolazi glavni remont s puno problema, pa i nesreća s ljudskim žrtvama.

Do 2030. godine dalekoistočnim morima plovit će dosta novih brodova ravne palube, a tu treba pridodati i nosače 7. flote Američke ratne mornarice. Brodogradilišta i projektni uredi četiriju zemalja u idućih deset godina stjecat će sve više iskustva i prakse. Tako će lakše odgovoriti i na druge, možda i neočekivane ”brzinske“ zahtjeve koje bi vlade i mornarice pred njih mogle staviti. Era velikih nosača zrakoplova možda ide svojem kraju (jako sporo), no V/STOL avion F-35B, a u budućnosti i palubne borbene bespilotne letjelice, jamče da će brodove ravnih paluba u svojim flotnim sastavima poželjeti i druge zemlje.

Domagoj VLAHOVIĆ