Iako se samovozno PZO topništvo bori za opstanak, s tržišta ga sve više istiskuju hibridni sustavi. Uz to sve veći broj država traži lake samovozne PZO sustave koji se mogu transportirati manjim avionima i helikopterima

Iako MANPADS-i imaju velikih prednosti, prije svega nisku cijenu i laku uporabu na svim terenima na koje može kročiti ljudska noga, ipak veliki broj oružanih snaga smatra da oni nisu dostatni za ozbiljniju protuzračnu obranu. One traže naprednije, sposobnije sustave koji se mogu brzo premjestiti u zonu djelovanja, ili čak djelovati iz pokreta, kako bi mogli štititi oklopne i motorizirane snage tijekom napredovanja. Iako nisu samovozni od tih se sustava očekuje da će veličinom i masom biti dovoljno mali da se mogu prevoziti transportnim helikopterima.

Kao i kod MANPADS sustava, i na ovom području dominiraju ruski proizvođači s proizvodima nastalim u Sovjetskom Savezu ili neposredno nakon njegovog raspada. Jedan od najprodavanijih je 9K33 Osa (SA-8 Gecko) postavljen na amfibijsko vozilo na kotačima. O borbenoj kvaliteti Ose vjerojatno najupečatljivije govori podatak da ga je kupila i jedna članica NATO-a – Grčka. Iako se više ne proizvodi, Osa se i dalje smatra učinkovitim samovoznim PZO sustavom čija se kvaliteta može povećati brojnim modernizacijama koje nude ruske tvrtke, ali i iz drugih država. Najviše modernizacija odnosi se na nove elektrooptičke sustave i sustave kontrole paljbe.

Jedan od najboljih ruskih lakih samovoznih PZO sustava je Tor (SA-15 Gauntlet), razvijen iz mornaričkog sustava istog naziva. Kao osnova poslužio je isti gusjeničar kao i kod hibridnog raketno-topničkog sustava 2S6M Tunguska. Svako je vozilo opremljeno s osam okomitih lansera. Tor je potpuno samostalna borbena jedinica (kao i Osa) jer je svako vozilo opremljeno radarom i elektrooptičkim sustavom za kontrolu ciljeva, te sustavom za navođenje projektila na njih. Naknadno je razvijen projektil 9M331, koji u odnosu na originalni 9M330 ima veću brzinu i veći domet. Osim što je u uporabi u ruskoj vojsci, Tor je i uspješni izvozni proizvod prodan u devet država, između ostalima u Grčku, Kinu, a nedavno i u Iran.

Zanimljivo je da američka vojska nikad nije veliku pozornost posvećivala samovoznim PZO sustavima, pa zbog toga tamošnje tvrtke nikad nisu došle u pravu priliku pokazati što mogu. Osnovi samovozni PZO sustav američke vojske godinama je bio Chaparral postavljen na modificirani gusjeničar M548. Na vozilo je postavljena jednostavna kupola s četiri IC vođena projektila AIM-9 Sidewinder (inače se rabe kao projektili zrak-zrak malog dometa). Chaparral više nije u operativnoj uporabi u američkoj vojsci, ali ga i dalje rabe mnoge vojske.

Znatno moderniji samovozni PZO sustav je izraelski Spyder tvrtke Rafael Armament Developmnet Authority. Spyder rabi kombinaciju IC vođenih projektila Python malog dometa i aktivno radarski vođenih projektila srednjeg dometa Derby. Oba su projektila izvorno razvijena za uporabu na avionima. Istim je smjerom krenula tajvanska vojska koja je svoje projektile zrak-zrak prilagodila za PZO namjenu postavivši ih na kamione, i tako dobila sustav Antelope.

Jedan od sustava koji je trebao napraviti revoluciju u borbenim djelovanjima je i ADATS (Air Defence Anti-Tank System) kanadske tvrtke Rheinmetall Canada (bivša Oerlikon Contraves). Kao što mu i ime kaže ADATS je ujedinio mogućnost djelovanja protiv ciljeva u zraku i na zemlji. Unatoč svojoj dvojnoj namjeni, jedino je kanadska vojska kupila samovoznu inačicu postavljenu na oklopno vozilo na gusjenicama M113A2. Daljinski upravljiva kupola opremljena je s osam projektila spremnih za lansiranje dometa deset kilometara. Kao i kod sovjetsko/ruskih samovoznih PZO sustava i ADATS je samostalna paljbena jedinica opremljena motrilačkim radarom koji može na udaljenosti od 25 kilometara istodobno pratiti do 20 ciljeva. Osim toga opremljen je i elektrooptičkim dnevno/noćnim motrilačko/ciljničkim sustavom. Kako bi mu povećao mogućnosti prodaje Oerlikon Contraves je obavio prilagođavanje ADATS-a i oklopnog vozila na kotačima LAV-III 8×8. Tako dobivena kombinacija nazvana je Multi-Mission Effects System, a njezin je razvoj prekinut 2006. godine. Osim kanadske jedini korisnik ADATS-a je tajlandska vojska koja ga rabi u fiksnoj inačici, kod koje je lanser postavljen na kontejner.

Iako znatno manje pretenciozan u odnosu na ADATS, francuski Crotale (tvrtke Thales) postigao je znatno bolje prodajne rezultate. Razvoj Crotalea započela je prije 40 godina tvrtka Thomson Houston za potrebe južnoafričke vojske. Proizvodnja izvornog Crotalea završena je prije deset godina, a novim se kupcima nudi inačica Crotale NG. Osim nje, Crtoale još uvijek rabi deset vojski. Zadnji je kupac Južna Koreja koja je Crotale NG odabrala za svoj samovozni PZO sustav Chunma K-SAM (Korean SAM).
U slučaju Crotale NG-a (New Generation poznata i kao Mk 3) razvijena je kupola s osam projektila spremnih za lansiranje (dva četverostruka lansera). Između lansera postavljen je radar za navođenje projektila, a iznad njih antena motrilačkog radara. Najbolji dio tog sustava je projektil VT1 maksimalne brzine 3.5 Macha i dometa 11 kilometara. Visina djelovanja je 6000 metara. Suvremeni Puls Dopplerov 3D motrilački radar može otkrivati ciljeve na udaljenosti od 20 kilometara. Zbog kombinacije IC i radarskog principa praćenja ciljeva, cijeli sustav ima visoku otpornost na ometanja.

Jedan od prvih kupaca sustava Crotale bila je Kina, koja je na njegovoj osnovi razvila svoj FN-90 samovozni sustav. Osim FN-90 tvrtka CPMIEC potencijalnim kupcima nudi i samovozni PZO sustav Yitian (barem koncepcijski jako sličan Crotaleu NG). Kao osnova poslužilo je oklopno vozilo na kotačima WZ 551 6×6 na čiji je krov postavljena daljinski upravljiva kupola s po dva četverostruka lansera za projektile TY90. Najveća je razlika u tome što TY90 projektil rabi IC princip navođenja. Maksimalna brzina projektila je dva Macha, a maksimalni domet šest kilometara. Operativni vrhunac djelovanja je oko 4300 metara.

Preživjeli unatoč svemu
Iako je od II. svjetskog rata do danas ostvaren nezamisliv napredak na području vođenih projektila namijenjenih PZO djelovanju, klasično i samovozno PZO topništvo ipak je uspjelo naći način kako “preživjeti”. Jedan od razloga je jednostavnost njihove uporabe i niska cijena, a drugi, nekad i važniji, mogućnost (preciznog) djelovanja i po ciljevima na zemlji. Danas i ovim tržištem dominiraju ruski proizvodi, tim prije što se je velik broj zapadnih proizvođača, zbog nedostatka narudžbi, povukao s njega.

Najrašireniji samovozni topnički PZO sustav (SPAAG) je sovjetski ZSU-23-4, naoružan s četiri topa kalibra 23 mm i opremljen radarskim ciljničkim sustavom. Poznatiji pod imenom Šilka, taj je samovozni sustav razvijen još prije 40 godina. Unatoč tome i danas je vrlo učinkovit, naročito u uvjetima kad protivnička strana nema suvremene sustave za otkrivanje i uništavanje radara. Njegova se učinkovitost može dodatno povećati uvezivanjem s drugim PZO sustavima ili suvremenim radarima. Osim toga na tržištu se nalazi veliki broj modernizacijskih opcija. Jedan dio se odnosi isključivo na poboljšanje podsustava kao što je ciljnički radar, dok neki obuhvaćaju i mogućnost nadogradnje MANPADS-ima s infracrvenim sustavom samonavođenja.

Jedan od rijetkih zapadnih SPAAG-ova koji se uspio održati na tržištu je njemački Krauss-Mafferi Wegman Gepard. Riječ je o sustavu koji rabi dva topa kalibra 35 mm, a potencijalni kupci mogu kupiti vozila koja su bila u naoružanju belgijske i nizozemske vojske. Potencijalni kupci mogu kupiti i njemačke sustave jer je njemačka vojska od originalno nabavljenih 420 vozila, u operativnoj uporabi zadržala samo 147 moderniziranih, od čega je 93 u operativnoj uporabi a ostali u pričuvi. Mogućnost kupnje polovnih njemačkih Geparda iskoristila je rumunjska vojska koja je kupila 43 vozila. Tvrtka Krauss-Maffei Wegmann pokušala je produžiti operativni vijek Gepardu razvijanjem inačice s dva dvostruka lansera MANPADS projektila Stinger, ali nije našla zainteresiranog kupca.

Sličnu koncepciju kao i njemački Gepard rabi poljski SPAAG Loara-G. Kao osnova uzeto je tijelo tenka T-72 na koje je postavljena velika kupola opremljena s dva topa kalibra 35 mm. Osim njih na kupoli se nalaze motrilački i ciljnički radari. Istodobno je razvijen i samovozni PZO sustav Loara-R (neki izvori spominju ga kao Loara-M, M kao missile). Loara-R također ima motrilački radar. Ciljnički sustav ovisi o uporabi PZO vođenog projektila. Potencijalni kupci mogu birati između švedskog laserski vođenog RBS-23 BAMSE ili južnoafričkog Kentron Umkhonto projektila. U slučaju odabira BAMSE projektila Loara-R se oprema s dva četverostruka lansera. Projektil ima CLOS (Command-to-Line-Of-Sight) sustav navođenja na cilj. Zahvaljujući uporabi snažnog startnog raketnog motora i posebnog motora namijenjenog održavanju brzine tijekom leta, maksimalna brzina mu je čak 900 metara u sekundi. Zanimljivo je da mu je maksimalni operativni domet i maksimalna visina djelovanja gotovo ista ? u oba slučaja nešto veća od 15 kilometara (neki izvori navode da je krajnji učinkovit domet BAMSE-a protiv sporih ciljeva čak 34 kilometra). Ako kupac odabere projektil Kentron Umkhonto (prije poznat pod oznakom SAHV-3) onda dobije konfiguraciju s dva dvostruka lansera. Iako je tvrtka Kentron sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća započela s istodobnim razvojem inačica s poluaktivnim radarskim i infracrvenim sustavom navođenja, u serijsku proizvodnju ušao je samo Umkhonto-IR. Taj projektil ima domet veći od 12 km te infracrveno tražilo s inercijalnim vođenjem u srednjem dijelu leta. Bojna glava teška je 23 kg i opremljena blizinskim upaljačem. Projektil je dugačak 3,32 metra i težak 130 kg. Zbog velike brzine leta potrebno je manje od 16 sekundi da pogodi cilj udaljen više od osam kilometara. Umkhonto-IR odlikuje se velikom brzinom, infracrvenim pretraživačem i softificiranim sustavom navođenja koji uključuje i autopilota.

Još jedan zanimljiv zapadni samovozni topnički PZO sustav je švedski CV9040 AAV koji je švedska vojska, kako bi ga razlikovala od borbenog vozila pješaštva, označila kao Lvkv 90. U osnovi istovjetan s originalnim CV9040 Lvkv 90 je dobio motrilački radar Thales Gerfaut TRS 2620 na stražnjem dijelu kupole, laserskom daljinomjeru i termoviziji. Zahvaljujući topu Bofors L/70 kalibra 40 mm učinkovit domet djelovanja je sasvim solidnih 4000 metara protiv sporih ciljeva kao što su helikopteri. Trenutno jedini korisnik Lvkv-a 90 je švedska vojska.
Znatno veće prodajne planove ima tvrtka Oerlikon Contraves za svoj SPAAG sustav Skyranger. Skyranger je nastao na temelju iskustava stečenih s uporabom vučnog PZO sustava Skyshield koji rabi daljinski upravljive topove kalibra 35 mm brzine paljbe 1000 granata u minuti. Sastavni dio sustava je i radarska postaja s motrilačkim i ciljničkim radarom, te zapovjedni kontejner. Da bi mu se povećala borbena učinkovitost Skyshieldu se može pridodati i jedan četverosturki lanser PZO vođenih projektila. Kako je tržište fiksnih PZO topničkih sustava u naglom opadanju Oerlikon Contraves je razvio Skyranger koji je prvi put javno viđen prije tri godine na oklopnom vozilu na kotačima Mowag Piranha III 8×8. Zahtjevnijim kupcima nudi se i mogućnost kupnje kombiniranog topničko-raketnog sustava koji se sastoji od Skyranger Gun System, Skyranger Missile Luncher Systema i Skyranger Radar Systema s pripadajućim Integrated Control Centrerom. Proizvođač navodi da se tipična bitnica sastoji od dva topa, jednog lansera projektila i radarsko/zapovjednog vozila. Kupola bez posade

Skyranger
Gun Systema naoružana je Oerlikon Contraves 35/1000 topom. Uz njega ide i spremnik s 220 granata spremnih za ispaljenje. Skyranger raketni sustav temelji se na Rheinmetallovom sustavu Asrad koji rabi projektil Bolide (RBS 70) tvrtke Saab Bofors. Po tvrdnjama proizvođača zasad je zainteresiranost za Skyranger Gun System pokazalo nekoliko potencijalnih kupaca, od kojih je najozbiljniji španjolska vojska.

Zbog specifičnog sigurnosnog okruženja, južnokorejska vojska je veliki korisnik SPAAG sustava. Trenutačno rabi sustav Doosan kalibra 20 mm. U fazi je zamjena Doosana novim SPAAG-om Doosan Flying Tiger koji rabi dva topa kalibra 30 mm i ima znatno veću paljbenu moć. Vozilo je opremljeno motrilačkim radarom, tako da može djelovati kao samostalna paljbena jedinica. Doosan Flying Tiger projektiran je tako da djeluje zajedno sa samovoznim raketnim PZO sustavom Doosan Chun Ma koje je postavljeno na isto vozilo. Na daljinski upravljivoj kupoli smještena su dva četverostruka lansera, motrilački i ciljnički radari, te elektrooptički sustavi za motrenje i navođenje projektila u uvjetima snažnog elektroničkog ometanja.

Hibridni PZO sustavi
Posljednjih desetak godina znatno bolje prodajne rezultate ostvarili su hibridni PZO sustavi čija je glavna odlika kombiniranje topničkog i raketnog oružja na istom vozilu. Jedan od najprodavanijih je ruski KBP Instrument Design Bureau 96K6 Pantsyr-S1 (SA-22 Greyhound), koji se trenutačno proizvodi isključivo za potrebe izvoza. Prvi su kupac bili Ujedinjeni Arapski Emirati, a potom Sirija, Iran i Alžir. Cijeli je sustav postavljen na terenski kamion konfiguracije 8×8. Ovisno o želji kupca može se postaviti na ruske ili zapadne kamione. Tako su Emirati odabrali njemački kamion MAN SX 45 8×8. Osim toga proizvođač nudi i mogućnost postavljanja kuple na oklopna vozila na gusjenicama kako bi dodatno povećao pokretljivost. Pantsyr-S1 ima dva šesterostruka lansera projektila 57E6-E maksimalnog dometa većeg od 20 kilometara, i koji nakon samo dvije sekunde leta dostiže brzinu od 1300 metara u sekundi. Na kupoli su i dva topa 2A38M kalibra 30 mm brzine paljbe 2500 granata po topu. Maksimalna daljina djelovanja je 4000 metara, a visina 3000. Pantsyr-S1 opremljen je motrilačkim i ciljničkim radarom.

U ruskoj vojsci ZSU-23-4 Šilka zamijenjena je znatno modernijim sustavom 2S6M Tunguska postavljenim na gusjeničarsko vozilo. Tunguska je preteča Pantsyru i rabi istu kombinaciju projektila, topova i radarskih sustava. U operativnu je uporabu uvedena još 1982. Do danas je prodana u više država, između ostalih u Indiju, Maroko i Alžir.

Iako je američka kopnena vojska prestala rabiti svoj SPAAG M163 Vulcan (20 mm) još prije više od deset godina marinci su u naoružanju zadržali hibridni PZO samovozni sustav Light Armored Vehicle ? Air Defense (LAV-AD), iako samo 17 vozila. LAV-AD razvila je tvrtka General Dynamics Armament and Technical Products, a baziran je na oklopnom vozilu na kotačima LAV 8×8. Opremljen je kupolom s dva člana koja je naoružana topom GAU-12/U Gatling kalibra 25 mm i s dva čeverostruka lansera s MAPADS projektilima Stinger.

Jedan je dio tvrtki vlastitim sredstvima odlučio razviti lake hibridne sustave za države koje iz političkih razloga ne mogu kupiti rusko oružje. Većina tih sustava dosta je primitivna i temelji se na uporabi MAPADS-a s infracrvenim samonavođenjem. Jedan od njih je Machbet tvrtke Israel Aerospace Industries. Machbet kombinira Gatling top kalibra 20 mm i četiri Stingera spremnih za lansiranje, po uzoru na Boeingov Avenger.

Laki vučeni sustavi
Klasični laki vučeni PZO sustav je MBDA-ov Rapier postavljen na laku prikolicu. Originalni sustav sastojao se od lansera s četiri projektila, ciljničkim radarom i sustavom za motrenje. Na tim osnovama razvijen je Rapier Field Standard C (FSC), poznatiji po izvoznom nazivu Jernas. U odnosu na originalni Rapier, Jernas nudi znatno povećanje borbenih mogućnosti. Sva tri glavna sustava integrirana su na prikolicu koju može vući kamion nosivosti četiri tone i konfiguracije 4×4. Jernas se sastoji od dva četverostruka lansera, motrilačkog radara Dagger i ciljničkog sustava Blindfire. Sustav rabi novi projektil Rapier Mk 2 maksimalne brzine 2,5 Macha i dometa 6800 metara. Korisnici Rapier FSC/Jernas sustava su britanska (57 lansera) i malezijska vojska.

U posljednjih deset godina znatno je povećana važnost snaga za brzo djelovanje koje traže specijalnu opremu i naoružanje. Kako bi im pružili odgovarajuću PZO obranu, bar u prvim danima dok snage ne preuzmu kontrolu nad područjem djelovanja, sve veći broj država traži nove, lake sustave. Glavna značajka tih sustava je da su dovoljno lagani i mali kako bi se mogli prevoziti lakim transportnim avionima i transportnim helikopterima. Jedan od takvih je Rheinmetall Defence Electronics ATLAS Short Range Air Defence (ASRAD) sustav. Njemačka vojska naručila je 50 paljbenih jedinica Ozelot, 10 zapovjednih vozila opremljenih motrilačkim radarom Saab HARD na razini voda, i još sedam zapovjednih vozila na razini bitnice. Sva su ta vozila bazirana na lakom oklopnom vozilu na gusjenicama Wiesel 2 LAV. Iako njemačko Ozelot vozilo ima lanser sa četiri Stinger projektila moguća je uporaba i drugih MANPADS-a.

Grčka je vojska nedavno dobila ASRAD vozila bazirana na terenskom vozilu HMMWV, dok je finska vojska odabrala terensko vozilo tvrtke Mercedes-Benz. Finsko vozilo također rabi motrilački radar HARD, ali umjesto Stingera rabi znatno ubojitije švedske projektile RBS-70. Razvijena je i inačica na terenskom kamionu 4×4 koja je također dovoljno lagana da se može prevoziti lakim transportnim avionom.

Siniša RADAKOVIĆ