U vojarni “123. gardijske brigade HV” u Požegi tijekom završnog dijela obuke ocjenjuju se vještine koje su ročnici stekli tijekom temeljne vojne obuke, a to su provjera provođenja pripreme za borbu, kretanje do opasnog područja te reakcija u kontaktu s protivnikom. U isto vrijeme provjeravaju se i reakcije ročnika koji su u obrambenim formacijama

Šest je sati ujutro i vani je još uvijek prilično mračno. Vrijeme u Požegi neobično je hladno za ovo doba godine i čini se još hladnijim zbog sjevernog vjetra koji kontinuirano puše i ne pokazuje znakove posustajanja. U mračnu spavaonicu ulazi desetnik i glasno daje zapovijed za ustajanje. Istog trenutka svi ročnici skaču iz kreveta i započinju svoju jutarnju rutinu osobne higijene. Sve se odvija u brzom ritmu i prilično tiho. Nakon što su pospremili krevete slijedi okupljanje i postrojavanje na središnjem strojilištu vojarne. Započinje jutarnja tjelovježba koja se sastoji od laganog zagrijavanja i istezanja nakon kojeg slijede čučnjevi i sklekovi i to tako da izdvojeni zapovjednik diktira ritam izvođenja vježbi dok svi kao jedan zajedno broje. Zanimljivo je vidjeti kako se sklekovi ne izvode tako da svatko radi za sebe nego se svi spuštaju u sklek onda kad to zapovjednik zapovjedi i dižu se kad on to odredi. Važno je napomenuti kako se ponekad drži osnovni položaj za sklek i po nekoliko sekundi što nije lako kad ste do tog trenutka izveli više od 20 sklekova. Po završetku ovog dijela vježbi, slijedi lagano trčanje u krug poslije čega zajedno odlaze na doručak u obližnji restoran. Poslije pozdrava zastavi ročnici započinju s redovitim zadaćama planiranim za taj dan. Nadređeni zapovjednici pregledavaju je li sva oprema pravilno održavana i pospremljena, prije nego se zapute na hodnju prema poligonu gdje se održava konačna provjera svih temeljnih vojnih znanja koje su do sada stekli.

Priprema za borbu

Vojnik treba imati osnovne fizičke predispozicije, a elementarni dio ročne obuke  učenje je osnovnih vojnih tehnika i strategija. Tako je, primjerice, dio temeljne vojne obuke i svladavanje bojnog uvježbavanja koje se sastoji od tri dijela, a prvi se odnosi na pripremu za borbu. U ovom dijelu ročne obuke svi ročnici moraju svladati osnove kamuflaže odnosno prikrivanja sebe, oružja i opreme. U drugom koraku uče kako se kretati do opasnog područja. Uz primjenu osnovnih elemenata iz prethodne faze obuke ovdje se uči kako se pravilno komunicira koristeći signale rukama te kako se kretati na bojištu i u binomu. Zadnja faza obuke ročnike osposobljava za temeljna znanja bitna za pripremu postupaka kad se dođe u kontakt s protivnikom. U ovom segmentu obuke uči se reagirati na izravnu i neizravnu paljbu, svladati prepreke na bojištu, odabrati pravilan paljbeni položaj, pravilno reagirati na zračni napad, na kemijsku ili biološku opasnost ili napad. Osim toga ročnici uče i pravilno ukloniti protupješačku rasprskavajuću minu (MRUD) te prenijeti ozlijeđenog, obaviti prvi pregled i oživljavanje. U isto se vrijeme provjeravaju i reakcije ročnika koji u obrambenim formacijama brane područje, uče izvući ranjenika te provesti akcije povlačenja.

Branitelji iz Domovinskog rata glavni uzor

Unatoč činjenici što velika većina ročnika koji se prijave za dragovoljno vojno osposobljavanje budu pomalo preplašeni i zbunjeni, na kraju obuke svi postanu pravi vojnici sposobni provesti sve zadaće koje njihovi instruktori stave pred njih, pojasnio nam je narednik Valentino Madžar, jedan od instruktora u vojarni. Prva dva tjedna obuke ročnici imaju prilagodbu na novi sustav i, općenito, na nov način života, kaže narednik i dodaje kako se nakon tog vremena i nakon položene prisege kreće na teren, kad počinje druga faza obuke u kojoj se ročnike uči temeljnim vojnim vještinama poput kretanja u binomu, reagiranja na kontakt te na različite vrste topničke, zračne ili NBK ugroze. Kako obuka izgleda iz perspektive ročnika objasnio je ročnik Ivan Juretić. Rekao je kako ga je obuka oduševila i ispunila sva njegova očekivanja te kako bi volio ostati u Oružanim snagama i nakon završetka temeljne vojne obuke i kako sam tvrdi ili u ratnoj mornarici ili u pješaštvu gdje bi volio biti pripadnik izvidničkih postrojbi. Na pitanje kakvu bi poruku poslao svima koji se dvoume pristupiti dragovoljnom vojnom osposobljavanju ili ne, ročnik Juretić kaže kako on ne bi slao neku posebnu poruku nego bi samo pokazao nekoliko biranih fotografija iz Vukovara i Škabrnje, nekoliko fotografija vukovarskog križa na Ovčari, nekoliko fotografija hrvatskih branitelja u odorama koje su nosili za vrijeme Domovinskog rata i to bi trebalo biti dovoljno da se nikad ne zaboravi. “Ako su naši branitelji mogli žrtvovati svoje živote i krvariti za ovu zemlju, ono najmanje što mi možemo napraviti jest umjesto sjedenja po kafićima s društvom odvojiti dva mjeseca svojeg života i obući ovu svetu odoru i na taj način odati priznanje svima onima koji su dali sve što su imali kako bismo mi danas mogli uživati u slobodi koju su nam priuštili,“ kaže ročnik.

Među ročnicima je i Dubrovčanka Martina Čorak, koja je napravila pauzu na Ekonomskom fakultetu za dragovoljno vojno osposobljavanje. Prema njezinim riječima oduvijek je znala kako će ići na vojno osposobljavanje i voljela bi po završetku fakulteta nastaviti vojnu karijeru u ratnoj mornarici. Svi njezini prijatelji i obitelj pružili su joj bezrezervnu potporu kad je odlučila pristupiti dragovoljnom osposobljavanju. Danas kad postoji toliko izbora što raditi u životu i čime se baviti odabir dragovoljnog vojnog osposobljavanja nije lagan i nije za svakog, no kako je i mladi ročnik Juretić istaknuo, svi bismo se trebali u jednom trenutku zapitati tko je postavio temelj ovoj zemlji. “Minimum koji može svaki pojedinac učiniti jest odati im počast tako što će odvojiti dva mjeseca u životu kako bismo pokazali poštovanje prema onima koji su dali sve za našu Hrvatsku,“ kaže ročnik.

Tekst: Tomislav Vidaković ; Foto: Josip Kopi