Program obučavanja za S.E.R.E. u organizaciji Središta za međunarodne vojne operacije “Josip Briški” proveden je na “B” razini u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” za skupinu čiju su većinu činili budući piloti HRZ-a

Središte za međunarodne vojne operacije “Josip Briški” (SMVO) sve opširnije i temeljitije provodi program obučavanja pripadnika Hrvatske vojske za S.E.R.E. (Survival, Evasion/Escape, Resistance, Extraction), tj. preživljavanje, izbjegavanje, otpor i izvlačenje. Da objasnimo najjednostavnijim riječima, radi se o postupcima koje vojnici moraju znati ako se nađu izolirani u teškim uvjetima na protivničkom teritoriju, odvojeni od vlastitih snaga. Tad je potrebno da prežive, izbjegnu protivnika, odupru se zarobljavanju i na koncu se izvuku.

U tjednu od 19. do 22. srpnja obuku u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku prolazila je vrlo zanimljiva skupina, čija će većina polaznika uskoro spadati upravo u prvu razinu prioriteta za S.E.R.E. To su kadeti Hrvatskog vojnog učilišta na četvrtoj godini studija, budući piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Da se pilot, ako je oboren, lako može naći iza protivničkih crta, znamo iz mnogih fikcijskih književnih djela i filmskih scenarija, ali i iz stvarnih sukoba. Obuka kroz koju su ih tog tjedna “provlačili” instruktori SMVO-a je tzv. “B” razine, što znači da je kombinacija teorijskog i praktičnog dijela i ne izlaže ih onim najtežim, najrealnijim scenarijima. Naravno, rad na terenu bio je zanimljiv polaznicima, ali i Hrvatskom vojniku.

Nacionalni i međunarodni certifikati

Dok su polaznici u krugu vojarne provodili neke od praktičnih vježbi, voditeljica obuke bojnica Renata Koković Novosel rekla nam je da je obuka prvi put u kadetskom programu.

 “To je tek početak, ali jako velik napredak. Na ovoj razini, u teorijskom dijelu, polaznicima je objašnjeno što je S.E.R.E., koji su njegovi detalji, na što mogu računati od svojih snaga, ali najvažnije je da znaju što moraju učiniti kako bi pomogli svoje izvlačenje, odnosno, vratili se u prijateljske snage. Što se tiče praktičnog dijela, dio kruga vojarne u Zemuniku je na razini ‘B’ za to sasvim dovoljan,” govori nam bojnica, ističući kvalitetu SMVO-ovih instruktora, iza kojih je vojničko iskustvo, ali i niz nacionalnih te međunarodnih certifikata za S.E.R.E.

Govoreći o budućim pilotima, Koković Novosel dodaje da se radi na tome da kadeti u budućnosti prolaze i razinu “C”, koja podrazumijeva realni scenarij u divljini, upravo zato što pripadaju rizičnoj skupini. “Primarno su zaljubljeni u letenje, ali kroz promišljanje i obuku postaju svjesni da se moraju pripremiti i za situacije u kojima bi se mogli naći ako ih obore ili zbog nekog drugog razloga ostanu izolirani,” zaključuje bojnica.

Praktičnu obuku pratili smo nekoliko sati i na svoje se oči uvjerili kako ona funkcionira. Instruktori SMVO-a izgledali su potpuno fokusirani na to da polaznicima prenesu dio svojeg znanja. Objašnjenja su im izravna, često i slikovita, i cijelo vrijeme uspijevaju zadržati pozornost. Primjerice, stožerni narednik Robert Mike Jurkovac pokazivao je kako neopaženo prijeći prometnicu koju nadzire stražar, nabrajajući kako treba puzati, kad je pravi trenutak, kako se uglavnom ponašaju stražari, što može pokrenuti njihov periferni vid… Sudionik Domovinskog rata, nekadašnji pripadnik Tigrova, poslije nam govori da je interes polaznika za praktični rad jako velik, baš kao i želja da nauče potrebne vještine. Svoj živopisni stil prenošenja znanja Jurkovac komentira vrlo jednostavno: “Instruktor tako treba postupati. Nikad ne bi smio tražiti od učenika nešto što sam nije spreman napraviti. Treba se potpuno posvetiti poslu, živjeti ga i stalno se školovati, ne vidim drukčiji način da se kvalitetno radi.”

Iza vas su HV i NATO

Tijekom dana vidjeli smo još mnogo toga: kako napraviti zaklon, kako osigurati pitku vodu, kako nabaviti drva za ogrjev, kako zapaliti vatru (naravno, u vojarni uz budni nadzor vatrogasaca i njihovih vozila), kako izraditi “generator dima” i dimnim signalom pozvati helikopter koji će vas izvući… Sve to trebalo je provesti na priličnoj vrućini, uz ograničene resurse, samo uz nešto malo vlastite opreme i alata te “sirovina” koje su se mogle pronaći na ograničenim dijelovima vojarne. Oči instruktora pratile su sve, svako malo mogao se čuti neki koristan savjet, pa i kritika, ali i zanimljiva pitanja polaznika. Zaključak koji se cijelo vrijeme provlačio bio je kratak: “Najbitnije jest da nitko ne sazna da ste ovdje, iza protivničkih crta, to je vaša najveća snaga!”

Kad je praktični dio završio, kadetkinja narednica Ivona Babić potvrdila nam je da se još nije susrela s takvom obukom makar je dosad već prošla i obučne izazove kao što je izvlačenje iz mora helikopterom. “Kako preživjeti kad ste izolirani na kopnu? Odgovori su poučni i potrebni svakom pilotu, svi ih trebamo čuti i znati. Bilo je zanimljivo na terenu. Stavljeni smo u više-manje realnu situaciju barem što se tiče teških vremenskih uvjeta, tj. vrućine,” rekla nam je buduća pilotkinja, koja završava četvrtu godinu studija i obučava se na helikopteru Bell 206B.

Vojnik Toni Pazman zanimljivost obuke ocijenio je “maksimalno, čistom desetkom!” Stigao je u sustav OSRH prije otprilike godinu, završiviši civilno školovanje za pilota, i sad se također obučava na Bellu. Obuka za S.E.R.E. zasad mu je bila jedan od najizazovnijih događaja iz segmenta koji naziva “tipičnom vojnom obukom, vrhunski provedenom”. Štoviše, želio bi proći i razinu “C”.  

“Cijeli sustav obuke razvijamo tako da pripadnici koji je polaze steknu potrebna znanja i vještine, ali isto tako i budu svjesni da iza njih stoji sustav koji će učiniti sve da ih izvuče iz teške situacije,” zaključuje zamjenik zapovjednika SMVO-a pukovnik Abdulah Selimović, koji je također nazočio obuci. A taj sustav nisu samo Oružane snage RH nego i NATO, po čijim se strogim standardima provodi obuka, ali i razvija cijeli koncept S.E.R.E.

Tekst i foto: Domagoj VLAHOVIĆ