RAZGOVOR: brigadir Goran Huljev, dekan Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”

“Obrazovanje i sposobnost prijenosa znanja i vještina trebamo staviti na prvo mjesto jer je jedino to jamstvo da jedna uspješna cjelina kao što je HVU daje najbolje kadrove koji su kompetentni za poslove koji ih čekaju“, naglasio je brigadir Goran Huljev

Brigadir Goran Huljev u srpnju je ove godine postavljen na mjesto dekana Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”. S bogatom karijerom iza sebe, časnik koji je veći dio svoje karijere proveo u pilotskom kombinezonu u razgovoru nam otkriva nove projekte koje pokreće na novoj dužnosti, vještine koje svaki mladi časnik treba posjedovati, te izazove s kojima će se Učilište susresti u budućnosti.

Prošla su četiri mjeseca otkaKO ste preuzeli novu dužnost. Jeste li se priviknuli na novo radno okruženje i kakvi su prvi dojmovi?

Za privikavanje nije trebalo puno jer je ovo ambijent u kojem volim raditi, a ljude koji su me ovdje dočekali znam već dulje vrijeme jer smo surađivali. S obzirom na to da je moja prijašnja dužnost u zrakoplovstvu bila vezana za školovanje i obuku bili smo usko povezani uz Hrvatsko vojno učilište. Dojmovi su vrlo pozitivni. Došao sam na HVU jer sam vidio velik potencijal u ovim ljudima, njihovu stručnost, meritornost i kompetencije. Sve što treba implementirati unutar školovanja za potrebe OSRH ovdje je i to samo treba staviti u funkciju i oblik koji će kroz jednu modernost i pristup osigurati najbolje kadrove.

Dolazite s dužnosti načelnika Katedre zračnih operacija. Na koji ćete način prenijeti svoje dosadašnje iskustvo na vođenje Dekanata Hrvatskog vojnog učilišta?

Katedra zračnih operacija dislocirani je dio Dekanata u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” Zemunik Donji i kao ustrojstvena cjelina dijeli iste izazove kao i Dekanat. To iskustvo rada bilo mi je priprema i ulazak u domenu funkcioniranja operativnih stvari za redovan život i rad, a izazovi su isti kao i ovdje. Zahvaljujući radu na Katedri zračnih operacija pripremljen sam za vođenje Dekanata koji je šira cjelina, ali vezan je uz nastavu i prenošenje znanja.

Vaš prethodnik brigadir Kozina naglašavao je važnost inovacija u obrazovnim procesima. Planirate li nastaviti s određenim projektima koje je on pokrenuo i imate li nove ideje za razvoj nastave na HVU-u?

Nastavni je proces živ i stalno ga treba usavršavati i unapređivati. Novi su projekti naravno već prisutni, ali nastavljamo i s onima koji su u tijeku i planiramo ih završiti. Nove tehnologije koje su dostupne na razini znanstvenih postignuća zapravo su samo platforma koju nastavnik, predavač ili profesor treba implementirati u sadržaje koje on izvodi, odnosno u što savršeniji oblik prijenosa znanja i vještina. Taj dio inovativnosti predavača treba naglašavati. Područje digitalizacije kroz nastavne procese bit će prisutnije ovdje jer je to potrebna sadašnjost, a obzirom na sve veći broj djelatnika koji trebaju ići na slijedno rastuću izobrazbu moramo početi s prilagodbom na digitalne oblike nastave.

Na primopredaji dužnosti spomenuli ste važnost timskog rada i pozitivnog pristupa. Planirate li poboljšati suradnju između studenata, nastavnog osoblja i vojnog zapovjedništva ili mislite da trenutačno dobro funkcionira?

Suradnja između studenata, nastavnog osoblja i vojnog zapovjedništva trenutačno dobro funkcionira, ali uvijek vjerujem da postoji prostor za poboljšanje. Moj pristup uključuje kritičko razmišljanje i stalnu težnju većoj učinkovitosti. Smatram da su poveznice među svim sudionicima – horizontalne i vertikalne – ključne za uspješno djelovanje. Nastavit ćemo raditi na jačanju te suradnje, osobito kroz razvoj izvannastavnih aktivnosti za naše kadete i sve ostale polaznike izobrazbi na HVU-u. Poseban naglasak želim staviti na koheziju među predavačima i njihovu orijentiranost unutar same struke. Planiramo povećati njihovu prisutnost na vojnim vježbama, kao i njihovu participaciju u znanstvenim radovima. Naši su ciljevi meritornost i kompetencija suradnika i nastavnika, kako bi nastavni proces bio dvostran i kvalitetan. Istodobno, važno je biti obazriv prema vremenu i obvezama kadeta, pružajući im mogućnosti da učinkovito rasporede vrijeme i ispune sve zadatke, ali i da pronađu dovoljno vremena za učenje i osobni razvoj.

Obnašali ste dužnost zapovjednika Središta za obuku HRZ-a “Rudolf Perešin”. Kako bi to iskustvo moglo pomoći u razvoju obrazovnih programa na Hrvatskom vojnom učilištu, posebice u kontekstu zrakoplovne obuke?

Uvijek volim naglasiti da je školovanje za zrakoplovstvo jedno od zahtjevnijih oblika obrazovanja, i to ne samo zbog složenosti sadržaja i opsežnosti programa, već i zbog kompleksnosti same organizacije. U obrazovanju vojnih pilota i kontrolora zračnog prometa ima toliko sastavnica, gdje kao provoditelj i nositelj morate biti dobar koordinator između njih. Kad radite na takvim složenim procesima dolazite na širu sferu koja se odnosi na sve struke i službe i širite lepezu koja je zahtjevna. Radeći na složenom sustavu poput zrakoplovstva imam dobru podlogu u koordinaciji, osmišljavanju, organizaciji i provedbi obuke, te svega ostalog što jedan nastavni proces zahtijeva.

Jedan od izazova s kojima se suočavaju vojna učilišta širom svijeta jest prilagodba obrazovnih programa novim tehnologijama i zahtjevima modernog ratovanja. Koje inovacije planirate uvesti u tom području?

Tehnologija se iz dana u dan razvija, postaje sve kompleksnija i onaj tko ne prati taj razvoj zastario je u procesu. Trebamo biti proaktivni kako bismo dostigli željenu brzinu praćenja. Kad govorimo o modernizaciji samih procesa, sad smo u procesu reorganizacije i razmišljanja gdje trebamo biti i što trebamo razviti kod nas. Naglasak je na besposadnim sustavima, raketnoj tehnici i na logistici, koja se više bavi novim stvarima kao što su 3D printeri i njihova primjena unutar vojnih djelovanja i operacija gdje logistika dobiva neku drugu domenu. Što se tiče elektroničkog ratovanja također dižemo stepenicu gore izgradnjom određenih pozicija za predavače i simulacijska područja. Težimo modernim elementima i razvijanju ljudi koji će biti nositelji takvih predmeta i sadržaja, te njihovoj implementaciji u Oružane snage.

Kako vidite buduću suradnju HVU-a s drugim međunarodnim vojnim obrazovnim institucijama i koji značaj te suradnje imaju za HVU?

Suradnja s drugim institucijama iznimno je značajna za naše učilište. Prije mjesec dana u Bruxellesu smo imali sastanak na tu temu gdje je naglasak bio na interoperabilnosti i međusobnom razumijevanju. Treba raditi na osposobljavanju ljudi koji ulaze u međunarodne sastave, a to ćemo ostvariti tako da počnemo od najniže razine, naših kadeta. Tijekom školovanja trebaju steći iskustvo međunarodne suradnje kako bi razumjeli druge kulture i vidjeli kako život kadeta izgleda negdje drugdje. Na višoj instanci radimo na razvoju programa i semestara koji će omogućiti semestralnu razmjenu studenata, čime ćemo biti kompatibilni s drugima u nastavnim planovima i programima. Važno je participirati u svemu tome i dati našim kadetima priliku za nova iskustva i znanja.

Što smatrate najvećim izazovima u vođenju Dekanata u idućim godinama?

Populaciju na katedrama većinom čini kadar iz ratnih dana, pukovnici i brigadiri koji će u dogledno vrijeme u mirovinu i naći zamjenu za njih bit će velik izazov. Imamo negativnu pojavu u kojoj pripadnici dolaskom iz operativnih postrojbi na HVU gube neka svoja prava i benefite zbog čega mjesta na katedrama nisu toliko popularna među djelatnim vojnim osobama. Učilište bi trebalo biti centar izvrsnosti kojem će svi težiti i imati motiv za doći ovdje raditi. Zbog tog nam je cilj dostizati i održavati kompetencije i meritornost svih predavača i nastavnika kao i implementirati nove sadržaje koji se pojavljuju u vojnim tehnikama i tehnologijama u vidu novih borbenih sredstava (Rafale, Bradley, Leopardi…).

Koje su vaše strategije za privlačenje i zadržavanje vrhunskih predavača i instruktora na Vojnom sveučilištu?

Kao što sam već naglasio, trebamo prezentirati HVU kao centar izvrsnosti gdje se vještine i znanja prenose za potrebe školovanja Oružanih snaga te se kroz slijedno rastuću izobrazbu radi na nečem prepoznatljivom što će pokazati da je čast i privilegija biti i raditi na ovom mjestu. Imamo jako ugodnu sredinu za rad, te veliku lepezu mogućnosti osposobljavanja kroz vojne i civilne strukture. Smatram da je biti dio Hrvatskog vojnog učilišta poseban osjećaj jer možete sutra iza sebe ostaviti svoj posao i profesiju novim naraštajima.

Koji je razlog manjeg odaziva mladih ljudi na vojne studije i imate li ideje kako to poboljšati?

To nije samo naš problem nego i u drugim zemljama. Jedna od tema na sastanku u Bruxellesu bila je kako napraviti dobru promidžbu i privući mlade ljude u vojne škole. Jedino sveobuhvatan znanstveni pristup tom problemu može dovesti do rezultata. Iz osobnog iskustva znam da s populacijom mladih ljudi treba razgovarati, pokušati se približiti njihovu razmišljanju i interesima te im prikazati što oni imaju od toga što nudite. Današnji vojni poziv zasigurno je kompleksniji nego prije desetak godina kad je u pitanju mogućnost rada. Rad s mladom populacijom privilegija je koju treba iskoristiti i staviti je u funkciju. Razlika među generacijama uvijek će biti prisutna i ne treba bježati od nje, nego je prihvatiti i pokušati ih razumjeti.

Koje su ključne vještine koje bi današnji časnici trebali razvijati kroz obrazovanje na sveučilištu?

Vojna znanost je interdisciplinarna, a ključne kompetencije koje se razvijaju na studijima za časnike definirane su njihovim rodom, službom, strukom i specijalnošću. Glavne vještine koje svaki časnik treba posjedovati jesu vojna etika, vojnički odgoj u odgovornosti, svjetonazoru, poimanju društvenih prilika i situacija, te stručna osposobljenost za posao koji obavlja. Obrazovanje i sposobnost prijenosa znanja i vještina trebamo staviti na prvo mjesto jer je jedino to jamstvo da jedna uspješna cjelina kao što je HVU daje najbolje kadrove koji su kompetentni za poslove koji ih čekaju. A ne smijemo zaboraviti da nam je orijentacija na čovjeka glavni postulat u svemu.

TEKST: Janja Marijanović Šaravanja; FOTO: Tomislav Brandt