Vjerujem da će Klapa “Sveti Juraj” HRM-a kao prepoznatljiv znak i svojevrstan brend Hrvatske vojske u zemlji i svijetu opstati i zaživjeti i nakon odlaska ove generacije, što bi mi kao čovjeku koji ju je vodio od njezina osnutka bila najveća nagrada i priznanje. Upravo zato što Split prepoznaje kvalitetu, respektira je, ali joj se ne klanja niti joj podilazi, to je jednostavno karakter ove publike. Teško je biti prorok u svojem gradu, a u Splitu je to nemoguće

Klapa “Sveti Juraj” HRM-a djeluje već dvadeset godina i kroz to razdoblje svojim nastupima postali su prepoznatljivi ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje, o čemu najbolje svjedoče gostovanja u Narodnoj Republici Kini, sjedištu Europske unije i SAD-u. Teško bi bilo naći prostor gdje bi se mogli ispisati svi spomena vrijedni događaji vezani uz Klapu, zato smo se u razgovoru s osnivačem i zapovjednikom Klape “Sveti Juraj” stožernim narednikom Markom Bralićem pokušali prisjetiti najvažnijih događaja.

Kad se osvrnete na sami začetak ideje o stvaranju Klape unatrag dvadeset godina, jeste li mogli zamisliti da će se tadašnja ideja jednog dana pretvoriti u svojevrstan brend ne samo u Hrvatskoj vojsci nego i šire?

Kad sam prvi put susreo i upoznao pokojnog mons. Josipa Šantića, prvog generalnog vikara Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, koji je bio u posjetu Raketnoj bazi HRM-a u Žrnovnici 12. siječnja 2001. i koji je ideju o osnivanju klape iznio mojem tadašnjem zapovjedniku pukovniku Vinku Barbariću, sasvim sigurno tad nisam pretpostavljao niti slutio da će Klapa postati svojevrstan brend ne samo u Hrvatskoj vojsci nego i hrvatskoj državi pa čak i šire. Zapravo, onu inicijalnu ideju o osnivanju klape s ciljem predstavljanja Hrvatske vojske na Međunarodnom susretu vojski svijeta u Lurdu dao je zapravo mons. Jean-Pierre Brard, generalni vikar Vojnog ordinarijata Francuske vojske. Tijekom posjeta Hrvatskoj čuo je klapsko a capella višeglasno pjevanje i predložio mons. Šantiću da se upravo klapom Hrvatska vojska predstavi na svečanosti otvaranja vojnog hodočašća u bazilici Pija X. jer je to originalno i prepoznatljivo samo kod Hrvata. Klapsko je pjevanje zapravo poteklo iz pučkog, odnosno glagoljaškog pjevanja koje je posebno bilo prisutno po Dalmaciji, a i danas živi i prenosi se s koljena na koljeno još iz vremena kad su dozvolu od Pape da misu imaju na svojem jeziku u Katoličkoj crkvi imali samo Hrvati kao predziđe kršćanstva. Na tu temu snimljen je i film u Lurdu 2016. godine pod nazivom La choral de Croatie − u kojem mons. Brard osobno osvjedoči o ovome. Naime i danas nas u Lurdu brojni Francuzi tako prepoznaju kao La choral de Croatie, oduševljeni našim zvukom, ali i svečanim bijelim odorama po kojima smo također jedinstveni kao jedina bila klapa na svitu. Vojni ordinarijat prepoznao je značaj i vrijednost Klape “Sveti Juraj” HRM-a u samim počecima kao originalan način promocije Hrvatske vojske na Međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu na čemu sam zahvalan svima koji su nas podupirali i vjerovali u nas. Posebna hvala našem umirovljenom vojnom ordinariju mons. Jurju Jezerincu i pok. mons. Josipu Šantiću koji su nas doživljavali kao svoje duhovne sinove, kao i Odjelu za potporu Vojnog ordinarijata na čelu s bojnikom Petrom Klarićem, Vladom Krpanom i ostalim suradnicima.

Često na estradi skupine ili pojedinci zabljesnu, ali jednako tako brzo i nestanu. U čemu je tajna uspjeha da ste već dvadeset godina kontinuirano prisutni na glazbenom području?

Nakon ukazanog povjerenja mons. Josipa Šantića da sportskim rječnikom rečeno budem “selektor” Klape, odnosno okupim njezine članove i počnem s pripremama za naš prvi javni nastup, koji se dogodio u bazilici Pija X. u Lurdu 18. svibnja 2001., iskreno nitko od nas nije imao dugotrajnu viziju Klape u pogledu njezina postojanja u vojsci. Štoviše, mi smo jedni drugima u određenom smislu bili konkurencija jer smo u to vrijeme pjevali u različitim klapama, dvojica kolega u klapi Mastrinka, nas trojica u Vokalistima Salone, gradskom zboru Bijaćka vila itd. Dakle u tom je trenutku bila iznimna čast svakom od nas da u odori pobjedničke Hrvatske vojske može predstavljati svoju domovinu pred auditorijem od 30 tisuća vojnika iz cijelog svijeta koliko ih je te 2001. godine hodočastilo prema lurdskoj službenoj statistici. Nitko nije očekivao da će taj naš prvi nastup izazvati takvo oduševljenje i ovacije, našim zvukom i pojavom u svečanim bijelim odorama i to sigurno neću nikad zaboraviti. Postali smo svojevrsna atrakcija, senzacija i zapravo se stvorila realna potreba da jedan ovakav sastav trajno egzistira u sklopu Hrvatske vojske i Ministarstva obrane, što se i dogodilo. Duboko sam uvjeren da naša pojava i pjesma u odori ima poslanje i snažnu poruku gdje god se pojavimo, a sve ove godine u zajedništvu nas je, u to sam uvjeren, sačuvala naša Gospa, kojoj zahvaljujemo na svemu. Bez obzira na to što smo na brojnim nastupima u domovini i inozemstvu upoznali naše najpoznatije pjevače (pok. Kiću Slabinca i Vinka Cocu, Gibonnija, Matu Mišu Kovača, Đanija Stipaničeva, Tedija Spalata, Gorana Karana, Petra Grašu, Tajči, Vannu, Zoricu Kondžu, Mladena Grdovića, Jolu, Lidiju Bačić i brojne druge) te stekli brojne prijatelje među njima, to nije promijenilo naš stav od početka, a to je da smo mi ponajprije djelatni pripadnici Hrvatske vojske i nismo estrada niti se tako osjećamo.

Vjerojatno je u tih dvadeset godina teško nešto posebno izdvojiti, ali pokušajte izdvojiti barem neka od posebnih postignuća Klape u Hrvatskoj i izvan nje?

Kad su u pitanju nastupi kojih smo godišnje znali imati između 140 i 160 diljem zemlje i inozemstva, “po svim meridijanima i paralelama ovoga svita” zaista je teško izdvojiti najznačajnija postignuća. Od nastupa u Hrvatskoj svakako moram izdvojiti koncert “Klape u Areni” u Puli 2007., koji je zapravo posljednji koncert koji je osmislio pok. Ljubo Stipišić Delmata, otac klapske pisme, osvojeni Grand prix Splitskog festivala 2010. i 2019., nastup na klapskom spektaklu Klape na Poljudu 2011. i 2012. u Splitu, Svečani koncert u Lisinskom u Zagrebu povodom 15 godina Klape i 25 godina Orkestra HRM-a i naravno nastup na dočeku Vatrenih − viceprvaka svijeta u Zagrebu 2018. godine kad smo zajedno s nogometnom reprezentacijom pred više od 100 tisuća navijača izvodili pjesmu Moja domovina. Tri najznačajnija postignuća u inozemstvu svakako su gostovanje i turneja u Kini 2012. godine na poziv Kineske vojske, koja je u potpunosti financirala naš put i boravak u trajanju od osam dana, Američka turneja u Kanadi i SAD-u 2015. i sigurno ulazak Hrvatske u EU kad smo imali čast izvoditi Lijepu našu i Odu radosti − himnu Europske unije u trenutku podizanja naše zastave ispred zgrade Vijeća Europe i Europskog parlamenta.

Na glazbenom području već ste prilično etablirani, ali kako povezujete tu umjetničku lepršavost s vojničkom stegom? Zna li to ponekad biti u suprotnosti jedno s drugim i stvarati probleme?

Moram priznati kako su me mnogi umjetnici i pjevači u nekom neformalnom razgovoru znali upitati kako uspijevate pomiriti vojsku i umjetnost (pjesmu), uvjereni kako je to zapravo međusobno suprotstavljeno. Međutim, moram kazati kako sam silno zahvalan svim svojim nadređenima tijekom proteklih 20 godina na razumijevanju i potpori bez koje bi bilo nemoguće ostvariti ovakav rezultat kakav mi imamo. Iskreno, bilo je i onih koji nas nisu na prvu prepoznali, ali su ih naši uspjesi i rezultati u potpunosti uvjerili u opravdanost postojanja ovakvog sastava u vojsci. Posebno ističem svoju zahvalnost mojem danas nadređenom Zapovjedništvu ZzP-a na čelu s general-pukovnikom Mladenom Fuzulom i njegovim suradnicima u kojima kao nikad prije imamo potporu za naš rad, kao i zapovjedniku Orkestra OSRH pukovniku Miroslavu Vukovojcu Duganu. Vojska ima jasna pravila za sve pa tako i za glazbenike, što u našem slučaju znači da su prioriteti protokolarne i ceremonijalne zadaće razine Glavnog stožera, MORH-a i Predsjednika Republike, a sve druge koncertne aktivnosti moguće su ako nisu u koliziji s tim. U tome nismo imali značajnijih problema.

Tijekom dvadeset godina mijenjali ste i početni sastav Klape. Na koji način uspijevate pronaći nove kvalitetne kadrove koji svoje glazbeno umijeće pristaju staviti u vojničku odoru?

Početni sastav Klape imao je sedam članova, a od 2002. do 2019. godine imali smo stalan i nepromijenjen broj ljudi. Odlaskom u mirovinu našeg basa Ignacija Tranfića, čovjeka koji je od prvog dana u stalnom sastavu Klape na čemu mu silno zahvaljujem, raspisan je javni natječaj na koji su se mogli javiti svi punoljetni hrvatski građani, a temeljem glazbene audicije koju smo organizirali u Domu HV-a odabrani su naši novi članovi tenor Stipe Botica i bas Dragan Popović. Zaista sam sretan što smo nakon tolikih godina uspjeli dobiti tako potrebno osvježenje s obzirom na naše stalne i učestale nastupe. Dvojica izvrsnih vokala, moja dva krila kako ih zovem, jedno s desne, a drugo s lijeve strane tako da i sada na krilima pjesme letimo punom snagom kao prvog dana.

Uspjeli ste biti najbolji u vlastitoj kući, što je zapravo i najteže. Zajedno s Goranom Karanom i Tedijem Spalatom pobijedili ste na Splitskom festivalu. Premda ste osvojili brojne nagrade, što znači pobijediti pred biranom splitskom publikom i u gradu koji je dao tolike glazbenike?

Mislim da će se svi složiti sa mnom da nijedan grad u Hrvatskoj nema toliko vrsnih pjevača, glazbenika, klapa i talenata kao Split i njegova okolica od Trogira do Omiša uključujući otoke splitskog arhipelaga. Nikom od nas nije lako pjevati u Splitu jer je to grad u kojem vam se sve može dogoditi osim da vas netko zaustavi i traži autogram ili ne daj Bože selfie fotografiju. Ako vam se to ipak dogodi, taj sigurno nije iz Splita, nego je tu u prolazu. Svojedobno je pokojni Oliver Dragojević znao reći da se samo na splitskoj rivi može prošetati i na miru popiti kavu, a da ga nitko ne vuče za rukav. U 60 godina splitskog festivala samo se tri puta dogodilo da je pobjednička pjesma apsolutni pobjednik, dakle po izboru publike i struke i to 1971. za pjesmu Proplakat će zora u izvedbi Mate Miše Kovača, 2015. za pjesmu Moje zlato u izvedbi Petra Graše i 2019. za pjesmu Kuća naše pisme u izvedbi Gorana Karana, Tedija Spalata i Klape “Sveti Juraj” HRM-a. Split prepoznaje kvalitetu, respektira je, ali joj se ne klanja niti joj podilazi, to je jednostavno karakter ove publike. I da rezimiram: Teško je biti prorok u svojem gradu, a u Splitu nemoguće.

Danas gotovo da nema većeg i značajnijeg događaja na kojem ne nastupate i zapravo ste jako puno na putu. Kako na tim putovanjima skraćujete vrijeme i ostajete u kondiciji za nastup?

Da, brojni su nastupi Klape posebno kad su u pitanju značajniji događaji od nacionalne važnosti, brojne obljetnice i obilježavanja događaja iz Domovinskog rata, humanitarni koncerti i festivali diljem Hrvatske.U tom smislu, posebno želim istaknuti iznimnu glazbenu koheziju koju smo u zadnjih pet godina postigli s Orkestrom HRM-a otkad je zapovjednik Orkestra bojnik Milan Milas, a dirigent maestro Tonći Ćićerić. Klapa i Orkestar HRM-a jedno su srce i jedna duša, dva ansambla s jedinstvenim i prepoznatljivim glazbenim opusom koji publika gdje god nastupali doživljava kao svojevrstan brend. Kad imate ovoliko koncerata i nastupa samo je po sebi razumljivo da smo dobro pripremljeni kroz redovite glazbene pokuse koje imamo i tijekom puta pa i u samom kombiju dok se vozimo. Ako i imamo slobodnog vremena, što je prava rijetkost, uglavnom ga provodimo u dobrom raspoloženju i preslušavanju snimaka, bilo studijskih bilo s nastupa uživo za koje smo uvijek poprilično samokritični jer “uvijek može biti bolje”.

Možete li se prisjetiti neke anegdote s vaših putovanja ili koncerata?

Jedna od meni simpatičnijih jest ona u susjednoj Sloveniji gdje nas ljudi iznimno vole i stalno pozivaju da budemo njihovi gosti. Tako nam se dogodilo da smo jedanput u prolazu kroz Sloveniju na putu za Torino prekoračili dopuštenu brzinu zbog čega nas je zaustavila slovenska policija. Naš se vozač uhvatio za glavu znajući da mu je kazna sigurnih 500 eura. Prilazi nam gospođica policajka i zatraži naravno dokumente, a onda nas u jednom trenutku prepozna i kaže: “A to je klapa hrvaške vojne mornarice, Sveti Juraj – rdeča roža. Sve u redu, oprostite i sretan vam put.” Vozač je naravno bio sretan ishodom i ugodno iznenađen našom prepoznatljivosti u Republici Sloveniji. Na jednom božićnom koncertu u crkvi u Vukovaru otišao sam u publiku poslušati ostale izvođače jer smo mi nastupali među zadnjima. Naravno, zaboravio sam na vrijeme i prepustio se atmosferi koncerta. U jednom trenutku izlazi Klapa “Sveti Juraj” HRM-a i svi joj plješću, a meni se jedan gospodin diskretno obrati: “Ne čini li vam se da ste na pogrešnoj strani pozornice?” Tad je nastala panika i dok sam došao do pozornice prva je pjesma bila gotova. Trebam li vam reći koliko je ljudi primijetilo da sam se naknadno ukrcao, tj. zakasnio na vlastiti koncert… Jednom nas je jedna naša nadobudna Splićanka dok smo snimali fotografije za Hrvatski vojnik na Marjanskoj vidilici upitala što radimo u tim svečanim bijelim odorama. Onako na prvu jedan od naših uvijek dobro raspoloženih basova rekao joj je: “Snimamo reklamu za Ariel.” Ona je samo zaključila: “Nisam znala da i reklame snimate,” i samodopadno produžila dalje džogirati. Rasplakali smo se od smijeha… Naravno, takvih i sličnih događaja ima nebrojeno…

Postoji li još nešto što ste kao Klapa željeli ostvariti, a do sada niste uspjeli? Imate li kakvih planova za razdoblje koje je pred vama?

Godina pred nama naša je slavljenička godina u kojoj želimo imati obljetničarske koncerte povodom proslave 20 godina osnivanja i rada Klape “Sveti Juraj” i 30 godina Orkestra HRM-a, diljem Lijepe Naše, kad i gdje to bude naravno moguće s obzirom na situaciju s koronavirusom. Prvi takav koncert dogovoren je početkom veljače s Hrvatskom ligom za borbu protiv raka u KD “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu, ali zbog poznatih razloga on će biti odgođen za bolja vremena. Uz spomenuti koncert, u planu su veliki koncerti Klape i Orkestra HRM-a na Peristilu u Splitu kao prva večer Festivala zabavne glazbe, posebna večer Festivala Večeri dalmatinske pisme u Kaštelima i naravno koncert u Lisinskom u Zagrebu na jesen i brojni drugi. Posebno sam sretan što smo unatoč krizi i problemima, koje je izazvala pandemija, obilježavajući 20. obljetnicu osnivanja i rada Klape “Sveti Juraj” HRM-a u suradnji s diskografskom kućom Scardona iz Zagreba izdali naš novi album znakovitog naslova i poruke: Plovit se mora, na kojem su naša najuspješnija glazbena ostvarenja snimljena u proteklih pet godina i koji odsrca preporučujem svima. Imamo pozive Hrvata iz Australije, Čilea i sa svih strana svijeta, a koliko i kad će se nešto od toga i realizirati samo Bog zna. Naravno da to želimo ostvariti u razdoblju koje je pred nama.

---

Na poseban način htio bih zahvaliti svojoj Klapi, svim njezinim članovima, onima koji su još aktivni i onima koji su zbog osobnih životnih razloga otišli iz Klape i iz sustava, za 20 uspješnih godina zajedničkog ostvarenja iznimnih glazbenih (klapskih) pothvata. Klapa je zapravo ekipa, tim, prijateljska družina, koja jedino tako može opstati i nije uvijek lako biti lider takve skupine, a neprestano težiti višem i boljem rezultatu. Trudio sam se isključivo primjerom voditi i biti prvi među jednakima

---

Posebna hvala našem umjetničkom voditelju Mariju Božiću, koji je zadužen za pripremu Klape i koji uglavnom radi na pripremi novih vokalnih i instrumentalnih aranžmana Klape za diskografska izdanja i onda kad je Klapa na službenom putu. Jednako tako hvala maestru Tonćiju Ćićeriću, dirigentu Orkestra HRM-a, autoru brojnih pjesama i aranžmana s kojim imamo izvrsnu suradnju posebno u proteklih pet godina. Hvala od srca svima u sustavu MORH-a, Glavnom stožeru Oružanih snaga i Vojnom ordinarijatu, koji su pridonijeli našem radu, umjetničkom stvaralaštvu i opstanku svih ovih godina, a na poseban način Hrvatskim vojnim glasilima koja prate naša postignuća od prvog dana

---

Prva postava Klape “Sveti Juraj” HRM-a koja je nastupila u Lurdu 18. svibnja 2001. na svečanom otvaranju Međunarodnog susreta vojski svijeta u bazilici Pija X.: Hrvoslav Kužić, Marko Bralić, Damir Podrug, Domagoj Kužić, Mislav Hodžić, Goran Bralić i Ignacio Tranfić. Umjetnička voditeljica profesorica Dragica Bošnjak.

Druga postava Klape “Sveti Juraj” HRM-a, koja je nastupala 2002.-2003. godine: Hrvoslav Kužić, Marko Bralić, Damir Podrug, Domagoj Kužić, Goran Listeš, Bruno Andrić, Goran Bralić i Ignacio Tranfić. Umjetnički voditelj profesor Vladan Vuletin.

Treća postava Klape “Sveti Juraj” HRM-a, koja je nastupala od 2003. do 2018. godine: Hrvoslav Kužić, Marko Bralić, Ivica Kuzmanić, Darko Tranfić, Domagoj Žanić, Bruno Andrić, Goran Bralić, Jakov Šegvić i Ignacio Tranfić. Umjetnički voditelj do kraja 2005. godine bio je profesor Vladan Vuletin, a od tada do danas profesor Mario Božić.

Sadašnja postava Klape “Sveti Juraj” HRM-a počevši od 2019. godine: Hrvoslav Kužić, Stipe Botica, Ivica Kuzmanić, Marko Bralić, Darko Tranfić, Domagoj Žanić, Bruno Andrić, Goran Bralić, Jakov Šegvić i Dragan Popović.

---

Razgovarao: Željko Stipanović

Foto: Tomislav Brandt, arhiva Klape HRM-a