Osim osmišljavanja primjerene taktike uporabe tenkova u gradovima intenzivno se provode modernizacije oklopa, streljiva i sustava motrenja i veze

U prvom smo dijelu teksta opisali neke opasnosti koje prijete tenkovima i drugim borbenim oklopnim vozilima tijekom djelovanja u urbanim područjima, s naglaskom na djelovanja u gradovima. Spomenuli smo i neke prijedloge modernizacije/nadogradnje za tenkove (postavljanje novih oklopa) kojima bi se vozila bolje prilagodila takvim uvjetima ratovanja. U ovom tekstu nastavljamo s navođenjem prijedloga kojima proizvođači namjeravaju poboljšati mogućnosti uporabe tenkova u urbanim područjima, naravno pod uvjetom da ih kupci (oružane snage) prihvate. Kako je druga opcija razvoj i kupnja novih oklopnih vozila prijedlozi modernizacije/nadogradnje imaju velike mogućnosti ostvariti se.

S obzirom da su suvremeni tenkovi dobro zaštićeni od svih vrsta ugroze, što bi se još dodatno poboljšalo postavljanjem oklopna opisanih u prošlom tekstu, posade su uglavnom sigurne sve dok su unutar njih. Problem je što u gradskim uvjetima ratovanja posade oklopnih vozila, a kod tenkova zapovjednik i punitelj, moraju s vremena na vrijeme izaći iz kupole pri čemu otkrivaju neprijateljskoj paljbi svoju glavu i gornji dio tijela. Razloga za izlazak iz kupole je više. Najčešći je nemogućnost da se optičkim uređajima u tenku detaljno promotri teren oko vozila. Pri svakom takvom izlasku posada lako može postati žrtvom neprijateljskih snajperista, IED-a ili napada ručnim bombama koje se bacaju na krov kupole s okolnih zgrada. Kako su optički sustavi tenkova prilagođen za otkrivanje neprijateljskih tenkova na relativno velikim udaljenostima tijekom bitaka na otvorenim prostorima mrtve zone motrenja u neposrednoj okolini tenka nisu imale nikakvu važnost. U bliskim gradskim borbama te mrtve zone mogu značiti uništenje vozila. Podjednako velik problem je nemogućnost praćenja kretanja pješaštva koje štiti tenk tijekom gradskih djelovanja, pa postoji mogućnost da tenk ili ostane sam na bojištu ili, još gore, pregazi nekog vojnika.

Tenkovi prilagođeni gradskim borbama niskog intenziteta (Low Intensity Conflict – LIC) morali bi dobiti optički sustav koji će im omogućiti bolje kontinuirano motrenje i nadzor nad bliskim područjem oko vozila nego što to mogu sa sadašnjim sustavima za usmjeravanje paljbe i panoramskim vizorom zapovjednika. Dosad je najveći napredak napravljen upravo na području uporabe neovisnih panoramskih vizora zapovjednika, kao što je Commander’s Independent Thermal Viewer (CITV) koji se rabi na tenku M1A2 System Enhancement Package (SEP) i Commnader’s Independent Viewer (CIV) na borbenom vozilu pješaštva M2 Bradley. Uporaba tih sustava omogućava da zapovjednik i ciljatelj neovisno jedan od drugoga motre određene sektore oko vozila, a CITV i CIV dodatno omogućavaju motrenje mogućih ciljeva koji se nalaze iznad tenka.

Kitovi za modernizaciju namijenjeni oklopnim borbenim vozilima za gradske borbe uključuju i videokamere kojima se pokrivaju mrtve točke u neposrednoj blizini tenka. Kad tenk manevrira u uskim ulicama pokušavajući izbjeći prepreke i moguća oštećenja podvozja, precizno je navođenje od ključne važnosti. Ono se može ostvariti i klasičnim načinom, tako da jedan član posade izađe iz vozila i glasovno navodi vozača, ali to znači da će se taj član posade izložiti neprijateljskoj paljbi. Drugo je rješenje navođenje preko radija iz drugog vozila koje se nalazi u blizini. Iako se to rješenje na prvi pogled čini dobrim praksa je pokazala da baš i nije učinkovito. Ugradnja videosustava na vozilo omogućava vozaču da vozi unatrag i zaokreće bez potrebe navođenja izvana.

Daljnja razrada tog koncepta napravljena je na izraelskoj Merkavi Mk4 koja je dobila panoramski televizijski sustav motrenja. Taj će sustav u budućnosti dobiti mogućnost automatske detekcije kretanja u neposrednoj blizini vozila koji će onemogućiti prikradanje ili čak i penjanje na vozilo dok stoji.

Drugo je rješenje umreživanje tenkova u jedinstveni zapovjedmi sustav (Battle Menagement Systems – BMS) kao što je američki FBCB2, britanski BOWMAN tank Digitisation Proramme koji se rabi na tenkovima Challenger 2, STI na francuskim Leclercima ili izraelski sustav WIN BMS. Ako se uspije uspostaviti dovoljna protočnost sustava i povezanost sa svim izvidničkim platformama (kao što su bespilotne letjelice) BMS sustav može drastično povećati vjerojatnost preživljavanja i borbenu učinkovitost. Ako su BMS sustavom obuhvaćeni svi sudionici borbe postiže se brže otvaranje izravne i neizravne paljbe i na manjim udaljenostima i znatno smanjuje opasnost od “prijateljske paljbe”. Postiže se i racionalnija uporaba snaga. Manji broj vojnika na bojištu ujedno znači i manji broj potencijalnih ciljeva za neprijatelja. Jedini je problem što BMS-i znatno bolje djeluju na klasičnoj bojišnici nego u gradu gdje ni najsuvremeniji izvidnički sustavi još uvijek ne mogu otkriti u kojem se vozilu nalazi eksploziv ili bombaša-samoubojicu.

Blizina i specifičan način izvođenja gradskih borbi povećao je važnost pomoćnog oružja – strojnica kalibra 12,7 i 7,6 mm. U klasičnoj tenkovskoj bici strojnice bi igrale drugorazrednu ulogu, ali u gradskim uvjetima one mogu značiti prevagu koja će omogućiti preživljavanje tenka. Naime, zbog malih udaljenosti djelovanja, mogućnosti napada istodobno iz više smjerova i djelovanja neprijatelja s prozora i krovova visokih zgrada strojnice (posebno one postavljene na krovu kupole) imaju znatno veću mogućnost djelovanja od topa. Uz to, u gradskoj borbi posade tenka često nađu u situaciji kad bi uporaba topa kalibra 120 mm imala preveliki razorni učinak i izazvala preveliku kolateralnu štetu. Za primjer uzmimo potrebu zaustavljanja sumnjivog vozila. Uporabom teške strojnice na krovu i strojnice spregnute s topom, vozilo će se samo zaustaviti. Uporabom topa izazvala bi se eksplozija koja bi zahvatila sve ljude, vozila i objekte u neposrednoj blizini.

Prednost spregnute strojnice je mogućnost uporabe tenkovskog SUP-a što znači veliku preciznost i na većim udaljenostima. Nedostatak je što u većini slučajeva spregnuta strojnica ima ista ograničenja kao i top – nemogućnost gađanja brzih ciljeva (nedovoljna brzina okretanja kupove) i ciljeva na maloj udaljenosti. Posebni je problem mala elevacija cijevi topa i spregnute strojnice koja onemogućava gađanje ciljeva koji se nalaze visoko iznad tenka. Zbog toga gradske borbe često od posade zahtijevaju da se izvuku iz kupole i uporabe strojnice i/ili automatske bacače granata koje se nalaze na krovu kupole. Ulogu strojničara na sebe najčešće preuzimaju zapovjednik tenka i punitelj. Često je to jedini način da posada vidi što se nalazi u neposrednoj blizini tenka, ili da se obrani od višestrukih simultanih napada iz nekoliko pravaca.

Izlazak iz sigurnosti kupole automatski znači i izloženost paljbi lakog streljačkog oružja ili snajpera. Najbolje rješenje bilo bi ugradnja daljinski upravljivog oružja kojim bi zapovjednik i punitelj upravljali iz sigurnosti kupole. Time se povećava zaštita posade i preciznost paljbe. Druga je mogućnost postavljanje dodatnih zaštitnih ploča oko strojnica.

Prilagodbe paljbene moći
Suvremeni su tenkovi naoružani topovima kalibra 120 ili 125 mm koji su prilagođeni uništavanju oklopnih vozila na srednjim udaljenostima, pa ostvaruju velike brzine projektila na ustima cijevi. Ti su topovi učinkoviti protiv “tvrdih” ciljeva, ali nisu najbolje rješenje za gradske uvjete ratovanja na malim udaljenostima. Uz to u vrijeme kad su bili projektirani težilo se ostvarenju što nižih tenkova sa što manjim kupolama kako bi se smanjila mogućnosti otkrivanja i pogađanja. Mala kupola znači i manje mjesta za pokretanje topa po visini (elevaciji). Problem je podjednak i kod pozitivne i negativne elekvacije (depresije). Premala elevacija onemogućava gađanje ciljeva na višim katovima zgrada, a premala depresija cijevi otežava gađanje niskih bunkera. Taj se problem povećava s blizinom cilja, što je dodatni problem u gradskoj borbi gdje je velika vjerojatnost da će posada tenka cilj otkriti iza (svakog) idućeg ugla ili tek kad neprijatelj otvori paljbu iz njega. Kako bi bio siguran da će pogoditi cilj, neprijatelj će čekati da tenk priđe na malu ili vrlo malu udaljenost.

Dodatni je problem što su tenkovski topovi kalibra 120 i 125 mm razvijani da se iz njih ispaljuju potkalibarni projektili velike početne brzine. Zbog toga je dužina cijevi bila sinonim za učinkovitost, bar u borbama tenka na tenk. U gradskim borbama dužina cijevi je proporcijalna s neučinkovitosti. Naime, dok je cijev tenka okrenuta ispred ili iza vozila njezina dužina neće toliko dolaziti do izražaja. Ali ako posada tenka mora okrenuti kupolu prema jednom od bokova vozila vjerojatnost zapinjanja cijevi za neki objekt dramatično se povećava. Često se događa da zbog blizine objekata posada tijekom ciljanja ili uopće ne može okrenuti kupolu prema cilju ili mora napraviti znatno veći okret preko kontraboka kako bi izbjegla prepreku. Američka iskustva iz Iraka pokazala su da tamošnji pobunjenici Abramse često napadaju sa stražnje strane gađajući ih ili u motorni odjeljak ili u stražnji dio kupole gdje se nalaze tenkovske granate.

Drugi je problem streljivo. Suvremeno streljivo za tenkovske topove sastoji se od probojnih potkalibarnih i kumulativnih granata prilagođenih probijanju tenkovskih oklopa. Potkalibarni projektili potpuno su neupotrebljivi u gradskim borbama, osim ako posada njime ne pokuša zaustaviti sumnjivi kamion-cisternu, a ne želi kumulativnom granatom uzrokovati eksploziju sadržaja cisterne i razoriti pola naselja.

Suvremene tenkovske kumulativne granate nisu prilagođene za gradske načine ratovanja. U nedostatku boljeg izbora, posade tenkova moraju rabiti kumulativne projektile i protiv mekanih ciljeva pri čemu se koriste njihovom sekundarnom eksplozijom, dok kumulativni mlaz uglavnom neuporabljen propada. Zbog toga je u posljednjih pet godina naglo poraslo zanimanje za tenkovsko streljivo s klasičnim razornim načinom djelovanja (kao kod topničkih granata) ili još više za posebno prilagođenim granatama namijenjenim uništavanju ljudi. Takve su granate rađene na osnovi različitih varijacija prefragmentiranih projektila ograničenih probojnih mogućnosti, ali optimiziranih za rušenje betonskih objekata kao što su bunkeri ili zgrade. Imaju i ograničene mogućnosti protiv lakih oklopnih vozila.

Prva takva granata koja je ušla u operativnu uporabu je APAM (Anti-Personnel/Anti-Materiel) tvrtke Israel Military Industries (IMI). Inačica kalibra 105 mm već je neko vrijeme u operativnoj uporabi svih izraelskih tenkova s topom L7. Nedavno je dovršena i inačica kalibra 120 mm, zahvaljujući ugovoru vrijednom 60 milijuna američkih dolara koji je IMI dobio od izraelskog ministarstva obrane. Ista je tvrtka nedavno prikazala i granatu M337 HE-MP-T kalibra 120 mm također namijenjenu gradskom ratovanju.
Kako bi svoje tenkove Leclerc što bolje prilagodila gradskim uvjetima ratovanja, francuska je vojska od tvrtke Nexter kupila 1000 novih HE-T MkII granata kalibra 120 mm. Te su granate namijenjene uništavanju čvrstih objekata i lakih oklopnih vozila. Nexter razmatra mogućnost razvoja inačice s vremenskim upaljačem koji će omogućiti aktiviranje granate iznad cilja kao što je rov.

Njemačka tvrtka Rheinmetall Waffe Munition prestavila je novo razorno streljivo kalibra 120 mm kao nasljednika granate DM12A2 HE-MP-T. Nova je granata namijenjena neutralizaciji operatera protuoklopnih vođenih sustava, ali i uništavanju mekanih i polutvrdih ciljeva. Ista je tvrtka dobila industrijska prava za granate Enhanced Lateral Effect (PELE) i Active Lateral Penetrator (ALP) koje je razvila švicarska tvrtka Futurtec AG.

Tipčna granata za gradsku borbu je američka M908 Obstacle Defeating koju je razvio Armament Research, Development and Engineering Center (ARDEC) američke vojske. M908 razvijena je kao zamjena za granatu M123 HEP (High Explosive Plastic) koja se ispaljivala iz 165 mm topa oklopnog vozila M728 Combat Engineer Vehicle (CEV) koje više nije u operativnoj uporabi. M908 je utemeljena na standardnoj granati M830A1 MPAT (Multi-Purpose Anti Tank). Kako bi je prilagodili gradskim borbama dobila je čvršću kapu na vrhu projektila koja omogućava probijanje betonskih zidova prije aktiviranja. M908 je učinkovita i protiv mekanih ciljeva i lakih oklopnih vozila. Tvrtke General Dynamics i Alliant Techsystems već su rekonfigurirali više od 20 000 starih M830A1 granata u konfiguraciju M908, koje se intenzivno rabe u Iraku.

Uporaba oklopnih vozila u urbanom okolišu
Tipična uporaba oklopnih vozila u gradu je u konfiguraciji kutije ili dijamanta, pri kojoj se nekoliko tenkova i oklopnih vozila grupira tako da čine cjelinu u kojoj svako vozilo štiti ono pokraj sebe. Vozila postavljena na četiri točke u formaciji polako se i koordinirano kreću kako bi imali dovoljno vremena da izvide područje ispred sebe i moguće prijetnje. Ako se formacija mora zaustaviti, biraju se križanja koja pružaju bolju mogućnost kontrole okoline.

Za nadgledanje veće površine simultano se rabi više takvih formacija koje se moraju koordinirano kretati. Koordinacija je važna kako bi svaka formacija pokrila određeno područje, ali i zbog sprečavanja prijateljske paljbe. Najbolje zaštićena vozila (tenkovi i oklopni buldožeri) prodiru prvi i otkrivaju te neutraliziraju neprijateljske položaje. BVP-i i druga lakša borbena oklopna vozila štite bokove te otkrivanju i uništavaju ciljeve smještene iznad formacije (viši katovi, krovovi zgrada ili drugih građevina). Pritom rabe topove malog kalibra i teške strojnice.
Cijela je zamisao da tenkovi na sebe privuku paljbu neprijatelja kako bi se otkrili njihovi položaji te ih se neutraliziralo. Zbog snažne oklopne zaštite vjerojatnije je da će posada tenka preživjeti pogodak oružja koje bi inače uništilo lakše oklopno vozilo. U slučaju da je neko od vozila oštećeno, ostala će oko njega stvoriti zaštitnu zonu i pristupiti izvlačenju žrtava (casualty evacuation – CASEVAC). Ovisno o oštećenju vozilo se može popraviti na licu mjesta ili se izvući na sigurnije mjesto. Prije početka CASEVAC-a područje se mora osigurati, što u praksi znači neutralizaciju neprijatelja.

Borbena iskustva iz urbanih operacija jasno su pokazala prednost uporabe voda s četiri tenka. Prodirući kroz uske ulice, gdje tenkovi djeluju zajedno s pješaštvom, uporaba voda s tri tenka i pratećim pješaštvom nije se pokazala dobrom. Često bi se dogodilo da jedan tenk ili zaostane ili ode previše naprijed što ga je činilo preizloženim za napade. Alternativa je bila uporaba sva tri tenka u čvrstoj formaciji kako bi se osigurala dovoljna paljbena moć i smanjili problemi oko koordinacije kretanja. Problem nastaje i zbog toga što su potrebe pješaštva za paljbenom potporom često u suprotnosti s potrebom za očuvanjem formacije i sigurnosti tenkova.

Leopard 2 PSO
Na izložbi Eurosatory održanoj u lipnju 2006. tvrtka Krauss-Maffei Wegmann (KMW) prikazala je inačicu Leopard 2 PSO (Peace Support Operation) prilagođenu gradskim borbama. KMW je inačicu PSO razvila svojim sredstvima predviđajući nagli porast potreba za takvom vrstom vozila s obzirom na to da sve procjene govore o povećanju asimetričnih opasnosti i sve većim zahtjevima za uporabom vojnih snaga u gradovima.

Leopard 2 PSO je u odnosu na originalni Leopard 2 A6 dobio:
– dodatnu oklopnu zaštitu koja je obuhvatila bokove kupole i tijela (zavjesice);
– novu daljinski upravljanu kupolu s teškom strojnicom, postavljenom na krov kupole odmah pokraj otvora punitelja, koja posadi omogućava učinkovito uništavanje bliskih ciljeva bez potrebe napuštanja sigurnosti kupole. Ta kupola istodobno znatno poboljšava mogućnosti uništavanja ciljeva iznad tenka;
– opciju ugradnje nesmrtonosnog sustava za samoobranu tenka;
– pomoćnu jedinicu za napajanje (APU);
– mogućnost panoramskog motrenja okoline (svih 360 stupnjeva) koja je omogućena kamerama ugrađenima u tijelo vozila kao nadopuna tenkovskim sustavima za motrenje i ciljanje.

Postojeći motrilački i ciljnički sustavi dodatno su zaštićeni metalnim pločama koje ih štite od kamenja i krhotina. Slika s motrilačkog i ciljničkog sustava može se prikazati svim članovima posade;
– vanjski priključak za radio/intercom koji osigurava lako povezivanje posade sa snagama u neposrednoj blizini;
– dodatne reflektore.

PSO inačica najlakše se prepozna po ralu smještenom na prednji dio vozila čijim radom upravlja vozač. Osim što dodatno štiti prednji dio vozila od kumulativnih projektila i IED-a, ralo je namijenjeno za pomicanje barikada, vozila i drugih prepreka. Tvrtka KMW nudi Leopard 2 PSO kroz modernizaciju postojećih Leoparda ili kao potpuno nova vozila.

Leclerc AZUR
Kako bi svojim borbenim vozilima dala veće mogućnosti djelovanja u urbanom okruženju francuska je vojska pokrenula program AZUR (Action en Zone Urbaine). Tijekom izložbe Eurostatory 2006 prikazani su tenk Leclerc, oklopno vozilo na kotačima VAB i lako izvidničko vozilo VBL.

Prijedlog modernizacije/prilagodbe Leclerc AZUR osmišljen je da nakon samo nekoliko sati rada u terenskim uvjetima postojećim Leclercima omogući uspješnije djelovanje u urbanim područjima. Prijedlog obuhvaća:
– poboljšanje paljbene moći, unutar kojega se na krov kupole postavlja daljinski upravljiva kupola sa strojnicom kalibra 7,62 mm (umjesto zapovjednikove teške strojnice). Kupola strojnice opremljena je dnevno/noćnim ciljničkim sustavom i posadi omogućava uništavanje ciljeva u neposrednoj blizini vozila i iznad njega;
– poboljšane mogućnosti motrenja iz vozila;
– poboljšana oklopna zaštita s bokova i stražnje strane vozila;
– ugradnja aktivne zaštite ugradnjom Galix sustava za blisku obranu (osigurava zaštitu za svih 360 stupnjeva) te dodatna zaštita svih otvora od zapaljivih tekućina;
– poboljšanje C3I sustava;
– ugradnja bežičnih sustava komunikacije za postrojbe u neposrednoj blizini.

Abrams TUSK
Prisiljena iračkim iskustvom, američka je vojska razvila modernizacijski program TUSK (Tank Urban Survival Kit) namijenjen tenku Abrams. TUSK uključuje cijeli raspon poboljšanja, od kojih su neka već u uporabi a neka se tek razvijaju. Osim što rabe najsuvremeniju tehnologiju, odlika TUSK-a je mogućnost ugradnje na tenkove u terenskim uvjetima.
Prva TUSK komponenta je ugradnja oklopnih ploča za strojnicu 7,62 mm kojom rukuje punitelj. Uz to punitelj je dobio i termovizijsku kameru kojom može otkrivati ciljeve po svim vremenskim uvjetima i noću. Punitelj će dobio i naočale na koje se projicira slika s termovizije koja će mu omogućiti otvaranje paljbe iz unutrašnjosti kupole.
U kolovozu 2006. američka je vojska sklopila ugovor s tvrtkom General Dynamics Land Systems vrijedan 45 milijuna američkih dolara za proizvodnju 505 TUSK pribora. Ti kitovi obuhvaćaju rješenja koja su već otprije u uporabi: Loader Armoru Gun Shield (LAGS), Tank Infantry Phone (TIP), Abrams Reactive Armour Tiles (ARAT), Remote Weapon Station (RWS) s teškom strojnicom 12,7 mm, Remote Thermal Sight (RTS) i novi Power Distribution Box (POB). LAGS, RWS i TIP trebali bi postati sastavni dio svih Abramsa, dok će se ostali sustavi postavljati i skidati ovisno o potrebi.

Srećko RADOVIĆ