Trideset godina prošlo je od napada na Karlovac 9. rujna 1993.,  kada  je  neprijatelj  raketnim sustavima, tenkovima i pješaštvom s okupiranog područja napao Turanj. Bio je to posljednji pokušaj tzv. Srpske vojske Krajine da osvoji karlovačko predgrađe i dođe do mosta na rijeci Korani. U napadima na grad koji su trajali od 9. do 13. rujna smrtno je stradalo 11 civila i devet hrvatskih branitelja, a 10. rujna predsjednik Franjo Tuđman posjetio je Karlovac i obišao ranjenike u bolnici. O tim događajima bilo je riječi na okruglom stolu Napad na Karlovac u rujnu 1993., koji je 8. rujna održan u Muzeju Domovinskog rata Karlovac-Turanj

Okrugli stol čiji je cilj aktualiziranje događaja obrane grada Karlovca i podsjećanje na rujan 1993. inicirala je Udruga pripad- nika 110. br. ZNG/HV, a tema je privukla velik broj govornika i zainteresiranu javnost. O događajima u rujnu 1993. govorili su ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor, umirovljeni pukovnik Josip Slaćanin, umirovljeni general Ivan Polović, umirovljeni bojnik Martin Barić, umirovljeni pukovnik Nikola Bakale, umirovljeni brigadir Josip Tomačić, umirovljeni brigadir Dubravko Halovanić, dr. sc. Dubravko Derk, Miroslav Rade, mag. ing. sec., te Katica Rubić, ing. med. lab. diag.

Govoreći o širem kontekstu događaja u rujnu 1993., dr. sc. Ante Nazor podsjetio je na iznimnu složenost tog vremena: “Treba naglasiti opće prilike koje su bile tada u Hrvatskoj, vojne naravno, s obzirom na to da moramo početi od operacije Gusar, odnosno Maslenica u siječnju 1993. godine, ali i u kontekstu Medačkog džepa. Kad gledamo unutarstranački odnos u Hr- vatskoj, kad gledamo pokušaj oporbe da svrgne predsjednika Tuđmana navodno zbog loše politike prema BiH, pitanja oko UNPROFOR-a, njegova mandata, njegove učinkovitosti ili neučinkovitosti. Rujan 1993. godine iznimno je složen i zbog situacije u Bosni i Hercegovini, operacija Neretva započela je 12. rujna – i kad gledamo rujan 1993. godine možemo reći da je to jedno od najtežih razdoblja tijekom Domovinskog rata, upravo zbog toga što smo imali akciju Medački džep, što smo imali napade na hrvatske gradove uključujući i Karlovac, a u BiH je opstojnost Hrvata praktički visjela o niti jer da je tada operacija Neretva uspjela, Hrvati bi bili protjerani sa znatnog dijela područja na kojem su živjeli. Kad gledamo političku, vojnu, međunarodnu situaciju onda moramo sve to staviti u jedan kontekst.”

Karlovac je imao golemu stratešku važnost za cijelu državu, a njegov bi pad otvorio put prema Zagrebu i stvorio velike probleme u obrani Hrvatske. Zbog toga je ondje neprijatelj tako uporno nasrtao, a karlovački branitelji pružali otpor uz cijenu velikih žrtava. Priča o Karlovcu i njegovim braniteljima zapravo je priča o ljudima koji su u njemu živjeli i svoj posao radili naj-           bolje što su mogli, ratu i razaranjima usprkos. U jednom razgovoru za Hrvatski vojnik ravnateljica Muzeja grada Kar- lovca Hrvojka Božić to je opisala riječima: “Vrlo je teško u Karlovcu podijeliti uloge i reći tko je taj tko je samo branio.       U  Karlovcu  ste  cijelo   vrijeme   imali   i   svjež   kruh,   i   otvorene   dućane,   imali   ste   struju,   nakon   granatira-   nja  sve  civilne  službe  bi  izišle  van  i  popravljale  komunalnu  infrastrukturu.  Mi  često  kažemo  da  se  Karlo-        vac  branio  životom.”  Tako  su  o  događajima  i  životu  u  Karlovcu  u  rujnu  1993.  brojni  sudionici  okruglog  sto-       la progovarali iz svoje perspektive. Miroslav Rade, koji je tijekom napada  bio  pripadnik  Vatrogasne  postrojbe  Karlovac, podsjetio je na iznimno teške okolnosti, ali i veliku hrabrost i požrtvovnost vatrogasaca koji su za vrije-           me granatiranja izlazili na sve dojave i pomagali. O herojstvu i požrtvovnosti djelatnika karlovačke bolnice te uvjetima u kojima je ta bolnica na prvoj crti bojišta spašavala živote govorila je Katica Rubić, ondašnja djelatnica Opće bolnice Karlovac. Dubravko Derk, koji je 1993. bio načelnik Policijske uprave karlovačke, prisjetio se dolaska predsjednika Tuđmana u Karlovac i važnosti koju je za moral tamošnjih branitelja i civila taj dolazak imao. Ondašnji obavještajni časnik Martin Barić istakao je kako je prema načinu djelovanja neprijateljskog topništva po gradu jasno da je njihova glavna ideja bila uništavanje, razaranje grada Karlovca i ubijanje što većeg broja civila. Podsjetio je na izjavu Čedomira Bulata, komandanta 21. korpusa JA, koji je nakon granatiranja Karlovca rekao da su u napadu gađani vojni objekti i postrojbe, dok su u stvarnosti gađani civilni ciljevi, među kojima je bio pogođen i karlovački dječji vrtić.

Topničko-raketni napadi na Karlovac, Dugu Resu, Generalski Stol i Ogulin započeli su 9. rujna. Glavni pravac napada na Karlovac bio je Utinja – Kamensko – Sajevac i poligon Cerovac – Turanj. Zaustavila ga je 13. domobranska pukovnija Karlovac, koja je tada imala ranjenih i poginulih pripadnika. U borbu se 13. rujna uključila Interventna satnija 110. brigade HV-a, dijelovi 3. pješačke bojne 110. brigade HV-a te bitnica RAK-12 iz 137. brigade HV-a. Toga su dana, u koordiniranoj akciji, hrvatske snage uspješno odbile oklopno-topničko-pješački napad neprijatelja, a postojeći položaji održani su do operacije Oluja u kolovozu 1995.

Tekst i foto: Lada Puljizević