Slike Lurda, jake, životne Gospine poruke Bernardici: odlučni smo biti bolji, ponizniji, željniji pomagati. Sve je to snaga Lurda, koja se umnožava u svakome od nas, koju svjedočimo i onima koji nisu bili s nama

Kad je nakon dvije godine stanke zbog pandemije Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj ponovno organizirao 28. hrvatsko vojno hodočašće u Lurd, mogla se osjetiti radost budućih hodočasnika i uzbuđenje zbog posjeta jednom od onih posebnih, duhovnih mjesta koje poželi posjetiti, barem jednom u životu, svaki vjernik.

A bilo je u autobusima kojima se ove godine krenulo hodočastiti Gospi Lurdskoj naših kadeta, policijskih polaznika, hrvatskih ratnih vojnih invalida, hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, naših vatrogasaca i ljudi dobre volje. Slušamo, onako potajno, njihova očekivanja. Dosta njih u Lurd ide prvi put.

Oni iskusniji, osobito vojni i policijski kapelani, ali i hodočasnici koji se nakon dvije godine stanke koja im je teško pala ponovno vraćaju u taj mali, čudesni gradić u podnožju Pireneja, na obalama rijeke Gave, pred Špilju ukazanja, pokušavaju našoj mladosti prenijeti one osjećaje koji ih prožimlju na ovom posebnom putu.

A putovanje je dugo. Zamalo trideset sati u autobusima. Nitko se ne buni. Tek molitva i pjesme skraćuju putovanje kroz Sloveniju, Italiju i Francusku, ona priprava koja svakog hodočasnika, vjernika otvorenog srca, ojača barem malo u dobroti, u spremnosti na pomoć drugima. S nama je u autobusu generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo. Svojim nagovorima, svojim poticajima svima nama, a osobito mladim kadetima, budi snagu molitve.

Stajemo u Avignonu, povijesnom mjestu papinskog sužanjstva. Svetu misu služi vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić, koji u svojoj propovijedi ukazuje na darove Lurda, na snagu koju nam pruža. Hodočasnicima iz Hrvatske tradicionalno su se pridružili naši prijatelji iz hrvatske komponente OS BiH. Nastavljamo dalje, Carcassone i… Lurd.

Pred Špiljom ukazanja

Osvanulo je i prvo jutro u Lurdu. Ponosan hrvatski stroj pred kojim je ponosno kročio kadet skupnik Mateo Milaković s pločom s hrvatskom zastavom. “Ponos i ljepota,” kaže on: “Sad bih je mogao nositi do Zagreba!”

U taktu koračnice Mi smo garda hrvatska našeg vojnog orkestra kročila je naša kolona prema svetištu, prema Špilji ukazanja. U stroju je Počasno-zaštitna bojna, kadeti, policijski pristupnici, vojnici, policajci, naši hrvatski vojni invalidi i branitelji, naše izaslanstvo, izaslanik ministra obrane, državni tajnik Branko Hrg.

Osjećamo se posebno kad vidimo predstavnike stranih oružanih snaga kako s poštovanjem pozdravljaju našu zastavu i naše hrvatske vojne invalide. To se u Lurdu sreće na svakom koraku. Posebno mjesto, pripadnici vojnih i redarstvenih snaga pedesetak zemalja sudionica ponašaju se uzvišeno, tiho…

Susrećemo i ponosne predstavnike Ukrajine, ranjenike, djecu koja su izgubila roditelje. Svi se žele slikati s njima.

Svetu misu u crkvi sv. Bernardice predslavi naš vojni biskup mons. Jure Bogdan: “Mi kao hodočasnici u ovom svetištu osjećamo Božju blizinu i nazočnost na osobit način u Lurdu, gdje se neznatna službenica Gospodnja, Blažena Djevica Marija, susrela s neznatnom djevojčicom, Bernardicom Soubirous… Želimo se na ovom hodočašću otvoriti svjetlu Božje ljepote i milosrđa kako bi posve ispunio naša srca,” naglasio je biskup Bogdan.

Na uzvišenom mjestu lijepa pjesma naše vojne i policijske klape, našeg orguljaša, predanost naših hodočasnika. “Ovo se pamti,” moglo se čuti među našim putnicima.

Nastavljamo odmah to prvo jutro u Lurdu s pobožnosti križnog puta, tamo iznad bazilike Svete Krunice. Impresivne postaje, inspirativna tema križnog puta – izazov roditeljima i djeci od ispraznosti suvremenog života. Čuju se samo pjesma i molitve. Tiha, uzvišena kolona.

Na kraju nadbiskup Vukšić pozvao je sve da budu oni koji će pomoći bližnjemu. Naglašava kako križni put nije samo suosjećanje s Isusovom patnjom već se nastavlja ka svima koji danas pate i trpe.

Dolje u svetištu, na drugoj obali rijeke Gave palimo zavjetnu svijeću. Pali je brigadni general Ivan Turkalj, zapovjednik ovogodišnjeg hodočašća.

Otvorenje 62. Međunarodnog vojnog hodočašća

Hodočašće se nastavlja. Šećemo ulicama Lurda. Razmjenjuju se vojničke oznake, sklapaju prijateljstva. Sve je prožeto onom posebnom atmosferom koja se, čini se, može sresti samo na ovakvim, posebnim, svetim mjestima. Svaki posjetitelj Lurda kao da tom posebnom stanju, na svoj način, daje osobni doprinos.

Naši policajci i kadeti osim tih susreta imaju i obveza u organizacijskom dijelu. Obavljaju ih, onako po hrvatski… izvrsno… protokol, sigurnost, čitanja, baklje. Nije da nismo ponosni kad ih sretnemo u svetištu na njihovim radnim točkama.

U golemoj podzemnoj bazilici Pija X. održava se svečano otvorenje 62. Međunarodnog vojnog hodočašća. Vojni orkestri, zastave… a svi mole za mir. On nam svima treba. Tražimo ga i od zagovornice mira Blažene Djevice Marije, ovdje, u Lurdu…

Osnaženi duhom, posvećeni miru

Svijeće, svjetlost, kao jedno od znamenja Lurda. Večernja procesija s kipom Gospe, baklje i bezbrojne svijeće. Ave Maria, skladno se prostire velikim trgom ispred bazilike Svete Krunice. Čuje se i naša klapa – Kraljice obitelji, razliježe se Gospinim svetištem. Sa svijećama prolaze naši hodočasnici ozarenih lica. Pohoditi Lurd posebna je prilika, snaženje duha, vjere, nepodijeljena je misao koju u varijacijama iskazuju zamalo svi hrvatski hodočasnici. Upravo je tako.

Na povratku, u autobusima, sređujemo dojmove. A njih je pregršt. Svraćamo u Padovu, na grobu našega sveca Leopolda Bogdana Mandića slavimo svetu misu. Posjećujemo i baziliku svima nama dragog svetog Ante Padovanskog…

Vozimo se kući. U nama slike Lurda, jake, životne Gospine poruke Bernardici. Odlučni smo biti bolji, ponizniji, željniji pomagati potrebitijemu. Sve je to snaga Lurda, koja se umnožava u svakom od nas, koju svjedočimo i onima koji nisu bili s nama, ali koje smo zagovarali u našim molitvama…

Do sljedećeg, 29. Hrvatskog vojnog hodočašća, u nama će živjeti ona posebna ljepota koju nesebično treba dijeliti s drugima.

don Marko Medo, generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH

Hvala dragom Bogu i BDM Lurdskoj da su hrvatski hodočasnici ove godine mogli doći. Istina u smanjenom broju, vratili smo se na prijašnjem hodočašću i to se u duhu osjeća onaj zamah koji smo imali do 2019. godine, prije pandemije. Osjeća se ta radost kod ljudi, osjeća se ponos i radost koja se može i dobiti jedino u Lurdu. Ponovno se osjeća ona lurdska ljepota, ona ljepota koja se osjeti pred Špiljom gdje se ukazala BDM.

HRVI bojnik Augustin Vučković

Duhovno sam se ovdje u Lurdu napunio. Osjećam se ohrabrenije za budući život. Došao sam ovdje zbog vjere i pomalo, iskreno i iz radoznalosti. Čast mi je što u Lurdu predstavljam svoju zemlju. Jako mi je lijepo ovdje, među ovom hrvatskom mladosti, hrvatskim kadetima i mladim policajcima. Čestitao bih im na izboru i poručio da budu ustrajni.

kadetkinja narednica Valentina Bartulović

Za mene je ovo hodočašće velika duhovna obnova. Ovdje je stvarno prisutno nešto više i to se osjeti. Svi su toliko mirni i sabrani. Konačno se dogodio ovaj susret nakon dvije godine pandemije, počelo se nešto događati. Ljudima su ovakvi susreti potrebni. Ovdje je više od četrdesetak zemalja, ti susreti s predstavnicima drugih vojski veliko su iskustvo za mene. Susresti se s ljudima koji imaju želje i interese poput mojih nisam dosad imala priliku.

brigadni general Ivan Turkalj

Nakon dvije godine zbog pandemije, hrvatska vojska, policija i branitelji imali su priliku doći u Lurd hodočastiti Gospi, pod geslom koje je bitno za Hrvatsku, ali i za cijeli svijet: Mir vam svoj dajem. Prvi sam put u Lurdu, zapovjednik sam hodočašća, a moji su dojmovi impresivni. Oduševljen sam organizacijom, brojem hodočasnika u Lurdu. Deset tisuća hodočasnika pohodilo je Lurd ovih dana, šarenilo odora, snaga vjere. Bilo je iskazano zajedništvo koje zasigurno vodi dobrom.

kadet skupnik Mateo Milaković

Od prvog dana hodočašća miješaju mi se osjećaji duhovne ispunjenosti i domoljublja. Velika je čast biti zajedno s hrvatskim braniteljima i svim drugim našim hodočasnicima i s njima dijeliti ovo jedinstveno iskustvo. Posebno sam počašćen što mi je dodijeljena dužnost nošenja ploče s državnom zastavom ispred cijelog stroja. To je osjećaj koji se ne može opisati i iskustvo je koje ću pamtiti cijelog života.

TEKST I Foto

Dražen Jonjić