Ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je prvu pilot-obuku koja se provodi u novoustrojenom Središtu za razvoj vođa “Marko Babić” u vojarni “Josip Jović” u Udbini, a čiji je glavni cilj razvoj i jačanje sposobnosti dočasnika i časnika Hrvatske vojske

“Ovo nije obuka za one koji su slabi duhom i tijelom. Očekujemo motivirane polaznike i zasad sam iznimno zadovoljan kako se obuka provodi i kako instruktori rade,” rekao nam je pukovnik Tomislav Kasumović, zapovjednik novoustrojenog Središta za razvoj vođa “Marko Babić”, dok hodamo vojnim poligonom “Josip Jović” u Udbini.

Peti je tjedan prve pilot-obuke za razvoj vođa i ekipa Hrvatskog vojnika s polaznicima je provela jedan dan te, prema riječima pukovnika Kasumovića, druge po redu najzahtjevnije obuke u Hrvatskoj vojsci, čiji je glavni cilj razvoj i jačanje sposobnosti dočasnika i časnika. Na prvu pilot-obuku krenulo je ukupno 60 polaznika iz postrojbi borbenih rodova Hrvatske kopnene vojske, no peti tjedan dočekala su 44.

“To samo pokazuje da obuka nije laka. Tih je 16 polaznika odustalo jer je način rada u Središtu za razvoj vođa ‘Marko Babić’ velika promjena u odnosu na njihov svakodnevni rad. Kad smo otvarali Središte jasno smo rekli da će ovo biti nekonvencionalni pristup obuci. Vremenski uvjeti nisu nam ograničenje za provedbu obuke, a njezin tempo polaznicima ne dopušta odmor jer ih ciljano želimo dovesti u stanje umora i iscrpljenosti. Vođa tek tad mora isplivati, biti razborit u razmišljanju i ne smije se slomiti pod stresom,” objašnjava način rada u Središtu pukovnik Kasumović.  

“Psihička i fizička otpornost stoga mora biti iznimno visoka,” nastavlja pukovnik Kasumović, “kao i spremnost za izvršavanje zadaća u svim vremenskim i taktičkim uvjetima.”

“Mi zato stvaramo takvo okruženje gdje se polaznik izlaže stresu i u kontroliranim uvjetima pratimo kako se te zadaće izvršavaju,” kaže zapovjednik Središta. Dok razgovaramo, polaznici se postrojavaju ispred murala junaka Domovinskog rata Marka Babića, nekadašnjeg zapovjednika obrane Borova naselja, po kojem je Središte i dobilo ime, zatim podižu zastavu, a vojnim poligonom odjekuje poklik “Znoj štedi krv”. Baš kao i nekad u Središtu gardijskom za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović Gavran”, popularnim Šepurinama, koje su uoči operacija Bljesak i Oluja odigrale ključnu ulogu kako bi se stvorila prednost na terenu u završnim operacijama Domovinskog rata. Upravo su Šepurine bile inspiracija i nit vodilja prilikom ustrojavanja Središta za razvoj vođa “Marko Babić”, u kojem je fokus usmjeren na razvoj vođa kao stup svake postrojbe. Međutim, postoje i neke razlike koje nam je objasnio viši instruktor stožerni narednik Tomislav Jerabek, u novoustrojenom Središtu zadužen za taktički dio obuke.

“U Šepurinama sam 1995. bio polaznik. Ako usporedimo ove dvije obuke, mogu reći da je ova danas što se tiče stjecanja fizičke spremnosti nešto lakša. Danas su ipak druga vremena, drukčiji su izazovi pred nama pa se ovdje ipak baziramo na razvoju vođa, dok je u Šepurinama bio važan individualni borbeni razvoj. Ipak, radimo na tome da te dvije obuke budu što sličnije,” kaže stožerni narednik Jerabek.

Tomislav Jerabek samo je jedan od instruktora koji obučavaju polaznike. Instruktori su, prema riječima zapovjednika Kasumovića, prve i zadnje osobe koje polaznici vide tijekom dana.

“Polaznici iza sebe već imaju dosta naučenih lekcija, a instruktori su s njima prošli sva programska područja. Instruktori su sudjelovali u provedbi obuke odnosno bili su instruktori u Šepurinama, većina njih sudionici su Domovinskog rata, motivirani su i dobar su tim. S polaznicima su cijelo vrijeme i oni od njih uče. Želimo da polaznicima instruktori budu uzor,” rekao je pukovnik Kasumović.

Iako su instruktori oni koji nose obuku, koliko mu vrijeme i obveze dopuštaju, u obuku se uključuje i pukovnik Kasumović. Primjerice, polaznicima je održao predavanje o proceduri vođenja postrojbe, a sami smo se mogli uvjeriti kad im se pridružio tijekom tjelovježbe. Nakon što su polaznici odradili seriju zgibova i svladavanja pješačkih prepreka, zapovjednik se s njima bacio na tlo i uz pjevanje Lijepe naše odradio seriju sklekova.

U toj su fazi obuke polaznici prošli sva programska područja na razini pojedinačnih zadaća i sad se radi na spajanju zadaća u kontinuitet te će biti stavljeni u uloge zapovjednika, odnosno vođa koji će morati isplanirati zadaću, taktički je obraniti pred instruktorima, izvršiti je i na kraju raščlaniti. Sama obuka kombinacija je borbenih vještina, elemenata vođenja i psihofizičke izdržljivosti.

“Sinergijom tih triju elemenata dobivamo kompetentnog vođu, koji će biti sposoban izvršavati zadaće, planirati ih u okolnostima povećanog stresa, odnosno kad su smanjeni resursi, nepogodni vremenski uvjeti, kad se dogode zadaće visokog rizika. On u takvim uvjetima mora izvršavati zadaće i donositi ispravne odluke i što je važno – odvesti ljude na zadaću i vratiti ih žive,” objašnjava pukovnik Kasumović. Napominje kako je samo Središte na raspolaganju cijelim Oružanim snagama, prije svega zapovjednicima postrojbi.

“Njima želimo dati ono što oni možda ne mogu dati u svojim postrojbama, a to je fokus na obuci. Naše su postrojbe u velikom operativnom tempu, provode puno vježbi i zadaća i možda nisu uvijek u mogućnost to napraviti. Ovo je idealan prostor jer je obuka izolirana tako da zapovjedniku dajemo ono što on ne može napraviti, a to je šest tjedana isključivo obuke. Ovo je, dakle, za njih velika dobit jer investiraju u svoje najbolje vojnike, u vođe na nižim taktičkim razinama, koji će nakon ove obuke doći još spremniji i još kvalitetniji u svoje postrojbe i prenositi sve ono što su ovdje naučili,” poručuje zapovjednik Središta.

Viši instruktor narednik Antonio Cesarec, koji je zadužen za taktiku prebacivanja snaga kopnom, zrakom i vodom, ističe kako je tek s početkom obuke postalo jasno koliko su takva obuka i takvo Središte bili potrebni Hrvatskoj vojsci.

“Polaznici se zalažu, motivirani su, bliži se kraj obuke i još je više žele završiti. Sami su vidjeli koliko im Središte znači i pomaže u daljnjem radu i razvoju. Sad smo tek došli u fazu zbog koje su i došli ovamo, odnosno obučavamo ih kako da vode postrojbe, što dosad nisu imali priliku raditi,” kaže instruktor Cesarec. Da među polaznicima raste motivacija kako obuka odmiče, potvrđuje i instruktor desetnik Slaven Zlomislić. On je u Središte za razvoj vođa došao iz Središta za temeljnu obuku, gdje je stekao iskustvo mentoriranja radeći s ročnicima.

“Kad je obuka počela, stariji polaznici pokazali su veću motivaciju i želju. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, vidjeli smo i da mladima duh raste pa bi možda bilo dobro i da je obuka malo dulja. Polaznici će u postrojbe prenijeti što su ovdje naučili, što će svakako koristiti njihovu daljnjem razvoju,” kaže instruktor Zlomislić.

Dok skupljamo dojmove s pilot-obuke, čuje se i pjesma. Polaznici, njih 44, podijeljeni u dvije skupine nose na ramenima drvene grede koje ne djeluju nimalo lagano.

 “Naša obuka puna muka, puna bola i jauka,” pjevaju polaznici. S njima smo razgovarali u stankama između dnevnih zadaća i u jednom su složni – obuka je iznimno zahtjevna. Nije toliko riječ o napornim fizičkim aktivnostima, nego o zgusnutom rasporedu. Ustajanje je u pet ujutro, a ne liježu prije ponoći.

“Najteže je podnijeti gust raspored. Nemamo praznog hoda ni predaha. Nismo ni znali da će biti ovako zahtjevno i naporno. O težini obuke najbolje govori činjenica da je odustalo 16 polaznika. Bilo je ozljeda, nekima je nedostajala obitelj,” kaže nam skupnik Zvonimir Primorac, inače pripadnik Bojne protuzračne obrane. Ipak, za sve je njih obuka izazov u karijeri.

“Obuka je naporna i zahtjevna, ali sve se da izdržati. Za mene će završetak obuke značiti da sam prošao još jedan novi izazov koji sam htio proći i nadam se da će mi pomoći dalje u karijeri,” kaže pripadnik 2. mb Gromovi Hrvoje Čavić.

S njim se slaže i pripadnik VOS-a GMBR-a Mate Knezović, koji ističe kako je obukom htio ostvariti neke nove ciljeve.

“Puno toga smo naučili, a najvažnije je imati želju za uspjehom i cilj. Obuka mi puno znači jer sam naučio neke nove stvari koje ću provoditi u postrojbi, bit ću puno jača osoba i mislim da ću biti puno hrabriji u zadaćama koje ću izvršavati,” dodaje Knezović.

Pripadnik 3. mb Pauci desetnik Antonio Jakelić napominje kako ih instruktori neprestano stavljaju u stanje stresa u kojem moraju naučiti planirati i voditi postrojbe.

“Instruktori žele vidjeti kako reagiramo u uvjetima koji nisu idealni kako bismo znali reagirati u zadaćama koje nas očekuju ili ako odemo u mirovne misije i operacije,” kaže Antonio Jakelić.

Kraj obuke polako se bliži, a instruktori polaznike stavljaju u uloge da sami planiraju i izvršavaju zadaće kako bi na kraju proveli vježbu u neprekidnom trajanju od 48 sati. Nakon vježbe slijedi hodnja prema Kninu, gdje će se održati završna svečanost te uručenje diploma i značke o uspješno završenoj obuci.

“Hodnja će biti test fizičke i psihičke spremnosti. Kad dođu na Kninsku tvrđavu dobit će značke i diplome da su završili zahtjevnu obuku. Dočekat će ih obitelji i nadamo se da ćemo postići da budu ponosni na ono što su prošli, da sve što su ovdje naučili s punim povjerenjem mogu prenijeti u svoje postrojbe,” zaključuje zapovjednik Kasumović.

Kad smo napustili vojni poligon “Josip Jović” u Udbini već je pala noć, polaznici su završili večeru, no njihov dan još nije bio gotov. Svi su se uputili prema učionicama gdje im slijedi nastava i priprema za idući obučni dan, a na spavanje će krenuti tek s početkom sutrašnjeg dana…

Martina Butorac

Foto: Tomislav Brandt