Satnik Dražen Pečnik strastveni je ljubitelj padobranstva i trenutačni državni prvak u disciplini likovnih skokova četvorke. Njegova strast prema padobranstvu seže još od srednje škole, a do danas je napravio više od 3500 skokova padobranom. Međutim, časnik Zapovjedništva za potporu Hrvatske vojske nije samo ljubitelj  padobranstva, on je nastavnik padobranstva, ovlašteni ispitivač za potrebe Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, bavi se i zrakoplovnim jedriličarstvom, voditelj je Padobranskog kluba Zagreb te predsjednik Zagrebačkog zrakoplovnog saveza

Satnik Dražen Pečnik u Hrvatskoj je vojsci od 1. listopada 1991. Od tada do danas bio je na različitim dužnostima, a trenutačno radi kao časnik za održavanje PzH u Logističkom operativnom središtu, Zapovjedništva za potporu. Sjeća se, kao da je bilo jučer, kad se prvi put susreo s padobranstvom, bilo je to 1981. godine, netom nakon što je završio treći razred srednje škole. Iako mu je prvi san bio postati vojni pilot, svoju je strast pronašao u padobranstvu. “Do danas sam napravio više od 3500 skokova padobranom, a višestruki sam, i trenutačni prvak države u disciplini likovnih skokova četvorke (Formation Skydiving 4-way). Bio sam i reprezentativac 14 godina te sudjelovao na pet svjetskih prvenstava i dva svjetska kupa, uz veći broj manjih međunarodnih natjecanja. Dok su se održavala vojna padobranska prvenstva u skoku na cilj, redovito sam se natjecao i osvajao medalje“, govori sa sjajem u očima. “Padobranstvu me privuklo to što između vas i zraka, kao medija u kojem se odvija vaša aktivnost, nema posrednika, vaše je tijelo potpuno slobodno u zraku i vi njime upravljate mijenjajući geometriju i položaj tijela, čime se krećete naprijed, nazad, u stranu ili se okrećete oko svoje osi, a možete u određenoj mjeri povećavati ili smanjivati brzinu slobodnog pada. Padobranci imaju jednu uzrečicu, koja taj odnos lijepo opisuje: “Ako je vožnja avionom letenje, onda je i vožnja čamcem plivanje. Zrak morate doživjeti izravno, i u tome je čar padobranskog sporta“, objašnjava s očitim entuzijazmom. Njegov put kroz nebo ne završava samo na padobranstvu, bavi se i zrakoplovnim jedriličarstvom u kojem ima više od 200 sati leta. Padobranstvo zahtijeva isključivu posvećenost, u kojoj se nerijetko preklapaju vojna karijera i vikendi provedeni u nebeskim visinama. Tijekom godišnjeg odmora i slobodnih dana uspijeva napraviti ravnotežu između profesionalnog i privatnog života. “Morate imati razumijevanje svojih nadređenih kad trebate uskladiti obveze vojne službe sa sportskim obvezama, posebno kad sudjelujete na natjecanjima poput svjetskih prvenstava”, objašnjava. Kao jedan od najiskusnijih padobranaca u Zagrebu, pa i cijeloj Hrvatskoj, prihvatio je ulogu predsjednika i stručnog voditelja Padobranskog kluba Zagreb. Klub djeluje od 2012. godine  te broji tridesetak članova. Usmjeren je na discipline padobranstva koje se odvijaju u slobodnom padu. “Kroz godine smo više puta osvajali naslov prvaka Hrvatske u disciplini likovnih skokova četvorke (Formation Skydiving 4-way), te osvojili brojna druga i treća mjesta“. Satnik Pečnik  je na čelu Zagrebačkog zrakoplovnog saveza (ZZS), od 2020. godine koji je sastavni dio Sportskog saveza Grada Zagreba. Njegova glavna zadaća kao predsjednika Saveza promovira koordinaciju aktivnosti članica Saveza, kao i predstavljanje ZZS-a. Budući da je još uvijek aktivan padobranac i sportaš, smatra da vođenje Saveza nije velik izazov, s obzirom na to da se njegove obveze u velikoj mjeri preklapaju ili dopunjuju s obvezama koje ima kao voditelj padobranskog kluba.

Padobranstvo me naučilo smirenosti i brzom razmišljanju

Kad smo ga upitali o najčešćim greškama koje padobranci prave prilikom prvog skoka, odgovorio je da su greške vrlo rijetke. “Obuka je vrlo temeljita i uz primjenu stečenih znanja i pridržavanje sigurnosnih pravila, greške i ozljede su vrlo, vrlo rijetke. Veća je vjerojatnost da će se pogreške dogoditi kod padobranaca koji su između svojeg 50. i 150. skoka, kad narastu krila, ali još nemaju dovoljno iskustva adekvatno procijeniti situaciju. No, uz nadzor nas starijih i iskusnijih, većina mladih padobranaca prođe kroz tu fazu bez većih problema”. Naglasio je i da padobranstvo spada u kategoriju srednje rizičnih sportova, a statistički gledano, broj ozljeda ili smrtnih slučajeva zapravo je niži nego kod nekih sportova koji se smatraju prilično sigurnim, poput cestovnog biciklizma. Kad je riječ o susretu s opasnošću tijekom  padobranstva, istaknuo je nekoliko trenutaka kad je morao upotrijebiti rezervni padobran. Usprkos činjenici da je otvaranje rezervnog padobrana često percipirano kao situacija visokog rizika, satnik Pečnik ističe da je riječ o redovitoj sigurnosnoj proceduri koja se konstantno uvježbava i ponavlja. “Tijekom svoje karijere, otvorio sam rezervni padobran pet puta”, kaže. “Ali s obzirom na uvježbanost, sve je prošlo u najboljem redu i bez posljedica”, dodaje. Ipak, padobranstvo nije uvijek bez posljedica, tako kao jednu od najozbiljnijih ozljeda tijekom svoje padobranske karijere ističe istegnuće ligamenata koljena koje ga je prizemljilo na tri tjedna. Raspravljajući o tome kako vojna obuka utječe na njegove padobranske sposobnosti, ističe da jedno područje značajno obogaćuje drugo. “Puno stvari iz vojne obuke i službe koju obavljam može se primijeniti u padobranstvu, ali i velika količina znanja i iskustva iz padobranstva primjenjiva je u mojem poslu“, kaže  te dodaje: “Padobranstvo me naučilo smirenosti i brzom i hladnokrvnom razmišljanju u složenim (da ne kažem opasnim) situacijama, dok mi je moje vojno iskustvo vrlo korisno u brzoj procjeni složenih situacija kao i sagledavanju šire slike problema s kojima se susrećemo.“ Iz prethodnog razgovora možemo zaključiti da padobranstvo nije samo hrabrost i adrenalin, ono donosi niz korisnih vještina koje se mogu primijeniti u različitim kontekstima, kao što su strpljenje, smirenost i brzo razmišljanje. Kad govorimo o sigurnosnim mjerama u padobranstvu, njihov je značaj od primarnog interesa. Detaljne pripreme i strukturirane procedure ulaze u svaki skok. Svaki padobranac opremljen je s dva padobrana – glavnim i rezervnim – dok mnogi koriste i padobranski automat, uređaj koji će automatski aktivirati rezervni padobran u slučaju nepravilnosti. Također, strogo pridržavanje propisa i redovita provjera znanja i vještina iz sigurnosnih procedura ključne su komponente. “Prilikom izvođenja skokova, svi su padobranci obvezno opremljeni s dva padobrana (glavni i rezervni padobran), a najveći broj padobranaca usto koristi tzv. padobranski automat, uređaj koji će u slučaju onesposobljenosti padobranca automatski aktivirati rezervni padobran. Obvezno je pridržavanje svih važećih pravila i propisa, a provode se i vrlo detaljno razrađene mjere pripreme i izvršenja skoka. Provode se također redovite provjere i obnove znanja iz primjene sigurnosnih procedure. Iako je riječ o sportašima amaterima, u pravilu civilima, disciplina koja vlada na aerodromu prilikom izvođenja skokova usporediva je s disciplinom tijekom provedbe vojne obuke“, objašnjava satnik Pečnik. Tijekom   njegove 43 godine duge karijere imao je i dosta skokova za pamćenje.

Jedinstveno iskustvo koje je teško opisati

Posebno ističe jedan od takvih skokova koji se dogodio tijekom otvaranja Univerzijade na Dinamovu stadionu, zatim skokovi u kojima je obarao nacionalne rekorde, pa sve do skokova iz različitih letjelica iz kojih se inače ne skače poput balona ili jedrilice. Padobranstvo je iskustvo koje je teško opisati, ali svaki je put jedinstveno. Osjećaj kad prvi put skočite padobranom nudi vrtlog emocija. “Svi koji su skočili padobranom dijele isti doživljaj. Nakon što prvo osjete navalu adrenalina dok su na vratima aviona i pripremaju se na skok, nakon odvoja od aviona postoji jedno kratko razdoblje od sekundu, dvije, koje je potpuno tamno, kako bismo rekli nema slike i nema tona, a onda odjednom, slijedi apsolutno oduševljenje tišinom koju možete osjetiti i čuti kad se padobran otvori i vi ste na 700 – 800 m iznad zemlje, a oko vas je samo zrak. Nešto što je stvarno vrlo teško opisati, to jednostavno morate sami doživjeti“, opisuje naš sugovornik. Međutim nije sve tako divno kod padobranskih skokova, ima i ona loša strana, a to je kad se dogode padobranske nesreće. No, i to je područje našeg sugovornika koji je tijekom svoje karijere bio član nekoliko povjerenstava za istraživanje padobranskih nesreća, ne samo u Hrvatskoj već i u Sloveniji. “Istraživanje nesreća nije ugodan posao, jer se u pravilu izlazi na teren neposredno nakon nesreće i prizor koji zateknete nije za svakog. No, riječ je o vrlo važnoj zadaći jer je uloga povjerenstva otkriti koji su uzroci nesreće te predložiti mjere kako bi se slične nesreće spriječile u budućnosti. Takva su povjerenstva u pravilu multidisciplinarna, a ja sam bio stručna osoba za padobranstvo. Iako smo u najvećem broju slučajeva došli do konkretnih zaključaka i prijedloga mjera, bio je i slučaj kad smo imali samo indicije na  mogući uzrok  nesreće, ali nismo bili u mogućnosti donijeti definitivne zaključke i predložiti mjere za otklanjanje rizika. Padobranci nisu opremljeni crnom kutijom i svoje zaključke donosite na temelju raspoloživih nalaza i dokaza, a toga u nekim slučajevima i nema baš puno.“ Također, kapacitet njegova vojnog znanja i iskustva iz padobranstva koristi se ne samo na osobnoj, već i na grupnoj razini. Satnik Pečnik surađuje s postrojbama Oružanih snaga Republike Hrvatske koje u svojem sastavu imaju padobrance ili provode padobranske aktivnosti. “To se prije svega odnosi na suradnju u obuci naprednih tehnika u slobodnom padu i slično.“ Satnik Pečnik opisuje padobranstvo kao ultimativan izvor slobode, smirenja i smanjenja stresa kojem smo svakodnevno izloženi.

Uđite u padobranstvo s otvorenom glavom i srcem

“Nakon napornog radnog tjedna, nema bolje stvari za um i tijelo od vikenda provedenog na aerodromu i u zraku. Naime, tijekom skoka vi se morate mentalno i fizički u potpunosti usredotočiti na skok kao takav i time automatski oslobađate svoj um od svih drugih misli. Neki ljudi godinama vježbaju meditaciju kako bi naučili osloboditi um od neželjenih misli. Kod padobranstva to dolazi samo po sebi. A zadovoljstvo koje osjetite nakon dobro izvedenog skoka iskustvo je koje se teško može usporediti s bilo čim drugim“, zaključuje satnik. Za mlade padobrance koji tek započinju svoju avanturu, ima savjet: uđite u padobranstvo s otvorenom glavom i srcem. “Do sada nisam sreo nekog tko je skočio iz zrakoplova, a da nije bio apsolutno oduševljen tim iskustvom, čak i ako se poslije nije nastavio baviti tim sportom. Padobranstvo je prekrasna aktivnost koja vam pruža velike mogućnosti za osobni razvoj, stjecanje novih iskustava i poznanstava te prilika da upoznate svijet iz perspektive koja je velikoj većini ljudi nedostupna i nepoznata.“ Kako satnik Pečnik sam kaže, padobranstvo nije samo sport ili hobi – to je način života, niz strasti i iskustvo koje neprestano oblikuje život. Veselimo se  svakom novom skoku, svakoj zabilježenoj milji te svakom  novom osvojenom rekordu satnika Pečnika jer sve su to dijelovi padobranskog mozaika koji definira njegov život.

TEKST: Ines Grossi; FOTO: Privatna arhiva