Patriot se širi Europom

Operativno vjerojatno najuspješniji zapadni PZO sustav velikog dometa osvaja nova tržišta na našem kontinentu…

Sustav Patriot dosad je bio uključen u više od 200 borbenih misija, a samo od 2015. presreo je više od sto taktičkih balističkih projektila (Foto: US DoD / Master Sgt. Sean M. Worrell, USAF)

Američki sustav za protuzračnu obranu MIM-104 Patriot (Phased Array Tracking Radar to Intercept On Target) već je dugo u uporabi, točnije od 1984., a poznat je postao tijekom Zaljevskog rata 1991. obarajući iračke balističke rakete Scud. Nakon toga istaknuo se i u drugim sukobima, u zadnje vrijeme u obrani Saudijske Arabije od projektila iz Jemena, ali i u obrani Izraela. Doduše, ondje nije toliko protubalistički orijentiran jer Izrael za to ima domaće sustave Iron Dome, David’s Sling i Arrow. Zanimljiv je podatak da je Patriot oborio prvi avion tek 2014., kad je nad izraelskim teritorijem uništen sirijski Su-24. U ožujku ove godine ta se situacija ponovila.

Američki PZO sustav učinkovitost je pokazao 1991. u Zaljevskom ratu, u operacijama Pustinjska oluja i Pustinjski štit (Foto: US Army)

Stalna modernizacija učinila je Patriot aktualnim do danas. Dapače, ozbiljan je konkurent novijim sustavima, a planiranim uvođenjem umreženog sustava upravljanja te radara koji pokriva 360 stupnjeva ispravit će se glavni nedostaci i osigurati mu budućnost. U prilog tom zaključku idu i zaredale narudžbe europskih zemalja na koje snažno utječe sigurnosna situacija nastala tijekom ukrajinske krize. Naravno, Patriotova prednost u tom je kontekstu i demonstracija savezništva s SAD-om koja se ostvaruje njegovom kupnjom.

Zadnji standard

Osnovne su sastavnice paljbene jedinice, tj. bitnice tog sustava, radar AN/MPQ-53 ili poboljšani AN/MPQ-65, zapovjedno mjesto AN/MSQ-104 Engagement Control Station (ECS), antenski UHF komplet OE-349 Antenna Mast Group (AMG) namijenjen komunikaciji s višim zapovjednim mjestom (Information Coordination Central – ICC), generator električne energije EPP-III te lanseri M901. Elementi su postavljeni na kamione ili kamionske poluprikolice, što sustav čini prilično pokretljivim u strateškom i operativnom smislu, no, ipak se ne može govoriti o taktički visokopokretljivom sustavu. Zadnji standard sustava je Konfiguracija 3 iz 2000. godine, kod koje je uveden radar AN/MPQ-65. Dorađen je i sustav zapovijedanja i komunikacije uvođenjem sustava prijenosa podataka, odnosno podatkovne veze Link 16. Postoji i Konfiguracija 3+ optimizirana za rakete PAC-3 MSE koja ima dodatna poboljšanja u vidu pouzdanosti i sučelja posade.

Radari su s pasivnom faznom antenom, odnosno s elektroničkim skeniranjem pa se koriste za otkrivanje ciljeva te ciljanje i vođenje raketa (ovisno o tipu raketa). Inače, kod drugih suvremenika Patriota te su funkcije često podijeljene na specijalizirane radare. Riječ je o vrlo moćnim radarima s velikim dometom i velikom otpornosti na elektroničke protumjere i navodnom mogućnosti razlikovanja mamaca od pravih bojnih glava balističkih raketa (AN/MPQ-65). No, njihov je nedostatak što pokrivaju samo zonu od 120 stupnjeva pri detekciji ciljeva i 90 stupnjeva za napad, što znači da je za uspješnu uporabu presudna dobra procjena smjera dolaska prijetnji ili je nužno postavljanje više bitnica (bojni) u kružnu obranu.

IBCS (r)evolucija

U organizaciji Northrop Grummana pripadnici američke vojske prošle su godine testirali IBCS (Foto: Northrop Grumman)

SAD ima u uporabi 15 bojni Patriota, koje se obično i operativno raspoređuju na razini bojne. Svaka bojna ima četiri bitnice, a svaka bitnica šest lansera, od kojih četiri uglavnom koriste rakete PAC-2, a ostala dva PAC-3 odnosno PAC-3 MSE.

U pripremi je modernizacija Patriota, ali i općenito sustava protuzračne obrane SAD-a uvođenjem sustava IBCS (Integrated Air and Missile Defense Battle Command System), koji razvija Northrop Grumman. Riječ je o modularnom sustavu otvorene arhitekture koji će omogućiti izravno uvezivanje paljbenih jedinica Patriota s drugim vanjskim senzorima, ali i drugim tipovima PZO sustava u jedinstvenu, integriranu, ali i vrlo fleksibilnu PZO mrežu. IBCS će omogućiti bitnici Patriota gađanje raketom PAC-3 s aktivnim vođenjem, tako da cilj ne vidi vlastitim radarom nego da potrebne podatke dobije od bilo kojeg drugog radara u mreži. Usto, teoretski je moguće i povezati se na, npr., sustav upravljanja vatrom dalekometnog topništva čime bi se omogućilo uzvraćanje vatre po mjestima lansiranja balističkih raketa.

Kontejner s prototipom sustava IBCS koji će omogućiti izravno uvezivanje Patriota s drugim vanjskim senzorima, ali i s drugim tipovima PZO sustava u jedinstvenu, integriranu i fleksibilnu PZO mrežu (Foto: Northrop Grumman)

U budućnosti će se, uključivanjem u IBCS mrežu, struktura sustava bitno promijeniti, a zapovjedno-upravljački elementi višeg reda (bojne i naviše) bit će izbačeni iz uporabe uz zadržavanje samo ECS upravljačkih stanica kao sučelja postojećeg radara. Međutim, planira se uvesti i novi radar koji pokriva 360 stupnjeva, no još nije odabran konkretan tip. Taj radar, kao i lanseri, bit će izravno povezani na IBCS mrežu i svime će upravljati operativna središta (Engagement Operations Center – EOC) na trima razinama. Prvi EOC služit će za trenutačne, drugi za napadne, a treći za buduće operacije pa neće biti potrebe za čvrstom strukturom bojne.

Tri generacije raketa

Ispaljivanje iz Patriota uz korištenje sustava IBCS, koji je komponenta u programu američke vojske naziva Army Integrated Air and Missile Defense (AIAMD) (Foto: US Army)

S vremenom su se razvijale i rakete pa se može govoriti o trima vrstama koje su trenutačno u uporabi, točnije PAC-1, -2 i -3 (Patriot Advanced Capability). PAC-1 softverski je poboljšana inačica originalne rakete tog sustava i nije namijenjena obaranju balističkih projektila. Upravo stoga je razvijena PAC-2 raketa koja je optimizirana za takve ciljeve, vezano prije svega uz blizinski upaljač i bojne glave. Poslije se pojavila inačica PAC-2 GEM (Guidance Enhanced Missile) s poboljšanim senzorom rakete te bojnom glavom s bržom aktivacijom. Dodatno je razvijena podinačica GEM-T specijalizirana za balističke ciljeve i GEM-C za krstareće rakete. PAC-2 bitno je poboljšao i najveći domet sustava protiv zrakoplova s oko 70 km na do 160 km.

PAC-1 i PAC-2 koriste sustav vođenja putem rakete (track-via-missile – TVM), kakav koristi i Patriotov sovjetski, odnosno ruski pandan S-300. Riječ je o inačici poluaktivnog radarskog vođenja gdje radar bitnice osvjetljava cilj, a senzor u raketi prima refleksiju radarskog signala s cilja. Raketa izračunava put presretanja i šalje taj podatak u ECS postaju posredstvom prijamnika na radaru bitnice. ECS taj podatak kombinira s vlastitim podacima o cilju te šalje raketi zapovijedi za kretanje optimalnom putanjom za presretanje cilja.

PAC-3 je, pak, dosta drukčija raketa. Specijalizirana je za balističke ciljeve, puno manja te tako danas na jednu prikolicu s lanserima umjesto četiriju PAC-1/2 stane čak 16 PAC-3 raketa. Puno je pokretljivija te cilj primarno uništava kinetički, udaranjem u nj (hit to kill), premda ima i malu bojnu glavu radi pojačanja učinka. Kako bi postigla tako veliku preciznost, PAC-3 ima aktivni sustav vođenja, tj. koristi svoj minijaturni radar u nosu u terminalnoj fazi napada. Od 2016. u uporabi je MSE (Missile Segment Enhancement) inačica PAC-3, koja ima povećan domet te mogućnost presretanja i balističkih raketa srednjeg dometa (do 3000 km). Prethodne su inačice bile ograničene na taktičke balističke rakete (dometa do 1000 km). Učinkoviti domet PAC-3 protiv balističkog cilja iznosi 20 km, odnosno 35 km u slučaju MSE inačice.

Poljaci i Amerikanci istodobno

Poljska je naručila Lockheedove projektile PAC-3 MSE (Foto: John Hamilton / White Sands Missile Range Public Affairs)

Poljska se još 2015. odlučila za Patriot u sklopu projekta nabave PZO sustava velikog dometa WISŁA. Međutim, tek ove godine u ožujku potpisan je prvi ugovor o nabavi. Takav vremenski odmak svjedoči o složenosti pregovora s američkom stranom oko udjela domaće industrije u projektu te o konfiguraciji samog sustava. Jedan od glavnih spornih elemenata bilo je inzistiranje Poljaka da u startu dobiju sustav s ugrađenim IBCS-om, tj. prije nego ga je američka vojska namjeravala nabaviti.

U ožujku je, dakle, potpisan sporazum o nabavi Faze 1 projekta WISŁA, koji uključuje dvije bitnice Patriota s IBCS sustavom i raketama PAC-3 MSE. Vrijednost nabave iznosi oko 4,57 milijardi dolara, od čega bi oko 200 milijuna trebalo završiti u rukama domaćih kompanija na temelju offset programa. Tim se ugovorom definira istodobno (do kraja 2022.) uvođenje IBCS-a u poljsku i američku vojsku.

Raytheon nudi jeftinije rješenje, rakete SkyCeptor, koje bi se mogle proizvoditi u Poljskoj (Ilustracija: Raytheon)

Poljske će bitnice u usporedbi s američkim biti veće i imati svaka po dvije paljbene jedinice s radarom AN/MPQ-65 i po četirima lanserima M903. Lockheed Martin isporučit će 208 raketa PAC-3 MSE te još 11 za testiranje. Te rakete stoje više od šest milijuna dolara po komadu pa Poljaci planiraju u drugoj fazi integrirati jeftinije rakete SkyCeptor koje bi se vjerojatno i proizvodile u Poljskoj. One bi preuzele nešto lakše ciljeve u vidu aviona, helikoptera i bespilotnih letjelica, dok bi se PAC-3 MSE čuvao za proturaketnu ulogu. SkyCeptor inačica je rakete Stunner izraelskog sustava David’s Sling u čiji je razvoj uključen američki Raytheon.

Preostali ugovoreni elementi sustava još su četiri stanice za upravljanje vatrom, četiri radarska sučelja (Radar Interface Unit) koja povezuju Patriot s novom generacijom IFCN (Integrated Fire Control Network) sustava koji je dio IBCS-a. Tu je i 18 kompleta LINK (Launcher Integration Network Kit), kojim se uvezuju lanseri s IFCN-om uključujući dva pričuvna, zatim 14 jedinica operativnih zapovjednih mjesta EOC (od čega su dva za buduće operacije, šest za trenutačne operacije i šest za napadne operacije), 15 IFCN jedinica, četiri generatora te pet terminala MIDS-LVT (Multifunctional Information Distribution Systems / Low Volume Terminals), koji služe povezivanju komunikacijskog kompleta s Linkom 16. U ugovoru je i oprema za ispitivanje i održavanje, pričuvni dijelovi, dokumentacija, obuka itd.

Posao i za domaće tvrtke

Raytheonovo najjednostavnije moguće objašnjenje djelovanja Patriota (Ilustracija: Raytheon)

Offset dio posla uključuje prethodno postignute sporazume poljskog Ministarstva obrane s Lockheed Martinom i Raytheonom. Sporazum s Lockheedom uključuje 15 aktivnosti u vrijednosti od 725 milijuna zlota (197 milijuna dolara), koje uključuju domaću proizvodnju i održavanje lansera za rakete PAC-3 MSE, ali i proizvodnju određenih komponenti za te rakete. Također, predviđena je uspostava laboratorija za ispitivanje raketa, a Lockheed se obvezao i uspostaviti nove kapacitete za održavanje aviona F-16.

Raytheon se pak obvezao na 31 aktivnost u vrijednosti od 224 milijuna zlota (60,3 milijuna dolara), koje uključuju sposobnosti zapovijedanja i upravljanja na osnovi IBCS sustava, proizvodnju i održavanje lansera i prikolica za popunu te uspostavu certificiranog ureda za upravljanje proizvodnjom, održavanje i prilagodbu sustava. Očekuje se i da će Poljska dobiti licenciju za proizvodnju topova Bushmaster kalibra 30 mm.

Za prodaju putem programa Foreign Military Sales (FMS) zadužena je državna Agencija za sigurnosnu suradnju (Defense Security Cooperation Agency – DSCA). Zanimljivo je spomenuti da je, dok je DSCA obavještavala Kongres SAD-a o prodaji, objavljena procijenjena vrijednost tog posla od čak 10,5 milijardi dolara, što je postalo predmet rasprava u Poljskoj. Konačna, puno manja cijena, rezultat je pristanka poljske strane da IBCS sustav bude identičan američkoj inačici, tj., neće financirati razvoj prvotno tražene polonizirane inačice sustava. Isporuka obiju bitnica trebala bi se realizirati 2022. godine.

Druga faza projekta WISŁA trebala bi uključivati još šest bitnica, radare s pokrivanjem 360 stupnjeva (moguće domaćeg dizajna) i spomenute rakete SkyCeptor. U tijeku su pregovori o drugoj fazi, čiji je završetak planiran za 2024., dvije godine nakon prve. Nedavno, krajem rujna, Raytheon i Pentagon objavili su potpisivanje ugovora vrijednog više od milijardu i pol dolara zaq isporuku prvih četiriju sustava Patriot poljskoj, u okviru Faze 1.

Brzinska odluka

Rumunjska je, za razliku od Poljske, ekspresno nabavila svoje Patriote. U travnju prošle godine objavila je namjeru kupnje sustava, a već u studenom potpisala prihvaćanje Raytheonove ponude. To je bila polazna točka za pregovore oko ugovora američke vlade s Raytheonom jer je riječ o FMS nabavi. U tom slučaju državne agencije SAD-a u ime krajnjeg korisnika nabavljaju opremu te obavljaju sve poslove vezano uz testiranje kvalitete, certificiranje i slično kao da kupuju za sebe. Raytheon je već u svibnju ove godine dobio prvi ugovor vrijedan 395,85 milijuna dolara vezano uz taj posao. Bitna razlika između te nabave i poljskog slučaja, koja je i omogućila brz razvoj događaja, u tome je što Rumunjska nabavlja inačicu sustava identičnu onoj koju trenutačno koristi KoV SAD-a, tj. nema razvojnih elemenata.

Novi prototip radara koji Raytheon predlaže za Patriot uključuje AESA tehnologiju i galijev nitrid (GaN), materijal koji povećava snagu radijskih frekvencija (Foto: Raytheon)

Prema objavi DSCA-e, Rumunjska kupuje sedam paljbenih jedinica Patriota, Konfiguracije 3+ zajedno s radarima, upravljačkom postajom, komunikacijskom opremom, lanserima i generatorima električne energije. U kompletu je predviđena i isporuka raketa: 56 raketa MIM-104E PAC-2 GEM-T te 168 raketa PAC-3 MSE.

Iako je u navedenoj objavi navedena vrijednost posla od 3,9 milijardi dolara, konačna je vrijednost veća, tj. 4,64 milijarde uključujući PDV, od čega je sredinom godine Rumunjska već uplatila 910,1 milijuna dolara. Raytheon je najavio i mogućnost rumunjske proizvodnje određenih elemenata sustava, konkretno radara u pogonima tvrtke AEROSTAR S.A. Bacău. Uvođenje sustava u uporabu predviđeno je za 2020. godinu.

Patriot izvan NATO-a

Dok odluka Poljske i Rumunjske o odabiru Patriota nije bila iznenađenje zbog savezništva tih zemalja s SAD-om u NATO-u te razvijene bilateralne obrambene suradnje, u slučaju neutralne Švedske postojala je, barem za promatrače, veća neizvjesnost. Ipak, Švedska je odlukom iz studenog 2017. dala prednost američkom proizvodu pred navodno 150 milijuna eura jeftinijom konkurencijom francuskog sustava Eurosam SAMP/T. Kao i kod prethodnih dvaju slučajeva, riječ je o FMS postupku koji je počeo prihvaćanjem pisma ponude 8. kolovoza ove godine.

Prilikom objave švedske odluke o nabavi Patriota citirana je cijena od oko 1,1 milijardu dolara, ali radi usporedbe, DSCA navodi procijenjenu vrijednost posla na puno veće 3,2 milijarde. Prema DSCA-i, nabavljaju se četiri paljbene jedinice Konfiguracije 3+ zajedno sa 100 raketa MIM-104E PAC-2 GEM-T i 200 raketa PAC-3 MSE.

Ukrajina je izgledna nova, sedamnaesta korisnica Patriota. Naime, krajem kolovoza ove godine ukrajinski veleposlanik u SAD-u objavio je da je zatražena prodaja PZO sustava u vrijednosti od 750 milijuna dolara po jedinici i po potrebi najmanje triju odgovarajućih vojnih sustava. Vjerojatno je u pitanju Patriot, a dodatnu težinu tom poslu dao je nekoliko dana potom posebni izaslanik SAD-a za Ukrajinu Kurt Volker, izjavom da je Washington spreman proširiti vojnu pomoć i na opremanje ukrajinskih protuzračnih i mornaričkih snaga.

Vedran SLAVER