Pehar ostaje u GOMBR-u

Broj 658, Reportaža
10.06.2022

Nakon što je prošle godine naslov najspremnijeg pripadnika OSRH osvojio satnik Ivan Gerenčir, ove je godine na teškoj stazi poligona na Slunju najbolji bio njegov kolega iz postrojbe, desetnik Hrvoje Mutnjaković

”Prilaziti zvonu sa spoznajom da si prvi osjećaj je koji riječi ne mogu opisati,“ rekao je desetnik Hrvoje Mutnjaković, najspremniji pripadnik OSRH

Kasno svibanjsko sunce protezalo se iznad brdovita krajolika vojnog poligona ”Eugen Kvaternik“ kod Slunja. Već je rano jutro u 5:30 dalo naslutiti da nas očekuje vruć, pravi ljetni dan. Kod zgrade ”bivšeg TRB-a“ u kojoj je nekad bilo sjedište Topničko-raketne bojne GMTBR-a prava je vreva. Pozitivnu atmosferu ne može ništa pokvariti, a uzbuđenje se može namirisati u zraku. Kad smo stigli do ”bivšeg TRB-a“ svi su natjecatelji već bili u ”niskom startu“ – oprema ukupne mase 17 kilograma već je bila na njima – ranac, jurišna puška, zaštitna maska, kaciga i taktički borbeni prsluci s četiri spremnika. Nestrpljenje i želja na licima natjecatelja otkrivali su mjesece i mjesece priprema. Sve oči uprte su u vojnika koji stoji ispod natpisa START i čeka znak za pokret. Sudac na startu ne skida pogled sa štoperice, a njegovim ”kreni“ u 6:00 sati 25. svibnja 2022. započinje još jedno, deseto po redu natjecanje “Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku”.

Novitet u kvalifikacijama

Natjecatelji, već vidno iscrpljeni, dodatno su oprezni i pametno koriste pet minuta koje imaju za prelazak vodene zapreke, tj. rijeke Mrežnice

Startne brojeve, uobičajeno, odredilo je kvalifikacijsko gađanje dan uoči natjecanja. Pored uobičajenog preciznog gađanja iz samokresa HS-9, situacijsko gađanje iz jurišne puške VHS-2 s mehaničkim ciljnikom dosad je neviđeno na ovom natjecanju. Novoosmišljeni koncept zanimljiv je ne samo natjecateljima, nego i promatračima. Traku dugu dvjestotinjak metara prolaze dva natjecatelja istodobno, s ciljem što bržeg prolaska i što preciznijih pogodaka. Noseći svu propisanu obveznu opremu, nakon što ih voditelj gađanja prozove, odlaze na početak trake. Nakon što napune dva spremnika, silaze s benta gdje uzimaju dvije pune kutije streljiva za Browning, svaku mase desetak kilograma. S tim kutijama trče do prvog paljbenog položaja udaljenog pedesetak metara, gdje s deset metaka iz ležećeg stava gađaju metu udaljenu 100 metara. Nakon što isprazne prvi spremnik s deset metaka i ostave kutije sa streljivom, do idućeg paljbenog položaja dijeli ih svega pedeset metara. No, preko njih moraju prenijeti vreću pijeska tešku pedesetak kilograma. Izbor je njihov – nositi ili vući. Vidjeli smo razne kombinacije – vući i trčati, nositi i trčati, vući i hodati. Zadaća na zadnjem paljbenom položaju slična je onom na prvom. Deset metaka mora pogoditi metu udaljenu 50 metara, s tim da se pet metaka gađa iz klečećeg, a pet iz stojećeg stava. Prosječno je vrijeme prolaska trake osam minuta, a dvjesto je ukupan broj bodova koji natecatelji mogu osvojiti, odnosno deset bodova po krugu na meti. Nakon gađanja iz VHS-a 2
natjecatelji hodaju nekoliko minuta i dolaze do mjesta preciznog gađanja iz HS-a 9 gdje gađaju 10 metaka u metu udaljenu 15 metara za maksimalnih sto bodova. Na temelju zbroja rezultata pogodaka određuje se ukupni rezultat koji određuje startne brojeve natjecatelja, a suci nam objašnjavaju da ako se dogodi isti broj bodova, u obzir uzima i vrijeme prolaska trake.

Ponovno na startu

Idućeg dana, nakon pregleda obvezne osobne opreme, naoružanja i natjecatelja, natjecatelji ulaze u startni koridor. Svakih trideset sekundi ispod natpisa START prošao je novi natjecatelj. Tu su neki koje smo vidjeli na prošlogodišnjem natjecanju, ali i na prijašnjim. Satnik Ivan Gerenčir, skupnik Filip Ličanin, razvodnik Marko Grbeš, Matija Ivaković iz Bosne i Hercegovine, samo su neki koji su već nekoliko puta pozvonili na cilju, a mi smo ih ispratili na stazu dugu trideset kilometara. Već do prve radne točke formirale su se grupice i binomi kako bi se trideset kilometara što lakše istrčalo, što je samo jedan od pokazatelja timskog duha i zajedništva, a što natjecanje promovira.

Pratili smo natjecatelje na nekim radnim točkama. Orijentacija je bio prvi izazov s kojim su se sreli. Pametni satovi, pametni telefoni i ostala oprema koja bi natjecateljima mogla pomoći pri svladavanju orijentacije strogo je zabranjena. Orijentaciju, po običaju moraju proći ”pješke“ – uz zemljovid mjerila 1:25 000 i ručni kompas. Da bi uspješno svladali prvu radnu točku, natjecatelji su morali pronaći četiri zadane orijentacijske točke i označiti ih na za to predviđenom mjestu. Ako se označi kriva točka ili neka nedostaje, slijedi kazna. Ta radna točka nosi najrigorozniju kaznu: dok ostale nose dvije, pet ili deset minuta, kazna za pogrešku na njoj je trideset minuta. Nakon nekoliko kilometara trčanja po makadamu, još uvijek zaklonjenim hladom, prvi natjecatelji stižu na drugu radnu točku. Ondje ih dočekuju suci, iskusni dočasnici Bojne NBKO koji provjeravaju je li zaštitna maska ispravno stavljena i upućuju natjecatelje prema kontaminiranom zemljištu. Da prolazak zemljišta sa zastavicama za označavanje kontaminirane zone ne bude tako jednostavan, pobrinule su se potezne protupješačke mine i dimne bombe jarkih boja. Usredotočenog pogleda i opreznog koraka, natjecatelji jedan po jedan prolaze područje duljine sto metara, pazeći da ne potegnu žicu mine ili uđu u kontaminirano područje. Prizor izlaska natjecatelja iz oblaka jarkih boja podsjeća na scene iz akcijskih filmova. Nakon uspješnog prolaska kontaminiranog područja u zadanom okviru od tri minute, natjecatelji spremaju zaštitne maske u rančeve dok im sudac ”cvika“ kartu čime potvrđuje da je radna točka uspješno svladana. Popuna vodom i energetskom pločicom, ranac i puška nazad na leđa te trčećim korakom prema idućim radnim točkama – gađanje iz VHS-a 2 i HS-a 9.

Svladavanje padine visoke 64 metra pomoću alpinističkog užeta

Na temelju slobodne procjene možemo reći da je polovina natjecatelja prošla drugu radnu točku dok su vodeći već prošli radnu točku broj pet – izvlačenje ranjenika pod paljbom. Područje duljine deset metara prekriveno je vojnim paravanom, a zadaća je izvući ranjenika ispod paravana. Pravila su jasna – nema dodatne opreme za izvlačenje, ne smije se dodirnuti paravan svojim tijelom ili tijelom ranjenika i ne smije se ugroziti osobna sigurnost, a za svako kršenje pravila slijedi kazna od dvije minute. Radna točka nalazi se otprilike na polovini staze te se na natjecateljima vide prvi znaci iscrpljenosti. No, pred njima su još tri radne točke. Na sljedećoj radnoj točki u prostor veličine 5 x 5 metara, s udaljenosti od 15 metara iz ležećeg položaja gađaju bombom s maksimalno tri pokušaja. Ako promaše, slijedi im ”kazneni odmor“ u trajanju od pet minuta. Taj dio staze izazovniji je od prvog zbog uzbrdica i sužene prometnice, a vrelo svibanjsko sunce nimalo ne olakšava trčanje pod opremom teškom sedamnaest kilograma. No, na sljedećoj radnoj točki natjecatelje čeka osvježenje. Zvuci rijeke daju naslutiti da se približavamo vrelu Mrežnice.

Osvježavajući izazovi

Upravo se tu nalaze zadnje dvije radne točke, od kojih svaka nosi svoje izazove. Nekoliko kilometara od cilja, pred natjecateljima se nalazi jedina diskvalificirajuća radna točka – svladavanje padine užetom. Za avanturiste to je prava poslastica, jer se pomoću alpinističkog užeta spuštaju niz padinu visoku 64 metra, sa samo jednim pokušajem. Nema kaznenih bodova – tko ne svlada padinu diskvalificiran je. Stojimo kod vrela Mrežnice zajedno sa zapovjednicima postrojbi iz kojih dolaze natjecatelji, sinovi pokojnog bojnika Davora Jovića, suci i pripadnici VOS-a GOMBR-a čiji dron prati natjecatelje dok se spuštaju niz padinu… Prizor koji gledamo uistinu je impresivan. Dio padine natjecatelji svladavaju odgurivanjem od stijenu, a veći dio moraju preći isključivo spuštanjem niz uže. Nadzor iskusnih sudaca dočasnika iz ZSS-a osigurava da nema ozljeda, a nakon svladane padine natjecatelji nastavljaju na iduću radnu točku udaljenu svega nekoliko desetaka metara. Dakle, lijevu i desnu obalu Mrežnice spajaju tri užeta koja podsjećaju na slovo ”v“. Natjecatelji hodaju po jednom užetu pridržavajući se za druga dva. Iako visina nije prevelika i natjecatelje osigurava alpinistički pojas, nizak vodostaj Mrežnice na dnu otkriva golo kamenje od kojeg dijeli jedan krivi korak. Natjecatelji, već vidno iscrpljeni, dodatno su oprezni i pametno koriste pet minuta koje imaju za prelazak vodene zapreke. Do prometnice koja vodi prema cilju dijeli ih uzbrdica nagiba dvadeset stupnjeva i duljine nekoliko stotina metara, na kojoj, vjerujemo, natjecatelji nisu zahvalni. Upućujemo se prema ”bivšem TRB-u“ zajedno sa zapovjednicima kako bismo čuli prve zvukove zvona na ovogodišnjem Prvom za Hrvatsku.

Iz ljubavi prema vojnom pozivu

Nestrpljivo stojimo na cilju i čekamo najspremnijeg pripadnika OSRH da prođe ispod natpisa CILJ. Ponosnim korakom, prema nama hoda desetnik Hrvoje Mutnjaković, pripadnik Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Suci su spremni za zadnji pregled opreme, a gromoglasni pljesak i povici ”bravo“ i ”svaka čast“ na iscrpljeno lice desetnika Mutnjakovića mame velik osmijeh. Odlaže opremu i sjeda na stolicu, ispunjen srećom i zadovoljstvom znajući da je najbolji. Do zvona ga dijeli nekoliko desetaka metara. Zvona, koje će svima obznaniti da pehar ostaje u GOMBR-u. Slijedi ga kolega iz GOMBR-a skupnik Filip Ličanin koji, poput svojeg kolege, s umornog lica ne skida ponosni smiješak, a nekoliko minuta iza njega dolazi i pobjednik brončanog sjaja – desetnik Ivica Budić iz Zapovjedništva za potporu. Dok suci potvrđuju kompletiranost opreme, troje najboljih čeka na svoj trenutak. Zapovjednici postrojbi iz kojih dolaze natjecatelji oformili su dvored kako bi pljeskom ispratili najbolje do zvona. Potezanje užeta i zvuk koji čini bat udaranjem o tijelo zvona ostat će desetniku Mutnjakoviću zauvijek u sjećanju, kaže da je prilaziti zvonu sa spoznajom da si prvi osjećaj koji riječi ne mogu opisati, a to nam je potvrdio osmijeh koji nije skidao s lica. Desetniku Mutnjakoviću to je peti put da sudjeluje na ovom natjecanju – prvo natjecanje bilo mu je 2015. godine, a od 2018. godine sudjeluje na svakom. Kaže kako to radi iz ljubavi prema vojnom pozivu i izazova koji dolaze s njim. ”Natjecanje je upoznavanje i pomicanje vlastitih granica, koje uvijek rado pomičem,“ kaže. Jasno da nas je zanimalo koja mu je radna točka bila najizazovnija. Kroz četiri prijašnja natjecanja stekao je dovoljno iskustva da zna da je orijentacija u većini slučajeva presudna, odnosno ”dobro odrađena orijentacija daje veliku prednost u nastavku natjecanja“ objašnjava desetnik Mutnjaković te nam uz smiješak kaže da se uz Božju volju vidimo i do godine.

Još jedna prilika za jačanje partnerstva

Za prolazak kontaminiranog područja natjecatelji su na raspolaganju imali tri minute

Pobjednike smo dočekali na cilju, a dok čekamo ostale natjecatelje da pozvone zvono, za oko nam zapinje američka odora. Časničkog namjesnika Briana Sopera, prvog dočasnika Nacionalne garde Minnesote imali smo prilike vidjeti i na prošlogodišnjem natjecanju, kao i na nekim ostalim aktivnostima naših Oružanih snaga. Dok čeka svoje regionalne prvake da pozvone zvono, ”ukrali“ smo mu nekoliko minuta vremena. To je natjecanje samo još jedna od prilika da Nacionalna garda Minnesote i Oružane snage Republike Hrvatske jačaju interoperabilnost i partnerstvo dugo 25 godina, a časnički namjesnik Soper dao nam je uvid u svoju perspektivu. ”Svaka prilika suradnje vaših i naših vojnika jača naše partnerstvo i stvara bolje razumijevanje naših zemalja. Pozitivna konkurencija među našim vojnicima izvrsna je prilika da u prijateljskim uvjetima odmjere snage,“ kaže Soper. S Minnesotom imamo svojevrsnu razmjenu prvaka. Naime, ovo nije prvi put da pripadnici Nacionalne garde Minnesote sudjeluju na natjecanju ”Memorijal bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku“, a časničkom namjesniku Soperu iznimno je drago što su pripadnici OSRH sudjelovali na njihovu državnom natjecanju za najboljeg vojnika, kao i na biatlonu u veljači ove godine. ”Ovo je fenomenalna prilika za naše vojnike koji su silno uzbuđeni što sudjeluju na ovom natjecanju. Na pripremama ih se posebno dojmilo svladavanje kosine užetom i već sada imaju ”ratne priče za ponijeti kući“ kaže Soper. Ističe kako je poseban izazov brdovit krajolik Slunja jer je Minnesota nizinskog reljefa te uz smiješak dodaje kako će se njihovi prvaci za natjecanje dogodine više pripremati na brdima. Uzbuđenje o kojem nam je govorio časnički namjesnik Soper vidjeli smo kad su oba natjecatelja Nacionalne garde Minnesote sa smiješkom pozvonila zvono i s ponosom pozdravila hrvatsku zastavu. Trenutak koji će im zasigurno zauvijek ostati u pamćenju ovjekovječili su zajedničkom fotografijom ispred zvona, ponosno držeći zastavu savezne države Minnesote.

Pobjednici po kategorijama

Apsolutna/muška kategorija za pripadnike OSRH i MUP-a RH: