Pobjeda nad piratima će jamačno biti postignuta na moru ali treba pobijediti i njihove inicijatore i podupirače koji su na kopnu. To je sljedeći i neizbježni korak u borbi protiv terorizma i piraterije

Tehnike kojima se piratske bande koriste prilikom napada su raznolike i uglavnom vrlo efikasno izvedene što nažalost potvrđuje njihova dugogodišnja praksa. Tehnike napada se uglavnom mogu razvrstati u tri skupine:
A) Pljačkaški abordažni (jurišni) prepad na manji brod u plovidbi, sidru ili u luci
B) Otimanje broda, tereta i posade
C) Tehnika “fantomskog broda”
Abordažni (jurišni) prepad najčešće poduzimaju bande pirata koje čine od tek nekoliko članova. Predmet njihova interesa je ponajprije novac i dragocjenosti. Znaju da na svakom brodu postoji određena količina gotovine kojom se plaćaju lučke takse i podmiruju brodske potrebe u lukama u kojima brod pristaje. U ovom slučaju pirati brzo napadaju, ne birajući ni vrijeme ni mjesto i pri tome koriste maksimalno potrebnu silu da bi zaplašili brodsku posadu ili putnike sa svrhom da se što brže domognu plijena.

U ovakvom tipu prepada redovito se rabi vatreno oružje i fizička sila. Plijen u ovakvim slučajevima ponekad prelazi oznos od više stotina tisuća dolara (ili eura svejedno). Obilježje ovakvih napada je iznenadna pojava pirata, abordaž – tj. jurišni prelazak na brod-žrtvu, kratkoća trajanja opsade broda od tek nekoliko sati, uništavanje komunikacijskih sredstava na brodu-žrtvi da posada ne bi bila u stanju pozvati pomoć, brzi bijeg s poprišta prepada i relativna blizina kopna mjestu prepada jer pirati iz ove podskupine uglavnom rabe manje gumenjake i glisere koji nisu podesni za izlazak na otvoreno more. Ako je riječ o prepadu na brod koji se nalazi na sidru ili vezu u luci, pirati biraju uglavnom ranojutarnje ili noćne sate kada su na brodu smanjene aktivnosti, kada se posada odmara ili je njihova pozornost usmjerena prema nečemu drugom. U brzom širenju nasilja koje se tada dešava često zna biti i ljudskih žrtava.

Druga piratska tehnika je puno ambicioznija a samim tim i opasnija. Za razliku od predhodno opisane metode, ovdje se radi o velikim dobro organiziranim bandama često i s više od 70 članova koje ponajprije zanima otimačina brodskog tereta, ucjenjivanje brodovlasnika životima posade i tek na koncu pljačka gotovine pronađene na brodu. Karakteristika ovih napada je uz masovnost napadača prvenstveno korištenje manjih brzih glisera koji operiraju s broda-matice. Zahvaljujući takvoj tehnici prepadi se dešavaju i po nekoliko stotina nm daleko od kopna. Zahvaljujući sredstvima komunikacije i satelitskog pozicioniranja pirati se bez problema približavaju svojim žrtvama. Napadi u kojima sudjeluje po nekoliko brzih glisera s jurišnim skupinama razbojnika napadaju koordinirano redovito u noćnim tzv. “pasjim gvardijama” od ponoći do svanuća. Napadi su uglavnom usmjereni na krmu broda gdje je buka brodskih strojeva i propelera najveća i gdje je opasnost da ih opazi dežurna smjena koja vozi brod najmanja. Poslije zauzimanja broda obično slijedi izolacija posade a zatim sastanak s brodom-maticom na kojeg se obično prekrcava dio ili cijeli teret, odnosno uplovljavanje u neku “prijateljsku” luku u kojoj je moguće pod lažnim papirima iskrcati i preprodati teret. Ukoliko se radi o ekstremno velikim brodovima i zahtjevnim teretima kao što je slučaj u posljednjim somalskim i nigerijskim otmicama onda nije primaran teret već ucjena brodovlasnika i naftnih kompanija životim pomoraca i zaposlenika. Važan dio ovakvih bandi (posebno u jugoistočnoj Aziji) su prostitutke koje se često ukrcavaju na brodove ali i šverceri koji pomorcima prodaju mobilna telefone u kojima su skriveni GPS odašiljači koji piratima šalju svoju poziciju – što piratima omogućava precizno presretanje broda.

Fantomski brod je najrafiniranija tehnika u koju je najčešće umiješan međunarodni kriminal i zaslužuje detaljniji opis. Prvi korak u ostvarenju spomenutog scenarija zahtjeva da se pirati domognu broda-fantoma. To se rješava uobičajenom otimačinom ili kupovinom ukradenog broda od drugog pirata. Takav brod se zatim prvo preboja (obično na pučini ili u nekoj od luka gdje je to moguće), brodu se daje novo ime a zatim se pod novim, lažnim imenom registrira pod nekom od tzv. “prikladnih” zastava. Sljedeća karika u tom lancu su korumpirani špediteri koji za takav brod – fantom pronalaze legalni teret. Kad se jednom nađu na pučini s legalnim teretom, bez obzira da li se radi o nafti, telovizorima, tekstilu ili hrani iz humanitarne pomoći on ne stiže do odredišne luke. Obično se prekrcava u drugi brod na pučini ili iskrcava u nekoj od luka u kojoj pirati i pomorska mafija imaju razgranat biznis. Poslije toga ponovo započinje proces bojanja, preimenovanja i ponovne registracije broda te lov na sljedeću žrtvu.

Protupiratski napori i otpori
Premda su zakoni o sigurnosti i slobodi plovidbe odavno već ozakonjeni čak i pod patronatom UN i nadopunjavani različitim propisima poput rimske konvencije o kažnjavanju nezakonitih akata protiv pomorske navigacije iz 1984. to nije bilo dovoljno da se suzbije pomorsko piratstvo. Iz tih razloga je Međunarodna trgovačka komora još 1981. formirala IMB (International Maritime Bureau) čije je sjedište u Londonu. Prateći situaciju po svjetskim morima i oceanima, IMB je već 1992. osnovao svoj specijalni piratski izvještajni centar – PRC (Piracy Reporting Center). Na čelu tog centra od osnivanja se nalazi malezijski pomorski kapetan Pottengal Mukundan iz Kuala Lumpura. Zadaća ovog centra je da prikuplja, evidentira, istražuje i analizira sve piratske napade širom svijeta. Također stručni istražitelji iz RRIS (Rapid Response Investigative Service) pomažu lokalnim lučkim vlastima u zoni piratskih napada da stručno obave istragu ali i da dostavljaju potrebne podatke najbližim pomorskim ili policijskim snagama u zoni napada. U svom dosadašnjem radu IMB je došao do jako interesantnih zaključaka:

1. Piratstvo je puno masovnija pojava nego što bi to prosječno neupućeni čitatelj mogao zaključiti. Na naslovne stranice novina i u udarne termine televizijskih vijesti dolaze samo spektakularni slučajevi, kao što su ovi posljednji koji su se desili pred obalama Somalije. Svake godine dešava se na tisuće slučajeva u kojima su napadnuti i opljačkani brodovi male tonaže, jahte, turistička plovila ili samostalni moreplovci na svim vrstama malih plovila. Njihove osobne tragedije nisu interesantne medijima kao npr. otmica supertankera punog sirove nafte ili RO-RO broda nakrcanog tenkovima.

2. Mnoge brodarske kompanije koje su bile suočene s piratskim napadima na svoje brodove počele su iznajmljivati usluge posebnih zaštitarskih firmi koje su se specijalizirale za poslove pomorske protuterorističke zaštite. Takvih firmi ima širom svijeta i koriste se znanjem i vještinama bivših pripadnika specijalnih vojnih i policijskih postrojbi. U samoj Somaliji postoji podružnica Hart Grupe sa otoka Bermuda koja na terenu iznajmljuje usluge svojih stotinjak, uglavnom bivših britanskih komandosa iz sastava SAS-a i SBS-a. Indija je također koristila usluge (i još koristi) floridske kompanije pod imenom Special Operation Associates, što ipak nije previše pomoglo u suzbijanju tamošnjeg piratstva pa još uvijek lučke vlasti u pojedinim priobalnim područjima ne preporučuju noćnu plovidbu. Isto tako, najmanje dvadesetak brodarskih kompanija koristi se zaštitarskim uslugama koje pruža britanska firma Gurkha International Manpower Services. Ova firma koristi kao pomorske zaštitare pripadnike naroda Gurkha – sve odreda bivše pripadnike najelitnijih britanskih specijalnih postrojbi. Dakle uz piratstvo razvio se i popratni biznis u kojem se također vrte milijuni eura i koji dodatno opterećuje brodare i osiguranja.

3. Sami brodari nisu zainteresirani da se svi slučajevi piratstva prijavljuju policiji ili pomorskim vlastima. Razloga ima nekoliko. Prvi leži u činjenici da ukoliko je vaše brodovlje više puta napadnuto, kompanija može doći na loš glas kao nesigurna pa redovito dolazi do otkazivanja tereta ili putnika što opet vodi u financijske gubitke. Zatim, kad ste suočeni s činjenicom da vam dnevni troškovi broda i posade (ovisno o vrsti i veličini broda) mogu dosezati cifre i preko 50 – 60 000 USD, kojima trebate pribrojiti i novčane penale koje morate platiti (često i u višemilijunskom iznosu) ako teret niste prevezli na vrijeme, ne čudi praksa koju brodari često prakticiraju. U tišini, preko posrednika plaćaju tražene svote za otkup broda i posade. Računica je jednostavna; bolje je isplatiti npr. 2 milijuna dolara ili eura otkupnine nego izgubiti 15 – 20 milijuna. Takva praksa je do krajnjih granica kontraproduktivna i samo ohrabruje pirate.
Upravo iz tih razloga IMB procjenjuje da je saznanje o ovogodišnjih 300 – 350 prijavljenih piratskih napada širom svijeta samo vrh ledenog brijega koji se vidi. Realne procjene onih koji bolje poznaju pravu situaciju govore o omjeru od barem 1 naspram 10 u korist neprijavljenih slučajeva.

4. Ogroman problem međunarodnim policijskim i vojnim pomorskim snagama koje su također angažirane u suzbijanju modernog piratstva, predstavlja činjenica da nisu do kraja regulirana pitanja progona pirata u teritorijalnim vodama države u kojoj se napad desio ili pak potjera za njima kad se iskrcaju na kopno. U državama sa slabim i neučinkovitim centralnim vladama, kojima vladaju lokalne međusobno često zaraćene plemenske ili kriminalne skupine to je ozbiljan problem. Najbolji primjer za takav slučaj je upravo Somalija u kojoj takvi lokalni vođe zapravo popupiru pirate.

U skladu s četiri glavna zaključka IMB-a predloženo je nekoliko mjera koje su tijekom prošlih godina djelomično usvojene od određenog broja brodarskih kompanija i koje su već pokazale dobre rezultate. Prije svega to se odnosi na ponovno uvođenje 24-satnog dežurstva na radio vezama tijekom plovidbe potencijalno opasnim vodama, uvođenjem dodatnih straža i ophodnji broda u takvim područjima i ugradnjom automatskih neprobojnih vrata na ulaze u vitalne prostore broda kao što su zapovjedni most, komunikacijski prostor i strojarnice, koja se ne bi mogla otvoriti izvana i iza kojih bi posada bila zaštićena. Ovaj zadnji prijedlog je doduše teže ostvariv iz više razloga a povrh svega piratima nije nepoznata ni uporaba lakog protuoklopnog raketnog naoružanja – što su pokazali i posljednji događaji. Svakako najsvrsishodnija mjera je ugradnja alarmnih automatskih zaštitnih sustava poput Shiplocka Seajacka koji registriraju svaki fizički ulazak u zaštićeni perimetar oko broda. Detekcijom proboja u taj perimetar, uzbunjuje se posada (zapovjedni most) a prema potrebi ti se podaci satelitskom vezom prosljeđuju u Shiplock centar, u sjedište brodarske kompanije ali i u IMB centar koji dalje obavještava najbliže vojne ili policijske vlasti. Na ovom mjestu treba naglasiti da je jedna od predloženih mjera koja se čini logičkom bila kategorički odbijena. Naime, bilo je ozbiljnih prijedloga da se posade trgovačkih brodova jednostavno naoružaju. Takav prijedlog je kategorički odbijen jer se ne želi stvoriti “divlji zapad na moru”. Budući da na pojedinim vrstama brodova nije dozvoljeno pušenje ili čak ni uporaba mobitela (osim u posebnim prostorima) zbog opasnosti da otvoreni plamen ili električna iskra prouzrokuju eksploziju i požar, može se samo zamisliti što bi prouzrokovala uporaba vatrenog oružja na njima. Osim toga uporaba oružja bi samo potaknula ionako veliku agresivnost a ponekad i svirepost suvremenih pirata. Ne zaboravimo činjenicu da se broj otetih i ubijenih osoba u takvim napadima širom svijeta drastično povećao u odnosu na razdoblje do 2005. godine. S druge strane pristalice ovakve ideje pozivaju se na praksu trgovačke mornarice bivšeg SSSR-a, koja je naoružavala svoje posade koje su znale njime i adekvatno odgovoriti, pa je broj zabilježenih piratskih napada na sovjetske brodove bio iznimno malen.

Koketiranje s terorizmom i odgovor pomorskih sila
Eskalacija piratskih napada u posljednjih godinu dana, a naročito spektakularnost njihovih kriminalnih pothvata pred somalskom obalom, skrenula je na tu problematiku fokus cjelokupne svjetske javnosti. Ni Hrvatska nije bila izuzetak jer su u nekoliko posljednjih piratskih akcija i otmica brodova žrtve bili i naši pomorci.

Jedna od bitnih pravnih odrednica pomorskog piratstva je ona koja ga definira kao čisto kriminalni akt iz koristoljublja bez politički definirane pozadine. Budući da je ta definicija stvorena prilično davno, događanja u posljednjih petnaestak godina su poprilično “nategnuli” takvu definiciju piratstva. U okviru realnosti današnjeg svijeta nemoguće je ne vidjeti elemente terorizma koji se provlače kroz sve sfere (od planiranja, provođenja do razrješavanja) najvećeg dijela spektakularnih piratskih akcija nad kojima se svjetska javnost zgražava. Napad i otmica velikog supertankera krcatog naftom je sama po sebi suluda ideja. Plaćanje otkupnine je samo djelić problema koje takva situacija svaki put prouzroči. Takve situacije iniciraju puno drugih problema koji preko trgovačkih, političkih, ekonomskih i vojnih implikacija narušavaju opći sigurnosni sustav.

Pojednostavljeno rečeno, nitko više ne može biti siguran da eventualna sljedeća otmica npr. tankera za prijevoz ukapljenog plina neće biti motivirana naplatom ucjene od npr. 20 milijuna eura već s ciljem da ga se digne u zrak u New Yorku, Londonu, Rotterdamu, Hamburgu, Yokohami ili Rijeci. Isto tako, kojim se imenom može nazvati nečija namjera da namjerno izazove sudar brodova na moru ili morskom tjesnacu s namjerom da na takav način zaustavi i opljačka određeni brod, pri tom ne mareći za žrtve i nastale ekološke posljedice koje mogu biti i katastrofalnih razmjera. Napad automatskim vatrenim oružjem velikog kalibra i ručnim raketnim bacačima na luksuzni brod za krstarenje na kojem se nalazi i do 2-3 tisuće osoba predstavlja eklatantni primjer najsurovijeg terorizma. Ovo nisu izmišljene priče – već stvarni događaji koji su se već desili.

Paralela s prošlim stoljećima i ovdje je nužna. Davne 1794. godine američki Kongres je odobrio da RM SAD opremi, naoruža i pošalje u vode Mediterana šest fregata čija je zadaća bila uništenje sjevernoafričkih pirata na tzv. Berbarskoj obali. Ti arapski pirati s konca XVIII. stoljeća svojim su akcijama direktno ugrožavali slobodnu plovidbu i pomorsku trgovinu u kojoj su i američki interesi bili direktno ugroženi. Suštinski, ondašnja situacija je u mnogočemu slična današnjoj. SAD su nakon završetka hladnog rata ostale (unatoč aktualnim naporima Rusije da se vrati na pomorsku scenu) jedina svugdje nazočna pomorska sila. Zajedno sa svojim vojnim i političkim saveznicima iz NATO-a, SAD snose najveću odgovornost za slobodu i sigurnost plovidbe svjetskim oceanima i morima. Taj zadatak nije ni malo lak ni jednostavan. S obzirom da pirati mogu birati mjesto, vrijeme i način izvršenja svojih razbojničkih prepada, nemoguće je osigurati u potencijalno opasnim područjima stalnu nazočnost dovoljno velikog broja ratnih brodova. Činjenica je da je u pomorskim bazama u Indijskom oceanu stacionirana američka Peta flota, odnosno njen posebni dio pod nazivom Task Force 150 koji je uglavnom fokusiran na Perzijski zaljev i Hormuški prolaz koji su udaljeni preko 1000 nm od područja ispred somalske obale u kojem se dešavaju piratski napadi.

Unatoč činjenici da se u neposrednoj blizini tog područja nalazi francuska pomorska baza u Djibutiju, koalicijske snage nemaju resurse da osiguraju 24-satnu pomorsku zaštitu za ogroman broj brodova svih vrsta i veličina koji plove jednim od najprometnijih područja svijeta. Nakon posljednjih piratskih napada i otmice ukrajinskog broda punog tenkova te tankera krcatog saudijskom naftom za SAD, očito se prelila čaša strpljenja i tolerancije. Anarhija i kaos u Somaliji generira sve veću krizu i predstavlja plodno tlo za daljnji razvoj svih mogućih kriminalnih radnji i aktivnosti, koje su sve više (kako podaci pokazuju) organizirani i financirani od sumnjivih krugova koje očito imaju i terorističku pozadinu. U takvom okruženju militantno-kriminalni milje slobodno ekspandira svoje zločinačke aktivnosti na more. Zbog dosadašnje neefikasnosti odgovornih čimbenika postoji realna opasnost za svojevrsnim “terorističkim izvozom” ovakvog oblika piratstva i u druga područja.

Na toj točki je došlo do prijelomnice jer je konačno shvaćeno da se daljnja eskalacija spirale piratstva i pomorskog terorizma mora što prije prekinuti. Premda je 15. listopada 2008. godine NATO poslao u ispomoć u Adenski zaljev eskadru od 7 ratnih brodova iz sastava SNMG2 (Standing NATO Maritime Group 2) s ciljem sprječavanja piraterije i posjete prijateljskim lukama – ona nije uspjela spriječiti nove incidente. Točno mjesec dana nakon što je ta eskadra prošla kroz Suez, otet je supertanker Sirius Star s teretom sirove nafte vrijedne više od 100 milijuna dolara.

Čak ni nazočnost eskadre u čijem su sastavu dva razarača: talijanski D560 Durand de la Penne i američki razarač DDG 68 The Sullivans, te po jedna njemačka, grčka, turska i britanska fregata (F212 Karsruhe, F456 Themistokle, G496 Gokova i F85 Cumberland) te njemački pomoćni brod A1443 Rhon nije obeshrabrila pirate. Budući da je piraterija globalni problem i mnoge druge zemlje iz udaljenih regija aktivno su se uključile u borbu protiv piratstva šaljući svoje ratne brodove u nadzor najugroženijih akvatorija i vodenih puteva.

Indijska RM također participira u nazoru istočnoafričkih voda u kojima je zabilježila i svoj nedavni uspjeh u kada je jedna od novih fregata klase Talwar presrela i uništila jedan od piratskih brodova-matica. U iste vode sljedeće godine dolaze i švedski ratni brodovi a RM Japana već uspješno participira u pomorskom nadzoru najvažnijih pomorskih tjesnaca koji povezuju Južno kinesko more s Indijskim oceanom. Te snage samo nadopunjuju zajedničke pomorske patrole Indonezije, Malezije i Bruneja koje leže na obalama te pomorske žile kucavice azijske ali i svjetske pomorske trgovine. Borba protiv piratstva neće biti ni malo laka niti kratkog trajanja. Ona je danas već sigurno integrirana i u “rat protiv terorizma”. Od svih čimbenika koji već sudjeluju ili će sudjelovati u tom ratu tražit će se odlučnost i upornost ali prije svega prilagodljivost jer se i piraterija prilagođava uvjetima globalnih ekonomskih, političkih i vojnih situacija u svijetu. Mir i stabilni društveno – politički odnosi u danas kaotičnim područjima najbolji su garant suzbijanju pomorskog piratstva. U protivnom, piratstvo će mijenjati svoje tehnike i metodologije prepada, selit će se u druga područja svijeta u kojima će postojati pogodni uvjeti za njeno postojanje i opstanak.

Zbog toga je možda najbolje završiti ovaj tekst riječima generala Johna Craddocka, glavnog zapovjednika NATO snaga u Europi: “Prijetnja koju danas predstavlja piratstvo je realna i neprestano raste u mnogim dijelovima svijeta a naš odgovor je dobra ilustracija NATO – ove sposobnosti da se brzo adaptira i brzo odgovori na nove sigurnosne izazove.”

Koliko će američka mornarica i pomorske snage NATO-a biti uspješne u toj borbi ostaje tek da se vidi. Pobjeda nad piratima će sigurno biti postignuta na moru ali treba pobijediti i njihove inicijatore i podupirače koji su na kopnu. To je sljedeći i neizbježni korak u borbi protiv terorizma i piraterije. Težak je to i dugačak put. Prvi korak na tom putu je brzo i uspješno rješavanje otmice Sirius Stara ali i sprječavanje prosječno desetak drugih manjih “incidenata” koje gotovo svakog dana registrira IMB širom svijeta.

Igor SPICIJARIĆ