“Disciplina je temeljna vrijednost koja odvaja ovu elitnu skupinu. Predanost dužnosti, timski rad i kohezija unutar Satnije čini nas jedinstvenima, gdje svaki član pridonosi većem cilju”, govori zapovjednica satnica Kristina Kojundžić

Ususret 30. obljetnici ustrojavanja Počasno-zaštitne bojne, koja se obilježava u veljači iduće godine, Hrvatski vojnik svim sastavnicama unutar PZB-a posvećuje pozornost kako bi svaka od satnija imala priliku zasebno se predstaviti i pokazati svoje glavne karakteristike. Kao najeksponiranija od svih, prva je na redu Počasna satnija, za čije se pripadnike kaže da su ogledalo Oružanih snaga Republike Hrvatske. Posjetom Pantovčaku željeli smo saznati malo više o tome što se krije u tom ogledalu i koja je tajna njegova besprijekornog izgleda.

Zajedništvom do savršenstva

Izmještena na lokaciji Ureda Predsjednika RH, Počasna satnija provodi protokolarno-ceremonijalne radnje za potrebe državnog i vojnog vrha, pruža potporu Vojnom ordinarijatu, udrugama proizišlim iz Domovinskog rata, kao i civilnim institucijama u RH. Protokolarno-ceremonijalne radnje provode se prilikom dočeka i ispraćaja Predsjednika RH, stranih predsjednika, premijera i ministara obrane, prilikom počasnih pozdrava te polaganja vijenaca u posebnim prilikama. Ono što nam je svima poznato je to da kandidati za Počasnu satniju osim psihofizičkih sposobnosti i poznavanja temeljnih vojnih vještina trebaju zadovoljiti posebne antropološke mjere. U razgovoru sa zapovjednicom Satnije satnicom Kristinom Kojundžić dobivamo širu sliku o cijeloj postrojbi i vidimo da se tu ne radi samo o estetskom prikazu moći nego da je njihova uloga i slikovit prikaz discipliniranosti, timskog rada i povezanosti među pripadnicima. “Disciplina je temeljna vrijednost koja odvaja ovu elitnu skupinu. Predanost dužnosti, timski rad i kohezija unutar Satnije čini nas jedinstvenima, gdje svaki član pridonosi većem cilju”, govori zapovjednica. Slobodno vrijeme, iako ograničeno zbog velikog broja zadaća, iskorištavaju za sportske aktivnosti kroz koje jačaju zajedništvo. Osim toga, bavljenje sportom pripadnicima Počasne satnije daje potrebnu snagu, izdržljivost i sposobnost za provedbu misije i zadaća, a ne smijemo zaboraviti ni to da često sudjeluju na sportskim natjecanjima, gdje ostvaruju odlične rezultate. Osim na natjecanju Viribus unitis, čiji su domaćini, pripadnici Počasne satnije zadnjih su mjeseci pokazali fizičku spremnost i ostvarili iznimne rezultate i na drugim sportskim natjecanjima, kao što je mješovita odbojka i borilačka vještina grappling.

Kao zapovjednici Satnije, kojoj je glavna uloga koordinirati provedbu svih zadaća sa sva tri državna protokola, satnici Kojundžić zadatak je u koordinaciji sa zapovjednikom PZB-a osigurati da svaka zadaća bude na vrhunskoj razini, jer oni su ti koje strani dužnosnici vide kad dođu u posjet RH. “Čast mi je biti zapovjednica Počasne satnije, u kojoj vojnici, dočasnici i časnici svojim primjerom pridonose razvoju Hrvatske vojske pokazujući kako uz dobru organizaciju, visoku motiviranost i uvježbanost uspješno odgovaraju na sve izazove”, rekla je satnica te naglasila da svaka zadaća sa sobom nosi određeni izazov. Priznaje da je za nju najveći izazov briga za ljude, koja se naglašava kroz zajedništvo. Najbitnije je da su, unatoč opterećenosti, ljudi zadovoljni i da postoji timski duh jer onda sve lakše funkcionira.

Planiranje obuke

Da su dočasnici okosnica svake postrojbe potvrđuje se i u Počasnoj satniji, gdje svojim iskustvom i znanjem daju velik obol. Prvi dočasnik Satnije nadnarednik Mišo Jurišić objašnjava nam da se obuka mora provoditi iako neke stvari rade već godinama, a svaka ceremonija koju provedu istodobno je i obuka. “Unatoč stalnim zadaćama, uvijek nađemo vremena za obuku osvježenja i kondicioniranja, jer samo konstantnim uvježbavanjem možemo biti na razini koja se od nas traži”, rekao je prvi dočasnik. Osim za provedbu obuke, prvi dočasnik odgovoran je za profesionalni razvoj vojnika, što je u Satniji vrlo dobro organizirano. “Imamo ustrojenu takozvanu piramidu tako da svaki vojnik koji nam dođe u idućih desetak godina ima osigurano mjesto i može se slijedno razvijati kroz svoje napredovanje”, istaknuo je nadnarednik Jurišić, te naglasio da je uz mlade ljude potrebno iskustvo, a on i ostali dočasnici koji su tu već dugo stekli su ga kroz godine. Na pitanje što ga još uvijek nakon toliko godina drži u istoj postrojbi, bez oklijevanja je odgovorio da su to ponos i čast svaki put kad obuče odoru i novi izazovi koji dolaze sa svakim danom.

Najbolji od najboljih

Kad je u pitanju Počasna satnija, ono što je većini vjerojatno najatraktivnije nastupi su Vojno-akrobatskog voda, čiji pripadnici izvode posebne koreografije sa svojim puškama, usklađen niz pokreta, bacanja, vrtnji, hvatanja, koraka… Vojno-akrobatski vod specifičan je zbog opterećenja i kompliciranosti izvedbe svih ceremonija, a prije svega najbitniji je odabir ljudi, koji se radi na razini cijele Satnije. “Kad Satnija dobije nove ljude, mi na temelju iskustva i godina u ovom poslu procjenjujemo i odabiremo onoga tko bi mogao biti sposoban raditi ovako nešto”, objasnio nam je prvi dočasnik Vojno-akrobatskog voda nadnarednik Nenad Trglačnik, koji je u toj postrojbi od njezina prvog predstavljanja. Osim volje i iznimne psihofizičke spremnosti, za vojno-akrobatske izvedbe, koje sa sobom nose veliko opterećenje, bitna je i koordinacija pokreta, što nam govori kako su u Vod došli najbolji iz cijele Satnije. Iza ujednačene i kompleksne ceremonije stoji mnogo ideja, vježbi i napora, a u proces osmišljavanja nove koreografije uključeni su svi. Zbog pandemije zadnjih nekoliko godina nisu puno toga izmijenili jer nije bilo javnih nastupa, a inače je praksa da se svake godine predstavi nova ceremonija, koja zaživi na dan postrojbe u veljači. Pripadnici Voda prate i rad stranih kolega i tako dolaze do nekih novih elemenata. Nadnarednik Trglačnik govori nam i da oni od naših pripadnika uzimaju neke elemente kako bi izmijenili svoje koreografije. No, ono što naše vojnike čini posebnima puška je kojom izvode sve elemente. Služe se glasovitom poluautomatskom puškom PAP M59/66, papovkom. Duga više od metra i mase veće od četiri kilograma, puno je zahtjevnija od vjernih, ali plastičnih replika pušaka mase oko kilograma kakve koristi većina stranih vojnika koji se bave sličnim aktivnostima. S obzirom na to, jasno je da svi unutar Voda moraju trenirati, jer svaki element zahtijeva iznimnu snagu, ali i povjerenje. “Puške se vrte s otvorenim bodežom, a oni stoje blizu jedan drugog, što dovodi do velikog rizika od ozljede, ali zahvaljujući uvježbanosti i povjerenju koje imaju izvršavaju sve kao jedan i bez ikakvih problema”, ponosno govori Trglačnik i naglašava da svi funkcioniraju kao obitelj jer dosta vremena provode zajedno dok treniraju i rade.

Ljudi prije svega

Dobre međuljudske odnose i prilike za razvoj u Počasnoj satniji istaknula je poručnica Dalia Teskera, koja je u tu postrojbu došla kao vojnikinja i napredovanjem stigla do zapovjednice voda. “Zanimljivost je Satnije u tome što vojnici, dočasnici i časnici većinom obavljaju poslove na isti način i idu na iste zadaće”, govori poručnica. Priznaje nam kako je tijekom Temeljne časničke izobrazbe imala priliku čuti o drugim postrojbama, gdje je vidljiva razlika među činovima, što nije slučaj u Počasnoj satniji. “Kad sam došla u Satniju, osjećala sam se prije svega kao čovjek. Činovi nisu stavljani u prvi plan i sad kad sam se vratila kao zapovjednica voda osjećam se još uvijek isto, naravno, s većom odgovornosti za ljude”, ističe poručnica Teskera. Bez obzira na golem opseg posla s kojim se susreću u Počasnoj satniji, ljudima se uvijek izlazi ususret kad su u pitanju obiteljske obveze, a to nam svjedoči i poručnica koja kao mlada majka uvijek ima podršku nadređenih i zahvaljujući tome obiteljski život može normalno funkcionirati. Priznala nam je kako je dok je bila dočasnica razmišljala da će jednom kad bude časnica uvijek biti tu za svoje ljude i da je neće ponijeti čin. “Uvijek treba biti dobar čovjek, to su ipak ljudi i bez obzira na čin svaki će od njih obaviti svoj dio posla, a ovdje ga savršeno obavljaju”, zaključila je poručnica.

Napustivši Pantovčak mogli smo samo zaključiti kako se iza počasno-ceremonijalnih odora i preciznih pokreta krije postrojba čiji pripadnici unatoč opterećenosti, putovanjima i konstantnoj angažiranosti uspješno i besprijekorno izvršavaju sve zadaće, a ključ njihova uspjeha leži u povjerenju, poštivanju i jasnoj komunikaciji između nadređenih i podređenih pripadnika.

TEKST: Janja Marijanović Šaravanja; FOTO: Tomislav Brandt