Ispred zgrade Policijske postaje Pakrac nalazi se spomen-ploča postrojbama koje su početkom ožujka 1991. sudjelovale u zaustavljanju oružane pobune u tom gradu. Upravu tu je, prema izvorima Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, započeo Domovinski rat

Prvi otvoreni sukob u Domovinskom ratu dogodio se 1. i 2. ožujka 1991. u Pakracu. Uvod u sukob počeo je 21. veljače, kad je Sabor RH donio Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka Republike Hrvatske. Istog dana Jovo Vezmar, načelnik Policijske postaje Pakrac, izdaje zapovijed o mobilizaciji “rezervnog sastava milicije” zbog, kako se navodi, vježbe i provjere mobilnosti i osposobljenosti. Usto, od tog su se dana naoružane grupice srpskih civila kretale gradom pokušavajući time stvoriti dojam da je Pakrac stvarno u SAO Krajini. Već idućeg dana, 22. veljače 1991., sazvana je Skupština općine Pakrac. Ustavni sud RH poništava odluku Skupštine općine Pakrac o pripajanju SAO Krajini, a Jovo Vezmar poziva pričuvne policajce da predaju oružje. Taj naizgled mirotvoran čin imao je sasvim drugu svrhu. Namjera je bila razoružati samo hrvatske policajce, dok je srpskima bilo naređeno okupljanje na nogometnom igralištu u selu Šeovici, naseljenom pretežno srpskim stanovništvom. Te je večeri na prostorijama općinskog SDS-a u središtu grada kraj stranačke izvješena i srpska zastava.

Sastanak svih policajaca u Policijskoj postaji zakazan je za deset sati 1. ožujka 1991., ali počeo je tek oko podneva. Na tom sastanku razoružano je 16 policajaca nesrpske nacionalnosti, a načelnik Vezmar uz pomoć policajaca srpske nacionalnosti preuzima postaju u svoje ruke. Ipak, treba napomenuti da neki policajci srpske nacionalnosti nisu podržali pobunu, dok su neki nesrpske nacionalnosti uspjeli iznijeti oružje iz postaje te ga sakriti. Nakon stavljanja postaje pod kontrolu, Vezmar je zajedno s članovima lokalnog SDS-a, posebice predsjednikom Veljkom Džakulom, organizirao raspoređivanje milicajaca i naoružanih civila oko zgrade policije i Općine, a navečer su na ulazima u grad postavljene barikade. Zanimljiva je činjenica da je JNA tog dana oko 23:30, puno prije dolaska hrvatskih specijalaca, ušla u Pakrac i rasporedila se po različitim mjestima u gradu, iako se u njezinu službenom izvještaju navodi da je intervencija bila u svrhu sprečavanja daljnjeg sukoba. Svi ti naoko sitni detalji govore u prilog tomu da se u Pakracu pokušalo provesti ono što se na kraju dogodilo 19. kolovoza 1991. – osvajanje grada vojnom silom.

Oko pet ujutro 2. ožujka Posebna jedinica policije PU bjelovarsko-bilogorske Omege dolazi u Badljevinu i kreće prema Pakracu raskrčujući neprijateljske barikade na Zukvi. Oko 5:45 postrojba je bila u Pakracu. Iz drugog smjera dolaze pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko i zajedno ulaze prvo u zgradu Općine, a zatim bez otpora i u zgradu policije. Postalo je jasno da je pobunjenicima dojavljeno da dolaze specijalci, pa su se povukli u Vinograde, Gavrinicu, Šeovicu i Japagu. U grad stižu i pripadnici Antiterorističke jedinice Sljeme, Posebne jedinice policije Rakitje, Posebne jedinice policije Pionirski grad i Posebne jedinice policije Kumrovec te se raspoređuju na području zgrada Općine i policije, na koje u devet sati počinje puščana paljba s okolnih brda. Specijalci također uzvraćaju, a sve završava nakon nekih pola sata, kad dolazi JNA. Oko deset sati iz Čazme dolazi Stjepan Kupsjak, koji je postavljen za novog načelnika PP Pakrac. Dotadašnji je načelnik Vezmar zajedno sa svojim pomoćnikom Brankom Pavićem i ostalim pobunjenicima pobjegao u brda. Svi razoružani hrvatski policajci vraćeni su u službu, a 32 ljudi uhićeno je pod sumnjom da su sudjelovali u pobuni te su prevezeni u Bjelovar zbog ispitivanja. Hrvatski specijalci stavili su tijekom dana pod nadzor ulaze u grad, a prilikom kontrole vozila u njima su često pronalazili duge cijevi.

Na nogometnom igralištu u Pakracu održan je 3. ožujka sastanak na kojem je zaključeno da se stanje u gradu vrati na ono od prije 1. ožujka. To je podrazumijevalo povratak na posao svih policajaca kojima je radno mjesto PP Pakrac, provedbu kaznenog postupka protiv osoba odgovornih za oružani sukob, te da lokalni SDS mora priznati legalno izabranu vlast Republike Hrvatske kako bi mogao sudjelovati u pregovorima kao ravnopravan sudionik. Tijekom večeri vraćen je dio oružja koji je bio nelegalno podijeljen pripadnicima pričuvnog sastava policije srpske nacionalnosti. Dogovoreno je da se prema onima koji vrate oružje neće poduzimati nikakve kaznene sankcije, a pričuvni i djelatni policajci koji su privedeni u Policijsku upravu Bjelovar bit će pušteni. Navečer 4. ožujka počelo je izmještanje Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje s područja grada Pakraca. U danima koji su slijedili stanje se smirilo, a zapovjedništvo 32. korpusa JNA povuklo je 18. ožujka svoje snage u vojarne.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman komentirao je na redovitoj konferenciji za novinare održanoj 4. ožujka događaje u Pakracu riječima: “Evo vidite dame i gospodo, nova demokratska vlast Hrvatske od samog ustanovljenja pa nadalje, suočena je s protivljenjem komunističko-dogmatskih, jugoslavensko-unitarističkih i velikosrpsko-hegemonističkih elemenata i ne samo sa suprotstavljanjem nego i sa pripremanjem kojekakvih planova i scenarija za obaranjem demokracije, za restauracijom boljševičkog socijalizma.”

Pripremio: Željko Stipanović; Foto: Željko Stipanović, arhiva HVGI-ja