Neke od zemalja imaju izrazito nepovoljnu stratešku teritorijalnu dubinu koja nacionalnim vojnim stratezima otežava uspostavu određenih crta obrane te zahtijeva veliku količinu resursa i obrambenih sredstava. Vrlo sličan koncept uporabe snaga, prije svega pomorskih, takve zemlje primjenjuju i u mirnodopsko vrijeme. U članku je prikazana pomorska obrana nekih od zemalja koje spadaju u spomenutu kategoriju…

 

Među nazivima iz područja pomorskog ratovanja, strateška dubina uglavnom se povezuje s protupodmorničkim ratovanjem. U kopnenom ratovanju ta se sintagma ponajprije odnosi na izbor vojne strategije kojom se koncentracijom vlastitih snaga radije pokušava razvući nego zaustavljati napadača. Drugim riječima, u kopnenom sukobu nastoji se raspršiti vlastite snage preko velikog teritorija ili u duljem razdoblju. Istodobno se usporava protivnikova ofenzivna dinamika, ometajući i uništavajući njegove logističke linije, rušeći njegov moral, ograničavajući njegove ciljeve, namećući mu tzv. rat do iscrpljivanja i poduzimajući stalne protuudare. Zajednička je značajka država poput Čilea, Izraela i Singapura da su njihove oružane snage, preciznije rečeno, njihove mornarice, nedostatak strateške dubine na kopnu kompenzirale, svaka na svojstven način, tamo gdje su jedino i mogle: na morima i oceanima. U nastavku slijedi opis njihovih specifičnosti.

Čileanski Mar Presencial
Čile je država jedinstvena oblika i vrlo duge obalne crte, koja se proteže od tropskih voda na sjeveru pa sve do Antarktike na jugu. Na kopnu nacionalni teritorij zauzima uzak pojas između Anda i Tihog oceana, koji na najširim dijelovima dosiže tek oko 200 km. Nastojeći uspješno nadzirati vrlo široko područje interesa nazvano Mar Presencial,

Čile je razvio vrlo sposobnu flotu, jednu od najvažnijih i najmodernijih u Južnoj Americi. Mar Presencial jedinstven je koncept, ponekad predstavljen i kao oceansko-politički projekt, prije nego geopolitički, a puno je veći od 200 nautičkih milja isključivog gospodarskog pojasa. Čile u njemu nije postavio nikakve teritorijalne zahtjeve, što je suprotno usvojenoj međunarodnoj pravnoj doktrini, nego je vrlo mudro i jednostavno deklarirao područje interesa koje pokriva otprilike 17 milijuna km2, gotovo 20 puta veće od kopnenog teritorija.

Mornarički razvojni programi
Takve odluke čileanske vlade znatno i opipljivo utječu na mornaričke razvojne programe. U prvom redu podrazumijevaju potrebu za puno većom, sposobnijom i opremljenijom flotom koja će moći operativno nadzirati, kao i borbeno djelovati.

Čileanska ratna flota i njezine borbene postrojbe stvarane su na temelju vrlo zanimljivog i kreativnog trostupanjskog pristupa. Stratešku komponentu mornarice čine podmornice koje su nabavljane promišljeno, kombinirajući provjerene, ali i nove efikasne konstrukcije i dizajne. Dvije su njemačke podmornice Type 209/1400 kupljene sredinom osamdesetih godina uspješno modernizirane u čileanskim brodogradilištima. Ugrađen je novi borbeni sustav SUBTICS, protubrodski krstareći projektili EXOCET SM-39 te nova torpeda. Početkom novog tisućljeća u Francuskoj su nabavljene dvije podmornice klase Scorpene.

Iz druge ruke
Čileanska je mornarica sve glavne površinske brodove kupila iz druge ruke, tj. kao rabljena plovila i vojne viškove europskih mornarica. Došla je tako povoljno do nekih modernih i sposobnih plovila. Prema odredbama revidiranog Tridente plana, nabavila je i nadogradila ukupno osam rabljenih, ali još uvijek vrlo sposobnih fregata pred kojima je barem još dvadesetak godina radnog vijeka. Površinska flota uključuje dvije fregate klase Blanco Encalada. Ta plovila nekadašnje nizozemske M-klase, nabavljena 2006./2007., vjerojatno idu u modernizaciju sličnu onoj koju su prošle istovrsne belgijske i nizozemske jedinice. Fregate će biti preinačene tako da s njih mogu djelovati mornarički helikopteri Cougar zbog kojih će biti produljen i povišen krmeni hangar i ugrađen palubni sletno-mrežni i ASIST pomoćni sustav. Dvije PZO fregate klase Lattore, nekadašnje nizozemske fregate klase Jacob van Heemskerck, kupljene su 2006. godine i predviđene su za skoru nadogradnju i naoružanje PZO raketnim projektilima Standard SM-2.

Još fregata
Fregata Type-22 kupljena je 2003. od Velike Britanije, a 2008./2009. temeljito je modernizirana. Ugrađen je novi, u Čileu razvijen borbeni sustav SISDEF SP21, krstareći ASCM projektili Harpoon, novi brodski top Oto Breda 76 mm. Stari PZO sustav Seawolf zamijenjen je modernim izraelskim raketnim sustavom Barak kratkog dometa. Ugrađena je nova oprema za elektroničko ratovanje, a adaptiran je brodski hangar i sletna paluba za helikopter Cougar. Tri fregate klase Cochrane, također nekadašnje britanske klase Type-23, nabavljene su od 2006. do 2008. nakon velikog remonta. Sve bi tri uskoro trebale biti nadograđene Thalesovim 2087 LFAS tegljenim sonarom. Na koncu, svakako treba spomenuti i LSD logistički brod klase Foudre nabavljen 2012. od Francuske.

Vlastita brodogradnja
Čile razvija nacionalne brodograđevne kapacitete zahvaljujući ponajprije iskustvima stečenim izgradnjom OPV ophodnih plovila u brodogradilištu Asmar Talcahuano, prvo sa šest OPV brodova klase Micalvi, a potom još uspješnijim programom OPV-80 Piloto Pardo. Njemačka je tvrtka Fassmer autor tog projekta ophodnog broda utemeljenog na čileanskim specifikacijama. Važno je napomenuti da je taj program izabrao i RPVI (Regional Patrol Vessel Initiative), kao standardizirano plovilo koje će se graditi u južnoameričkim brodogradilištima, a prve tri plovne jedinice iz klase izgrađene su u okviru potpisanih termina i bez probijanja proračuna. Nakon njih, program je proširen narudžbom još dvaju brodova, a RPVI-ju je nedavno pristupila i Kolumbija. Proizvodni uspjeh klase tim ni izdaleka još nije zaokružen. Novi se uspjeh ogleda u izgradnji još većeg OPV broda, ovaj put za izvoz. Riječ je o OPV klasi nazvanoj Thor, deplasmana 4000 tona, a gradi se za potrebe islandske obalne straže.
Premda mnoge zemlje imaju velike akvatorije koje moraju, i svaka na svoj način nastoje nadzirati, čileanska su iskustva specifična, pogotovo kad se usporedi površina akvatorija s kopnenom površinom, dodatno obogaćenom iznimno dugom obalnom crtom i do krajnjih granica reduciranom strateškom dubinom kopnenog prostora.

Bez druge prilike
Izrael je također primjer zemlje čiji obrambeni sustav nema i ne poznaje pojam strateške dubine, ali njegova se situacija znatno razlikuje od čileanske. Nedostatak strateške dubine nacionalnog teritorija u izraelskom slučaju ima prije svega sigurnosne implikacije. Apsolutno svaki napad mora biti zaustavljen na državnim granicama, ako je moguće i prije njih. Unutar nacionalnog teritorija ne postoji manevarski prostor i jednostavno nema druge prilike dođe li do inicijalne pogreške.
Analizira li se situacija na moru, izraelska mornarica treba organizirati i provoditi stroge sigurnosne ophodnje uzduž svoje obalne crte te pažljivo nadzirati promet velikog broja različitih plovila. Dosadašnja izraelska praksa i iskustvo potvrdili su da je gotovo svaka vrsta plovila bila korištena za krijumčarenje oružja na izraelski teritorij kao i za ubacivanje terorističkih udarnih grupa. Aktivna zaštita izvanobalnih plinskih platformi i ključne obalne infrastrukture dodatna je zadaća izraelskih pomorskih snaga. Prilično velika i raznovrsna flotila brzih ophodnih brodova (11 brodova klase Dabur, 13 brodova klase Super Dvora Mk I-II, 13 modernih Super Dvora Mk-III, pet brodova tipa Shaldag, tri Nachshola te devet brodova tipa Tzira-Defender), zapravo je stalno zauzeta nadzorom obalnih područja i prilaza izraelskim obalama. Kvaliteta tih plovila koja su, osim klase Defender, konstruirana i izgrađena u Izraelu, potvrđena je i uspješnim prodajama na međunarodnom tržištu.

Potpora kopnenim operacijama
Izraelska mornarica raspolaže vrlo dobrim mornaričkim borbenim kapacitetima i odavno nije ograničena samo na tradicionalnu pomorsku bitku poput onih vođenih tijekom Jomkipurskog rata 1973. godine.

Izraelski ratni brodovi odavno aktivno sudjeluju u potpori kopnenih operacija, uključujući bombardiranje protivničkih položaja, njihovo izviđanje i blokadu s mora te prijevoz i ubacivanje vlastitih kopnenih odnosno specijalnih snaga. Usto, njihove korvete i ostali raketni brodovi često uspješno i iznenadno presreću brodske pošiljke naoružanja i vojne opreme. U zadnjih su nekoliko slučajeva uspješno presretali čak i velike teretne brodove, s lažnim teretnicama i pune teškog naoružanja i streljiva na udaljenostima većim od 1500 km od izraelske obale. Primjer je presretanje i zauzimanje panamskog m/b KLOS-C u ožujku 2014. u vodama Crvenog mora na 150 km udaljenosti od egipatske luke i vojnog uporišta Port Sudan.
Jezgru izraelskih površinskih snaga čine tri korvete klase Eilat (SAAR 5), osam korveta klase Hatz (SAAR 4.5) te dvije starije korvete klase Reshef (SAAR 4). Zadnjih je nekoliko godina bilo više najava o planovima nabave najmanje četiriju novih i većih korveta. U potencijalne kandidate spadala je američka inačica LCS-I posebno konstruirana prema izraelskim specifikacijama, njemačka izvozna perjanica MEKO A-100 te izvozni projekt korvete koji je ponudila Južna Koreja. Nove akvizicije unaprijedit će ne samo sposobnost izraelske mornarice za ofenzivni udar u svim segmentima pomorskog ratovanja, nego će također povećati doplov, domet i autonomiju flote daleko izvan sadašnjeg operativnog okruženja. Takva će situacija svakako biti dodatno osnažena naporima zrakoplovne industrije (Israel Aerospace Industries – IAI) koja domaćoj ratnoj floti isporučuje Elta EL/M-2248 MF-STAR, S-frekvencijski aktivni fazni radar kao i PZO raketni sustav dugog dometa BARAK-8 (80 km).

Izraelski Dupini
Izraelske podmornice klase Dolphin u punom su smislu čimbenik koji mijenja pravila igre. Kao strateški element ne samo mornarice, nego cijelih oružanih snaga, koriste se za prikriveni nadzor i izviđanje, prebacivanje specijalnih snaga na neprijateljsku obalu i, na koncu, najsnažniji su i strateški važan element odvraćanja. Glavno su im oružje torpeda i krstareći projektili koji se mogu lansirati kroz deset torpednih cijevi, šest cijevi kalibra 533 i četiri torpedne cijevi kalibra 650 mm. Taktičko-tehničke performanse svrstavaju ih u sam svjetski vrh u svojoj klasi, s tim da je druga serija od tri podmornice (tzv. upper Dolphin) opremljena AIP propulzijom odnosno gorivnim člancima koji omogućuju produljen podvodni doplov. Ukratko, stratešku dubinu prostora, koju nema na kopnu, Izrael je potražio i našao u dubinama mora.

Mala zemlja – velika mornarica
Sljedeća zemlja koja ne poznaje stratešku dubinu jest Singapur, jedno od najrazvijenijih i najnapučenijih područja svijeta. Nedostatak strateške dubine teritorija postoji sa svake točke gledišta, a nacionalna sigurnost treba u prvom redu, možda je ispravnije reći isključivo, biti osigurana s mora. Nedvojbeno je zanimljivo primijetiti kako je ta mala zemlja bila u stanju stvoriti i razviti visokokvalitetnu mornaricu.

Osnovna je potreba Singapura održavanje otvorenim i slobodnim za plovidbu Singapurskog i Malajskog prolaza koji najkraćom rutom spajaju Južnokinesko more s Indijskim oceanom. To je područje jedna od najvažnijih svjetskih vrućih točaka. Njim svake godine prođe više od 60 000 (oko 160 dnevno) velikih trgovačkih brodova svih vrsta i tipova, koji na sebi prenesu otprilike 25 % ukupne svjetske trgovine, pa je nedvojbena potreba Singapura pomorska sigurnost i na udaljenim područjima.

Domaće i strano
Upravo stoga singapurske pomorske snage aktivno sudjeluju u CTF-151, međunarodnoj operaciji suzbijanja piratstva u Indijskom oceanu sve do Afričkog roga u Somaliji. Za nadzor tog važnog područja singapurska mornarica raspolaže velikom flotom izgrađenom uglavnom u domaćim brodogradilištima. Šest singapurskih fregata klase Formidable činilo je prve svjetske borbene površinske plovne jedinice opremljene Aster-15 proturaketnim PZO sustavom te novim Thalesovim Herakles 3D višenamjenskim radarom. Polovina je od 32 ćelije VLS tipa A50, što znači da se u njih mogu ukrcati i SAAM projektili Aster-30 dugog dometa. Singapurska je mornarica prva u svijetu koja je znatnije počela koristiti besposadna površinska plovila i uzor je puno većim ratnim flotama. Operativno iskustvo na tom polju stječe od 2005. kad su dva Rafaelova besposadna površinska plovila (USV) Protector s operaterskim timovima djelovala u vodama sjevernog dijela Perzijskog zaljeva u zadaćama osiguranja i presretanja. Protectori su tad bili lansirani i nadzirani s desantnog broda. Singapur je s američkom mornaricom sudjelovao u razvoju Spartanova SCOUT tehnološkog demonstratora. Sljedeći će USV vjerojatno biti zastupljen čitavom serijom ST Electronics VENUS plovila.

Dva razloga
Spomenuti je besposadni pristup za singapursku mornaricu važan iz najmanje dva razloga. Prvi je da sigurnost u tim prenapučenim vodama može biti velikim dijelom ostvarena uporabom USV-a, a drugi da je zainteresirana za svođenje tehničkog održavanja na minimum. Njezine su zadaće jako široke, a tehnologija koju koristi iznimno napredna pa je osoblje već dovedeno do određenih fizičkih granica. Upravo zato singapurske fregate klase Formidable unatoč dimenzijama od 114 m x 16 m i 3300 tona deplasmana, uz visok stupanj automatizacije opslužuje tek 86 članova posade. Šest korveta klase Victory u vrlo je dobrom stanju unatoč dvadeset pet godina radnog vijeka, ali uskoro im slijedi modernizacija koja uključuje ugradnju PZO raketnog sustava Barak, nove opreme za elektroničko ratovanje, kao i novog radara Sea Giraffe, a protupodmornička oprema, VDS i torpedne cijevi bit će uklonjeni.

Novi LMV-i
Mornarica je pokrenula program izgradnje osam litoralnih misijskih plovila (LMV) deplasmana 1200 tona, koja bi trebala zamijeniti postojeće motorne topovnjače klase Fearless. Isporuka plovila koja gradi domaće brodogradilište ST Marine predviđena je za razdoblje od 2016. do 2020. Singapurski koncern ST Electronics za njih će osigurati borbeni sustav. Većina tehničkih specifikacija još uvijek nije poznata, ali gotovo je sigurno da će biti opremljene 76 mm topom i PZO raketnim sustavom Barak. Plovne jedinice LMV tipa imat će krmenu platformu za slijetanje helikoptera, a krma će biti opremljena dvjema platformama za lansiranje i ukrcaj 11-metarskih jurišnih RHIB čamaca. Singapurske ambicije uključuju i širenje mornaričkih amfibijskih platformi, koje mnogim mornaricama omogućuju stvaranje izdvojenih plovećih logističkih baza, prebacivanje specijalnih snaga, borbene tehnike i materijala, ali također mogu služiti kao ploveće bolnice i prihvatilišta u slučaju prirodnih katastrofa i humanitarnih operacija. Mornarica za takve zadaće koristi 8600-tonski amfibijsko-logistički LHD brod klase Endurance, ali prevladava mišljenje da je sazrelo vrijeme za nabavu većeg amfibijskog plovila. Koliko je poznato, novi će LHD pod nazivom Endurance-160, s deplasmanom od 15 000 tona, projektirati domaći konstrukcijski ured unutar konzorcija ST Marine.

Shopping u Švedskoj
Podmornice su relativno nova i strateška sastavnica singapurske mornarice. Prvi su koraci na tom polju napravljeni nabavom pet podmornica klase Challenger (nekadašnja klasa Sjöormen) od švedske mornarice, uključujući podmornicu namijenjenu za obuku posada i jednu koja je poslužila kao izvor pričuvnih dijelova. Poslije toga uslijedila je nova kupovina od Švedske dviju podmornica klase Västergotland koje je singapurska mornarica preimenovala u klasu Archer. To su vrlo moderne i napredne podmornice opremljene AIP propulzijom i tlačnom komorom za ulazak ronilaca u podmornicu i izlazak iz nje. Prije nekoliko mjeseci objavljeno je da se Singapur odlučio za nabavu dviju podmornica Type-218SG od njemačkog ThyssenKrupp Marine Systemsa (TKMS). Riječ je o inačici podmornice Type-214 koja uključuje novu i poboljšanu AIP propulziju te borbeni sustav koji su zajednički razvili Atlas Elektronik i ST Electronics. Isporuka podmornica planirana je za 2020., a znatno će povećati operativne sposobnosti singapurske mornarice kao i razinu nacionalne sigurnosti.

Igor Spicijarić