Kroz izložbu koja se trenutačno može razgledati u Hrvatskom pomorskom muzeju Split, na originalan način ispričana je priča o sinovima jednog hrvatskog grada. Onima koji su ispisivali svoj vlastiti, mali dio povijesti na ratnim brodovima K.u.K. monarhije

Povijest hrvatskog pomorstva, prije svega vojnog, toliko je duga i bogata da nikad neće biti istražena, pa ni prezentirana u mjeri u kojoj bismo to željeli. Ipak, hrvatska muzeologija zadnjih godina vidljivo ide naprijed u svojim pokušajima da je sačuva i prenese na buduće generacije. Na hrvatskoj obali sve je više aktivnih muzeja i muzejskih prostora – i onih većih poput Hrvatskog pomorskog muzeja Split (HPMS), i onih manjih, u mjestima poput Biograda, Umaga ili Hvara. Sve muzejske, istraživačke i druge djelatnosti povezane s poviješću traže znatne kadrovske i financijske resurse. Da bi muzeji i povjesničari uspješno održali našu pomorsku baštinu, potrebno je da što više surađuju te ujedinjuju znanje i sredstva. Uz iskustvo i profesionalnost, neupitno je potrebna i crta entuzijazma.

Ponekad je potrebno taj entuzijazam potražiti i izvan institucija, u strastvenim zaljubljenicima u pomorsku povijest. Jedan je od takvih zaljubljenika Jadran Anzulović, podrijetlom iz Novigrada. Njegov grad upravo je jedno od naših posebnih mjesta, uklopljeno u veliku priču o hrvatskoj obali, ali i s vlastitom poviješću na koju su ponosni svi mještani. Velikim dijelom, ta je povijest pomorska. “Posebnost Novigrada u tome je što je u prošlim stoljećima živio kao otok na kopnu, a do njega se moglo doći samo morskim putem. Posebno u razdoblju mletačko-turskih ratova, kad su ga Turci gotovo 150 godina pokušavali osvojiti. U Novigradu su zaustavljena osmanska osvajanja uz jadransku obalu prema zapadu”, ističe Anzulović za Hrvatski vojnik. I zahvaljujući njemu, HPMS-u, Općini Novigrad i Zavičajnom muzeju Biograd na Moru, neke su vrijedne novigradske povijesne epizode predstavljene kroz izložbu Pomorske škrinje Novigrada dalmatinskog, otvorenu 26. svibnja u prostorijama HPMS-a u splitskoj Tvrđavi Gripe.

 

 

 

Trideset godina rada

Glavni su izlošci pomorske škrinje koje se čuvaju u fundusu Etnografske zbirke Novigrad. Možda bi neki ljudi koji vojnu povijest i militariju poistovjećuju s oružjem na prvu mogli početi nagađati o njihovoj zanimljivosti, atraktivnosti ili vrijednosti. Možemo ih umiriti odmah. Za početak, navest ćemo da je autor izložbe Anzulović skupio i restaurirao najveću zbirku takvih škrinja na istočnom Jadranu. Nastavit ćemo s činjenicom da škrinja ima 17, da neke potječu iz sredine XIX. stoljeća, što znači da su stare i više od 150 godina. Njihovi su korisnici (poslije i vlasnici) bili iz ratnih mornarica, Novigrađani koji su služili na ratnim brodovima Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske, a jedna škrinja pripadala je RM-u Kraljevine Jugoslavije. Izložba nije velika, postavljena je u jednoj većoj prostoriji HPMS-a. Međutim, škrinje i drugi izlošci koji ih podupiru pričaju toliko zanimljivih priča da će vam za puni doživljaj trebati barem dva sata. Anzulović ih je počeo skupljati prije više od trideset godina, a motivi su bili – spasiti od nestajanja tradicijsku materijalnu baštinu. “Zapravo, želio sam spasiti sve što se moglo, a među tim predmetima, uglavnom etnografskim, zatekle su se škrinje”, prisjeća se. Ono što se nameće dok razgledavate izložbu jest da je najveća vrijednost škrinja u njihovoj osobnosti. Starim novigradskim, hrvatskim mornarima, bile su dio svakodnevice na brodovima, svakodnevice teške, često neizvjesne, nostalgične, pa i opasne. I na njima su ostavili vlastite pečate, prilagođavali su ih sebi na različite načine, od funkcionalnih pa do estetskih promjena. Razlike od škrinje do škrinje stoga su velike. Na jednoj ćete primijetiti čvrstoću i solidnost izrade, na drugoj crtež ili sliku koje je naslikao korisnik, na trećoj pak krasan oblik ili sitne detalje urezane na bravi.

Jedinstveni u Hrvatskoj

Nakon dugogodišnje službe u mornarici, mornari su dobivali te škrinje i donosili ih u svoje domove. Neke obitelji sačuvale su ih do danas, s različitim idejama i namjenama. No, neke su, zahvaljujući Anzuloviću, spašene od bacanja i zaborava. Zato se Novigrad danas može dičiti zbirkom jedinstvenom u Hrvatskoj, kakvu nemaju ni puno veći naši obalni gradovi. “Izložene škrinje svojim načinom izrade – oslikom, pripadaju jadranskom tipu, govore o pomorskoj tradiciji ljudi vezanih uz more, a dio su pomorske baštine jer su ti mornari imali doticaje kao članovi posada sa svjetskim morima i kulturama”, nastavlja Anzulović. S nekima od njih, te s njihovim brodovima, također se možete upoznati na izložbi. Portreti starih hrvatskih mornara iz Novigrada uvelike upotpunjuju priču, baš kao i fotografije ratnih brodova kao što je oklopni krstaš Kaiserin und Königin Maria Theresia, oklopni krstaš Kaiserin Elisabeth, bojni brod Erzherzog Karl ili razarač Trabant. Izloženi su i neki drugi osobni predmeti mornara, a fascinantna je i dragocjena kao izvor povijesnih podataka bilježnica iz 1897. u koju je Jure Anzulović zabilježio detalje svojeg služenja u austrougarskoj mornarici od 1896. do 1899. godine. Zanimljivo je da je stigao napisati i pjesmu u desetercu kojom je izrazio nezadovoljstvo služenjem. Ukratko, kombinacija o kojoj smo govorili na početku teksta, a čine je velika i manja muzejsko-izložbena ustanova te jedan veliki entuzijast, dovela je do izvrsne izložbe. “Njom sam htio predstaviti ne samo najveću prikupljenu zbirku mornarskih škrinja na širem jadranskom prostoru nego i uputiti druge da ih pokušaju otkriti i spasiti od nestajanja. Mislim da ima prostora za istraživa- nje, posebno u priobalnim mjestima, jer ovo je samo mali dio prikupljen na malom prostoru”, zaključuje Anzulović. U Hrvatskom pomorskom muzeju izložba je otvorena do 25. srpnja, a onda seli u Zavičajni muzej Biograd na Moru.

---

Škrinje i(li) bauli

Na izložbi su zastupljene dvije vrste škrinja. Prva su klasične pomorske škrinje s ravnim ili lagano zaobljenim plitkim poklop- cem. Rabile su se od sredine XIX. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata. Druga su vrsta bauli, tj. škrinje s dubokim zaobljenim poklopcem. Rabile su se od početka 1890-ih, a jedna i 1930-ih.

---

Čežnja za domom

Mnoge škrinje oslikane su različitim motivima. Neke su više vojničke: pokazuju moćne austrijske ratne brodove ili impresivne grbove i oznake. No, možda i najdublji dojam ostavlja pomorska škrinja iz druge pol. XIX. stoljeća, čiji je korisnik bio Ive Sinovčić Nogalj pok. Marka, rođen 1861. godine. Naime, na unutarnjoj strani poklopca Sinovčić Nogalj je jednostavno, grafitnom olovkom crtao svoj dom, tj. kompleks kuća Sinovčić/Nogalj (ranije Čorić) u Novigradu. Crtež nije dovršen, krovovi i kapci na prozorima obojeni su narančastom, a ulazna vrata žućkastom bojom. Nije bilo teško uživjeti se u ulogu hrvatskog mornara koji je služio na austrijskom brodu, vjerojatno u teškim uvjetima i pod željeznom stegom, a istodobno čeznuo za svojim Novigradom i obitelji.

---

TEKST I FOTO: Domagoj Vlahović