U vremenu kad Amerikanci još zbrajaju gubitke zrakoplovne industrije prouzrokovane terorističkim napadima na New York i Washington, jedna mala, gotovo nepoznata kompanija uzdigla se iznad problema i riskantnim poslovanjem s Pentagonom uspjela ostvariti poslovnu dobit kojom bi zadovoljne bile i najveće svjetske zrakoplovne tvrtke

Dramatično smanjenje profita civilnog sektora, bankroti zrakoplovnih kompanija, otkazi tisućama letačkog i zemaljskog osoblja, sve to epilog je katastrofe koja je zadesila Sjedinjene Američke Države nakon 11. rujna 2001. godine. No, istodobno s problemima najvećih zrakoplovnih kompanija nekoliko malih tvrtki istog tipa doživjele su procvat poslovanja unatoč velikim rizicima na koje su svojevoljno pristale. Pentagon je nakon napada na New York i Washington postao stalni korisnik usluga manjih privatnih kompanija potrošivši na njih tijekom 2000. godine 772 milijuna dolara za prijevoz vojnika i vojne tehnike diljem svijeta, a očekivana potrošnja za ovu godinu je pomalo nevjerojatnih dvije milijarde dolara. Kad se tomu pridodaju i Ujedinjeni narodi i Crveni križ, koji su se također nedavno počeli koristiti uslugama spomenutih zrakoplovnih tvrtki, sasvim je jasno da računica za financijsku dobit i u teškim vremenima postoji. World Airways, Atlas Air, Omni Air i Evergreen kompanije su koje su pobrale najveći dio financijskog kolača, no, i među njima ima velikih razlika u radu i dobiti.
World Airways najbolje je iskoristio situaciju na tržištu u protekle četiri godine i postao nezamjenjivi partner Pentagona za sve vrste zrakoplovnih usluga. Kompanija posjeduje samo 17 aviona i tek 1400 zaposlenih, a ostvaruje čak 80 posto od svih zrakoplovnih poslova za američki obrambeni sektor. U novcu to izgleda ovako: 2000. godine World Airways ostvarivao je promet od 264 milijuna dolara, a prošle 500 milijuna uz nevjerojatan skok cijene dionica na tržištu. Godine 2000. za jednu dionicu World Airwaysa moglo se dobiti samo 55 centi, a četiri godine kasnije cijena je narasla na čak osam dolara po dionici.

Od mađarske revolucije do Iraka

U cijeloj priči ima savršene logike, makar su neki poslovi koje je tvrtka dobila od Pentagona i više nego rizični, a sustav je postavljen upravo tako da funkcionira u skladu s vrstom poslovanja. Jednostavno rečeno i u tržišnom smislu logično, što je posao rizičniji, tim je cijena usluge viša. Prvi čovjek tvrtke je Randy Martinez, bivši pilot Američkoga ratnog zrakoplovstva, čovjek koji je nedavno prihvatio i osobno odradio vrlo rizičan posao prvog komercijalnog leta u Bagdad nakon američke intervencije što je dalo dodatni kredibilitet tvrtki koju vodi. Naravno, nije prevozio turiste i avanturiste u Irak, već američke vojnike, i to mu se višestruko isplatilo. Već nakon prvog leta Pentagon mu je ponudio dodatne poslove i rute u cijelom svijetu, s posebnim težištem na krizna žarišta. Tako su uspostavljeni i civilni letovi iz Houstona do Luande u Angoli, te iz Washingtona do Kabula, a upravo se održavaju pregovori s Air Canadom i Thai Airom da za njihove potrebe odrađuju cargo prijevoz na rizične i ratne destinacije.
Ipak, ta tvrtka koja je osnovana još davne 1948. rizično poslovanje “pokriva” ugovorima s civilnim sektorom, doduše rijetkim, ali zato vrlo profitabilnim ugovorima. Prijevoz dviju momčadi američkog profesionalnog nogometa tijekom NFL sezone i nekoliko interkontinentalnih letova dovoljni su da se svi rizici poslovanja s Pentagonom posve isplate. World Airways postala je poznata, gotovo slavna kompanija 1956. kad je prevozila u SAD mađarske izbjeglice nakon tamošnje revolucije, a potom i američke vojnike u Vijetnam. Do 1975. prevozila je i vijetnamske izbjeglice tijekom rata sklone Amerikancima, a bilo ih je toliko da ni osam letova dnevno iz Da Nanga nije moglo pokriti potražnju. I tad stiže ključno vrijeme koje je World Airways izvrsno iskoristio.

Zaštita Pentagona u kriznim situacijama

Početkom 80-ih godina prošlog stoljeća World Airways je pokušao ući u svijet velikog zrakoplovnog biznisa, no, gotovo da i nije imao šansi pored najvećih kompanija, mahom američkih (paradoksalno, najveći dio njih danas više ne postoji!), i nakon gotovo desetljeća borbe za tržište okrenuo se vojnom sektoru. Posao je doslovce procvjetao, te danas ta tvrtka ima po 20 letova dnevno i leti u 60-ak država, nerijetko u zemlje zahvaćene ratom. Katkad se dogodi i da se avioni i posada zateknu uslijed velikih demonstracija ili ratnih operacija u zemljama tzv. Trećeg svijeta ili Bliskog istoka, no, tada do izražaja dolazi snaga, utjecaj i povjerenje Pentagona koji ih štiti i omogućava polijetanja i slijetanja.
Takav način poslovanja, a sreća je, razumljivo, jako važna, korektno slijedi i uprava kompanije koja svojim zaposlenicima, kad se nađu u tim kritičnim i rizičnim situacijama odobrava avansnu uporabu kreditnih kartica i sredstava koliko god je potrebno. Politika tvrtke je da je podjednako važno da posada i avioni budu dobro, te da se posao odradi. Cijena, u konačnici, nije važna. Od Pentagona će, prije ili kasnije, sve naplatiti.

Neven MILADIN