Utvrda iznad rijeke Slunjčice jedna je od najvrednijih povijesnih znamenitosti na području Korduna. Svoje najslavnije razdoblje grad je doživio za vrijeme ratova protiv Osmanlija kad je prozvan ”ključem Hrvatske i Kranjske“

Kordunski grad Slunj smješten je na rijeci Slunjčici, u blizini njezina utoka u Koranu. Usto što je riječ o kraju iznimnih prirodnih ljepota, Slunj je i mjesto vrlo zanimljive povijesti. Zahvaljujući ostacima dviju gradina Suhi Slunj i Grkov Vrh, postoje naznake da se život na tom prostoru odvijao još u prapovijesno doba. Povijesni kontinuitet nastavljen je i u antičko doba o čemu svjedoče ostaci rimskog naselja na Kneževu Brdu u naselju Točak, kao i fragmentarni nalaz rimskog epigrafskog spomenika podno brda Kurjevac u naselju Gornje Primišlje. Smatra se da se današnji grad Slunj razvio iz srednjovjekovnog naselja. Prvo njegovo spominjanje datira iz 1323. godine, kad hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. Robert (1288. – 1342.) darovnicom predaje Župu Drežnik sa Slunjem u vlasništvo možda i najistaknutije hrvatske velikaške obitelji Frankopan. Vjerojatno je u neposrednom razdoblju nakon toga došlo i do izgradnje utvrde. Svoju prvobitnu namjenu trebala je imati kao stambeni posjed Krčkih Frankopana. U arhitektonskom smislu, riječ je bila o poligonalnoj, sedmerokutnoj građevini unutar koje je postojala palača, a vrlo izvjesno i pomoćne prostorije. Izgrađena je na strmoj litici iznad rijeke Slunjčice, što joj je u slučaju napada davalo izniman strateški položaj.

Posljednji izdanak

Krajem XIV. stoljeća, točnije 1390., napisana je isprava kojom krčki knez Ivan V. Frankopan (umro 1393.) daje utvrdu u zakup predstavniku druge moćne velikaške obitelji, knezu Pavlu Zrinskom (umro 1414.). Smatra se da je otkup bio oko četiri tisuće dukata što je u to doba bila golema suma i pokazivala veliku vrijednost posjeda. U idućih šezdeset godina Slunj će postati razlog razdora između obitelji Frankopan i Zrinski pa će se vlasništvo često izmjenjivati. Konačno, 1449. godine dolazi do diobe frankopanskih posjeda pa Slunj postaje vlasništvo Dujma IV. Frankopana (1416. – 1487.), od kojeg će se razviti slavna loza Frankopana Slunjskih. Tijekom druge polovine XV. stoljeća spominje se postojanje utvrđenog franjevačkog samostana na drugoj strani rijeke Slunjčice. Samostan je s utvrdom bio povezan mostom i zajedno su se u dokumentima nazivali Slunj.

Nakon pada Bosne u ruke Osmanlija, a posebice nakon njihovih pobjeda na Krbavskom 1493. i Mohačkom polju 1526. godine, dolazi do dramatičnih promjena na području Korduna. Sve se više stanovništva iseljava zbog čestih osmanlijskih pljačkaških upada. Velik dio XVI. stoljeća obilježit će sukobi s Osmanlijama, a najveće zasluge što je grad dugo odolijevao napadima idu njegovim vlasnicima Frankopanima Slunjskim. Nevolje za Slunj počinju 1572. kad umire Franjo Frankopan Slunjski (r. 1536.), posljednji muški izdanak loze. Grad tada dolazi u kraljevske ruke, a 1579. ulazi u sastav Vojne krajine i pod upravu Senjske kapetanije kao njezino središte. Samo tri godine poslije dolazi do kratkotrajne turske okupacije Slunja i razaranja franjevačkog samostana što rezultira progonom katoličkog stanovništva. Nakon povratka grada pod habsburšku upravu lokalni feudalni gospodari naseljavaju opustošene krajeve stanovništvom pravoslavne vjere što značajno mijenja vjerski i nacionalni sastav Slunja. Jedan od najpoznatijih zapovjednika slunjske utvrde tijekom ratova s Osmanlijama bio je Petar IV. Zrinski (1621. – 1671.), koji će kasnije biti pogubljen kao urotnik protiv kraljevskog dvora. Koliko je Slunj bio bitan za obranu kraljevstva svjedoči i pismo kranjskih staleža nadvojvodi Ferdinandu II. iz 1613. godine, u kojem ga nazivaju ”ključem Hrvatske i Kranjske“.

Središte oblasti

Slabljenjem osmanlijske opasnosti dolazi do reorganizacije Vojne krajine i Slunj 1746. dobiva status pukovnije, poznatije kao Slunjska regimenta. Nakon toga grad se značajnije razvija, utvrda se popravlja, a obnavlja se i urbano naselje formirano još u srednjem vijeku. Sve to dovodi do povećanja broja stanovnika. U Rastokama, naselju na slapovima Slunjčice, grade se prvi mlinovi, a ta je lokacija danas jedno od najprivlačnijih prirodnih ljepota kontinentalne Hrvatske. Za vrijeme kratke francuske vladavine (1809. – 1813.) Slunj doživljava još jedan gospodarski uzlet i infrastrukturno se podiže na višu razinu. Francuzi su izgradili most na Korani, brojna skladišta i ceste te vojne objekte koji su poslije prenamijenjeni u civilne. Dandanas nad Slunjem stoje i ostaci tzv. Francuskog magazina, velike zgrade koja se sastojala od tri etaže i korisnog potkrovlja. Ukidanjem Vojne krajine 1881. godine Slunj konačno dobiva status grada i postaje središte kotarske oblasti nakon čega slijedi i njegova urbanizacija. Nakon Prvog svjetskog rata broj stanovnika pada i taj se trend nije zaustavio ni danas. Slunj je tijekom Domovinskog rata gotovo četiri godine bio pod okupacijom pobunjenih Srba.

Stari grad Slunj trebao bi postati neizostavna turistička destinacija na području Karlovačke županije, zbog čega su lokalne vlasti krajem 2020. započele projekt njegove obnove koja će dovesti do revitalizacije ovog vrijednog kulturno-povijesnog zdanja.

Tekst Josip Buljan