Igre su u prvoj polovini XX. stoljeća uglavnom bile orijentirane na Europu i Sjedinjene Američke Države. Međutim, Melbourne 1956. i Tokio 1964. pokazali su da je dolazak Igara na nova tržišta bio pun pogodak jer je riječ o događaju koji bi trebao obuhvatiti sve kontinente. Igre do danas nisu održane jedino u Africi

Meksiko, odnosno njegov glavni grad Ciudad de México, bio je prvi domaćin Igara u kojem je službeni jezik španjolski. Iako zemljopisno pripada Sjevernoj Americi, ta velika zemlja povijesno je i kulturno dio Latinske Amerike.  Igre u Ciudadu de Méxicu, milijunskom gradu koji se nalazi na više od 2200 metara nadmorske visine, održane su 1968. godine. Za domaćinstvo je konkurirao još Detroit, Lyon i Buenos Aires, ali na glasanju je Ciudad de México dobio više glasova nego svi konkurenti zajedno. Političkih i rasno motiviranih kontroverzija bilo je i na tim Igrama, a ističe se crnački pozdrav dvojice američkih sprintera, Tommieja Smitha i Johna Carlosa, zlatnog i brončanog s utrke na 200 metara, kad su na uručenju medalja skinuli tenisice te desnu ruku, na kojoj su nosili rukavicu crne boje, podigli visoko u zrak želeći tako pokazati simbol otpora i borbe za prava tamnopute manjine u SAD-u. Predsjednik MOO-a Avery Brundage želio je obojici zabraniti boravak u olimpijskom selu, ali Američki olimpijski odbor to je odbio. MOO je stoga odlučio suspendirati cijeli trkački tim SAD-a. U kontroverziji je sudjelovao i drugoplasirani na toj utrci Australac Peter Norman, koji je u znak potpore nosio bedž. Zbog toga ga je Australija suspendirala za Igre u Münchenu. No, zaslužio je poštovanje ostalih, prije svega svojih kolega.  Čast da bude prva žena koja će zapaliti olimpijski plamen pripala je meksičkoj atletičarki. Norma Enriqueta Basilio de Sotelo tim se činom upisala u povijest Igara. 

Igre su svojim uspjesima obilježili brojni sportaši. Zlatom je ovjenčana gimnastičarka Věra Čáslavská, koja je na Igrama prosvjedovala protiv sovjetske invazije na domovinu Čehoslovačku. Američki skakač u vis Richard Douglas “Dick” Forsbury služio se novom tehnikom skoka i odraza, koja je ubrzo postala dominantna, a danas je standardna u toj disciplini i nosi njegovo ime. Šesnaestogodišnja Amerikanka Debbie Meyer postala je prva plivačica koja je osvojila tri zlata na utrkama slobodnim stilom: na 200, 400 i 800 metara. George Foreman, devetnaestogodišnji američki boksač, osvojio je zlato u teškoj kategoriji, a iduće je godine prešao u profesionalce. Američki atletičar Bob Beamon na ovim je Igrama postavio svjetski rekord u skoku u dalj, koji je iznosio 8,90 metara. Bez pomoći vjetra, prijašnji je svjetski rekord oborio za nestvarnih 55 centimetara. Beamonov je rekord srušio tek Mike Powell na Svjetskom prvenstvu 1991. godine. Rekord postavljen u Meksiku do danas nije srušen na Olimpijskim igrama, te je najdugovječniji olimpijski rekord koji je neki od natjecatelja postavio.  Uspješni su bili i Hrvati, tad u sastavu jugoslavenske reprezentacije. Dvije je medalje osvojila plivačica Đurđica Bjedov: zlato na 100 metara prsno te srebro na 200 metara, također prsno. Zlato su osvojili i vaterpolisti Ozren Bonačić, Ronald Lopatny, Karlo Stipanić, Ivan Trumbić, Miroslav Poljak i Zdravko Hebel. Srebro je u Meksiku osvojila košarkaška reprezentacija, kojoj su obol dale legende Krešimir Ćosić, Nikola Plećaš, Petar Skansi, Damir Šolman te Zoran Maroević. Novina iz Meksika atletska je staza presvučena tartanom, koja je zamije-nila zemljanu podlogu. 

München 1972.: sport je jači od terorizma

Dvadeseto izdanje Ljetnih olimpijskih igara održano je od 26. kolovoza do 11. rujna 1972. u Münchenu. Protukandidati za domaćinstvo bili su Madrid, Montreal i Detroit, ali čelnici MOO-a odlučili su da će to biti SR Njemačka. Sa svakim je novim Igrama rastao broj sportova i zemalja koje su se natjecale, pa tako i natjecatelja. U Münchenu je nastupalo čak 7105 sportaša iz 121 zemlje, a natjecali su se u 195 različitih disciplina.  Igre su, nažalost, zapamćene po terorističkom činu. Palestinski teroristi koji su upali u olimpijsko selo prvo su ubili dva člana izraelske reprezentacije, a zatim u bijegu i prilikom otmice još devet. U pokušaju oslobađanja talaca ubijena je većina terorista. Igre su zbog tog događaja bile dva dana prekinute, a spominjalo se da bi mogle biti i okončane. Brundage, kojem je s obzirom na poodmaklu dob to bila zadnja godina na čelu Odbora, odlučno je odbio tu mogućnost i rekao da Igre moraju ići dalje te da se olimpijski pokret mora nastaviti. Unatoč velikoj tragediji, sportaši su na borilištima pokazali svoja umijeća. Najuspješnije i najveće ime Igara u Münchenu, ali i u olimpijskoj povije-sti, američki je plivač Mark Spitz, osvajač rekordnih sedam zlata. Spitz je rekord u broju zlata držao sve do 2008., kad je u Pekingu njegov rekord oborio sunarodnjak Michael Phelps. Zbog straha od napada, Spitz je napustio München prije službenog završetka Igara.  Sedamnaestogodišnja sovjetska gimnastičarka Olga Korbut osvojila je tri zlata. Među reprezentativcima Jugoslavije iznimne su uspjehe postigli hrvatski sportaši: boksač Mate Parlov pobijedio je u kategoriji do 81 kg. Rukometaš Hrvoje Horvat “Cveba” također je osvojio zlato. Srebro i broncu u hrvanju grčko-rimskim stilom osvojili su Josip Čorak i Milan Nenadić.  Vrijedi spomenuti i kako je rukomet nakon višegodišnjeg izbivanja vraćen u program Olimpijskih igara. Prvi je put u program ušao slalom u kanuu na divljim vodama, a badminton i skijanje na vodi bili su demonstracijski sportovi.  Pomutnju na maratonu stvorio je zapadnonjemački student Norbert Südhaus. Ušao je u utrku na zadnjem kilometru te prvi prošao ciljem. Prijevara je otkrivena, a zasluženo je zlato pripalo Amerikancu Franku Shorteru.  Bilo je još dosta zanimljivosti s Igara u Münchenu, bilo je i kontroverzija, ali najvažnije od svega jest to da je sport pobijedio terorizam. 

Montreal 1976. 

Igre u Montrealu donijele su novu zemlju domaćina. Kanada i njezin grad sporta Montreal pobijedili su dva buduća domaćina Igara: Moskvu i Los Angeles. Montreal je izabran tek u drugom krugu, a u prvom je dobio manje glasova od Moskve. Nakon što je u drugi krug ušao zajedno s Moskvom, glasovi koji su bili dani Los Angelesu otišli su na njegovu stranu. Olimpijski odbor dobio je nakon odlaska Averyja Brundagea novog predsjednika, šestog po redu. Bio je to Irac Michael Morris, treći barun Killanin, časnik u Drugom svjetskom ratu, sudionik u planiranju Dana D i invazije na Normandiju. Igre u Montrealu zadnje su prije rusko-američkih napetosti koje će uslijediti za nekoliko godina, a rezultirat će bojkotom pojedinih federacija. Bojkota je bilo i u Montrealu, i to ponajviše zato što su mnoge afričke zemlje odbile sudjelovati zbog povezanosti Novog Zelanda s Južnoafričkom Republikom. Igre je otvorila britanska kraljica Elizabeta II. Zbog terorističkog čina koji se dogodio u Münchenu, organizacija je zahtijevala maksimalan angažman na polju sigurnosti da ne dođe do novog krvoprolića. Unatoč tomu što su ih brojne zemlje bojkotirale, povećao se broj sudionika Igara. 

Igre u Montrealu obilježili su nastupi četrnaestogodišnje rumunjske gimnastičarke Nadije Comăneci. Za vježbu na dvovisinskim ručama dobila je, prvi put u povijesti, ocjenu 10. Zlato je osvojila i u višeboju te na gredi. Nizu medalja pridodala je srebro u momčadskom višeboju te broncu na tlu. Kubanski atletičar Alberto Juantorena prvi je trkač koji je na Igrama osvojio zlato na 400 i 800 metara. Lasse Virén, još jedan u nizu Letećih Finaca, koji je bio uspješan i na Igrama u Münchenu te Moskvi, pobijedio je u utrkama na pet i deset tisuća metara. Pet Amerikanaca – Sugar Ray Leonard, Leon Spinks, Michael Spinks, Leo Randolph i Howard Davis Jr. – osvojilo je zlata u boksu. Mnogi stručnjaci smatraju kako je to najbolji boksački tim koji je neka zemlja imala. Trenutačni predsjednik MOO-a Thomas Bach osvojio je na Igrama u Montrealu kao član reprezentacije SR Njemačke zlato u mačevanju. Japanac Shun Fujimoto nastupio je unatoč prijelomu koljena te pomogao svojoj reprezentaciji da dođe do momčadskog zlata u gimnastici. Kanuist Matija Ljubek osvojio je zlato na 1000 te broncu na 500 metara. U sastavu jugoslavenske košarkaške reprezentacije, koja je osvojila srebro, nastupila su velika imena hrvatskog sporta: Željko Jerkov, Andro Knego, Krešimir Ćosić, Vinko Jelovac, Damir Šolman. Nakon Montreala, iduće su Olimpijske igre održane iza željezne zavjese, u Moskvi.

TEKST: Ivan Šurbek