Jubilarno, XXX. izdanje Olimpijskih igara, održano 2012., bilo je uvod u novu eru tog velikog natjecanja. Za domaćina je treći put izabran London, koji je tako postao prvi grad u povijesti kojem je to uspjelo

Britanska je prijestolnica izabrana u četvrtom krugu glasanja, a protukandidati su bili Pariz, Madrid, New York i Moskva. Za nekoliko će dana Pariz postati drugi grad koji je tri puta bio domaćin Igara. Zanimljivost je da će Igre 2028. biti održane u Los Angelesu, čime će on također treći put postati olimpijski grad. Glamurozno je i impresivno bilo u Londonu 2012., pogotovo ceremonija otvaranja Igara. Uključivala je izvedbe velikih britanskih umjetnika: od simpatičnog i komičnog nastupa Rowana Atkinsona kao Mr. Beana i prisjećanja na film Vatrene kočije, preko najpoznatijeg tajnog agenta utjelovljenog na filmu, Jamesa Bonda, kojeg je za tu priliku glumio tadašnji 007 – Daniel Craig. London se iskazao kao sposoban i dobar domaćin. Iako je dobar dio postojeće infrastrukture iskorišten za održavanje Igara, to nije bilo dovoljno. London je izgradio novi Olimpijski park, i to u nekadašnjoj industrijskoj zoni u Stratfordu. Igre su bile vrlo skupe, a planirani proračun od četiri milijarde dolara na kraju je narastao na gotovo šesnaest. Igre je otvorila kraljica Elizabeta II. Natjecalo se 10 518 sportaša iz 204 zemlje, i to otprilike jednak broj muškaraca i žena; na 302 sportska događaja, odnosno u 26 sportova i 39 disciplina. Hrvatski su sportaši u Londonu postavili svoj novi rekord u broju olimpijskih medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. Giovanni Cernogoraz bio je zlatni u streljaštvu u disciplini trap, odnosno gađanju u tzv. glinene golubove. Nakon Snježane Pejčić u Pekingu, Cernogoraz je drugi hrvatski sportaš koji se okitio olimpijskom medaljom u streljaštvu. Zlatna je bila i Sandra Perković u bacanju diska. Mlada je atletičarka na svojim prvim Igrama skrenula pažnju na sebe i Hrvatskoj donijela medalju. Nastavila je dominirati u toj disciplini i u nekoliko je navrata bila blizu obaranja svjetskog rekorda. Nju ćemo, kao i Giovannija, gledati uskoro kako nastupaju u Parizu.

U Parizu ćemo gledati i vaterpoliste, koji će se boriti za novo zlato. U Londonu je Hrvatska pod vodstvom najboljeg vaterpolskog trenera svih vremena Ratka Rudića, koji je prethodno osvojio tri olimpijska zlata i jednu broncu kao trener, u finalu pobijedila Italiju. Hrvatska reprezentacija nastupila je u sastavu: Josip Pavić, Damir Burić, Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Petar Muslim, Ivan Buljubašić, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Samir Barać, Igor Hinić, Paulo Obradović i Frano Vićan. Iako se sastav od Igara u Londonu u potpunosti promijenio, Hrvatska će i u Parizu loviti pobjedu u vaterpolskom dijelu turnira. Londonska generacija upisana je zlatnim slovima u povije-st hrvatskog sporta, a Ratko Rudić nakon uspjeha se povukao s mjesta izbornika. Prepustio ga je još jednom vaterpolskom strategu, Ivici Tucku, koji je s novom generacijom nastavio donositi medalje s velikih natjecanja. U Londonu su se prvi put pojavili ugovorni pričuvnici Damir Martin, Valent i Martin Sinković te David Šain, koji su kao četverac na pariće osvojili srebro u veslanju. I Martin i braća Sinković nastupat će i na Igrama u Parizu. Nadaju se novoj medalji, a iz razgovora koje smo s njima vodili jasno je kako se nadaju da će nastupati i na Igrama u Los Angelesu i kako im ovo neće biti zadnje olimpijsko izdanje. Broncu je u Londonu osvojila Lucija Zaninović (taewkondo u kategoriji do 49 kg) te muška rukometna reprezentacija. Izabranici Slavka Goluže izborili su medalju nakon kontroverznog poraza u polufinalu od vječnih rivala Francuza i sumnjivih sudačkih odluka. Generacija predvođena Ivanom Balićem, koju je činio i Mirko Alilović, Venio Losert, Manuel Štrlek, Ivan Ninčević, Ivan Čupić, Zlatko Horvat, Igor Vori, Jakov Gojun, Drago Vuković, Blaženko Lacković, Domagoj Duvnjak, Marko Kopljar, Denis Buntić, Damir Bičanić, nije, nažalost, uspjela doći u finale i boriti se za zlato. Hrvatsku zastavu na otvaranju Igara nosio je Venio Losert, a na zatvaranju Damir Martin.

U Londonu je jamajčanski atletičar Usain Bolt obranio zlato na 100 i 200, te u štafeti 4 x 100 metara, i time postao prvi sportaš kojem je to uspjelo. U atletici su uspjehe nizali i drugi sportaši. Félix Sánchez iz Dominikanske Republike osvojio je, nakon Atene, zlato u utrci na 400 metara. Amerikanka Alysson Felix osvojila je zlato u utrci na 200 metara, te u štafetama 4 x 100 i 4 x 400 metara. Američki plivač Michael Phelps osvojio je u Londonu četiri zlatne i dvije srebrne medalje. Nastavio je tako graditi karijeru najuspješnijeg olimpijca svih vremena, s ukupno 22 medalje, od kojih je 18 zlatnih. Rekord je to koji će malo kome biti dostižan. Zlato u nogometu odnio je Meksiko, pobjedom nad Brazilom. Za Brazil su igrali mnogi mladi igrači koji su kasnije ostvarili zapažene karijere, poput Neymara, Thiaga Silve, Hulka, Oscara, Danila, Pata i Marcela. Britanci su bili sjajni u biciklizmu. Chris Hoy osvojio je dva zlata. Bradley Wiggins, pobjednik Tour de Francea te godine, bio je najbolji u utrci na kronometar. Treće mjesto osvojio je Chris Froome.

Rio 2016. Prve južnoameričke igre

Južna Amerika prvi je put dočekala olimpijski plamen tek 2016. godine. Iako je bilo nekoliko pokušaja, prije svega Buenos Airesa, da Igre stignu na taj kontinent, tek je Rio u tome uspio. Afrika je jedini kontinent na kojem Igre još nisu održane. Protukandidati za domaćinstvo bili su Madrid, Tokio i Chicago, a sve je riješeno u trećem krugu. Nakon Igara u Londonu, iduće je godine s mjesta predsjednika MOO-a odstupio Belgijac Jacques Rogge. Naslijedio ga je Thomas Bach, pravnik i bivši njemački mačevalac, osvajač zlata na Igrama u Montrealu 1976. godine.  Domaćinstvo Rija izazivalo je dvojbe s obzirom na to da je grad poznat po visokoj stopi kriminaliteta. Bilo je usto i demonstracija protiv organizacije Igara jer je Brazil bio pogođen teškom gospodarskom krizom, koja je rezultirala i kašnjenjima u izgradnji objekata.  Igre su za Hrvatsku bile iznimno uspješne. Osvojeno je deset medalja, od toga pet zlata. Olimpijski pobjednik u streljaštvu u disciplini trap postao je Josip Glasnović. Sandra Perković ponovila je uspjeh iz Londona i opet bila prva u bacanju diska. Pobjedu u bacanju koplja, koje je odletjelo 66,18 m, odnijela je 21-godišnja Sara Kolak. Zlatni su bili i veslači. Braća Sinković svoju su prvu veliku pobjedu ostvarila u disciplini dvojac na pariće. Bio je to početak njihove dugogodišnje dominacije koja će biti, nadamo se, nastavljena i na Igrama koje slijede. Peto zlato za Hrvatsku bilo je morsko, a osvojili su ga Šime Fantela i Igor Marenić u jedrenju u klasi 470.

Zlato je za tisućinku izmaklo veslaču Damiru Martinu, koji je u fotofinišu izgubio od Novozelanđanina Mahéa Drysdalea te tako osvojio srebrnu medalju. Ta je medalja za mnoge zlatnog sjaja. Srebro je osvojio još jedan morski vuk, Tonči Stipanović, i to u jedrenju u klasi laser. Pod vodstvom izbornika Ivice Tucka, srebro je osvojila vaterpolska reprezentacija u sastavu Marko Bijač, Luka Bukić, Damir Burić, Andro Bušlje, Maro Joković, Luka Lončar, Josip Pavić, Antonio Petković, Anđelo Šetka, Javier Garcia Gadea, Ivan Krapić, Marko Macan i Sandro Sukno. Blanka Vlašić stigla je nakon osam godina do nove medalje u skoku u vis, ovaj put brončane. Boksač Filip Hrgović osvojio je broncu. Zastavu je na otvaranju Igara nosio Josip Pavić, a na zatvaranju braća Sinković. Michael Phelps u Riju je povećao ionako gotovo nedostižne rekorde. S pet novih zlata i jednim srebrom, zaključuje karijeru s čak 28 olimpijskih medalja. Američka gimnastičarka Simone Biles osvojila je četiri zlata i jednu broncu. Usain Bolt osvojio je teško dostižna tri zlata, i to u utrkama na 100, 200 i 4 x 100 metara. Britanski atletičar somalskog podrijetla Mo Farah osvajanjem zlata na pet i deset tisuća metara uspio je obraniti olimpijske naslove iz Londona. Nakon finskog atletičara Lassea Viréna, drugi je sportaš kojem je to pošlo za rukom.  Britanski tenisač Andy Murray obranio je naslov olimpijskog pobjednika iz Londona. U finalu je slavio protiv Argentinca Juana Martína del Potra. Iznenađenje u ženskom dijelu teniskog turnira priredila je Portorikanka Monica Puig. Pobijedivši u finalu Njemicu Angelique Kerber, osvojila je prvo olimpijsko zlato u povijesti za svoju domovinu. 

Tokio 2020. Odgođene, ali ne i otkazane igre

Jedini protukandidati Tokiju za domaćinstvo 2020. bili su Istanbul i Madrid. Japanska je prijestolnica najbolje svjetske sportaše već bila ugostila, i to 1964. Nakon što su Igre koje su ondje trebale biti održane 1940. otkazane zbog početka Drugog svjetskog rata, ovaj je put prijetnja bila pandemija. Igre u novom tisućljeću odvijale su se pod strogim epidemiološkim mjerama. Prvi su put u povijesti pomaknute za jednu godinu, tako da su održane 2021. umjesto 2020. Sportaši su redovito testirani na virus, a pozitivan nalaz značio je dvotjednu karantenu i nemogućnost nastupa. Održavale su se na borilištima bez gledatelja, a maske su bile obvezne za sve sudionike. Nije bilo prilike za druženje sportaša u olimpijskom selu, a kretanje je bilo ograničeno po određenim zonama. Pedantni Japanci vrlo su se dobro snašli u takvoj situaciji, ali bilo je vidljivo kako će zbog restrikcija Igre ipak patiti u mnogim aspektima. Ni ceremonija otvaranja nije mogla biti spektakularna kako su je domaćini zamislili, ali uspjeli su izvući maksimum iz situacije u kojoj su se našli. 

Na sportskim borilištima je bilo vrlo zahtjevno. Natjecatelji nisu vodili borbu samo jedni protiv drugih već ih je od diskvalifikacije i prekida olimpijskog sna mogao dijeliti jedan pozitivan test.  Unatoč tomu, oni koji su stigli u Tokio odlučili su dati najbolje od sebe. Među njima bili su i hrvatski sportaši. Vrućina i vlaga mnogima su samo otežavale ionako tešku svakodnevicu, ali sportaši se nisu dali. Treba spomenuti kako je, unatoč pandemiji, u Tokiju nastupilo čak 11 319 natjecatelja, od kojih 5910 muškaraca i 5409 žena.  Priču otvaramo prvom hrvatskom zlatnom medaljom u taekwondou. Osvojila ju je Matea Jelić, aktualna europska prvakinja u kategoriji do 67 kilograma. U tom su sportu Hrvatskoj medalje donosile Martina Zubčić, Sandra Šarić i Lucija Zaninović, ali one su bile brončanog sjaja. Prvo zlato stiglo je od 23-godišnje djevojke rodom iz Knina. Za potpuno slavlje hrvatskog taekwondoa pobrinuo se i 25-godišnji Splićanin Toni Kanaet, koji je osvojio broncu u kategoriji do 80 kg. Hrvatskoj je to ujedno prva medalja u muškoj konkurenciji u taekwondou, koju je osvojio pobjedom nad Uzbekistancem Nikitom Rafalovičem. Rezultat je bio 24 : 18 u borbi do koje je došao kroz repasaž. 

Veslači su osvajanjem medalja u Tokiju postali jedni od najuspješnijih hrvatskih olimpijaca. Martin i Valent Sinković, zlatna braća iz Rija, sa svojih su se trećih Igara vratili s trećom olimpijskom medaljom oko vrata, i to najsjajnijom. Svestrana su braća i na svojim trećim Olimpijskim igrama promijenila disciplinu. U Riju su osvojila zlato u dvojcu na pariće, a onda su odlučila kako je vrijeme za veliku promjenu. Braća su osvojila zlato i u dvojcu bez kormilara, za njih potpuno novoj i zahtjevnoj disciplini, u kojoj su morala prolaziti sve ponovno.  Veslač Damir Martin sa svojih se trećih Olimpijskih igara vratio s još jednom medaljom – brončanom, ali možemo slobodno reći zlatnog sjaja. I to u samcu – vjerojatno najtežoj i najzahtjevnijoj disciplini. Unatoč teškoj ozljedi i operaciji, pokazao je junačko srce. Pomogla je, naravno, i odgoda Igara, jer je imao nešto više vremena za pripremu. 

Sličnu je priču prošao i Tonči Stipanović. Iskusni Splićanin, prvi osvajač olimpijske medalje u jedrenju, Hrvatskoj je donio novu medalju u tom sportu. Obranio je srebro osvojeno u Riju u klasi Laser, pokazavši time kako starog morskog vuka nikad ne treba otpisati.  Tin Srbić potvrdio je kvalitetu u gimnastici. Osvojio je svoju prvu olimpijsku medalju, i to srebrnog sjaja. U disciplini preča ostvario je iznimno visok broj bodova za vrhunsku vježbu kojoj je dodao nove elemente, no, nažalost, to nije bilo dovoljno za zlato. Povijesni uspjeh na Olimpijskim igrama ostvarili su hrvatski tenisači. U igri parova zlato su osvojili pobjednici Wimbledona Nikola Mektić i Mate Pavić, koji su u finalu igrali protiv još jednog hrvatskog para: Ivana Dodiga i Marina Čilića. Jedini put kad su u olimpijskom finalu nastupila dva para iz iste zemlje bio je gotovo 120 godina prije toga, 1904. u St. Louisu. Amerikanci Edgar Leonard i Bells Wright bili su bolji od sunarodnjaka Alphonza Bella i Roberta LeRoya.

U Tokiju su se dogodile i veće smjene generacija. U atletici je nakon odlaska Usaina Bolta nastala praznina. Zlato na 100 m osvojio je Talijan Marcell Jacobs. Kanađanin Andre De Grasse bio je najbrži na 200 metara. Talijanska štafeta bila najbolja na utrci 4 x 100 metara. Šveđanin Armand Duplantis osvojio je zlato u skoku s motkom. Kasnije je postavio i svjetske rekorde, koji iznose 6,24 metra na otvorenom i 6,22 u dvorani. Jamajčanka Elaine Thompson-Herah bila je najbrža na utrkama na 100 i 200 metara. Postavila je olimpijski rekord i obranila zlata iz Rija, naslijedivši tako svoju sunarodnjakinju Shelly-Ann Fraiser-Price. Nizozemska atletičarka Sifan Hassan bila je najbrža na dugim prugrama. Yulimar Rojas iz Venezuele osvojila je zlato u troskoku i postavila svjetski rekord. Plivača Michaela Phelpsa naslijedio je sunarodnjak Caeleb Dressel, koji je osvojio pet zlata. Olimpijski pobjednik u biciklizmu postao je Slovenac Primož Roglič, i to u utrci na kronometar. Igre u Tokiju bile su uspješne. Pobijedile su pandemiju i sve nedaće s kojima su se susrele. Igre u Parizu počinju za nekoliko dana. Na njima će nastupiti brojni hrvatski sportaši, od kojih se očekuje da pokažu najbolje što znaju i da se, ako je moguće, vrate s medaljama oko vrata.

(Završetak podlistka)

TEKST: Ivan Šurbek