Prilagodba HRM-a standardima NATO-a

Važnost implementacije partnerskih ciljeva za razvoj sposobnosti HRM-a u procesu uključivanja u vojnu strukturu NATO-a

Republika Hrvatska se od osamostaljenja pa do danas nalazi u specifičnom tranzicijskom razdoblju i u okruženju koje karakterizira dinamičnost promjena, kompleksnost, heterogenost i neizvjesnost. Promjena sigurnosne paradigme koja proizlazi iz nove percepcije okoline jedan je od glavnih razloga za transformaciju vlastitog obrambenog sustava u zadovoljavanju interesa sigurnosti. Transformacija ili pretvorba strateške okoline sa svim mogućim novim prijetnjama uvjetovala je potrebu za promjenama u gotovo svim djelatnostima. Transformacija Sjevernoatlantskog saveza kao i drastične promjene unutar Europske unije, s kojom smo započeli pregovore o članstvu, zahtijevaju neodložan nastavak našeg daljnjeg prilagođavanja. Nova euroatlantska struktura stalno prilagođava vlastitu organizaciju kako bi mogla uspješno odgovoriti novim izazovima. Istodobno smo posljednjih godina u sustavu Ministarstva obrane započeli nužne reforme koje se prije svega odnose na sposobnosti i veličinu Oružanih snaga RH.

NATO-ova studija proširenja iz 1995. dala je naslutiti kako će se razvijati obrambene reforme u zemljama koje sudjeluju u programu Partnerstvo za mir, a kojima je cilj postati punopravnim članicama Sjevernoatlantskog saveza. U jednom od zaključaka se navodi da će PzM pomoći partnerima poduzeti potrebne obrambeno-upravne reforme kao što su transparentno obrambeno planiranje, planiranje resursa i izrada proračuna, odgovarajuće zakonodavstvo i parlamentarna i javna odgovornost.

Hrvatska je ušla u PzM i uključila se u Proces planiranja i pregleda (PARP) 2000., intenzivni dijalog započela s NATO-om 2001., a alatima Akcijskog plana za članstvo (MAP) služi se od 2002. godine. Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 19. ožujka 2002. donio Strategiju nacionalne sigurnosti u kojoj navodi da pristupanje Europskoj uniji i NATO-u najvažniji ciljevi Republike Hrvatske. Izrada Strateškog pregleda obrane (SPO) i Dugoročnog plana razvoja (DPR) prošle godine rezultirala je definiranjem prioriteta, a zatim i određivanjem veličine i strukture Oružanih snaga RH. Za Hrvatsku ratnu mornaricu su time, osim veličine, definirane zadaće i načelne sposobnosti. Upravo smo u HRM-u završili Studiju sposobnosti koja uz tradicionalne sposobnosti ratnih mornarica govori o sposobnostima za zadaće obalne straže u skladu s aktualnim izazovima u pomorskoj sigurnosti. Proces planiranja i pregleda (PARP) i Partnerski ciljevi (PGs) iz programa Partnerstvo za mir među novim članicama Sjeveroatlantskog saveza navode se kao temeljni alati za razumijevanje procesa planiranja snaga NATO-a i kao dobra priprema za članstvo u tom području. Nakon ulaska u članstvo nacionalni proces planiranja snaga se potpuno prilagođava procesu planiranja snaga Saveza.

Proces transformacije partnerskih ciljeva u prijedloge snaga (Force Proposals) je ocijenjen vrlo pozitivno među novim članicama. NATO je partnerske ciljeve doživio kao vrlo važan alat za pripremu oružanih snaga zemalja kandidatkinja za članstvo u Savezu. Stoga, pravodobna distribucija Paketa prijedloga snaga zemljama pozvanim u članstvo NATO-a pomaže pravodobnom uključivanju u proces planiranja snaga kao i boljoj integraciji njihovih oružanih snaga u vojnu strukturu NATO-a.

Partnerski ciljevi HRM-a
Razina ambicije Hrvatske kao potencijalne NATO članice određuje u kakvim operacijama, u koliko ih želi sudjelovati i na kojoj udaljenosti od vlastitog teritorija. U cilju što bržeg uključivanja u NATO savez Hrvatska je nedavno povećala vlastite snage u Afganistanu (ISAF) vrlo uspješno djelujući u međunarodnom okruženju. Odlukom Sabora iz prosinca 2006. iskazala je namjeru sudjelovanja u NATO vođenoj operaciji Active Endeavour koja se provodi na Sredozemlju, prema članku 5. Sjevernoatlantskog sporazuma.
Specifičnost preventivnog djelovanja Hrvatske ratne mornarice na Jadranskom moru bit će još važnija budući da se nalazimo u svom prostoru, a u isto vrijeme aktivno djelujemo u međunarodnom okruženju. Samo smo tijekom protekle godine u području međunarodne vojne suradnje za Hrvatsku ratnu mornaricu imali preko sto različitih aktivnosti. Višegodišnja regionalna uvježbavanja sa susjedima kroz projekt ADRION te predstojeća organizacija zahtjevne NATO vježbe NRF-a Noble Midas 07 u RH samo potvrđuju pripremljenost Hrvatske ratne mornarice i OSRH u cjelini za punopravno članstvo u NATO savezu. Naša učinkovitost je prije svega u cilju ispunjenja vlastitih nacionalnih interesa, što je temeljni preduvjet cjelokupnog procesa obrambenog planiranja neke države, ali i za dobrobit budućeg savezništva.

Uostalom hrvatska povijest je bogata aktivnostima na moru još od doba narodnih vladara, pa i kasnije, u različitim državnim asocijacijama u kojima se naša domovina nalazila. Zapovjedništvo HRM-a kao nositelj hrvatske pomorske moći preuzelo je odgovornost kako za vlastiti razvoj tako i za razvoj svih ostalih pomorskih službi u Hrvatskoj. Bogata pomorska tradicija koja se nalazi u temeljima hrvatske državnosti zahtijeva još aktivniji pristup zbivanjima nametnutim globalizacijom. Prije nekoliko godina smo proglasili Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) na temelju međunarodnog prava mora i prava obalnih država da proglase gospodarski pojas. Hrvatska se novim zadaćama obalne straže i mentalno okreće našem najvažnijem prirodnom resursu – Jadranskom moru. To zahtijeva i izradu nove doktrine u skladu s načelima NATO-a koja se praktično već provode, a koja bi trebala biti gotova do kraja godine.

Posljednjih godina, djelatnost (grana) pomorske sigurnosti u svijetu pokazuje sve veću konsolidiranost, odnosno oblik koncentriranosti u kojoj, na državnim razinama, vodeću ulogu imaju nacionalne pomorske snage, odnosno ratne mornarice. Ratna mornarica kao tradicionalna pomorska sila najstarija je organizacija takve vrste u Hrvatskoj i ima vodeću ulogu u pomorskoj sigurnosti, a time i odgovornost za ukupnu stabilnost regije.

Sva se navedena pitanja otvaraju kad govorimo o implementaciji Partnerskih ciljeva HRM-a koji će uskoro, po dobivanju pozivnice za punopravno NATO članstvo, biti transformirani u prijedloge snaga (Force Proposals) i za koje odgovara Hrvatska ratna mornarica. Dosad je HRM preuzela odgovornost za implementaciju sljedeća četiri Partnerska cilja koja će trebati razvijati u skladu s NATO standardima:
– Pomorske operacije – temeljna obuka (trajno)
– Standardi za pomorske snage (trajno)
– Sposobnost mornaričkog protuminskog djelovanja kod čišćenja luka i
– Pomorske komunikacije- (do kraja 2008.)
O stupnju i dinamici implementacije navedenih Partnerskih ciljeva ovisit će razvoj sposobnosti i budućnost Hrvatske ratne mornarice. Snage HRM-a koje se čvrsto naziru iz navedena četiri cilja su protuminski ronitelji. Što je s ratnim brodovima? Namjerava li Hrvatska napokon napraviti iskorak i učinkovito odgovoriti izazovima koji se neodloživo nameću? Odluka Hrvatskog sabora o uključivanju Republike Hrvatske u NATO vođenu operaciju Active Endeavour na Sredozemlju iz prosinca prošle godine predstavlja prekretnicu. Učinkovit odgovor na prijetnje u pomorskoj sigurnosti je svakako doprinos nacionalnoj i istodobno regionalnoj sigurnosti. Navedeni događaj zajedno s proglašenjem Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa određuje i svrhu provedbe Partnerskih ciljeva HRM-a te nas usmjerava na potrebu definiranja konkretnih snaga HRM-a za NATO operacije.

Pregled obrambenih zahtjeva NATO-a
Defence Requirement Review (DRR) odnosno Pregled obrambenih zahtjeva je vrlo složen proces unutar NATO saveza koji zahtijeva mnogo truda i u koji ćemo se uključiti odmah po dobivanju pozivnice. Provode ga uglavnom znanstvenici pri NATO agenciji za zapovijedanje, nadzor i konzultacije iz Haaga u suradnji sa Savezničkim zapovjedništvom za transformaciju iz Norfolka koje ima zapovjednu odgovornost za obrambeno planiranje. Ta metoda je poznata iz mnogih nacionalnih Strateških pregleda obrane. Uglavnom se razrađuju brojne situacije planiranja koje se odnose na sve moguće vrste misija (ratovanje visokog intenziteta, održavanje mira, potpora miru, itd). To ovisi o razini političke ambicije NATO-a potvrđenoj na razini Sjeveroatlantskog vijeća.

Nakon toga se izrađuju pojednostavljeni planovi djelovanja za svaku moguću stvarnu situaciju, a potom se procjenjuju potrebne snage ili kako je danas popularno reći “sposobnosti” za provedbu NATO misije. Procjena se provodi na načelu računalno simuliranih modela i naziva se force allocatin rules (FAR) – pravila određivanja snaga. Time se određuje koliko je potrebno odgovarajućih sposobnosti za različite scenarije. Primjerice: za provedbu mirovne operacije u gradu X na svakih 50 000 stanovnika potrebno je osigurati jednu pješačku bojnu, ili za provedbu nadzora komunikacijskog pravca na morskom prostoru X površine od 20 000 km2 potrebna je jedna korveta. Postoje stotine različitih pravila određivanja snaga (FARs) i u konačnici se za svaku plansku situaciju određuje ukupan zahtjev snaga. Zahtjevi se potom usklađuju (budući da pojedine planske situacije – sekvence ne bi trebale biti provođene u isto vrijeme) pa se dolazi do ukupnih “rezultata zahtjeva snaga” (force pool requirement results). Konačni zahtjev snaga nazivamo “minimalni vojni zahtjev” (Minimum Military Requirement – MMR) koji postaje ukupna potreba za NATO snagama (na kraju planskog razdoblja od nekoliko godina).
Ukupan minimalni vojni zahtjev se potom dijeli među nacijama (državama) u skladu s brojnim kriterijima (populacija, BDP, obrambeni proračun, itd.). Sve to kasnije rezultira tzv. paketom prijedloga snaga koji bi trebao biti u razumnim okvirima za svaku pojedinu državu članicu i za koji se drži da bi ona mogla financijski i na druge načine podnijeti. Ova podjela nije egzaktna znanost. NATO planeri snaga uzimaju u obzir i već postojeće nacionalne planove, ali vode računa i o relativno pravednoj podjeli odgovornosti i troškova. Nakon nekoliko rundi konzultacija na različitim razinama s državama, NAC – Sjeveroatlantsko vijeće prihvaća paket prijedloga snaga za svaku državu koji postaju politički usuglašeni “ciljevi snaga” (Force Goals).

Sposobnosti
Unutar NATO saveza nedavno je među članicama postignut dogovor da su “sposobnosti” ono što je potrebno kako bi se uspješno provodile operacije. Pojam ratni brod ne znači mnogo ako je veličina broda fleksibilna, ako nije precizirano kakvo naoružanje posjeduje i koliki ima domet. Radi toga se zahtjevi snaga unutar NATO-a ne izvode više iz pojma postrojba odnosno brod. Moglo bi se utvrditi da hrvatska i njemačka korveta primjerice imaju prilično različite snage i slabosti. Mnogo je rada u NATO-u uloženo u definiranje tzv. izjave o sposobnostima (definiciju generičkih sposobnosti trebamo primjerice očekivati za svaku kategoriju sposobnosti). Primjer: kategorija sposobnosti može biti “prometna satnija”. Izjava o sposobnosti na koju se odnosi mogla bi pojednostavljeno biti sposobnost prijevoza 600 tona tereta u paletama, 400 tona vode i 20 kontejnera 600 km na dan. Kategorija sposobnosti za ratnu mornaricu može biti “desantni brod”. Izjava o sposobnosti na koju se odnosi mogla bi pojednostavljeno primjerice biti sposobnost prijevoza jedne lake pješačke bojne s kompletnim naoružanjem na udaljenost do 300 NM dnevno. Stvarna izjava o sposobnosti bila bi u stvari znatno podrobnija.

Ukupni minimalni vojnički zahtjevi (MMR) zbog toga se izvode u sposobnostima radije nego u postrojbama (jedinicama). Za vrijeme podjele tereta participacije među državama (poznato kao ispunjenje “pregleda obrambenih sposobnosti”) može se dogoditi da desantni brod jedne države posjeduje stvarne sposobnosti od jednog i pol generičkog desantnog broda, dok desantni brod neke druge države ima samo tri četvrtine sposobnosti generičkog broda. Države članice same odlučuju kako će strukturirati svoje postrojbe, ali ovaj postupak NATO-u pruža odgovarajuće jamstvo da će dobiti tražene sposobnosti kad se radi na prikazan način. Zbog toga se može dogoditi da ukupni generički zahtjev za odgovarajućom postrojbom-brodom bude primjerice 10, dok u stvarnosti NATO traži 15 aktualnih postrojba neke države. Pojednostavljeno rečeno, NATO je ranije temeljio planiranje snaga na brojčanim jedinicama postrojbi. Jedna brigada se računala kao takva i nije bilo važno od čega se sastoji i koliko je sposobna. U novom načinu razmišljanja precizno se odmjeravaju posebne sposobnosti koje odgovarajuća postrojba donosi u NATO, što daje bolji pregled koje sposobnosti se ustvari posjeduju u odnosu na prijašnji način. Približno isti standardi snaga u pitanju sposobnosti unutar Saveza vrijede za sve tri grane oružanih snaga. Područje upravljanja (management) sposobnostima je velika ambicija Savezničkog zapovjedništva za transformaciju (ACT) i NATO-a kao cjeline i ono bi u konačnici trebalo unaprijediti i bolje usuglasiti planiranje snaga i generiranje snaga za što je odgovorno Savezničko zapovjedništvo za operacije (Allied Command Operations – ACO). Uobičajeno je da se u postupku generiranja (rađanja) snaga organiziraju konferencije u Savezničkom zapovjedništvu za operacije (ACO) smještenom pri Vrhovnom vojnom stožeru NATO-a u Europi (SHAPE) u Kraljevini Belgiji kao jedan od učinkovitih alata Sjevernoatlantskog saveza za prikupljanje potrebnih sposobnosti koje će moći odgovoriti tzv. Minimalnim vojničkim zahtjevima vrhovnog zapovjednika (SACEUR) za određenu operaciju. Republika Hrvatska je prvi put sudjelovala na konferenciji generiranja snaga u studenome 2002. u SHAPE-u prilikom prikupljanja snaga za operaciju ISAF III. u Afganistanu koje su tada zajednički predvodile Njemačka i Nizozemska. SHAPE (NATO) je tom prilikom samo pružio potporu za operaciju izvan tradicionalnih granica, učinivši dostupnim već uhodane mehanizme planiranja. Pola godine kasnije NATO je preuzeo vođenje operacije ISAF. Danas predstoji konkretno uključivanje RH u operaciju Active Endeavour.

Zaključak
Hrvatska ratna mornarica kao specifična grana Oružanih snaga Republike Hrvatske dosad je preuzela provedbu četri Partnerska cilja koja će po dobivanju pozivnice za NATO članstvo prerasti u Ciljeve snaga koje provode Saveznici. Kvalitetna implementacija Partnerskih ciljeva je za Hrvatsku ratnu mornaricu od iznimne važnosti budući da će od dinamike provedbe i od sposobnosti preuzimanja novih ciljeva zajedno s ambicijom nazočnosti na Jadranskom moru ovisiti razvoj sposobnosti najzahtjevnije grane OSRH. Republika Hrvatska se, prepoznajući vlastite komparativne prednosti, opredijelila za sudjelovanje u NATO vođenoj operaciji Active Endeavour na Sredozemlju, što znači da je sazrelo vrijeme za aktivno participiranje u zajedničkim snagama NATO-a na moru. O političkoj ambiciji Republike Hrvatske i uspješnoj implementaciji Partnerskih ciljeva Hrvatske ratne mornarice ovisit će i modaliteti sudjelovanja Republike Hrvatske u navedenoj operaciji, o čemu su pregovori s NATO-om već započeli.

Boris KATIČIN