Pripravni za misiju u bilo kojem području

Pripadnici ojačane hrvatske Inženjerijske satnije deklarirane za sudjelovanje u misijama i prijavljene u sustav raspoloživosti snaga UN-a već mjesecima prolaze obuku i pripreme za moguću misiju. Temeljne će im zadaće biti da održe mir, podrže operaciju, ali i da infrastrukturno i na druge načine pomognu domaćem stanovništvu…

Vojarna “Kamensko”, vojarna “Skakavac”, poligon “Cerovac” i vježbalište “Kupa”… lokacije su u području oko Karlovca koje povezujemo s Inženjerijskom pukovnijom Hrvatske kopnene vojske. Na njima svakodnevno možete vidjeti inženjerce kako rade, vježbaju i obučavaju se, ne bi li održali razinu i ugled koji imaju ne samo unutar OSRH, nego i među civilima. Sjetimo se samo u koliko su navrata pomagali hrvatskim stanovnicima i naseljima svojim vrijednim i stručnim rukama, svojim mostovima, vozilima, amfibijama, radnim strojevima, nasipima, prijevoznim i svim drugim sredstvima, ali i vojničkom organizacijom i sigurnošću koju su sa sobom donosili.
Zadnjih mjeseci uobičajeni prizori na nabrojenim lokacijama nešto su drukčiji nego inače, zimski krajolik razbija svjetloplava boja, prepoznatljiva za Ujedinjene narode, na kapama, kacigama i zaštitnim prslucima vojnika iz Inženjerijske pukovnije i drugih postrojbi koji su pripadnici 1. HRVCON-a UN-a. S pridodanim elementima iz drugih postrojbi OSRH, oni čine ojačanu hrvatsku Inženjerijsku satniju deklariranu za sudjelovanje u misijama i prijavljenu u sustav raspoloživosti snaga UN-a (Peacekeeping Capability Readiness System).
Na vratima ureda satnika Dražena Brkića u vojarni “Kamensko” znak je UN-a. Inače, zapovjednik Satnije za opću inženjerijsku potporu sad je i zapovjednik 1. HRVCON-a. I on, kao i svi kolege koji bi trebali u misiju, već neko vrijeme nosi dijelove odore i oznake UN-a te napominje: “Želimo se u svim segmentima navikavati na detalje eventualne buduće misije, kapa ili oznaka samo su dio toga.”
Korijeni 1. HRVCON-a UN-a u trima su vodovima inženjeraca, Inženjerijskom vodu, Infrastrukturnom vodu i Vodu za inženjerijsku potporu, objašnjavaju nam satnik Brkić i njegov zamjenik, natporučnik Jure Jajčanin. Sredinom ove godine ustrojstveno im je pridodan Vod za RLS (Real Life Support) koji čine pripadnici Zapovjedništva za potporu. Njihov zapovjednik satnik Ivan Špoljar, također je bio naš sugovornik. Zadnja, ali jako važna sastavnica je Vod za zaštitu s pripadnicima bojne Vukovi Gardijske mehanizirane brigade. Dakle, riječ je o ojačanoj satniji koja će moći raditi horizontalne konstrukcije i druge inženjerijske zadaće, a s druge strane biti logistički i sigurnosno samoodrživa. Određivanje, ustrojavanje i popunjavanje samih vodova bila je zadaća nadležnih postrojbi, svaka se brine za svoj vod ili vodove. Jednako je i s uvježbavanjem i obukom, provode se u samim postrojbama iz kojih vodovi potječu. Zapravo, ljudi se uvježbavaju za svoje uobičajene zadaće, naravno, uz “dodatak” specifičnosti koje donosi međunarodna misija. Obučno-vježbovni ciklus je kontinuiran i otud inženjerci u plavim kacigama na vojnim postrojenjima u području Karlovca. “Evo, u ovom trenutku Inženjerijski vod gradi cestu, Infrastrukturni vod nadstrešnicu, a vod za potporu skladišti im opremu, rješava popravke ili pričuvne dijelove. Vod za RLS i Vod za zaštitu također su u uobičajenoj akciji u svojim vojarnama i na terenima,” objašnjava zapovjednik Satnije.
Nakon rujna 2015. i deklariranja snaga za UN započela je administrativna faza koja se sastojala od ustrojavanja i odabira ljudi, da bi od početka 2016. uslijedila faza intenzivnog osvježavanja temeljnih vojničkih vještina za inženjerce. Osiguranje neće biti samo na Vukovima, svi pripadnici Satnije moraju biti vojnički uvježbani u skladu sa standardima, pa i moći učinkovito koristiti naoružanje za samoobranu. U lipnju 2016. počela je obuka prema planu koji je izradilo Središte za međunarodne vojne operacije (SMVO), koje je nadležno za pripremu kontingenta. Plan se sastoji od osam modula kojima se kontinuirano prolazi kroz sve elemente specifične za UN-ove operacije. UN obuka organizira se u vojarni SMVO-a u Rakitju, ili SMVO-ovi instruktori idu u postrojbe. Prenose im znanja za jednu osjetljivu, profesionalno izazovnu, ali u biti humanitarnu zadaću. “Kamo god išli u misiju, kao predstavnici UN-a održat ćemo mir, podržati operaciju, ali i infrastrukturno i na druge načine pomoći domaćem stanovništvu. Izgraditi ljudima školu, cestu, opskrbiti ih vodom, to je motivirajući cilj za nas,” uvjeren je natporučnik Jajčanin. 
U srpnju je inženjerijski dio Satnije, a potom i sastavnica iz ZzP-a, prvi put postrojen zajedno s opremom pred vojnim predstavnicima UN-a. “Ljudi su obučeni, Satnija je ustrojena, očekujemo još neke nadopune u opremi, pa bismo polovinom 2017. trebali biti potpuno spremni. Oprema će se moći nabaviti i preko UN-ova posebnog programa za potporu,” kaže nam satnik Brkić. Naravno, vodovi se moraju i sinkronizirati i razvijati interoperabilnost jer će u misiji djelovati kao jedinstvena postrojba. Od 21. studenog do 2. prosinca bila je provedena prva zajednička obuka na Inženjerijskom poligonu “Cerovac”. “Krenuli smo od jednostavnijih stvari, uhodavali se standardnim vojničkim drilovima, da bismo poslije prionuli na stvarne zadaće. Mi smo uređivali prometnicu i naseljeno mjesto, Vod za RLS bio je zadužen za dostavu goriva, prehranu, izgradnju kampa, a Vod za zaštitu osiguravao je sve te aktivnosti,” opisao je vježbu satnik Brkić, istodobno opisujući kako bi mogao izgledati tipičan radni dan u UN-ovoj misiji. Od ključne inženjerijske opreme za misiju su predviđeni kopači, dozeri, valjci, utovarivači, labudice, prikolice za vuču… Vukovi će koristiti svoju standardnu pješačku opremu i MRAP vozila M-ATV, dok nam je opremu i zadaće Voda za RLS objasnio njegov zapovjednik. “Na zajedničkoj obuci pokazali smo svoju osposobljenost, glavna nam je zadaća stvoriti uvjete za život i rad u području operacije, a isto tako i kod terenskog izlaska. Osiguravamo smještajne i skladišne kapacitete, pripremu obroka, opskrbu gorivom, pročišćavanje vode i medicinsku pomoć, zapravo primarnu medicinsku zaštitu razine ROLE-1, veterinarsku inspekciju i kontrolu namirnica”… nabraja Špoljar. Zanimljivo je da su inženjerci Inženjerijske pukovnije i logističari iz ZzP-a već pokazali da zajedno mogu djelovati itekako učinkovito, i to u realnoj situaciji: prilikom izgradnje tranzitnog kampa tijekom migrantske krize u Hrvatskoj u rujnu 2015. Mnogi od pripadnika koji su tada radili zajedno, sad su u 1. HRVCON-u UN-a. 
“Mogućnost upućivanja u misiju svi pripadnici očekuju s osjećajem koji bih opisao kao blizak oduševljenju. To je veliki kompliment za Inženjerijsku pukovniju, rekao bih da je on stigao kao plod našeg dosadašnjeg rada. Ne zaboravimo da smo dosad imali više inženjerijskih elemenata OSRH deklariranih u sklopu partnerskih i ciljeva sposobnosti, ali u misije su uvijek išli pojedinci, a nikad postrojbe. Da zaključim, kao 1. HRVCON UN-a bit ćemo pripravni za bilo koju misiju u bilo kojem području,” kategoričan je satnik Brkić. I u 2017. godini bit će zajedničkih obuka, a u planu je jedna velika vježba u kojoj će biti prikazane sve izbrušene sposobnosti Satnije.


1. HRVCON UN-a čine Inženjerijski vod, Infrastrukturni vod i Vod za inženjerijsku potporu. Sredinom 2016. ustrojstveno im je pridodan Vod za RLS (Real Life Support) koji čine pripadnici Zapovjedništva za potporu. Zadnja je važna sastavnica Vod za zaštitu s pripadnicima bojne Vukovi Gardijske mehanizirane brigade. Riječ je o ojačanoj satniji koja će moći raditi horizontalne konstrukcije i druge inženjerijske zadaće, a s druge strane biti logistički i sigurnosno samoodrživa.


“U srpnju 2016. inženjerijski je dio Satnije, a potom i sastavnica iz ZzP-a, prvi put postrojen zajedno s opremom pred vojnim predstavnicima UN-a. Vodovi se moraju i sinkronizirati i razvijati interoperabilnost te je od 21. studenog do 2. prosinca bila provedena prva zajednička obuka na inženjerijskom poligonu ‘Cerovac’.” “Ljudi su obučeni, satnija je ustrojena, očekujemo još neke nadopune u opremi, pa bismo polovinom 2017. trebali biti potpuno spremni,” kaže satnik Brkić.


Domagoj VLAHOVIĆ; Foto: Tomislav BRANDT, Josip KOPI, Arhiva Inženjerijske pukovnije