RAZGOVOR: Zvonko Kovačević, predsjednik Aerokluba Sinj

Među ovogodišnjim dobitnicima priznanja za poseban doprinos u obrani domovine, koje dodjeljuju Ministarstvo hrvatskih branitelja i Hrvatski olimpijski odbor, uz 11 zaslužnih pojedinaca su i četiri kluba. Jedan je od njih Aeroklub Sinj. Osnovan je 1947. godine, a članstvo uglavnom čine padobranci i jedriličari. Glavne su aktivnosti padobranstvo, zrakoplovno jedriličarstvo i zrakoplovno modelarstvo te poslovi operatora sinjskog aerodroma. Njegov predsjednik, naš sugovornik Zvonko Kovačević, rekao nam je koja je bila uloga Aerokluba u Domovinskom ratu, kako je izgledalo ratno vrijeme, koje su današnje zadaće, koliko ima članova te kakav je odaziv mladih

Povod razgovoru iznimno je važan dio vaše povijesti. Dokumenti dokazuju da su se članovi Aerokluba Sinj, zajedno s kolegama iz Splita, organizirano i dragovoljno uključili u obranu domovine već 1991. godine. Kako su izgledali ti počeci i kako je došlo do ustrojavanja Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade ZNG-a?

Sami počeci vezano uz Domovinski rat sežu u 1990., nakon velikosrpskih barikada. Grupa članova sastala se 17. listopada te godine i zaključila da je potrebno izvršiti pripremu za formiranje zrakoplovne grupe i njezino stavljanje na raspolaganje za obranu RH. U početku je prioritet bio sačuvati letjelice i opremu na sinjskom aerodromu da ne padnu u ruke JNA. Početkom ‘91. počelo se uključivati sve više članova aeroklubova Sinj i Split u sastav zrakoplovne grupe. Potonja je ustrojavanjem 4. brigade ZNG-a ušla u njezin sastav pod nazivom Hrvatske zračne snage, a nedugo potom dobila je formacijski naziv Samostalni zrakoplovni vod 4. brigade ZNG, pod kojim je djelovala sve do svojeg gašenja 7. veljače 1992., kad piloti ulaze u sastav Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a padobranci ostaju u 4. brigadi u sastavu njezina Diverzantskog voda.

Vod je činilo 18 pripadnika, raspoređenih u Pilotsko i Padobransko-diverzantsko odjeljenje. Možete li nam reći nešto više o svojem ratnom putu – na kojim ste sve bojištima djelovali i kakve ste zadaće izvršavali?

Važno je navesti da je Padobransko-diverzantsko odjeljenje imalo 12 pripadnika. Svi su oni svojedobno prošli jednu od najzahtjevnijih vojnih obuka kao pripadnici 63. padobranske brigade iz Niša. Piloti su bili u dobroj letačkoj trenaži jer su vršili letove protupožarnog izviđanja i letove za potrebe aeroklubova. S obzirom na navedeno, može se zaključiti da je postrojba bila vrlo dobro obučena i sposobna za buduće zadaće. Pilotsko odjeljenje vršilo je zadaće izviđanja i snimanja neprijateljskih uporišta i pokreta postrojbi diljem Dalmacije te nekoliko bojnih djelovanja na ciljeve na zemlji (lanserima Osa 90 mm i tzv. bojler-bombama). Padobransko-diverzantsko odjeljenje osim zadaće osiguranja letjelišta i letjelica borbeno je djelovalo na područjima: Vrlika – Kijevo, Ston – Neum, Drniš, vojarne u Sinju, Zelena tabla – Male Bare u Pločama. Vrijedi navesti i oduzimanje streljiva i opreme iz vojarne “Vela straža” na otoku Šolti te operaciju Zbrojovka u Luci Ploče. Sve su zadaće uspješno izvršene. Tijekom njih ranjena su dva pripadnika postrojbe, i to jedan teško, a drugi lakše. Osim navedenog, treba znati da je dio članova klupske modelarske sekcije bio uključen u ustrojavanje prvih postrojbi besposadnih letjelica i da je djelovao tijekom cijelog Domovinskog rata na svim bojištima kao potpora obavještajnom sektoru OSRH i našim postrojbama u pripremi i provedbi borbenih djelovanja.

Letjeti i djelovati u tim prvim danima rata značilo je raditi u izrazito rizičnim uvjetima, često s civilnom opremom protiv tehnički nadmoćnijeg neprijatelja. Nažalost, podnijeli ste i najveću žrtvu. Kakva sjećanja nosite iz tog vremena i koliko je hrabrosti trebalo za te ratne zrakoplovne misije?

Bilo kakvo djelovanje u prvim danima rata bilo je iznimno opasno i rizično, a posebno letenje i djelovanje na područjima koja su bila premrežena neprijateljskim obavještajnim strukturama. Dojam je bio da svaki naš pokret, svaka naša priprema za let i, naravno, samo letenje ili kretanje u akciju, gotovo u stvarnom vremenu stižu kao informacija u neprijateljske štabove. Ipak, s obzirom na tromost tog njihova tadašnjeg sustava, prihvaćali smo rizik i uspješno izvršavali sve zadaće. Osim navedenog, treba istaknuti da je postrojba doživjela golem gubitak 26. siječnja 1992., kad se kod Sinja srušio avion AN-2. Poginula su petorica pripadnika, a jedan je preživio tu katastrofu te nakon liječenja nastavio svoj put u sastavu 4. brigade do kraja rata.

Vaša postrojba bila je, pružanjem tehničke i obučne potpore, temelj za kasniji razvoj vojnog zrakoplovstva u Dalmaciji. Koliko je, prema vašem mišljenju, taj prijenos znanja iz civilnog zrakoplovstva u obrambeni sustav bio ključan u tim najranjivijim trenucima za Hrvatsku?

S obzirom na to da smo u obrambeni sustav ušli na samom početku, može se reći da su naša znanja, vještine i raspoloživa tehnika u tom trenutku bili vrlo važni, posebno sa psihološkog stanovišta. Nakon ustrojavanja HRZ-a i preuzimanja baza bivšeg RV-a i PVO-a stekli su se personalni i tehnički uvjeti koji su obrambeni sustav u vidu ratnog zrakoplovstva doveli na vrlo dobru razinu u odnosu na neprijatelja. Štoviše, stvoreni su uvjeti za uspješna napadna borbena djelovanja.

Priznanje Ministarstva hrvatskih branitelja i Hrvatskog olimpijskog odbora

Kao krunu priznanja za vaš doprinos, Ministarstvo hrvatskih branitelja i Hrvatski olimpijski odbor dodijelili su Aeroklubu Sinj posebno priznanje za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Što ono znači za Aeroklub, za njegove veterane, ali i za obitelji onih pripadnika koji više nisu s nama?

Dodijeljeno priznanje znači nam jako puno i na njega smo iznimno ponosni, kao i naši članovi – veterani Domovinskog rata. Ono nam na formalan način potvrđuje hrabrost, domoljublje i spremnost na najveću žrtvu za obranu RH. U spomen na te dane Aeroklub Sinj svake godine organizira Memorijal Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade ZNG, uz dodatne programe (izložba fotografija, dokumentarni film, prelet grupe zrakoplova nad Cetinskom krajinom).

Kako danas izgleda struktura Aerokluba? Koliko imate aktivnih članova, pilota, padobranaca i drugog osoblja?

Aeroklub Sinj danas je posložen po svim segmentima: personalno, tehnički i financijski, te uspješno provodi sve svoje realno donesene programe. Ima četiri sekcije, a to su: motorna, padobranska, jedriličarska i modelarska. Klub ima 115 članova, a najbrojnija je padobranska sekcija s njih šezdesetak. Vrijedi istaknuti vrlo uspješno operatorstvo Aerokluba nad sinjskim aerodromom, koji je stoga u stalnoj namjenskoj funkciji za sve korisnike, uključujući HRZ te ostale sastavnice MORH-a.

Čime raspolažete kad su u pitanju avioni, jedrilice, oprema? Kakva je infrastruktura Aerokluba?

Trenutačno imamo dva aviona (Cessna 206 i Soccata Rallye 180), četiri jedrilice (Bijave, L-13 Blaník, Pilatus B4 i LAK-12), a od opreme pet padobrana za spašavanje, osam školskih i 14 sportskih padobrana. Imamo i pretakalište aviogoriva, radiokomunikacijske uređaje i prijenosnu meteopostaju.

Osim sportskog i rekreacijskog letenja, zrakoplovci često imaju i društveno korisnu ulogu. Sudjeluju li članovi Aerokluba Sinj danas u akcijama poput motrenja, spašavanja, dojave požara ili nekim drugim kriznim situacijama?

Aeroklub Sinj u stalnom je sastavu Civilne zaštite grada Sinja pa tako djeluje po pozivu u skladu sa svojim mogućnostima. Aerodrom Sinj u mreži je protupožarnih aerodroma pa s tog stanovišta svake godine prema planu Hrvatske vatrogasne zajednice i HRZ-a sudjelujemo u pripremi protupožarne sezone vezano uz prihvat i punjenje vodom protupožarnih zrakoplova te transportnih helikoptera za prijevoz protupožarnih snaga.

Pogled u budućnost i poruka za kraj

Kakav je interes među mladima iz Sinja i Cetinske krajine za zrakoplovstvo? Uspijevate li privući nove generacije koje će nastaviti tradiciju dugu nekoliko desetljeća?

Danas mladi iz šire okolice iskazuju interes za zrakoplovstvo kroz Aeroklub Sinj. Svake godine realiziraju se programi padobranske obuke i obuke zrakoplovnih jedriličara, koji zbog svoje složenosti i vremena kao resursa traju i više sezona. Nakon svega dio polaznika ostaje aktivan i nastavlja tradiciju zrakoplovstva Aerokluba Sinj.

Što biste, na kraju našeg razgovora, poručili mladima koji tek ulaze u svijet zrakoplovstva, ali i općenito svima onima koji radom u udrugama i klubovima poput vašeg žele pridonijeti zajednici i domovini?

Zrakoplovstvo je samo po sebi zanimljivo i atraktivno te kao takvo otvara niz mogućnosti profesionalnog i osobnog razvoja. Znanja i vještine stečeni kroz zrakoplovstvo sigurno će pozitivno prido-nijeti široj društvenoj zajednici, a bude li trebalo, i obrani RH.

Razgovarao:  Ivan Šurbek

Fotoarhiva Aerokluba Sinj