Iako dosad nije bio poznat po proizvodnji mornaričkih zrakoplova, Saab je zakoračio i na to područje. Kako bi obuhvatio što više potencijalnih kupaca, razvio je modularni sustav koji se lako može prilagoditi različitim avionima i osposobiti ih za mornaričke ophodnje, a pritom tvrdi da daje najbolji omjer učinkovitosti i cijene…

Ne tako davno planeri i projektanti borbenih sustava imali su znatno jednostavnije zadaće. Ta se tvrdnja prije svega odnosi na zrakoplove koji su razvijani namjenski, ali danas si ni najbogatiji ne mogu priuštiti razvoj letjelica samo za jednu namjenu. Iz ponude su tako nestali jurišnici, borbeni avioni čija je jedina namjena bila uništavanje ciljeva na zemlji, a nestali su i izvidnički avioni: istisnuli su ih sateliti i besposadne letjelice. Mornarički ophodni avioni još nisu nestali, ali od njih se očekuje iznimno širok raspon zadaća. Nekad je sve bilo jednostavnije – uzeli ste veliki avion i u njega natrpali hrpu opreme, prije svega detektor magnetskih anomalija, lanser sonarnih plutača s pripadajućom opremom za obradu podataka, infracrveni senzor, barem jedan veliki radar te računala za što bržu obradu svih prikupljenih podataka. Avioni su, osim toga, naoružavani lakim vođenim torpedima i protubrodskim vođenim projektilima. Iako se sve to moglo ugurati i u mali avion kao što je bio Lockheedov S-3 Viking, u pravilu su korišteni znatno veći avioni s doletima od više tisuća kilometara. Ako ste namjeravali loviti protivničke nuklearne podmornice po oceanskim prostranstvima, dolet je bio presudan.

Više za manje novca
Danas je stanje bitno drukčije. Glavni je cilj dobiti što više za što manje novca, dakle sredstvo koje je višenamjensko. Od borbenih aviona očekuje se da se bore u zraku, uništavaju ciljeve na zemlji, taktički izviđaju, preuzmu ulogu letećih cisterni za dopunu goriva u zraku, te da uskoro posluže kao taktičko zapovjedno mjesto za borbene besposadne letjelice.
Mornarički su avioni preživjeli, ali i od njih se očekuje sudjelovanje u nizu zadaća koje su sve češće neborbene, kao što je borba protiv piratstva, krijumčarenja, krivolova, ali i sve češće traganje i spašavanje. Tek si najbogatiji mogu priuštiti razvoj ili kupnju mornaričkih aviona čiji je glavni cilj lov na podmornice. Tako je SAD razvio P-8 Poseidon koji su kupili Australija i Indija, a Japan je razvio Kawasaki P-1.
Ostali kupci, koji ne moraju kontrolirati milijune četvornih kilometara oceana, nisu spremni platiti više od sto milijuna dolara za avion. U potrazi su za malim i jeftinijim avionima manjeg doleta, ali ne i puno manjih mogućnosti. Spomenuti palubni avion S-3 Viking dokazao je da se na samo 16 metara može smjestiti sva potrebna oprema mornaričkog aviona te još osigurati mjesta za dva pilota i dva operatera. Na tržištu se nudi nekoliko sličnih mogućnosti, prije svega brazilski Embraer P-99 te španjolski CASA CN-235 MPA i Airbus C295 MPA/ASW.
Na to tržište koje se ubrzano širi odlučio je ući i švedski Saab. Međutim, za razliku od drugih, Saab nudi modularni integrirani sustav nazvan Swordfish koji se trenutačno može naručiti ugrađen na tri platforme – Bombardier Global 6000, Bombardier Q400 i Saab 2000. Saab će, naravno, po želji kupca Swordfish ugraditi i na druge avione slične veličine.

Niz zadaća
Saab opisuje Swordfish kao vrhunsku platformu za izvršavanje zadaća pomorskog nadzora koja će najbolje zadovoljiti potrebe većine korisnika. To se ostvaruje integracijom različitih senzora u jedinstven sustav sposoban da i ne tako bogatim kupcima osigura mogućnost otkrivanja i najsuvremenijih podmornica. Kupac će dobiti višenamjensku platformu koja će osim ASW-a moći obavljati i zadaće nadzora morske površine te napad na plovila, traganje i spašavanje na velikim udaljenostima, borbeno traganje i spašavanje u uvjetima visoke razine ugroze, borbu protiv različitih mirnodopskih ugroza kao što je terorizam, piratstvo, krijumčarenje, ilegalni ribolov (posebno u isključivom gospodarskom pojasu daleko od obale), potporu specijalnim snagama, pa čak i izviđanje nad kopnom (ISR zadaće).

Kako bi cijena ostala što niža, Saab nudi integraciju Swordfisha na relativno male avione. Početna je platforma Saab 2000, ali kako je njegova proizvodnja prestala još 1999., kupci bi se morali zadovoljiti rabljenim letjelicama. Iako Saab na njima bez problema može izvršiti generalni remont te im produljiti operativni vijek, ipak je riječ o zastarjelim platformama. Smatra se stoga da bi se za tu opciju mogli odlučiti kupci koji raspolažu s malo proračunskih sredstava.

Blizu Posediona
Vjerojatnija je mogućnost integracija Swordfisha na elisni Bombardierov avion Q400. Proizvođač ga reklamira  kao najbolji avion u klasi, stoga mu je i cijena tek mrvicu manja od 32 milijuna dolara. Na tržištu postoje i rabljeni, a cijena im se kreće oko još uvijek visokih 25 milijuna dolara.
Vjerojatna je mogućnost integracija Swordfisha na poslovni turbomlazni avion Global 6000, također Bombardierov. U toj kombinaciji Swordfish je ozbiljan mornarički ophodni avion velikog doleta i polumjera borbenog djelovanja te dovoljne nosivosti. Jedini bi problem za buduće kupce mogla biti cijena novog aviona od 62,3 milijuna dolara, ali uvijek se može uštedjeti kupnjom rabljenog.

Zanimljivo je da Saab kombinaciju Swordfisha i Globala 6000 uspoređuje i s liderom među mornaričkim ophodnim avionima – američkim P-8 Poseidon. Saab priznaje da su Poseidonove mogućnosti nedostižne, ali istodobno naglašava i da Swordfish na Globalu 6000 osigurava usporedive mogućnosti uz znatno povoljniju cijenu. Zbog toga je, smatraju u Saabu, idealna zamjena za P-3 Orione. Za kupce koji žele više, Saab čak nudi opciju integracije Swordfisha na avione iz Airbusove obitelji A320, pri čemu bi im vjerojatno bio zanimljiv A319. U toj bi se kombinaciji Swordfish po svim značajkama približio Poseidonu, pri čemu bi se i cijenom otprilike izjednačili.

Sustavi i mogućnosti
Saab u promidžbenim materijalima o Swordfishu nije previše određen. Zapravo, samo nabraja sustave bez njihova pobližeg opisa, čak i bez navođenja proizvođača. Navodi da se Swordfish sastoji od AESA (active electronically scanned array) radara, elektrooptičkog sustava motrenja, lansera sonarnih plutača, sustava za elektroničko motrenje i ometanje, komunikacijske opreme (klasične i satelitske) dovoljne za prijenos podataka u realnom vremenu te četiriju podkrilnih nosača za naoružanje, a sve je vrhunske kvalitete.

Međutim, nabrajanje sustava nikako nije dovoljno da bi se privukli kupci. Na izložbama i prezentacijama treba biti puno konkretniji. Saab je, prema navodima portala AINonline, na prošlogodišnjoj izložbi Singapore Air Show potencijalnim kupcima detaljnije opisao Swordfish na Globalu 6000.
Saab je ondje ponudio inačicu Swordfisha s AESA radarom Finmeccanica-Selex ES Seaspray 7500E. Za one koji ne znaju, u međuvremenu je Finmeccanica preimenovana u Leonardo, tako da se radar može naći pod oznakom Leonardo Seaspray 7500E. Riječ je o vrlo modernom kompaktnom AESA radaru male mase (samo 110 kg), što je postignuto ugradnjom relativno male rotirajuće antene. Unatoč tomu, proizvođač tvrdi da je krajnji domet motrenja čak 320 nautičkih milja ili 592 km, pri čemu se misli na vrlo velike objekte kao što su razarači ili još veći brodovi. Radar može poslužiti i za mapiranje kopna te otkrivanje i praćenje ciljeva na zemlji. Saab stoga navodi da se Swordfish može koristiti i za izvidničke i C4 (Command, Control, Communications, and Computers) zapovjedne zadaće. Prema riječima proizvođača, prosječno vrijeme između kvarova iznosi 2000 radnih sati. Leonardo je već isporučio više od 500 Seaspray radara koji su ugrađeni na avione, helikoptere, pa čak i na ophodne brodove.

Otkrivanje podmornica
Bez obzira na to koliko je suvremen, radar još uvijek ne može otkrivati podmornice u zaronjenom stanju. Saab stoga navodi da je jedna od osnovnih namjena Swordfisha borba protiv podmornica pa je njegov sastavni dio i Multi-Statics Acoustic sustav, zapravo sonarne plutače koje se izbacuju iz aviona. Aviation Week u članku objavljenom 18. veljače 2016. navodi da je riječ o sustavu tvrtke General Dynamics Canada, te da u radu koristi MAC (Multi-Static Active Coherent) način obrade podataka, onakav kakav se koristi i na američkim P-8A Poseidonima.

Portal AINonline u tekstu od 17. veljače 2016. ne navodi o kojem je točno sustavu riječ, nego samo podatak da Global 6000 može nositi do 100 plutača. One se mogu izbacivati iz aviona s pomoću automatskog rotirajućeg lansera u stražnjem dijelu ili ručno preko dvaju jednostrukih lansera u odjeljku za posadu. Ukupna masa cijelog sustava iznosi približno 1700 kilograma. Saab je službeno otkrio tek da operativni sustav dopušta da operater na zapovjednoj konzoli prati do 64 aktivne sonarne plutače. Zahvaljujući MAC-u, njihovi se podaci mogu povezati u jedinstven prikaz situacije.
Saab načelno u sklopu Swordfish sustava ne nudi detektor magnetskih anomalija, ali spreman ga je integrirati ako kupac to zatraži.

Još senzora
Swordfish za vizualno otkrivanje, identifikaciju i praćenje objekata koristi FLIR-ov elektrooptički sustav Star SAFIRE. Tvrtka FLIR trenutačno nudi jedanaest različitih inačica SAFIRE-a, ali portal AINonline ne navodi o kojoj je točno riječ. Najnovija je SAFIRE III, prilagođena za ugradnju na helikoptere i male avione. Kao obično, svi se elektrooptički senzori i laser nalaze u maloj tureti. Masa turete iznosi 44 kg, a cijelog sustava 54,4 kg. Unatoč maloj masi i dimenzijama, u njoj ima dovoljno mjesta za velik broj senzora. Serijski se ugrađuje termovizija, a kupac može odabrati i CCD kameru u boji, umjesto termovizije noćnu kameru (vjerojatno infracrvenu) i laserski daljinomjer.

Iako zona motrenja kod elektrooptičkih sustava znatno ovisi o meteorološkim uvjetima, znakovito je da je krajnji domet laserskog daljinomjera 25 kilometara.
Sastavni su dijelovi Swordfish sustava IFF (identification friend or foe) i AIS (automatic identification system), od kojih je potonji namijenjen za automatsku identifikaciju plovila. Osim toga, tu su i nespecificirani sustavi za elektroničko izviđanje i djelovanje smješteni na vrhovima krila, a ugrađeni su i najsuvremeniji sustavi za prijenos podataka (data link) na taktičkoj te zapovjednoj razini (satelitski). Oni nisu specificirani zato što različiti potencijalni kupci koriste različite komunikacijske sustave.

Tri platforme
Iako je Swordfish visokomodularan te se lako može prilagoditi za ugradnju i na manje avione, zasad se nudi s trima relativno velikim avionima. Značajke platformi na koje se ugrađuje znatno utječu na njegovu učinkovitost, a bolja platforma znači i višu cijenu. Budući da različiti izvori navode različite taktičko-tehničke podatke, ovdje su nabrojeni oni iz službenih promidžbenih materijala tvrtke Saab. Kombinaciju Swordfisha i Saaba 2000 najbolje bi bilo opisati izrazom koji se koristi u automobilskoj industriji– ulazni model. Saab 2000 zasad je zadnji pokušaj švedske tvrtke da se probije na tržište civilnih aviona. Riječ je o produljenoj inačici Saaba 340, razvijen je na tehnologijama iz osamdesetih godina, a prvi je put poletio 1992. godine.

Na tržište je dospio u vrijeme kad su se avioprijevoznici počeli okretati prema avionima za regionalni prijevoz s turboventilacijskim motorima, stoga ne čudi da su prodana samo 63. Prema podacima Flight Internationala iz kolovoza 2016., u srpnju te godine još ih je letjelo tek 35. Kako je samo jedan Saab 2000 izgubljen u nesreći, na tržištu je priličan broj rabljenih. Ne čudi stoga da Saab još uvijek ima ponudu za održavanje tih aviona, koja uključuje i jamstvo daljnje tehničke potpore za najmanje idućih 15 godina. Rabljeni Saab 2000 u dobrom stanju može se dobiti već za 12 milijuna dolara.
Od svih ponuđenih aviona taj je najmanji, s duljinom trupa od 27,28 m. Međutim, to je bilo dovoljno da se u njega bez teškoća ugradi cijeli Swordfish, zajedno s četirima višenamjenskim konzolama za operatera. Zbog visoke razine automatizacije dovoljne bi bile i dvije konzole, ali četiri omogućuju fleksibilnost i višu razinu operativnosti u slučaju kvara. Točan broj posade nije naveden, ali trebaju najmanje dva pilota, četiri operatera na konzolama i dva operatera na lanserima sonarnih plutača.

Avion bez oružja
Konzole su smještene u prednjem dijelu aviona, neposredno ispred krila. Iza krila smještena su računala, a iza njih nalaze se spremnici i lanseri sonarnih plutača. Da bi se povećao dolet i autonomija u visini krila, tj. na točki težišta, u trup su ugrađeni dodatni spremnici za gorivo.
S tim je spremnicima najveći dolet Saab 2000 Swordfisha veći od 2000 nautičkih milja (3700 km), a vrijeme leta produljeno je na devet i pol sati. Ako je zona nadzora udaljena 200 nautičkih milja (370 km) od zračne baze, nad njom može ostati pet i pol sati, uz pričuvu goriva za 100 nautičkih milja (185 kilometara) te dodatnih 45 minuta kruženja. Najveća brzina krstarenja iznosi 350 čvorova (648 km/h). Optimalna brzina krstarenja iznosi malih 160 čvorova (296 km/h). S obzirom na to da se plovila rijetko kreću brzinama većim od 30 čvorova (55,5 km/h), tako mala brzina leta znatno olakšava njihovo otkrivanje i praćenje. Svi spomenuti podaci vrijede za visinu leta od samo 2000 stopa (610 m). Operativni plafon iznosi 31 000 stopa (9448 m).
Najveći je nedostatak Saab 2000 Swordfisha nemogućnost nošenja naoružanja, zbog čega bi u slučaju borbenog djelovanja morao djelovati u koordinaciji s borbenim zrakoplovima i/ili ratnim brodovima. Umjesto naoružanja, u stražnjem dijelu trupa ima velika vrata koja se mogu otvarati u letu i pogodna su za izbacivanje raznih predmeta kao što su čamci ili splavi na napuhavanje.

Zadržavanje Dasha
Zanimljivo je da je prvi Dash 8, temeljni model aviona Q400, prvi put poletio još 1983. godine. Međutim, za razliku od Saaba 2000, Bombardier je našao način da ga zadrži u proizvodnji sve do danas. Inačica Q400 prvi je put poletjela davne 1998., a prvi su ušli u komercijalnu uporabu 2000. godine. Još se uvijek proizvode tako da potencijalni kupci imaju mogućnost biranja između novih (cijena 31,3 milijuna dolara) i rabljenih.

Odluče li se za rabljene, moraju pripaziti na potencijalne probleme s prednjom nogom stajnog trapa. Neki su Q400 sletjeli na nos, što se dogodilo i jednom od šest Q400 Croatia Airlinesa pri pokušaju slijetanja u zračnu luku u Zürichu 27. rujna 2013. godine.
Kako Q400 ima trup duljine 31,8 m, Saabovi inženjeri nisu imali nikakvih problema da u njega smjeste sve elemente Swordfisha. Zadržana je konfiguracija kao i na Saabu 2000, zajedno s dopunskim spremnicima. Najveća je razlika to što dulji trup pruža dovoljno prostora za ugradnju odjeljka za odmor posade, što za avion koji bi trebao u zraku ostati dulje od osam sati nije beznačajno.
Dakle, Q400 Swordfish imao bi dolet veći od 3000 nautičkih milja (5556 km). Ako je zona nadzora udaljena 200 nautičkih milja (370 km) od zračne baze, nad njom može ostati sedam i pol sati, uz pričuvu goriva za 100 nautičkih milja (185 kilometara) i dodatnih 30 minuta kruženja na visini od 5000 stopa (1500 m). Najveća operativna visina iznosi 25 000 stopa (7620 m). Najveća brzina krstarenja Q400 iznosi 329 čvorova (609 km/h). Brzina krstarenja na velikim visinama iznosi 313 čvorova (580 km/h), a tijekom zadaća ophodnje na malim visinama 274 čvora (507 km/h).
Kao ni Saab 2000 Swordfish, tako ni Q400 Swordfish ne može nositi naoružanje.

Sposobnosti koje treba platiti
Global 6000 najbolja je platforma koju Saab nudi za svoj Swordfish, ali istodobno i najskuplja – oko 62 milijuna dolara. Međutim, može se kupiti i rabljeni za otprilike 55 milijuna dolara. Kupac će Globalom 6000 sa Swordfishom dobiti pravi mornarički ophodni avion sposoban i za borbena djelovanja.
Duljina trupa Globala 6000 iznosi 30,3 m, od čega na putničku kabinu otpada 13,18 m. To je bilo dovoljno da se uz četiri višenamjenske konzole smjesti i spremnik sa 100 sonarnih plutača, automatski lanser plutača te još dva ručna lansera. U prednjem dijelu kabine nalazi se prostor za odmor posade, zapravo stol s četirima stolcima.
Pravi je dobitak za posadu činjenica da avion pogone dva Rolls-Royceova turboventilacijska motora A2-20 smještena na repu, zbog čega je razina buke tijekom leta neusporedivo manja nego kod turboelisnih aviona Saab 2000 i Q400. Dodatna i nimalo zanemariva pogodnost je i najveća brzina krstarenja od 450 čvorova (833 km/h). Optimalna brzina krstarenja iznosi 360 čvorova (666 km/h). Pri toj brzini dolet je 4400 nautičkih milja (8148 km). S obzirom na mlazni pogon i veliku brzinu leta, ne čudi plafon leta od 37 000 stopa (11 270 m).

Duge ophodnje
Saab tvrdi da Global 6000 Swordfish može vršiti ophodnju čak 12 sati ako je zona nadzora udaljena 200 nautičkih milja od baze te ako je riječ o optimalnoj visini i brzini krstarenja za dolazak i odlazak iz baze. Međutim, u tvrtki su svjesni da bi to bilo rasipanje njegovih mogućnosti. Navode stoga i podatak da ako je područje ophodnje udaljeno čak 1000 nautičkih milja (1852 km), pri optimalnoj visini i brzini krstarenja, te pri visini ne manjoj od 5000 stopa (1524 m), ophodnju može vršiti osam i pol sati. Ne čudi stoga da ga Saab uspoređuje čak i s Poseidonom.

Velika je prednost i što, za razliku od Saaba 2000 i Q400, Global 6000 Swordfish može ponijeti i protupodmorničko i/ili protubrodsko naoružanje koje se nosi na četirima vanjskim nosačima smještenim na krilima. Saab u dostupnim materijalima ne navodi nosivost naoružanja, ali sigurno je dovoljna za nošenje protubrodskih vođenih projektila i lakih protupodmorničkih samonavodećih torpeda. Budući da se torpedi nose s vanjske strane i izloženi su hladnoći, primjereni su samo oni s električnim pogonom (kod drugih bi moglo doći do smrzavanja tekućeg goriva.)
Saab u promidžbenim materijalima posebno naglašava mogućnosti svojeg najnovijeg letećeg radara GlobalEye. Riječ je o kombinaciji radara Erieye ER AESA i Global 6000. Budući da Swordfish i GlobalEye dijele 60 % komponenti, njihova bi zajednička uporaba korisniku omogućila znatne uštede.

Druge opcije
Iako Saab službeno nudi Swordfish u navedenim kombinacijama, ističe i da je riječ o sustavu koji se lako može prilagoditi za ugradnju na druge avione. U području turboelisnih i turboventilacijskih aviona za regionalni prijevoz konkurencija je velika, ali većina njih prikladna je za integraciju Swordfisha.
Za integraciju je vjerojatno najprikladnija obitelj Embraer E-170/175/190/195.

Cijena je prihvatljiva, a pogonjeni su dvama turboventilacijskim motorima koji im daju veliku brzinu krstarenja na velikim visinama. Svi su dovoljno veliki za integraciju sustava Swordfish te preostaje dovoljno nosivosti za naoružanje koje bi se moglo prenositi u trupu. Spomenuta je i integracija Swordfisha na neki od aviona Airbus A320. Po svojim bi mogućnostima, ali i cijenom, bili gotovo jednaki američkom P-8A Poseidonu, zbog čega bi ih mogli priuštiti samo iznimno bogati kupci.

U očekivanju budućnosti
Saab tijekom prezentacija Swordfisha voli naglasiti da će do 2020. godine širom svijeta u operativnoj uporabi biti oko 200 podmornica. Zato će, smatraju u tvrtki, potražnja za suvremenim, ali cijenom prihvatljivim protupodmorničkim avionima biti sve veća. Kako je P-8 Poseidon preskup za većinu potencijalnih kupaca, Saab očekuje da će tu prazninu u ponudi popuniti svojim Swordfishom. Iako bi najradije da to bude u nekoj od ponuđenih kombinacija, posebice s Globalom 6000, rado će ispuniti želje kupaca i integrirati Swordfish na svaki dovoljno velik avion. Zasad se traži prvi kupac.

Mario Galić