Unatoč nedavnom raspadu G-NIUS-a, konzorcija koji je osnovao s tvrtkom Elbit Systems, izraelski IAI namjerava…
Protuminska kriza – iskorištena šansa razvoja
Republika Hrvatske se nakon Domovinskog rata suočila s problemom zaostalih mina i različitih neeksplodiranih sredstava na površini oko 10% kopnenog dijela. Od ukupno 21 županije, 14 županija minski je sumnjivo ili kontaminirano, a prema tome prometno i gospodarski bilo paralizirano. Poslove razminiranja vitalne infrastrukture najprije je obavljala Civilna zaštita, specijalne postrojbe MUP-a i inženjerijske postrojbe Hrvatske vojske. Bila je to privremena i složena situacija protuminskog djelovanja, ali bio je to ozbiljan izazov djelovanje Vlade i građana Republike Hrvatske. Sustavno će se omogućiti zamah obnove i razvoja te tako iskoristiti teška nepogoda minske zagađenosti kao šansa razvoja, ponajprije gospodarstva. Od 1996. godine zakonom se uređuje protuminsko djelovanje i osniva se državna tvrtka AKD Mungos u kojoj su stečena prva iskustva u organizaciji i provedbi humanitarnog razminiranja. Nakon 10 godina razminiranja na tržišnim osnovama, očišćena je velika površina zemlje, otklonjeni su uzroci zastoja obnove gospodarstva, a organizacijska, humanitarna, međunarodna, gospodarska i druge protuminske aktivnosti podignute su na višu razinu.
Najprije su doneseni zakoni, odluke i osigurana provedba aktivnosti:
• Zakoni o uređenju protuminskog djelovanja (1996. i 2005.);
• osnivanje Hrvatskog centra za razminiranje 1998. godine za organizaciju i provedbu humanitarnog razminiranja;
• osiguranje izvora financiranja u državnom proračunu, zajma Svjetske banke, javnih poduzeća RH i državnih uprava, te donacija,
• provedba obveza Ottawske konferencije o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje, skladištenja i transfera, te obvezi uništavanja protupješačkih mina.
Svrha protuminskog djelovanja nije samo razminiranje zagađenog područja i otklanjanje utjecaja tog problema na ljude, nego u konačnici i iskorištenje krize u svoju korist, tj. izlazak na svjetsko tržište specijalnih proizvoda na ovom području. Osim velikog smanjenja minski sumnjivog prostora (MSP), smanjen je broj minskih incidenata i žrtava mina, te izlazak protuminskog klastera tvrtki na svjetsko tržište. Danas je Republika Hrvatska zapažena u svijetu humanitarnog razminiranja po postignutim rezultatima i naprednoj tehnologiji razminiranja. Rezultati proizišli iz razvoja protuminskog djelovanja prikazani su u ovom članku. Stečeno iskustvo, znanje, vještine i oprema ugrađuju se u globalni problem uklanjanja mina. Protuminska kriza je iskorištena kao šansa razvoja i postupnog vraćanja uloženih snaga i sredstava u razminiranje.
Aspekt krize
Iskustava iz Domovinskog rata pokazala su da masovno polaganje protupješačkih mina nije bilo velika zapreka u vojnom oslobađanju okupiranih područja. Paravojne snage su ih postavljale u svrhu etničkog čišćenja i kontrole područja. To je bila tipična zloupotreba mina u agresiji na Republiku Hrvatsku. Mine su najčešće postavljane od nestručnih osoba, bez zapisnika, a pod utjecajem vremena, erozije i vegetacije uzrokovale su minski sumnjiv prostor. Tako su minski sumnjivi prostori bili najveća prijetnja civilnom stanovništvu, uništavanju infrastrukture i gospodarstva u cjelini te glavna zapreka povratku stanovništva i obnovi gospodarstva. Neeksplodirana ubojna sredstva NUS (UXO) postala su sastavni dio opće minske situacije, koja dodatno zahtijeva njihovo uklanjanje i uništavanje. Prema podacima United Nations Department of Humanitarian Affairs (2000) Hrvatska spada u grupu zemalja s najviše položenih mina po kvadratnom kilometru i broju položenih mina, odmah iza Bosne i Hercegovine i Kambodže. Od ukupno 21 županije, 14 županija minski je bilo sumnjivo ili kontaminirano i stoga prometno izolirano. Čišćenje velike površine od mina i zaostalog streljiva postao je problem a neodgovarajuća vojna tehnologija i ručno čišćenje nije bilo učinkovito. Dakle, paralizirana je obnova države na ratom zahvaćenom području za povratak stanovništva i gospodarske djelatnosti. Teška protuminska situacija poprimila je karakter krize.
Razvoj sustava protuminskog djelovanja
Tijekom ratnih godina 1992.-1996. Civilna zaštita, Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatska vojska provodili su razminiranje vitalne infrastrukture potrebne za život i rad ljudi te sanacija objekata i terena.
Kad su oslobođena okupirana područja Republike bilo je žurno stvarati sigurnosne uvjete za gospodarsku obnovu oslobođenih područja i povratak prognanika u svoje domove. Pirotehničari civilne zaštite, postrojbe specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova i inženjerijske postrojbe Hrvatske vojske odigrali su značajnu ulogu u pregledu i razminiranju terena te uklanjanju zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava.
Prve grube prosudbe 1995. godine upućivale su na to da su velika područja zagađena minsko-eksplozivnim sredstvima (MES). Tako je Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske izviješteno (4. 12. 1995.) da je minski zagađeno oko 13 000 km2 na kojima je postavljeno oko 3.000.000 mina. To je bio široki prostor uzduž 2354 km bivše bojišnice. Druga prosudba tijekom 1998. godine je upućivala na 6000 km2 minski sumnjivog prostora, na kojima je postavljeno oko 1.000.000 mina. Treća prosudba 2000. godine upućuje na 4000 km2, a četvrta prosudba krajem 2003. godine s 1350 km2 na kome je položeno oko 700.000 različitih MES i NUS. Krajem 2006. godine minski sumnjivi prostor proteže se na površini od 1147 km2, a početkom 2008. godine ukupni MSP prostor iznosi 997 km2 s oko 240.000 MES i NUS.
Hrvatski centar za razminiranje određuje MSP prikupljanjem podataka o minski sumnjivom prostoru metodama općeg i tehničkog izviđanja na terenu, koje se temelji na Standardnim operativnim postupcima (SOP), te obilježavanjem i ograđivanjem tih površina. Trenutačno je određeno oko 12 000 poligona različitih veličina i utvrđen stupanj zagađenosti, što kasnije određuje tehnologiju razminiranja ili tehnologiju pretraživanja. Smatra se da je stvarno minirano oko 30% MSP, a preostali prostor okarakteriziran je prostorom za pretraživanje. U strukturi MSP najviše je zastupljen šumski prostor (544 km2), a zatim poljoprivredni i drugi prostor.
Iz ovoga se može uočiti složenost i opseg poslova koji su nametnuti Republici Hrvatskoj. Stoga je Vlada RH radi sigurnosti svih građana, u prvi plan postavila zadaću sustavnog razminiranja minski zahvaćenog područja:
• 1996. godine, UNPF/MAC osniva centar za protuminsko djelovanje za pomoć i uspostavu programa humanitarnog razminiranja, UN MAC Croatia.
• Sabor RH donosi 1995. godine Zakon o humanitarnom razminiranju. MUP vodi plan razminiranja, osniva se tvrtka AKD Mungos, a zatim se dopunom zakona omogućava osnivanje tvrtki za razminiranje.
• 1997. godine R. Hrvatska potpisuje Ottawsku konferenciju o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnji, transferu, te obvezi uništavanja protupješačkih mina.
• 1998. godine (15.02.) osniva se Hrvatski centar za razminiranje.
• 1999. godine HCR osniva zakladu – Hrvatska bez mina.
• 2000. godine Sabor je prihvatio Nacionalni program protuminskog djelovanja u Hrvatskoj (10-godišnje uklanjanje minskih opasnosti, na temelju Ottawske konferencije).
• 2004. godine, HCR djeluje bez asistencije stranih organizacija (UNDP).
• 2004. godine, HCR osniva Centar za testiranje, razvoj i obuku (HCR-CTRO d.o.o.).
• 2005. godine, Sabor RH donosi novi Zakon o razminiranju, koji donosi nova rješenja humanitarnog razminiranja.
Poslovi razminiranja obavljaju se na tržišnom principu. Hrvatski centar za razminiranje kao središnja ustanova za provedbu protuminskog djelovanja u Republici Hrvatskoj, u skladu s godišnjim planovima razminiranja, raspisuje javna nadmetanja za ustupanje poslova razminiranja ovlaštenim pravnim osobama – tvrtkama za razminiranje. Hrvatski centar za razminiranje odabire najpovoljnije ponuđače za poslove razminiranja te obavlja stručni nadzor nad njihovim radom. Nakon završetka razminiranja određenog područja, HCR preuzima razminirano područje od tvrtki za razminiranje, kontrolira kvalitetu obavljenih radova, te izdaje javni dokument – potvrdu o razminiranosti.
Logistika protuminskog djelovanja
AKD Mungos je bila jedina tvrtka u državnom vlasništvu koja je obavljala poslove razminiranja sve do 1998. godine kad je najprije osnovan Hrvatski centar za razminiranje, a potom, u lipnju iste godine, dopunjen i Zakon o razminiranju čime je uspostavljen tržišni model razminiranja nakon čega su se počele osnivati i druge tvrtke za razminiranje. Novim zakonom od 2005. godine donesena su nova rješenja koja su pridonijela podizanju logistike sustava razminiranja, primjerice:
• poslovi razminiranja se ustupaju na temelju Zakona o javnoj nabavi, poslovi razminiranja se mogu obavljati samo kapacitetima navedenim u ponudbenoj dokumentaciji. metodama i opremom navedenim sukladno SOP-u,
• navedena su prava koja pirotehničari i ostali sudionici razminiranja ostvaruju u slučaju ozljede ili nesposobnosti za rad koja je nastala kao posljedica obavljanja poslova humanitarnog razminiranja,
• određene su obveze ministra unutarnjih poslova o donošenju podzakonskih propisa,
• određene su obveze ravnatelja HCR o donošenju propisa izvođenja projekata razminiranja
• određene su obveze ministra zdravstva i socijalne skrbi o donošenju propisa o utvrđivanju zdravstvenog stanja djelatnika,
• zajedno sa Zakonom o humanitarnom razminiranju, stupio je na snagu i Zakon o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja koji ostvaruju mirovinska prava, i drugo.
ukupne logistike razminiranja razumijeva međusobno povezivanje i unapređenje protuminskih djelatnosti, grupiranih kako slijedi: osposobljavanje kadrova, humanitarne pomoć, edukacija stanovništva o minskim opasnostima, međunarodne aktivnosti, planiranje i financiranje razminiranja, razvoj vodeće ustanove, razvoj kapaciteta tvrtki za razminiranje, razvoj kapaciteta za istraživanje, uređenje zakonske regulative, razvoj gospodarske aktivnosti, razvoj znanstvene aktivnosti, normizacije postupaka razminiranja i kvalitete opreme.
Osposobljavanje kadrova
Od 1993. godine započinje osposobljavanje kadrova u razminiranju korištenjem kapaciteta MUP-a i HV. Prioritet je imalo osposobljavanje pirotehničara (deminera), koji će praktično otklanjati minske opasnosti. Postavljeni su uvjeti za kandidate pirotehničara (srednja stručna škola, zdravstveno-psihološko stanje, nekažnjavanje). Formiran je pri Policijskoj akademiji dvomjesečni tečaj, odnosno 228 sati nastave, od čega je 45% teorijske i 55% praktične nastave. Do sada je obuku završilo oko 900 kandidata.
Osim osposobljavanja pirotehničara, HCR provodi obuku za pomoćne djelatnike u razminiranju (rukovatelji strojeva za razminiranje, vodiči pasa). Za upravljanje sustavom radilišta provedeni su tečajevi za voditelje radilišta, voditelje grupe pirotehničara, nadzornike, nadglednike. HCR-CTRO provodi obuku pirotehničara za rukovanje detektorom metala određene marke. Iskustva u osposobljavanju kadrova prenose se na zemlje JI Europe izravnim sudjelovanjem naših stručnjaka.
Zbog potrebe za Inženjerima protuminskog djelovanja, na Veleučilištu Velika Gorica u 2003. godini je otvoren stručni Studij humanitarnog razminiranja, te Studij kriznog upravljanja. Polaznici studija se osposobljavaju za upravljanje sustavom razminiranja (organizacija, menadžment, vođenje projekata, oprema za razminiranje, nadzor, kontrola kvalitete, transport i neutralizacija MES-a. Inženjeri humanitarnog odnosno kriznog upravljanja sposobni su sudjelovati u širokom spektru protuminskog i drugog djelovanja u zemlji i inozemstvu.
Razvoj kapaciteta za razminiranje
U razvoju sustava humanitarnog razminiranja doneseni su podzakonski propisi, uredbe, pravilnici i naputci. Vrlo je značajan Pravilnik o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja. Također je donesena stručna regulativa – standardni operativni postupci (SOP) kojima se utvrđuje način pretraživanja, pregleda i obilježavanja radilišta, način uporabe opreme, postupci s NUS, te zaštitne mjere sigurnosti. HCR djeluje putem svojih podružnica u Osijeku, Karlovcu i Zadru. S obzirom na geografsko-klimatske uvjete, poslovi razminiranja u Republici Hrvatskoj provode se tijekom cijele godine. U kontinentalnom dijelu zemlje u proljeće, ljeto i jesen, a na jugu tijekom kasne jeseni, zime i proljeća.
Od osnivanja HCR-a, za poslove razminiranja registrirano je 28 tvrtki, od toga 26 domaćih. U periodu naglog rasta opremljenosti tvrtki do 2003. godine dolazi do povećanja kapaciteta razminiranja. Pritom je redukcija minski sumnjive površine postala značajna metoda smanjenja sumnjive površine. Rastao je broj pirotehničara, broj detektora, broj strojeva i opreme za razminiranje te vodiča i pasa za detekciju mina. Mehanizacija razminiranja stvorila je razliku u odnosu na prvotno razminiranje. Povećana je sigurnost pirotehničara i dobivena veća produktivnost. Hrvatska vojska je nastavila s razminiranjem vojnih objekata.
HCR je planiranje razminiranja usklađivao s Nacionalnim programom protuminskog djelovanja, na temelju prioriteta županija, tj. njihovih razvojnih programa obnove i povratka, te zahtjevima javnih poduzeća, a u skladu s raspoloživim financijskim sredstvima. Usvojeni geo-informacijski sustav (GIS) u minsko-informacijskom sustavu (MIS) HCR jest u funkciji planiranja, izrade projekata i nadzora projekata razminiranja. Uvođenjem hrvatske karte i katastarskih planova u digitalnom obliku te digitalnog ortofota stvorena je veća kvaliteta vođenja poslova razminiranja.
S rastom broja tvrtki rastao je broj pirotehničara i udio mehanizacije razminiranja. Korišteno je devet vrsta detektora metala, ukupno oko 700 komada detektora, te oko 60 strojeva za razminiranje (laki, srednji i teški), koji se koriste tijekom pretraživanja i tijekom razminiranja. Strojevi se koriste kao prva metoda (oko 80%), a uporaba detektora ili pasa kao druga metoda. Od pomoćnih strojeva korišteni su bageri, za razminiranje kosina, nasipa, usjeka i slično. Stalnim razvojem kapaciteta razminiranja povećana je dinamika radova. Kao druga metoda nakon strojne obrade tla koriste se za psi detekciju mina, ili detektori u rukama pirotehničara. Korišteno je oko 100 pasa za detekciju mina. Model snaga humanitarnog razminiranja može se prikazati na sljedeći način: na jedan stroj za razminiranje dolazi tri psa za detekciju mina ili 15 pirotehničara. Minski sumnjiva površina je kontinuirano smanjivana, najviše poslovima pretraživanja od 6000 km2 1998. do 997 km2 krajem 2007. godine. Prosjek pretraživanja i razminiranja u zadnjih 5 godina iznosi između 25-30 km2 godišnje. Poslovi pretraživanja odnosno poslovi razminiranja obavljaju se prema propisu najviše pet sati dnevno.
Vrlo važna je završna kontrola kvalitete i dokumentacija kao finalna aktivnost u procesu razminiranja. Zakonom su definirani uzorci minimalne površine 1% ukupnog projekta. U slučajevima pronalaska MES-a i NUS-a ili njihovih dijelova do dubine utvrđene projektom (5, 10, 15 ili 20 cm), tvrtki se nalaže ponavljanje radova na cijeloj površini. Unos u bazu HCR-a kao finalni element ukupnih procesa osiguranja i kontrole kvalitete razumijeva kompletiranje dokumenata, unos u bazu (nadzor, podaci o realizaciji i GIS ucrtavanje po izvršenoj geodetskoj izmjeri pretraženih i razminiranih površina), izdavanje potvrde o razminiranosti i dostavljanje naručitelju razminiranja, kao i nizu drugih subjekata, te MUP-u RH.
Radi okrupnjavanja potencijala Republike Hrvatske u oblasti razminiranja, osnovan je klaster tvrtki za humanitarno razminiranje (2008. god.) sa zajedničkim interesima izvoza i suradnje industrijskog, znanstvenog i financijskog znanja. Najprije se očekuje od izvoza strojeva, opreme i stečenih znanja u oblasti razminiranja. Tako je potpisan prvi ugovor s Libijom. Iskustvo već formiranih klastera upućuje na činjenicu da tvrtke u jakim klasterima posluju bolje. Osnivači klastera za razminiranje jesu hrvatski proizvođači opreme i zaštitne opreme, tvrtke za razminiranje, HCR i CTRO d.o.o.
Dinko MIKULIĆ, Ivan TOTH, Vjekoslav STOJKOVIĆ