Samohodna Panzer haubica 2000 slovi kao najmoćnije sredstvo u Hrvatskoj kopnenoj vojsci. Kako bi nas upoznali sa svim funkcijama i zadaćama ovog suvremenog sredstva, Hrvatski vojnik posjetio je jednu posadu PzH 2000 u sjedištu Topničko-raketne pukovnije u vojarni ”Bilogora“ u Bjelovaru

Moćna, suvremena i izrazito učinkovita – tim riječima gotovo jednoglasno samohodnu Panzer haubicu PzH 2000 opisuju svi članovi posade jednog od najjačih oružja u Hrvatskoj vojsci.

Otkad je započeo proces opremanja Oružanih snaga samohodnim haubicama PzH 2000, potpisivanjem sporazuma između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Saveznog ministarstva obrane SR Njemačke 2014., ovo sredstvo slovi kao najmoćnije u našoj kopnenoj vojsci. Kako i ne bi kad je poznato da ovakva haubica ima sposobnost pogoditi cilj na udaljenosti od čak 40 kilometara, i to sa šest projektila istodobno pod različitim kutovima, a brzina gađanja iznosi od 10 do 12 projektila u minuti.

Ekipa Hrvatskog vojnika stoga je u sjedištu Topničko-raketne pukovnije, vojarni ”Bilogora“ u Bjelovaru, u čijem se sastavu nalazi i Samohodna haubička bojna posjetila jednu posadu Panzer haubice 2000 kako bi nas upoznali sa svim funkcijama i zadaćama ovog najsuvremenijeg sredstva Hrvatske kopnene vojske. Sama posada sastoji se od pet članova – zapovjednik, ciljač, dva poslužitelja i vozač, a svaki od njih ima točno zadanu ulogu unutar vozila.

Brza paljba i pokretljivost

”Panzer haubica 2000 je najsuvremeniji topnički sustav na ovom području pa čak i u svijetu. Njezino glavno naoružanje čini top 155 mm. Odlikuje se brzinom paljbe i pokretljivošću te optimalnom zaštitom posade,” govori nam natporučnik Janko Anić, zapovjednik haubice i ujedno i zapovjednik 1. paljbenog voda. Dok nabraja sve njezine karakteristike, ulazimo u haubicu, a natporučnik Anić sjeda na svoje zapovjedno mjesto koje se nalazi odmah desno uz zadnja vrata.

”Haubica postiže brzinu od 60 kilometara na sat, teška je više od 55 tona, a u nju stane 60 projektila. S poboljšanim NATO-ovim streljivom mogu se gađati ciljevi na udaljenosti od čak 40 kilometara, sa standardnim 30 kilometara, a s pametnim i 80 kilometara,” pojašnjava zapovjednik haubice.

Nakon što sjedne na zapovjedno mjesto, posada dobiva vatrenu zadaću, a dužnost je zapovjednika pročitati njezine elemente s kojim potom upoznaje posadu, ponajprije prvog poslužitelja. Obavještava ga o broju projektila koje treba ispaliti, kao i o broju punjenja kako bi se što bolje pripremili za vatrenu zadaću, osobito ako se veći broj projektila mora ispaliti u kratkom vremenu. Sve informacije mora imati i ciljač koji je svojevrsni zamjenik zapovjednika haubice.

U ovoj haubici to je skupnik Mario Ivankić koji je u postrojbi od njezina osnutka, već više od dvije godine.

”Moja je dužnost nakon ispaljenja projektila provjeriti je li sve prošlo u redu, radim i popunu streljiva te stavljam projektile u transportnu šinu. Ako se dogodio neki kvar, ulazim u spremnik i vadim projektile,” objašnjava svoje zadaće skupnik Ivankić te ističe kako mu je velika želja bila doći u posadu PzH jer smatra da se radi o najsuvremenijem oružju u Hrvatskoj vojsci.

Uz zapovjednika i ciljača, u stražnjem oklopnom tijelu nalaze se mjesta za dvojicu poslužitelja. Jedan od njih, vojnik Davor Rotim je poslužitelj jedan, a baš kao i skupnik Ivankić, i on je u postrojbi od početka.

Kupola s glavnim oružjem

”Moja je dužnost pripremiti streljivo prije gađanja. Tijekom gađanja, provjeravam tlakove, pomažem poslužitelju dva ako se radi o brzoj paljbi, držim barutna punjenja. Kad smo u očekujućem području, moj je posao čuvati i osiguravati PzH jer sam jedini naoružan puškostrojnicom koja se nalazi na kupoli i imam sektor djelovanja od 360 stupnjeva,” kaže vojnik Rotim. Odmah iza njegovih leđa nalazi se mjesto za poslužitelja dva – pozornika Josipa Vebera.

”Topništvo me oduvijek zanimalo pa sam se za tu specijalnost odlučio dok sam bio ročnik. U ovoj posadi pripremam barutna punjenja, a ako treba, pomažem sa streljivom,” odgovara na pitanje koja je točno zadaća drugog poslužitelja u posadi.

Svi oni imaju svoje mjesto u stražnjem dijelu tijela vozila, u koji je ugrađena kupola s glavnim oružjem i sustavima za upravljanje paljbom i navigaciju, dok je u prednjem desnom dijelu tijela mjesto za vozača PzH 2000. Nakon što je prošao obuku u trajanju od šest tjedana na to je mjesto u lipnju prošle godine došao razvodnik Krunoslav Orlović. Zadatak vozača u posadi jest voditi brigu oko podvozja, gusjenica, motora, pregledavati greške na displeju tijekom vožnje, upotrebe i nakon upotrebe, kontrolirati sve tekućine…

”Dobio sam priliku doći u Samohodnu haubičku bojnu i upravljati ovakvim sredstvom i to nipošto nisam htio propustiti. Nema puno prilika voziti tisuću konja bilo gdje,” kaže kroz smijeh razvodnik Orlović. Iako PzH 2000 izgleda komplicirano i moćno, ističe, nije mu bilo teško prilagoditi se i naučiti njom upravljati.

Obuka u Njemačkoj

Da upravljanje haubicom ipak nije toliko lagan posao i da zahtijeva veliku spretnost, govore i brojevi. Naime, samo vozilo dugačko je 11,7 metara, a cijev prelazi prednji kraj vozila za još 3,3 metra. PzH 2000 široka je 3,5 metara, visoka 3,46, mase 55 tona. Hrvatska vojska ima ih ukupno 16, a u operativnoj je upotrebi njih 12.

Samohodna Panzer haubica 2000

Zapovjednik Prve bitnice Samohodne haubičke bojne 155 mm natporučnik Mihael Lach uvođenje PzH 2000 u sustav Oružanih snaga pratio je od samog početka, a prošao je i obuku u Njemačkoj. Sama je Bitnica, kaže, imala dosad osam samostalnih gađanja i ocjenjivanja, a sudjelovali su i u pet vježbi.

”Haubice su u Hrvatsku stigle 2017., a na vježbi Kuna 18, u lipnju 2018., PzH smo prezentirali ministru obrane Damiru Krstičeviću. Sudjelovali smo i na vježbi Velebit 18 u listopadu iste godine, a lani smo odradili vježbu Immediate Response. U srpnju smo bili na vježbi Puma te u listopadu na vježbi Udar. Ove godine planiramo sudjelovati u vježbi Spremnost i krajem godine u vježbi Udar 20,” najavio je natporučnik Lach.

Obuka osvježenja za vozače

U bjelovarskoj vojarni ”Bilogora“ u tijeku je obuka osvježenja za vozače PzH 2000 u trajanju od dva tjedna. Namijenjena je vozačima koji već upravljaju PzH 2000, a na obuci se nalazi deset polaznika. Prava obuka inače traje šest tjedana tijekom kojih polaznici prolaze teorijski i praktični dio na vježbalištu Lepirac.

”Vozači tijekom praktičnog dijela svladavaju neke specifičnosti u opsluživanju PzH i tako stječu osnove. Možda ne izgleda tako, no sama haubica nije teška za upravljanje. PzH 2000 je suvremeno naoružanje Oružanih snaga i kao takvo ima novije tipove prijenosa i opsluživanja. Zbog svojih gabarita i mase od 55 tona izgleda moćno, no zapravo je jednostavna za upravljanje,” pojašnjava instruktor na obuci vozača na PzH 2000 skupnik Vedran Petković. Zanimljivo je što obuku osvježenja prati i mlada vojnikinja Maja Baričević koja će tek proći ciklus obuke za vozača PzH u trajanju od šest tjedana nakon koje će biti prva vozačica PzH 2000.

”Moja obuka počinje na proljeće, a sad se pripremam i tek se upoznajem sa sredstvom. Već sam vozila kamion, a kad sam prvi put sjela u haubicu u početku mi je djelovala dosta komplicirano za upravljanje. Međutim, sad već znam neke osnove i ne čini mi se da će biti tako teško naučiti voziti haubicu,” rekla nam je 20-godišnja vojnikinja.

Tekst Martina Butorac

Foto Tomislav Brandt