Prva gardijska brigada Zbora narodne garde ustrojava se 15. svibnja 1991. u Zagrebu. Dio njezinih pripadnika nastavlja ratni put Tigrova iz Rakitja.

Do kraja 1991. unutar 1. gardijske brigade ZNG-a ustrojeno je šest pješačkih bojni, Oklopno-mehanizirana bojna i pristožerne rodovske postrojbe.

Sredinom svibnja 1991. u Zagrebu se ustrojava 1. pješačka bojna Tuškanac. U rujnu te godine ustrojava se 1. pješačka bojna Vrapče, pod nazivom Ćuk. Slijedi ustrojavanje 2. pješačke bojne Rakitje, pod nazivom Kos; 3. pješačke bojne Pionirski grad, pod nazivom Žune; 4. pješačke bojne Kumrovec, pod nazivom Gavrani; 5. pješačke bojne Vinica, pod nazivom Oblak; 6. pješačke bojne Tomislavac, pod nazivom Orao.

U prosincu 1992. godine 1. brigada Zbora narodne garde postaje 1. gardijska motorizirana brigada, s trima motoriziranim bojnama i Protuoklopnim topničko-raketnim divizijunom, Topničko-raketnim divizijunom, Izvidničkom satnijom, Logističkom satnijom, Satnijom veze, Vodom za elektroničko djelovanje, Izvidničkim vodom, Vodom RBKO i Inženjerijskom satnijom. Do kraja rata izvršena su još dva preustroja Brigade, i to u rujnu 1993. i travnju 1994. godine.

Nakon ustrojavanja prvih pješačkih bojni, Tigrovi izvršavaju zadaće osiguranja: predsjednika Republike, Vlade, Sabora; Hrvatske televizije, Kriznog stožera, Zapovjedništva ZNG-a i blokadnih punktova. Uspješno su proveli akcije u Pakracu, Dvoru na Uni te na Plitvicama. Odlaze u istočnu Slavoniju, na šire područje Vukovara, gdje postavljaju baze Zbora narodne garde: u Čakovcima gdje su prvi put raketirani; Iloku, gdje su uništili prvi neprijateljski tenk; Ilači, Bapskoj, Šarengradu, Erdutu, Dalju, Aljmašu, Tenji, Đeletovcima; sudjeluju u obrani Vukovara i Borova naselja. Na Ličkom bojištu drže položaje na području Ljubova, Plitvica i Otočca. U srpnju 1991. su na Banovinsko-pokupskom bojištu, a u rujnu sudjeluju u borbama za Kostajnicu i Petrinju.

Krajem ljeta sudjeluju u borbama na Novogradiškom i Novljanskom bojištu, kao i u osvajanju vojarni u Zagrebu, Dubokom jarku, Velikoj Buni, Bjelovaru i Varaždinu. Ujesen 1991. godine 1. brigada ZNG-a uspješno izvodi prvu napadnu operaciju Hrvatske vojske, Orkan 91. U travnju iduće godine 1. brigada odlazi na Južno bojište, gdje oslobađa opkoljeni Dubrovnik i desantom na Cavtat oslobađa jug Hrvatske.

Prva brigada Zbora narodne garde preustrojava se 1993. u 1. gardijsku motoriziranu brigadu. U siječnju 1993. sudjeluje u operaciji Maslenica i oslobađanju zadarskog zaleđa.

Dvije godine poslije, 1995., slijede operacije Bljesak, Skok 2 i Ljeto 95. U operaciji Oluja, 1. gardijska brigada djeluje u sklopu Zbornog područja Gospić sve do 8. kolovoza 1995., kad se spajaju snage 1. i 2. gardijske brigade Hrvatske vojske. U rujnu 1995. pripadnici 1. gardijske brigade sudjeluju u operaciji Una 95.

Spomenik u zagrebačkoj vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia” podsjeća na 367 poginulih, šest nestalih i 1711 ranjenih pripadnika 1. gardijske brigade HV-a u obrani Republike Hrvatske.

Hrvoje Strukić